INTERVJUI

[Krokodil Behko]

Alija se debelo pokajao zbog dolaska mudžahedina



Ratni član Predsjedništva Republike BiH i profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu prof. dr. Nijaz Duraković tvrdi u intervjuu za "Dnevni avaz" da smo se "komotno odnosili prema importiranju vehabizma na naše prostore" te da, posebno nakon napada državljanina Srbije Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD u Sarajevu, taj problem treba shvatiti krajnje ozbiljno.

Diletantski čin

- Odveć se nonšalantno prelazilo preko toga - kazao je profesor Duraković.

Kolika je šteta nanesena državi BiH posljednjim terorističkim napadom?

- Šteta je već nanesena. Čak nesrazmjerna samom činu. Očito je da se u ovom slučaju radi o poremećenoj osobi i šizofreniku. On je izveo diletantski čin koji se proglašava terorističkim. Prema nekim indicijama, momak je htio da uđe u eter. Vjerovatno je poželio da pogine! To i nije klasični terorizam. Pravi terorista ne bi tako radio, i to na mjestu gdje je bio izložen. Nema tu ni neke organizacije, žestokog eksploziva... dakle, ništa od onoga što je karakteristika jednog organiziranog terorizma. Ako iza njega neko stoji, on je sigurno zloupotrijebljen. Ne znam je li psihički obolio.

Nastranu sve, ipak je nanesena golema šteta. Svi neprijatelji BiH i samih Bošnjaka danas su došli na svoje. Svi oni koji su jučer govorili da iz Bosne prijeti takozvana bijela El-Kaida, dakle terorizam. Štaviše, izvještač HRT-a iz Sarajeva cijelu je priču okrenuo na "bijelu El-Kaidu". Sa svih strana to ide. Počevši od onih koji BiH hoće da predstave kao leglo terorizma, islamskog fanatizma, panislamizma i vehabizma i koji su jedva dočekali da se ovo dogodi.

Da, ali šteta je, kako sami kažete, već napravljena. Mislite li da je vrijeme da se društvo ozbiljnije pozabavi problemom ekstremnih grupacija kako se slično ne bi ponovilo?

- Trebalo bi sve to raskrinkati. Neko plaća te vehabije... Zašto se to tolerira? Treba se pogledati šta se dešava u sarajevskoj Fahdovoj džamiji i na drugim punktovima. Jer, 99 posto vjernika danas osuđuje te pojave. Na kraju krajeva, to je suprotno duhu islama, što će reći i samom Časnom Kur'anu. Ja sam u tom smislu unekoliko razočaran zašto se to ne raskrinka i pojasni samim vjernicima. Nanesena je velika šteta. Većini neprijatelja i BiH i posebice Bošnjaka ovo je došlo kao kec na desetku da bi dokazali svoje unaprijed sročene teorije.

Kada je u pitanju rukovodstvo Islamske zajednice (IZ) u BiH, s reisom Cerićem na čelu, on je u jednoj bajramskoj hutbi lijepo objasnio cijeli taj fenomen. Samo ne vidim da se nešto konkretno učinilo na suzbijanju te pošasti. Mi, naime, dobro znamo da su bosanski muslimani suniti hanefijskog mezheba. Takav islam pokazao se kao najvitalniji i, rekao bih, najviše demokratski u svjetskim relacijama. Na kraju krajeva, takav je islam u srcu kršćanske Evrope opstao skoro 600 godina, ali uz razvijanje tolerancije, približavanja, solidarnosti i svega što je karakteriziralo bosanske muslimane, odnosno promoviralo ih kulturno i civilizacijski. Dakle, to je islam koji nikoga ne mrzi, koji traži toleranciju. Sve ono što nas je karakteriziralo imamo i danas.

Nakon ovakvih događaja, međutim, svim Bošnjacima nameće se stigma terorizma...

- Najmanje je Bošnjacima do nekog terorizma s obzirom na ono što smo preživjeli u krvavoj agresiji i patnji koja je trajala pune četiri godine. Mi smo svjetski fenomen, jer nije bilo masovne odmazde, osvete, terorističkih napada. Istina, tu je nešto bilo importirano od ostataka mudžahedina i onih koji su regrutirani između domaćih ljudi. Vidim, ponovo se u javnosti spominje Bugojno. To su bile sporadične akcije. Ti ljudi su uhapšeni i očito je da nisu bili psihički čisti.

Kako riješiti problem ekstremističkih pokreta u BiH? Koji bi, prema Vama, bio najbolji model?

- Naravno, potrebno je da policija odgovorno radi svoj posao, suzbija i unaprijed predviđa određene stvari. Mislim da ovdje ne treba nikakva represija. Treba samo malo više propagandnog djelovanja u pozitivnom smislu, to jest objašnjavanja vjernicima o čemu se radi. Treba više edukacije od same uleme. Ne vidim da bi ikakva represija, zatvaranje ili progon mogli donijeti ikakve rezultate. Naprotiv, možda bi to samo rasplamsalo tu klicu fanatizma kojeg ima kod pojedinih grupacija u BiH. Ipak, ne vidim da je to masovna pojava koja bi izazivala planetarnu pažnju. Ako pogledate svjetske medije, vidite da oni sve ovo prate u kontekstu u kojem sam i sam govorio.

Kako su opasne ideologije uvezene na naše prostore? Koliko je upravo to danas ključ rješavanja problema s kojima se država suočava?

- U to su bili upleteni prsti mnogih obavještajnih službi. To je sigurno! Na kraju krajeva, mudžahedini koji su došli, došli su s britanskim i francuskim pasošima. Štošta bi se tu dalo izvući. Uostalom, nije baš slučajno da se u danu kada u BiH dolazi izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Liberman, pa i palestinski ministar vanjskih poslova Rijad el-Malki, regrutira neki fanatik koji je, očito, samo demonstrirao, odnosno želio skrenuti pažnju na sebe i ukazati da on "ne mrzi muslimane, već Amerikance". Ta sama rečenica dosta govori o motivima i o povodima. Vjerovatno su u sve to umiješani prsti raznih obavještajnih službi, što je stvar naših službi bezbjednosti da to preduprijede i raskrinkaju svu tu veliku igranku.

Zemlja u haosu

Jeste li ikada predsjednika Predsjedništva BiH rahmetli Aliju Izetbegovića pitali zašto su tolerirane pojave mudžahedina, odnosno pojava vehabijskog pravca kod nas?

- Ja sam postavljao pitanja. S tom tezom, iako njih (mudžahedina) nikada nije bilo više od 500 do 600, da su nam oni više zla nanijeli nego mnoge četničke ili druge formacije. Kada je u našoj zemlji bila takva situacija, vjerovatno su to mnogi iskoristili, pa i naši prijatelji iz pojedinih islamskih zemalja. Teško je reći, ja znam da se sam Izetbegović pokajao, i to mi je rekao, što je uopće do toga došlo. Ali, mi nismo ni mogli suzbiti taj ulaz i izlaz. Nije bila naša vlast moćna da se suprotstavi raznim kanalima i ulascima. Na kraju krajeva, nismo ni kontrolirali granice. Znate i sami u kakvom smo haosu bili. Znam sigurno da se Alija debelo pokajao što je do toga došlo.

Ogorčen sam na medije

- Ogorčen sam na naše medije, jer se napadu koji je izveo Jašarević posvećuje velika pažnja. Svi naši mediji zagrizli su na tu udicu. Slično se u svijetu dešava na milion mjesta. Ne samo u Palestini, Iraku, Afganistanu... Cijelom događaju, prema meni, data je veća dimenzija nego što je trebalo.

Afirmirati bosanski islam

- Ljudi imaju pravo da se opredjeljuju kako hoće. Niko ne može zabraniti njihovo vjersko opredjeljenje za bilo koji pravac u vjeri. Ali, mi bismo morali afirmirati onaj islam koji se pokazao kao civilizacijski i kao, na kraju krajeva, bosanski.

[adacta]

Afirmirati bosanski islam

- Ljudi imaju pravo da se opredjeljuju kako hoće. Niko ne može zabraniti njihovo vjersko opredjeljenje za bilo koji pravac u vjeri. Ali, mi bismo morali afirmirati onaj islam koji se pokazao kao civilizacijski i kao, na kraju krajeva, bosanski.

Mislim da afirmiranje necega sto je tradicija i sto jeste i postoji dugo dugo je smijesno , jednostavno treba samo suzbiti ono sto nije sukladno islamu koji je u srcima vjernika sa ovih prostora a svi mi veoma dobro znamo ko to nije cinio kada je trebalo , ko to i pored trenutnog stanja ne cini i ko vjerovatno nikada nece ni ciniti jer je direktni krivac zbog pojava tog vjerskog fundamentalizma.

[Krokodil Behko]

Afirmirati bosanski islam

- Ljudi imaju pravo da se opredjeljuju kako hoće. Niko ne može zabraniti njihovo vjersko opredjeljenje za bilo koji pravac u vjeri. Ali, mi bismo morali afirmirati onaj islam koji se pokazao kao civilizacijski i kao, na kraju krajeva, bosanski.

Mislim da afirmiranje necega sto je tradicija i sto jeste i postoji dugo dugo je smijesno , jednostavno treba samo suzbiti ono sto nije sukladno islamu koji je u srcima vjernika sa ovih prostora a svi mi veoma dobro znamo ko to nije cinio kada je trebalo , ko to i pored trenutnog stanja ne cini i ko vjerovatno nikada nece ni ciniti jer je direktni krivac zbog pojava tog vjerskog fundamentalizma.

Ja sam se o tom pitanju,puno puta izjasnio vec.
Kvaka je u tome,sto Rijaset,ocito ne pokazuje dovoljno volje za to,igrajuci svoj cuveni ples izmedju bosanske tradicije,pa i turske i na drugoj strani,saudijske..pa cak ni tamo,to nije bas tako duboka tradicija,takvog islama.
Medjutim,kod nas se to sad,iz politickih krugova,koji bi bili najsretniji,da BiH nema,maksimalno eksploatise i u muslimanima,izaziva podozrenje. To uvijek tako bude.Na primjer,sa druge strane,imamo SPC,koja se nikada nije ogradila od onih,koji su u njeno ime izvrsili zlocine. Niti ce. A njih u srpskim politickim krugovima,niko i ne spominje. I tako sve u krug.

[Krokodil Behko]

Susjedi nikada nisu ostavljali BiH na miru



Nekadašnji visoki funkcioner SDP-a BiH i član predsjedništva bivše države Bogić Bogićević smatra da je Dan državnosti BiH, 25. novembar, jedan od najznačajnijih datuma u našoj povijesti, kojim je BiH vraćena svojim građanima i narodima.

Bogićević je jedan od političara koji su ostavili svijetli trag u borbi za suverenitet i nezavisnost naše zemlje, još od vremena kada je BiH predstavljao u državnom vrhu bivše SFRJ.

U intervjuu za "Dnevni avaz", u povodu Dana državnosti, on govori i o pretenzijama naših susjeda te o trenutnoj političkoj situaciji koja je, prema njegovom mišljenju, katastrofalno loša. Razloge za to Bogićević vidi u nesposobnoj i neodgovornoj vlasti, a politički savez SDP-a i SDA smatra neprirodnim.

Historijska prekretnica

Dan državnosti, 25. novembar, i dalje se ne obilježava u cijeloj državi. Kako to komentirate?

- Nažalost, tako je, iako je u Dejtonu odlučeno da se svi praznici i svi zakoni u BiH primjenjuju do usvajanja drugih. Do danas Dan državnosti BiH, 25. novembar, ne obilježava se na cijeloj teritoriji BiH iako nije usvojen novi zakon niti datum za obilježavanje tog praznika. Bh. antifašisti izborili su današnje međunarodno priznate granice BiH upravo na zasjedanjima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. To je činjenica koju ne moraju svi voljeti, ali je ne mogu nikako osporiti. Stoga, mislim da je 25. novembar jedan od najznačajnijih datuma u historiji BiH.

Koja je simbolika tog datuma i zašto je on najpodesniji za obilježavanje državnosti BiH?

- Tada su se prvi put u historiji BiH sastali predstavnici njenih naroda u Mrkonjić-Gradu i donijeli političke odluke koje će odgovarati njihovoj volji i njihovim interesima, a ne nekim stranim centrima moći. Postojao je prijedlog da BiH ne bude republika nego pokrajina, ali to nije prihvaćeno. Tada se desila historijska prekretnica, u smislu da je BiH vraćena svojim narodima, koji samo ravnopravni mogu odlučivati o svojoj subini. Zato ponavljam da je 25. novembar 1943. godine za BiH mnogo više od datuma za sjećanje.

Do tada, ali, nažalost, i nakon toga, o sudbini BiH odlučivali su centri moći u Berlinu 1878. godine, u Versaju 1918., u Moskvi, u Dejtonu, a da pri tome nikada nisu htjeli čuti glas BiH. Nas nikada nisu ostavljali na miru ni susjedi Srbija i Hrvatska, svojatajući BiH čas jedni, čas drugi. Međutim, uprkos svemu BiH je opstajala i preživljavala sva iskušenja.

Mukotrpni hod

Postoje li još, prema Vašem mišljenju, političke pretenzije u susjednim državama koje se deklarativno zalažu za očuvanje integriteta BiH?

- Nadam se da su državni režimi u Srbiji i Hrvatskoj shvatili da BiH nije moguće pripojiti ni jednoj ni drugoj državi i da će shvatiti da trebaju odustati od velikodržavnih projekata. BiH treba biti otvorena prema svojim susjedima, a svi susjedi trebaju priznati njenu nezavisnost i samostalnost.

Predstoji nam mukotrpan hod ka trajnom miru i pomirenju, povezivanju i spajanju. Mi moramo prepoznati sve laži kojima upravljaju interesi moćnika. Kada budemo imali odgovornu vlast, koja će biti spremna da modernizira zemlju, tada će biti ukinuto starateljstvo nad BiH. Zato je neophodno da se suočimo s istinom o sebi, da analiziramo vlastita iskustva.

Kako gledate na trenutnu političku situaciju u BiH i vidite li izlaz iz pat-pozicije?

- Niko osim nas samih neće izgraditi BiH kao normalnu demokratsku državu. No, mora nam biti jasno da nijedno rješenje ne može biti trajno ako se njime legalizira ono što je osvojeno silom, ako onemogućava povratak izbjeglica i prognanika svojim kućama, ako dopušta ugrožavanje nacionalnih, vjerskih i ljudskih prava i sloboda, ako ne otklanja uzroke za mogući nastavak rata...

Svaka nagodba o podjeli BiH osuđena je na propast i učinila bi rat našom dugoročnom perspektivom. Svaka granica koja bi da dijeli ljude u BiH, neprirodna je i nepravedna. Nema demokratije i mira na ovom prostoru ako u svakom dijelu zemlje čovjek nije slobodan i ravnopravan, i kao građanin i kao pripadnik svoje nacije.

U BiH nijedan narod ne može vladati nad drugim, oni se ne mogu dijeliti na većinske i manjinske. Jednakopravnost svih naroda i građana mora biti zagarantirana.

Kako gledate na sve češće i agresivnije napade na državnost BiH koji, uglavnom, dolaze iz RS?

- Ja imam drugačije mišljenje od mnogih ljudi koji analiziraju situaciju u BiH. Mislim da su to samo glasnogovornici određenih centra moći koji se nalaze izvan BiH. Ne može Ustav BiH promijeniti niko izuzev onoga ko ga je napisao.

Ne može Milorada Dodika promijeniti niko osim onoga ko ga je doveo na vlast kada je imao dva poslanika u Skupštini, a 81 protiv. Napad na ono što on govori, kao eksponent, čisto je trošenje vremena.

Je li žalosno što ovaj svečani dan građani BiH obilježavaju u siromaštvu i bijedi, sa samo jednom mišlju - kako prehraniti porodicu?

- Naravno da je žalosno. Kašike su nam već poluprazne, a analitičari predviđaju da će cijela zemlja naredne godine živjeti od humanitarne pomoći. BiH više od godinu nema vlasti na državnom nivou. Zbog toga su zamrznuta sredstava stranih investitora. Šta drugo da očekujemo, ako imamo vlast koja se brine samo o sebi, a građane potpuno zanemaruje, nego da živimo od tuđe pomoći.

Nova stranka

Kada se pogleda ekonomsko i svako drugo stanje u zemlji, onda se dođe do zaključka da i oni političari na vlasti koji se zalažu za BiH zapravo ne rade u njenu korist. Imate li Vi takav dojam?

- Apsolutno. Oni se zalažu samo deklarativno, a u suštini grade jednonacionalne rezervate za ljude, jer je to jedina garancija njihovog opstanka na vlasti.

Može li koalicija SDP-a sa Strankom demokratske akcije, koja je 16 godina ekonomski i na druge načine uništavala zemlju, sada izvući BiH iz krize?

- Krizu možemo pobijediti samo u jedinstvenoj, građanski koncipiranoj, a nacionalno tolerantnoj i ravnopravnoj, tržišno orijentiranoj i evropski usmjerenoj BiH. Jedna generacija doći će do tog cilja, ali koja i s kojim političkim akterima, to je ključno pitanje.

Bit će to vjerovatno neka nova stranka ili pokret, ali ne treba zanemariti mogućnost da u postojećim strankama i pokretima dođe do unutrašnje političke, idejne i personalne rekonstrukcije. Ova koalicija propustila je šansu da za skoro 14 mjeseci formira vlast na državnom nivou, zbog čega nam Međunarodni monetarni fond predviđa novu recesiju, pad plaća i nova otpuštanja, zbog čega će i cijene još rasti.

Ako je to perspektiva za BiH, onda nisam siguran da ova koalicija, na osnovu dosadašnjih rezultata, može osigurati bolji život.

Je li to, prema Vašem mišljenju, neprirodna koalicija, s obzirom na to da ove stranke zastupaju dva različita koncepta, nacionalni i građanski, te da bilježe dugu historiju neprijateljstva?

- Prema meni, jeste. Sve je neprirodno što nije na principima multietničke socijaldemokratije koja mora djelovati na cijelom prostoru BiH. Ali, kod nas se pokazalo da je sve moguće.

Politika ga napustila

Bogićević kaže da posljednjih sedam godina za život zarađuje baveći se poslovnim konsaltingom i istraživanjem tržišta u okviru preduzeća "Fides". Sam ga je formirao i u njemu je jedini zaposlenik, uz povremeno angažiranje eksperata za određene projekte.

- Ja nisam napustio politiku; prije bi se moglo reći da je ona napustila mene. No, od borbe za BiH nikada nisam odustao - kaže Bogićević.

Dejton nije dugoročno rješenje

Kako komentirate zahtjeve iz Republike Srpske da se godišnjica Dejtona obilježava kao Dan državnosti?

Dejton jeste donio mir. Međutim, Dejtonski ustav nije dugoročno rješenje za BiH, jer je prema tom Ustavu nacija organizacioni princip države, a ne čovjek. Sve je bazirano na etničkoj grupi, odnosno naciji.

Savjest Evrope

- Neodlučnost međunarodne zajednice prema tragediji BiH je sramotna. Čini se da se humanizam Zapada sveo na humanitarnost tek da bi se smirila savjest. BiH još predstavlja najveći izazov za savjest Evrope - kaže Bogićević.

[adacta]

Covjek koji je na neki nacin obiljezio povjest BiH u odlucnom momentu sa svojim NE je trebao i zasluzuje da bude u samom politickom vrhu BiH cak sam misljenja da je to trenutno jedini covjek koji zasluzuje da bude Predsjednik BiH ali kao pojedinac a ne u ovoj cirkuskoj predstavi od troclanog predsjednistva . Jedan predsjednik jedne drzave !

[Krokodil Behko]

Branimir - Johnny Štulić je u nekoj vrsti dobrovoljnog izgnanstva u holandskom gradiću Hauten nadomak Utrehta već dvadeset pet godina. Kada su ga novinari srbijanskog Blica pozvali, rekao je da se odlično osjeća i da neprekidno radi.
On takođe kaže da ne planira da putuje nikud dalje od okruga njegovog gradića i da mu takav život potpuno odgovara.

- Ja sam dobro, za novine često kažem da ne radim ništa. Upućen sam u sve što se piše u medijima i moram da kažem da mi se sve te stvari gade. Zato i kažem da ne radim ništa, jer nemam neku priču za takve medije. Ono što zaista radim mukotrpno i predano mislim da medije kao priča ne zanima. Godinama sam posvećen prevođenju najvažnijih knjiga svjetske baštine. Najveći dio toga objavljen je i publika moje prevode može da čita. Međutim, ima puno toga da se popravi. Nisam stavljao znake interpunkcije u mnogim prevodima i prepjevima, pa sada to ponovo radim. Prevodim i Plutarha, čije sam neke radove bio izostavio. To mi oduzme gotovo čitav dan, a potom spavam. Nemam vremena da putujem, čak ni da idem u obližnje veće gradove. Živim sa knjigama koje neprekidno čitam i prevodim - rekao je Johnny za Blic na početku razgovora.

Ono od čega je odustao, bar za sada, jeste komponovanje, koje je iza njega još od kada je završio rad sa grupom “Azra”.

- Ja sam zaista uvijek bio vrijedan. Volim neprekidno da radim i da stvaram. Kao što sam nekada puno radio muziku, tako danas puno prevodim i pišem. Ranije sam imao na stotine skica za pjesme prije nego što sam započeo rad sa “Azrom”. Naučio sam i da sviram gitaru kako bih komponovao. Poslije prestanka rada sa “Azrom”, nisam želio da radim muziku za filmove ili predstave.

To je recimo uradio Vlada Divljan, a imao je sa “Idolima” sjajnu pop pjesmicu “Maljčiki”. Uvijek sam radio samo pop pesme. Prvo bih napravio muziku, pa potom tekst. Bile su suviše komplikovane sa puno akorda, pa sam često morao da ih pojednostavim kako bih ih svirao sa bendom i predstavio publici. Danas se najviše izvode moje najjednostavnije pjesme kao što su “Balkane moj” i “A šta da radim” - kaže on.

Ljudi željni da čuju njegovu muziku u posljednjih godinu dana morali su da se zadovolje snimcima sa YouTubea na kojima su Johnnyjeve obrade narodnih pjesama.

- Nije bilo više od stotinak dobrih narodnih pjesama iz svih krajeva Balkana. Otpjevao sam ih sada ponovo, jer sam želio da ljudi čuju te pjesme na moj način. To su pjesme kao što su “Šešir moj”, “Govori se da me varaš”, “Zvijezda tera mjeseca”, “Danka”, “Pijem da je zaboravim”. Mislim da kod nas nije bilo pravih narodnih pjevača. Većina dobrih narodnih pjevača je pjevala i druge pjesme kao naprimjer Cune Gojković.

Johnnyjevi planovi za prevođenje su tek u povoju, a kako kaže, sljedeće čime će se baviti je prevod indijskog spjeva “Mahabharata”.

- Mislim da su duhovna jezgra naše civilizacije bili sumerski i indijski epovi. To su bila dva različita centra sa drugačijim pogledom na istoriju starog svijeta. Ja sam se opredijelio za indijsko jezgro, Kali Jugu ili Kaljugu, i neke stare indijske tekstove sam već prevodio. Stari Indijci su pisali o brojnim nebeskim ratovima u spjevu “Mahabharata”. Danas mi sve te pojave zovemo NLO, kontakti sa vanzemaljcima, ali u staroj Indiji takve stvari su bile dio realnosti. Takve stvari možemo zvati i duhovima i duhovnim svijetom, ja duhove prevodim kao seni. Nadareni ih mogu vidjeti mutno, kao kada neko ko dobro vidi stavi naočare sa dioptrijom. Mislim da su Indijci o takvim nadnaravnim stvarima pisali realnije od Sumera. Sve je to dio jedne zaista velike priče koja svakako nije za novine. Volio bih možda da u budućnosti pokušam da prevedem „Mahabharatu“ - rekao je za Blic Johnny.

Galeb među golubovima

- Pjesme koje sam pravio i svirao sa “Azrom” zaista su se sviđale najrazličitijoj publici. Kada bismo svirali, morali smo da vodimo računa kome sviramo i da se tome prilagodimo. Ako biste vidjeli da su u prvim redovima momci kojima fale prednji zubi, morali biste da uradite nešto za njih. Kada sam se pojavio na jednom od prvih koncerata “Azre” obučen u fine pantalone sa crtom, prva dva reda publike su odmah otišla prije nego što smo počeli svirku. Kasnije sam se na koncertima trudio da ne štrčim, da ne budem galeb među golubovima - rekao je Johnny.

[gejsha]

Kako se postarao.

[Krokodil Behko]

Nikšić: "Vlada FBiH će iduće tri godine izgraditi više kilometara autoceste nego što je urađeno u proteklih 15 godina"



Federalni premijer Nermin Nikšić koji je na ovoj poziciji nešto više od devet mjeseci smatra da bi bilo mnogo lakše raditi i sarađivati sa drugim bh. entitetom da ima više političke i volje za komunikaciju.
Mišljenja je da pristup odvajanja evropskih obveza, kakve zagovara predsjednik RS-a Milorad Dodik, nikome nije prihvatljiv, te da samo vodi destabilizaciji. Nikšić je za Dnevni list govorio i o finansijskoj situaciji u Federaciji, razvojnim projektima i planovima za iduću godinu, ali i o problemima poput penzija. Kada su u pitanju planovi, Nikšić smatra da Vlada u idućem razdoblju, kao i do sada, mora nastaviti bez puno pompe kako bi se osigurali svi preduslovi za ulaganja, prvenstveno u koridor Vc, ali i u otvaranje novih radnih mjesta.

- Predsjednik RS-a Milorad Dodik rekao je da će predložiti da se razmisli o konceptu da RS ima svoju agendu za EU, a Federacija BiH “koja čini zastoje”, svoju. Šta Vi mislite o ovakvom stavu i mogućnosti?

- Model o kojem govorite je potpuno neprihvatljiv, nerealan i protudržavni. Nema nikakve šanse da ćemo pristati na uvođenje kiparskog modela organizovanja bilo čega u BiH. Zagovaranje takvih ideja je jako opasno i svi koji ih javno iznose moraju znati da bi posljedice nečeg takvog bile nesagledive. Evropski put BiH je jedinstven i ne može se dijeliti po nekakvim teritorijalnim principima. Pristup odvajanja evropskih obveza države BiH, po entitetima, a onda sutra valjda po kantonima i opštinama, suprotan je suštini integracijskih procesa koje zagovara Evropska unija i vjerujem da će službeni Bruxelles odbaciti ovakve prijedloge kao politikantske, još jednom naglašavam, protudržavne i opasne po budućnost BiH.

- Osim političkog, Federacija i RS imaju spor i oko niza drugih pitanja koja su važna za građane cijele BiH. Kakav je Vaš odnos sa vlastima RS-a, te postoji li dijalog oko pitanja poput raspodjele sredstava od poreza, Elektroprenosa i ostalih važnih stvari?

Gotovo sva otvorena pitanja između Federacije BiH i RS-a posljedica su loše komunikacije između vlasti dva entiteta, te političkih opstrukcija. Kada je u pitanju stav Vlade FBiH u vezi sa svim otvorenim pitanjima sa RS-om, on je otpočetka jasan: spremni smo za razgovore jer smo uvjereni da se oko velikog broja pitanja možemo dogovoriti vrlo brzo i vrlo lako, uz poštivanje zakona i državnog suvereniteta. Tu našu otvorenost pokazali smo do sada u više navrata, ali, nažalost, s druge strane, u startu nismo naišli na razumijevanje. Moram istaći kako se u posljednje vrijeme stvari i na ovom planu kreću u pozitivnom smjeru. Siguran sam kako i u Vladi RS-a sazrijeva mišljenje da moramo razgovarati.

- Hoće li Federacija uspješno finansijski zatvoriti ovu godinu?

Uvjeren sam da hoće. Iako su nam mnogi prognozirali propast, a neki su to i zlonamjerno priželjkivali, uspjeli smo osigurati fiskalnu stabilnost budžeta i osigurati isplatu svih zakonskih obveza. Sve plaće su isplaćene na vrijeme, kao i boračke, te naknade civilnim invalidima. Uspjeli smo vratiti i dio dugova prema civilnim invalidima, te demobilisanim borcima. Sve to urađeno je bez planirane tranše MMF-a i sredstava Evropske komisije. Vlada je pokazala da zna i da može očuvati budžetsku stabilnost i sigurno ćemo i u budućnosti nastaviti na isti način.

- Udruženja penzionera i bivših pripadnika Oružanih snaga BiH najavljuju proteste. Je li realno očekivati da se počne sa isplatama penzija za penzionisane pripadnike OS-a BiH i da se povećaju penzije ostalim penzionerima?

Svjesni smo teškog položaja u kojem se nalaze penzioneri kao i otpušteni vojnici Oružanih snaga BiH, koji duže od godinu čekaju na početak isplate zakonom zagarantovanih penzija. Ova populacija postala je žrtva političkih odnosa koji vladaju na nivou institucija BiH, jer mnogi koji u njima sjede i primaju visoke plaće rade sve kako bi oslabili državu, pa makar i na račun ovih ljudi koji sa tim nemaju nikakve veze. Vlada FBiH uradit će sve što može u okviru zakonskih i ustavnih mogućnosti da osigura provedbu ovog zakona, ali pravo rješenje za ove ljude ne može se naći bez proračuna BiH i državnih institucija koje moraju provesti zakon. Kada je u pitanju zahtjev za povećanje penzija, on će biti detaljno i pažljivo analiziran. Moramo biti svjesni da je naš primarni zadatak, u trenutnim okolnostima, očuvanje stabilnosti dostignutog nivoa penzija. Ne smijemo cijeli sistem dovesti u pitanje nekim ishitrenim i populističkim odlukama. Ako bude osnova i finansijskih mogućnosti da se penzije povećaju, Vlada FBiH će to sigurno odobriti.

- Prilikom preuzimanja mandata najavili ste brojne razvojne projekte. Koliko njih ste uspjeli započeti ili realizovati i kakva je mogućnost, s obzirom na lošu finansijsku situaciju, da se u 2012. nastavi sa razvojnim projektima?

Borba za svako radno mjesto i privlačenje investicija osnovni je cilj Vlade FBiH. Do sada smo ovo naše opredjeljenje pokazali na više primjera. Provođenjem regulatorne reforme uštedjeli smo privredi u FBiH nekih 100 miliona maraka na godišnjem nivou, a očekujemo da pune efekte ove reforme privreda osjeti upravo u toku iduće godine. Takođe, Vlada FBiH odlučna je u iduće tri godine izgraditi više kilometara autoceste nego što je urađeno u proteklih 15 godina. Za tu svrhu želimo kreirati ambijent i omogućiti JP “Autoceste FBiH” da uz našu podršku investira milijardu maraka u autoceste. U idućoj godini očekujemo radove na svim dionicama autoceste na koridoru Vc za koje imamo urađene projekte. To nije sve. Pripremamo set zakonskih rješenja koja će nam omogućiti pojednostavljivanje procedure za dodatne investicije u izgradnji autoceste. Nemojte mi zamjeriti što neću dalje elaborirati, jer se ne želim zalijetati i davati preuranjena obećanja, ali vjerujte da se radi o ozbiljnim investitorima. Svakako da će Parlament FBiH, ali i javnost o tome biti na vrijeme informisani. Do tada ćemo raditi bez puno pompe na otklanjanju administrativnih prepreka. U idućoj godini očekujemo i da preko Razvojne banke FBiH značajnije podržimo razvojne projekte u poljoprivrednom, te sektoru malih i srednjih poduzeća, a nastavit ćemo i već započete aktivnosti u sektoru namjenske industrije, koje već daju određene rezultate, jer je proizvodnja u prvih devet mjeseci ove godine povećana za 20 posto.

- Nakon zaključka Vlade s početka godine da sva javna poduzeća i institucije moraju dostaviti informaciju o deponiranim sredstvima kod komercijalnih banaka u javnosti su se pojavile informacije o tome da na računima leži više od milijardu maraka neiskorištenih sredstava. Namjerava li Vlada uskoro raspravljati o ovom pitanju i koja je namjera Vlade bila prilikom donošenja ovoga zaključka?

Vlada FBiH opredijeljena ja ka uvođenju reda u svim segmentima društva, pa tako želimo i više reda i odgovornosti unutar poslovanja javnih poduzeća. Osnovni cilj prikupljanja ovih podataka bio je da steknemo što je moguće jasniju sliku o finansijskim mogućnostima firma koje se nalaze u državnom vlasništvu i njihovoj mogućnosti da potpomognu Vladu FBiH u provođenju njenih politika i razvojnih projekata. Evidentno je kako postoje značajna sredstva sa kojim javna poduzeća raspolažu i Vlada FBiH ozbiljno računa na njihovo aktiviranje i usmjeravanje u projekte koji će značiti novo zapošljavanje i osnaživanje naše ekonomije.

- Mnogi Vam zamjeraju zbog kadrovskih promjena koje Vlada radi od početka mandata. Jesu li dosadašnje promjene popravile situaciju u poduzećima?

Priča o kadrovskim promjenama u državnim poduzećima već odavno je deplasirana i oni koji na njoj stalno insistiraju zapravo pokazuju ljutnju zbog gubljenja pozicija, koje su im u proteklom razdoblju omogućavale lagodan život, ali i stabilan izvor finansiranja za različite političke potrebe. Sa novim kadrovima sigurno je da se prekida praksa da pojedine firme predstavljaju stranačke blagajne. Svi novi direktori i članovi nadzornih i upravnih odbora odgovarat će isključivo Vladi FBiH, a ne stranačkim mjestimai to je jedan značajan iskorak u odnosu na proteklo razdoblje. Kada je u pitanju davanje ocjena o dosadašnjem radu novoimenovanih članova upravljačkih tijela u poduzećima, mislim da je još preuranjeno za neke definitivne stavove. Želim napomenuti da će presudan faktor kod ocjenjivanja nečijeg rada biti isključivo postignuti rezultati u poslovanju, a ne stranačka pripadnost ili bliskost sa nekim ministrom ili drugim funkcionerom. Drugim riječima, niko nema neograničenu podršku i za ostanak na pozicijama ključni će biti postignuti rezultati.



Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/ekonomij ... z1fJ2vBhbC

[niska grana]

Bogićević

Damir Avdić: Gade mi se oni koji mladima prodaju ideološku nostalgiju




Damir Avdić - alias Bosanski psiho, Diplomatz, Graha - jedan je od najvećih pjesnika s ovih prostora. Na pozornici je možda manijak, ali izvan scene je tih, miran, jednostavan i druželjubiv čovjek.

Njegove pak pjesme, poput “Bratstvo i jedinstvo”, “Po asfaltu i betonu”, “U novom mileniju”, “Brate”, “Diplomatz” i druge s albuma “Od trnja i žaoka”, “Mrtvi su mrtvi” i “Život je raj”, jednako su razorne i uz buku Gibsona i Marshalla i bez te buke, otisnute samo na papiru. Krvave, teške i neugodne, baš poput pjesama Ivana Gorana Kovačića kojega dva puta spominje u stihovima, nedavno ukoričenima i u zbirku pjesama “Kuda sestro” (Algoritam, 2011).

Novi album Damira Avdića zvat će se “Mein Kapital” i teško da će itko u svijetu ove godine imati bolji naziv nekog svog djela jer svijet doista stoji na rubu između dviju provalija. Bit će vraga ako se kapitalizam ne dozove pameti, a da ne biste bili nespremni za borbu - slušajte pjesme Damira Avdića kojemu je danas teško naći takmaca u korpusu svjetskog rock, rap i pop

Živio si i u Americi pa si se vratio u Tuzlu. Kako to da si na kraju završio u Ljubljani?

- Mnogo sam putovao proteklih godina i često nastupao po Sloveniji, a prije dvije godine u tamošnjem kazalištu Glej s redateljem Marom Bulcem postavio sam predstavu po mom romanu “Na krvi ćuprija”. Tako sam se sreo i sa svojom sadašnjom suprugom. Dakle, izbor Ljubljane kao grada u kojem živim čisto je ljubavne prirode, no često sam i u Bosni i po drugim državama bivše Jugoslavije pa gotovo da i nemam osjećaj da negdje živim za stalno.

Popularni Bosanci

Jesi li se u Ljubljani počeo družiti s tamo vrlo popularnim Bosancima poput Saše Lošića ili Branka Đurića?

- Da sam logički razmišljao, uzeo bih američku putovnicu, a moja selidba u Ljubljanu je isključivo splet okolnosti. Ne, nisam se počeo družiti s Lošićem ili Đurićem, više se držim onih pankerskih krugova iz Ljubljane koje i ti dobro poznaješ i među kojima i ti imaš prijatelje.

Koji je tvoj politički stav? S jedne strane odrastao si i izgradio neka svoja uvjerenja u sistemu bivše Jugoslavije, a s druge strane lišen si bilo kakve nostalgije za Jugoslavijom ili onim političkim sistemom, čak i kad udaraš po nacionalistima i desničarima. A, udaraš i po nekim ljevičarskim stavovima ili antiglobalistima.

- Najviše sam hardcore prema banalnostima, a pravi antiglobalisti su svjesni da nisam protiv njih. Nostalgija, pak, normalna je stvar, ali na ovim prostorima se radi o ideloškoj nostalgiji, a to je idiotizam i zabluda pa mi se gadi da netko mladim ljudima prodaje neku svoju nedovršenu priču i time ih sputava, tjerajući ih da žive u nekom tuđem sjećanju. Mladi ljudi imaju danas svoj svijet, svoju glazbu, svoje bendove i što im itko ima prodavati nostalgiju za 80-ima. Možda će današnji mladi ljudi biti nostalgični za ovim vremenima, a bitno je da urade nešto svoje. Niti je prije sve bilo dobro, niti je danas sve loše.

Zidić ispred zgrade

Koliko sebe možeš shvatiti kao simbol nekog kulturalnog prostora bivše Jugoslavije, kako to u knjizi “Sedma republika” za tebe tvrdi Ante Perković, ponukan baš tvojom pjesmom “Bratstvo i jedinstvo”?

- Nisam čitao “Sedmu republiku”, ali imaš dovoljno godina da znaš kako ni onda nije igrala rock’n’roll cijela Jugoslavija. Bio si u JNA i tada si shvatio kakvu glazbu ljudi zapravo slušaju. Shvatio si da si manjina, a znaš i da u “zlatno vrijeme” kad su počinjali Pankrti i drugi punk i novovalni bendovi nisi imao ništa nego birtiju na kolodvoru u kojoj si mogao piti. Kako u Ljubljani, tako u Zagrebu. A, ja početkom 80-ih sjedim u Tuzli, okrećem Džuboks i mislim si kakve se to revolucije događaju u Ljubljani i Zagrebu. Na kraju vidiš da su svi sjedili na nekom zidiću ispred zgrade i da se nije baš tako puno toga događalo, ali sada imamo mitove i legende o tom vremenu. Negdje sam vidio i scenu u nekom dokumentarcu u kojem jedan od bubnjara iz EKV-a kaže kako im je bilo najgore kad su svirali na nekoj radnoj akciji jer tamo nitko nije slušao njihov nastup. Ni danas nije drukčije, ali će se za dvadesetak godina mitovi i legende pričati o nečemu iz današnjeg vremena. No, u ono vrijeme bila je “sreća” što nisi imao toliko medija pa su rock scene u gradovima bivše Jugoslavije bile povezanije i upućenije jedna na drugu nego što je to slučaj danas. Tko će danas na javnom radiju ili negdje drugdje naletjeti na neki opskurni bend poput The Crampsa koji smo mi mogli čuti na Radiju Zagreb. Danas, pak, imaš milijun mogućnosti, ali pitanje je hoćeš li naletjeti na nju jer je sve raspršeno.

Dvije riječi

Ti si danas puno žešći nego Štulić, za mene si i jednako kvalitetan, ako ne i kvalitetniji pjesnik, ali tebi je danas, ma koliko žestok bio, problem biti provokativan, što Štuliću u vrijeme “čitanja između redaka” nije bio nikakav problem.

- Dozirale su se stvari, u svemu. Sreća kapitalizma je što dozvoljava puno. Nesreća diktature što ne dozvoljava. No, pitanje je nismo li mi sada u kapitalističkoj diktaturi koja nam formalno dozvoljava sve, a suštinski nam ne da ni da prdnemo. Znaš, dok nije bilo McDonald’sa, sanjali su ga. Danas se prvo razbijaju baš izlozi McDonald’sa.

Što nas dovodi do “Mein Kapitala”. Otkuda taj naziv?

- Da, moj novi četvrti album zvat će se “Mein Kapital” i trebao bi izaći u studenome. Ne bih volio interpretirati njegov naslov, želio bih da ga ljudi sami protumače kad ga čuju. No mislim da te dvije riječi najbolje opisuju današnje vrijeme. Znamo otkuda “Mein”, a otkuda “Kapital”. Znamo kuda vodi “Mein Kampf”, kao što znamo da je “Das Kapital” najjača kritika kapitalizma koji u svom totalno razularenom obliku danas hara sve.

Jesi li se umorio od udaranja glavom, pokušavajući načiniti rupu u zidu, da parafraziram ime tvog garage-punk benda s početka 90-ih?

- Na ovo što radim ne gledam kao na udaranje glavom u zid. Moje pjesme su moje intimne priče i u književnom časopisu Fantom slobode, uz koji je išao moj prvi album “Od trnja i žaoka”, stajala je i rečenica jedne novinarke koja je rekla kako ovaj album negira teoriju o važnosti produkcije za dobru pjesmu. To mi se jako dopalo. Ja ne udaram glavom u zid nego sam samo svjestan mnogih stvari, možda i zbog godina koje imam, a ako se na nekim od tih mojih točaka nađem s nekim drugim ljudima, super. Kao što sam se ja našao u pjesmama s prvih albuma mojih mlađih kolega Ede Maajke i El Bahatteeja koji su pjevali o svom vremenu ili kao što se mogu naći u pjesmama ST-a iz Goribora. S druge strane, nisu na moje pjesme toliko utjecale nečije druge pjesme nego knjige, poput Nietzscheovog “Zaratustre” ili Remarquea.

[Krokodil Behko]

Finansijski stručnjak: Tri elektroprivrede u BiH moraju se ujediniti



Ured Marina Ivaniševića, vlasnika i direktora “Revicona”, sarajevske firme specijalizovane za finansijski konzalting, atipičan je, na jednom zid polica sa hiljadama knjiga, na drugom umjetničke slike, a pored njegovog stola štafelaj na kojem je velika fotografija Josipa Broza Tita.

Ivanišević je rođen prije 53 godine u Sarajevu i nakon što je diplomirao ekonomiju počeo je raditi u privredi, prvo kao komercijalist u jednoj formi. Bio je i direktor marketinga Košarkaškog saveza BiH, zatim je radio u velikim i moćnim firmama u Hrvatskoj, a u decembru1997. u Sarajevu osniva svoju firmu “Revicon”. Danas u toj kući radi 30 ekonomskih stručnjaka, mahom doktora i magistara ekonomskih nauka, a uz to sarađuje sa najautoritativnijim evropskim firmama koje se bave finansijama.

Sam Ivanišević glasi za jednog od prvih finansijskih stručnjaka u regiji, posebno u oblasti tržišta kapitala. Aktivan je i u politici, bio je predsjedatelj Gradskog vijeća Sarajeva, danas je u najužem rukovodstvu SDP-a i član Kadrovske komisije ove stranke, vodi nekoliko radnih grupa Ministarstva finansija FBiH, prenosi Dnevni list.

Pa šta je onda Ivanišević, političar ili privrednik?

- Nisam ja političar, ja sam privrednik. U politici sam bio prije rata i nastavio se baviti politikom jer smatram to svojom obvezom kao socijaldemokrata. Na to me potiče i želja da doprinesem da se ovakvo društvo kakvo je BiH, a u kojem je na sceni divlji kapitalizam u najružnijem obliku, razbije i postavi na čvrste noge. Jednostavno, ne može jedno društvo funkcionisati na principu da siromašni rade za bogate i postaju još siromašniji, ne može se trpjeti da jedni nema šta nemaju, a drugi nemaju šta jesti. Za svoj rad svako mora biti adekvatno plaćen, bogati moraju plaćati porez na svoje bogatstvo i to je jedini princip na kojem jedna zemlja može funkcionisati.

Ovdje politika upravlja privredom. Do kada?

- Logično bi bilo da se politika drži svoje obveze da privredi osigura uvjete za funkcionisanje u skladu sa ekonomskim i tržišnim principima. Međutim, ovdje politika koristi privredne resurse za ostvarivanje vlastitih ciljeva i to je problem. Ako je suditi po sadašnjem stanju stvari, u BiH nikada privreda neće biti iznad politike. Baš zbog toga što je to nemoguće i nepodnošljivo stanje, ja sam optimist.

Znači li taj optimizam da bi u BiH moglo zaživjeti socijalno-tržišna privreda o čemu se u svijetu puno priča?

- Socijala nije sastavni dio ekonomije i tržišne privrede nego funkcionisanja društva, odnosno potrebe ljudi da imaju normalne uslove za život. Jasno je da su socijala i tržišna ekonomija nespojivi, i teoretski i praktično, ali se to kod nas brka i miješa. Činjenica je da su usko vezani. I u razvijenom svijetu se sada pažnja usmjerava na socijalno balansiranje društva. Kod nas to još uvijek nije došlo na dnevni red i otuda dolaze i krupni problemi.

Dobro poznajete tržište kapitala, vodili ste kompletan posao na osnivanju Sarajevske burze… Zašto je to tržište u BiH palo?

-Svugdje u svijetu je tržište kapitala u padu, a kod nas su tome doprinijele i raznorazne devijacije. Ovdje su burzovni špekulanti u jednom razdoblju obezvrijedili firme i njihove dionice, izvlačili novac i ništa nisu investirali i sada trpimo posljedice. Osim toga, ne vidim nikakvog razloga da u BiH postoje dvije burze, čak se pričalo i o osnivanju treće u Brčkom. Pitanje je i treba li uopšte BiH jedna burza? Po meni bi puno bolje bilo da se uspostavi regionalna burza u koju bi ušle sve ove usitnjene u državama regije i neka joj sjedište bude u Beču, Zagrebu, Beogradu, svejedno. Zašto ne u Sarajevu? Tada se ovdje neće pričati o Bošnjacima, Hrvatima i Srbima nego o kapitalu, onome od čega se živi. Dionica naših kompanija nema na svjetskim burzama, a moglo bi biti. I bilo bi kada bi se, na prmijer, ujedinile kompanije Elektroprivreda RS-a, Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZ HB. Nije teško izračunati koliko bi u evropskim razmjerima to bila moćna firma i kolika bi bila cijena dionice na svjetskim burzama ili kada bi se u jednu kompaniju ujedinili telekomi… Država bi procvjetala. Ja sam siguran da će se to dogoditi, imam osnova za takvu tvrdnju.

I u politici ste i u privredi, a kako kao građanin ocjenjujete rad Vlade FBiH i kao Sarajlija rad Vlade Sarajevskog kantona?

- Meni je zaista teško odgovoriti na takvo pitanje. Suviše sam iznutra. Najlakše je reći da je ovo najbolja dosadašnja Vlada, ali želim biti objektivan. Sigurno je jedno – Vlada FBiH hrabro ulazi u probleme, suočavanje i obračun sa njima. Uopšte ne sumnjam da će ova Vlada ostati do kraja mandata i da će završiti ogroman posao. Često sam sa premijerom Nerminom Nikšićem i ministrima, znam sa čim se sve sudaraju i jasno je da se brzo ništa ne može riješiti. Osnovni problem je što je svaka dosadašnja vlada pravila svoju strategiju na razdoblje od samo četiri godine, a ozbiljne strategije se ne rade na razdoblje manje od 25 godina. Ova Vlada, usporedno sa svakodnevnim poslovima, radi na dugoročnoj strategiji i njneoj realizaciji i to je odgovor na udare, i one izazvane svjetskom krizom. Znate, ranije vlade su pristajale na devijacije, potrebe pojedinaca i njihovih ličnih biznisa i prema tome određivale smjerove svog djelovanja. Aktuelna Vlada FBiH radi suprotno i to će dati dobre rezultate.

Snižen je kreditni rejting BiH?

- Zar je to za nekoga iznenađenje? Sasvim očekivano, jer je BiH politički nesigurna zemlja i dok je tako, mi ćemo biti na evropskom dnu. Izlaz je u drukčijem poslovnom ambijentu, izmjeni legislative, provođenju zakona i obvezi regulatora da rade svoj posao, a ne da se ponašaju kao nalogodavci ili korisnici privilegija.

I kada će napokon privrednici rastjerati političare i preuzeti konce u svoje ruke?

- Političari prepadaju narode jedni drugima da bi zadržali moć. I dok građani to budu prihvaćali, svi mi ćemo biti kao guske u magli. Nema ništa dok se BiH ne vrati u BiH, sve dok firma iz FBiH bude nerezidentna u RS-u i obratno, država se neće pomaknuti. Privrednici ne mogu rastjerati političare i dok se ne promijeni Zakon o sukobu interesa koji ih tjera na koruptivno djelovanje kako bi ostvarili svoje poslovne namjere i projekte. U najkraćem, privrednici nemaju vremena baviti se politikom, a ako bi ga našli i to htjeli, taj zakon im ne dopušta. Do kojeg je sve apsurda dopušteno, govori i podatak da zbog sukoba interesa niko od privrednika u RS-u nije kažnjen, a u FBiH je na desetke kažnjenih. Dakle, ispada da po tom zakonu u politici može biti samo onaj ko ništa nema, a izbori mu služe kao konkursi za zapošljavanje!



Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i- ... z1h6IxPtnB

[Krokodil Behko]

INTERVJU/NAČELNIK GENERALŠTABA SFRJ, BRANKO MAMULA: Vojska je kriva što državnim udarom nije spriječila razbijanje Jugoslavije

Vojno rukovodstvo JNA snosi odgovornost što nije izvršilo državni udar, što je dozvolilo da nacionalističke vođe i separatističko ponašanje dviju zapadnih republika gurnu JNA u ruke srpskog nacionalizma, koji je JNA beskrupulozno iskoristio u međunacionalnom ratu i na kraju odbacio.

Dvadeset godina poslije raspada ili razbijanja SFRJ još postoje dileme da li je sve moralo da se dogodi baš tako krvavo i nesrećno. Da li su narodi nekadašnje Jugoslavije mogli da se raziđu relativno pristojno, bez razaranja, da li je moralo da dođe do ratova, da bi sada, poslije svega, ti isti narodi opet morali da traže puteve neke nove saradnje? Je li Jugoslavija, zapravo, bila paradigma vijeka na ovim prostorima?

Admiral flote u penziji Branko Mamula jedan je od posljednjih živih najviših vojnih rukovodilaca bivše SFRJ, svjedok relevantnih događaja u političkom i vojnom vrhu zemlje, čovek koji zna šta se sve događalo u predvečerje raspada nekadašnje zajedničke države.

Admiral Mamula bio je načelnik Generalštaba oružanih snaga SFRJ i savezni sekretar za narodnu odbranu, odnosno ministar odbrane, a na toj funkciji je penzionisan 1988. godine. U trenutku kada je otišao u penziju JNA je imala pod oružjem 336.000 vojnika, podoficira i oficira. Danas živi u Tivtu i ima 90 godina.



Admirale, kako danas gledate na tragediju Jugoslavije, da li smo se mogli drugačije razići?

Jugoslavija se nije raspala, ona je razbijena. Vatre su potpaljene u kući, a vatrogasci su, umjesto da pomognu da se požar ugasi, srušili kuću do kraja. Mi iz JNA htjeli smo da se Jugoslavija sačuva i reformiše u mirnim uslovima, jer smo procjenjivali da sve drugo vodi u rat, ali mi nismo imali vlast u SFRJ. Vlast je bila u republikama, a na nivou savezne države vlast, ako je i postojala, bila je u rukama dvaju predsjedništava: države i partije, zapravo partije prije svega. Zato je i najveća odgovornost za sve ono tragično što je proisteklo iz razbijanja Jugoslavije na onima koji su držali vlast.

Kolika je odgovornost vrha JNA za tragične posljedice razbijanja države?

Vojno rukovodstvo JNA snosi odgovornost što nije izvršilo državni udar, što je dozvolilo da nacionalističke vođe i separatističko ponašanje dviju zapadnih republika gurnu JNA u ruke srpskog nacionalizma, koji je JNA beskrupulozno iskoristio u međunacionalnom ratu i na kraju odbacio.

Vaša lična odgovornost za sve to?

Ima stvari koje sam morao da uradim, a nisam uradio, vjerovao sam da se retrogradne snage iz najtamnije prošlosti naših naroda, sa svojim nacionalističkim ratnim zastavama, mogu i moraju zaustaviti i nije bilo razloga da JNA to ne učini. Verujem da bi u tome, da je to učinjeno na vrijeme, Armija imala i podršku većine svih jugoslovenskih naroda. I da bi krajnji ishod bio neuporedivo bolji od onog što su građani Jugoslavije poslije doživjeli. Meni i mojoj generaciji ostaje da ponesemo odgovornost za sve ono što se moglo, a nije uradilo da ne dođe do najtragičnijeg ishoda. JNA je morala da preuzme odgovornost kada su institucije države zatajile.

Bili ste na poslednjem sastanku vrha JNA s Titom, 22. decembra 1979, u Karađorđevu. Šta je tada rečeno?

Na Dan JNA Tito se loše osjećao, sve se svelo na prigodan pozdrav generala Ljubičića i zajednički ručak, ali dan ranije, na sjednici Savjeta narodne odbrane, na kojoj su bili prvi ljudi federacije, republika i pokrajina, JNA i TO, naravno i maršal, kao načelnik Generalštaba podnio sam referat o stanju u oružanim snagama. Stanje u društvu ocjenio sam kao negativno, iznio sam to kao upozorenje na posljedice, u opreznom kontekstu šta se sve može dogoditi u vremenima poslije Tita. Naravno, to sam vrlo fino formulisao, ali Tito je sve pažljivo saslušao. Bilo nam je važno da on o tome zauzme stav. Uglavnom, moje ocjene niko odmah nije komentarisao, jer je predsjednik SIV-a Veselin Đuranović nepredviđeno istupio odmah poslije mog referata, zatraživši devalvaciju dinara i novo zaduživanje zemlje kod MMF-a. Tito je odbio i jedno i drugo, Đuranović je ponudio ostavku, Tito se naljutio i završio sastanak. Situacija je bila neprijatna, posljednja prilika da pred svima i maršalom diskutujemo o tome kuda ide zemlja. To je prošlo, jer Tito je odmah zatim otišao u Klinički centar u Ljubljani. No, Tito je u svakom susretu s nama iz JNA uvek naglašavao da se SFRJ mora očuvati i odbraniti.

Posjetili ste zatim Tita u vrijeme njegovog liječenja?

Da, vidjelo se da prolazi svoj križni put. U jednom trenutku se našalio: „Kako bi izgledalo da ja kao vrhovni komandant izađem pred Svetog Petra na jednoj nozi i raportiram da sam konačno stigao“. Ona poznata njegova crna kožna torba stajala je uz uzglavlje, u torbi je bio i pištolj. Admiral Kostić, njegov ađutant, pokušao je tu torbu u vrijeme bolesti da skloni, ali Tito to nije dozvolio.

U to vrijeme na našim granicama Sovjeti su gomilali trupe.

Da, imali smo iskustvo sa 1968. godinom kada su Sovjeti intervenisali u Čehoslovačkoj, a nama je trebalo previše vremena da se mobilišemo za eventualnu odbranu od sovjetske invazije, prosto nismo tada bili trenutno spremni. U vrijeme Titove bolesti čak sedam sovjetskih divizija bilo je u Mađarskoj i mi smo se tada, poučeni iskustvom iz 1968, spremili za ozbiljnu odbranu. Negdje u jesen 1980. bio nam je u posjeti načelnik Generalštaba Mađarske general Ištvan Olah. Razgovarali smo i o događajima od prije nekoliko mjeseci. Rekao mi je da nije bilo nemoguće da nas snage Varšavskog ugovora tada napadnu iz Mađarske, pri čemu bi mađarska armija izvršavala svoje obaveze što ni on, niti mađarsko rukovodstvo ne bi mogli da zaustave. Ali me je uvjeravao da bi on, Ištvan Olah, našao načina da me na vrijeme obavijesti o svemu. On je bio sjajan čovek i oficir, nisam o tom razgovoru širio dalje, jer smo već bili izbušeni kao rešeto i nisam htio da upropastim iskrenog prijatelja.

Kako to mislite izbušeni kao rešeto?

U julu 1976. Tito me je pozvao u Užičku. Tražio je da mu predložim novog ađutanta, predložio sam mu admirala Vilovića, prihvatio je. Onda me je iznenada upitao: „Recite, Mamula, ima li izdaje u vrhu Armije?“ Dobro sam zapamtio svaku njegovu riječ. I bio sam iznenađen. Kao na filmskoj traci prevrtio sam u mislima sve događaje u Armiji koji bi mogli biti razlog da se Tito zabrine. Maršal je osjetio da se mučim, prošetao je po kabinetu i onda sjeo za radni sto. Pokušao sam da ponovim neke ocjene koje su generali Ljubičić i Šarac izneli državnom vrhu u martu te godine. Tito me je prekinuo pitanjem: „U vrhu Armije?“ Rekao sam da ne vjerujem da bi neko iz vrha Vojske mogao da počini izdaju. Nije bio zadovoljan odgovorom i zatražio je da o tome nikome ne pričam. Slučaj generala Đoke Jovanića još nije izbio, ali ni njemu se ničim nije moglo dokazati da je spremao vojni udar, a posebno ne da je u sve to bila upletena i Jovanka Broz. Sve što je Jovanić uradio bila je konsultacija najviših generala u SSNO-u i GŠ o mogućem kandidatu za ministra odbrane, budući da je Ljubičić završavao svoj treći mandat. General Stane Potočar je bio uvjeren da se radi o podvali Jovaniću i Jovanki Broz, dok je Jovanić mislio da mu je „smjestio“ njegov zemljak general Dane Ćuić, što nije istina. Pitao sam se zašto maršal ne traži odgovore od generala Ljubičića i načelnika vojne bezbjednosti generala Brane Joksovića. Činjenica da je maršal na prijedlog Bakarića prihvatio četvrti mandat generala Ljubičića i da će ovaj, poslije Dolanca, postati čovjek broj dva u Jugoslaviji, nije dovodila u pitanje Titovo povjerenje u Ljubičića.

Od kada počinju vaši nesporazumi s generalom Ljubičićem?

Nekoliko mjeseci posle maršalove smrti, jednog jutra, zatekao sam na stolu informaciju da je republički štab TO Slovenije izvjestio rukovodstvo Slovenije, a ono Predsjedništvo SFRJ, da je tokom noći primljeno naređenje Generalštaba o podizanju pripravnosti JNA i TO čija sadržina naređenja uznemirava, a pravi cilj je sumnjiv. Ništa nisam znao o tome, pozvao sam generala Milana Bjelogrlića, načelnika Operativne uprave. On me je izvjestio da je tokom noći poslao naređenje svim komandama armija i štabovima TO. Naređenje je Ljubičić sam sastavio i rekao mu da nikoga o tome ne obavještava. Taj „niko“ bio sam, naravno, ja kao načelnik Generalštaba.

Inače, naređenje je bilo konfuzno, sročeno čudno i vjerujem da ga niko u komandama i štabovima i nije shvatio jer iz njega nije proizlazilo ništa posebno. No, činjenica je da je slovenačko rukovodstvo reagovalo i to je bio više indikator osjećanja i očekivanja u Ljubljani nego Ljubičićeva namjera.

Malo sam ukorio Bjelogrlića, skrenuvši mu pažnju da se nešto slično više ne ponovi, bez obzira na to ko od njega to zatraži. Ljubičić je stigao u kancelariju nešto kasnije i nije znao da su iz Slovenije već reagovali. Izvjestio sam ga i predložio mu da objasni Predsjedništvu SFRJ šta je htio s tim naređenjem. Ujedno sam ga zamolio da nas ubuduće ne dovodi u neugodnu situaciju nesuvislim naređenjima bez pravog cilja. Rekao sam mu da se sa mnom može sarađivati ili razići, trećeg izbora nema. Ne znam kako je sve to kasnije objasnio Predsjedništvu SFRJ, ali se prašina slegla.

Šta je htio general Ljubičić tim naređenjem?

Ne vjerujem da je planirao nekakav vojni udar, nije on imao lične predispozicije za tako nešto. Iako su kasnije kružile priče, kada je Ljubičić već otišao iz JNA, da je nešto namjeravao, ali se nije usudio. Naime, ostala je misterija oko izgradnje i opreme kuće na vojnoj ekonomiji u Surčinu. Urađena je kao suženo komandno mjesto, imala je odličan sistem veze, štapsku opremu, protivatomsko sklonište, sobe za odmor i spavanje, kuhinju i velike zalihe hrane. Kuća je dovršena 1976. a da o njoj ništa nisu znali vojni građevinski organi, pa čak ni organi bezbjednosti. General Ilija Radaković, pomoćnik ministra za pozadinu, na moje direktno pitanje o čemu se tu radi, odgovorio je da u toj kući nije ni on bio. Kuća je bila na dva do tri kilometra od aerodroma u Surčinu, gde se u slučaju agresije sa Istoka očekivao vazdušni desant velikih razmjera u strategijskoj vojnoj operaciji preko Bačke i Srema prema Beogradu. Ali, s tim objektom, tom kućom, nije se ušlo u normalan sistem komandovanja oružanim snagama. Nisam htio da otvaram po tom pitanju sukob s Ljubičićem, on je već bio na čelu Srbije, i to bi Armiji tada samo štetilo. Ali ostala je zagonetka šta je htio.

Žito za NATO

U vrijeme poslije Rezolucije Informbiroa, u vode Visa stigla je u službenu posjetu grupa brodova američke ratne mornarice kojom je komandovao admiral Džon Kasadi, na nosaču aviona „Koral si“. Zajedno s Titom obišli smo nosač aviona, gde nas je admiral Kasadi pozdravio. U svom izlaganju admiral je naglasio da su oni, Amerikanci, sada eto u vodama Visa, odakle mogu da gađaju sovjetske ciljeve u Ukrajini. Tito se malo namrštio, a kada je admiral nastavio u istom stilu, Tito ga je prekinuo i rekao mu da s teritorije Jugoslavije niko i nikada neće gađati Sovjetski Savez. Godinu dana kasnije mi smo u Vašingtonu tražili da nam SAD isporuče žito. Pregovarač sa američke strane bio je već penzionisani admiral Kasadi. Doslovno nam je rekao: „Može žito, ali morate u NATO“. Beograd je obavjiešten o uslovu. Tito je Amerikancima poručio da se s Jugoslavijom tako ne može razgovarati i pregovori su prekinuti. Ipak, kasnije, Ajzenhauer nam je isporučio žito. A nismo ušli u NATO.

[Krokodil Behko]

Sa suprugom Dženanom i kćerkama Emom, Unom i Lulom živi u Parizu, a u intervjuu Bregović govori o svom povratku u Sarajevo, politici, karijeri, privatnom životu...

Uz ime Gorana Bregovića bez imalo dileme može se napisati - kompozitor i muzičar sa svjetskom reputacijom. Osim što je sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane obišao cijeli svijet, nastupao u najprestižnijim dvoranama i na festivalima, punio stupce relevantnih stranih časopisa, Bregović je bio u konkurenciji za nominaciju za muzičku nagradu Gremi, počasni je doktor britanskog Univerziteta Šefild, počasni građanin Buenos Airesa, Atine, Tirane. Sa 148.000 prodatih ulaznica za "Bijelo dugme" na beogradskom Hipodromu 2005. godine vjerovatno je oborio svjetski rekord u prodaji ulaznica.

Lična karta i pasoš

Sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane obišli ste skoro cijeli svijet. Tek sada dolazite u Sarajevo. Zbog čega?

- Imam malo prilika da sviram ovdje. Prošle godine svirao sam 120 koncerata, a od toga na teritoriji bivše Jugoslavije, mislim, samo tri. Zbog toga mi je najviše žao. Drago mi je i uzbudljivo svirati ovdje i šteta što ne sviram više. Ali, evo, sada ću.

Vjerovatno Vam nije isto izaći pred publiku u rodnom gradu ili u Njujorku, Sidneju...

- Naravno da je drugačije. Pretpostavljam da je svim Sarajlijama najzanimljivije svirati u Sarajevu. Prije nekoliko mjeseci prvi put sam nakon 20 godina hodao ulicama Sarajeva. Išao sam da stojim u redu u pošti, da dižem ličnu kartu, pasoš. Uzbudljivo je. Neobjašnjivo je zašto je uzbudljivo. Šta je to toliko da se vratiš u grad u kojem si se rodio? Uzbudljivo je, idem ulicama, pozdravljam ljude...

Rekoste da ste stajali u redu za ličnu kartu. Vaša je adresa, nakon mnogo godina, ponovo Sarajevo. Zbog čega ste se odlučili na taj korak?

- Dosta mi je plaćanja poreza u Francuskoj. Šta ja imam plaćati porez u Francuskoj?! Onda sam nešto malo radio ovdje u prošloj godini, i sve mi je nekako počelo izgledati kao prije. Ponovo je "proradila" kuća na Jahorini, ponovo sam u mom stanu u Sarajevu. A onda i objektivno pretpostavljam da će mi biti lijepo tu. Što mi ne bi bilo lijepo? Ovdje sam plaćao prije taj užasni porez, plaćam ga od svoje 23. godine. Za vrijeme komunista iznosio je 90 posto. Dakle, navikao sam plaćati porez i nekako mi izgleda normalno da ga plaćam ovdje. Ovdje sam platio porez za 2011. godinu.

Znači li sada to da se Vi vraćate u Sarajevo?

- Djecu je sada teško vratiti, jer idu u francuske škole. I to će vjerovatno ostati njima na izbor hoće li se vratiti ovdje da žive ili ne. Ali, mi smo sve češće ovdje. Ako bih uspio ustanoviti ritam da radim ovdje, da napravim infrastrukturu za rad, bio bih još više.

Ima li pozitivne treme uoči koncerta?

- Ne vjerujem da ima treme, ali volio bih da bude lijepo. Da ljudi kažu: Evo, ovo su tri lijepa sata mog života. Da i ja kažem isto kada siđem s bine. Život je kratak, tri sata su ogromna.

Prije svakog Vašeg koncerta u Sarajevu, ne samo sada, nego, kako Vi kažete, i u vrijeme komunizma, situacija se talasala. Očekujete li sada takvo nešto?

- Ne mislim da će biti išta negativno. Imam osjećaj da se promijenila atmosfera, da su ljudi željni da im se dese lijepe stvari. Dosta je bilo toga da smo ljuti jedni na druge. Imam osjećaj da su se svi poželjeli da im se desi nešto lijepo, isto kao i ja. Dođem u Sarajevo i sviram svoj koncert, pokažem ljudima šta sam radio posljednjih 15 godina. Neko me može voljeti, neko ne, ali ja sam vaš kompozitor. Nemate ih mnogo, ne možete se vi baš razbacivati kompozitorima. Tako da mi to izgleda logično da dođem nakon toliko vremena i da pokažem šta radim.

Poziv Đinđiću

Kada govorimo o Vašem mogućem povratku u Sarajevo, ne znam jeste li imali priliku gledati TV duel Milorada Dodika i Čedomira Jovanovića. Predsjednik Republike Srpske poručio je u jednom momentu lideru Liberalno-demokratske partije Srbije: "Kada je sjajno (u Sarajevu, op. a.), pitajte Gorana Bregovića ili Zdravka Čolića zašto se ne vrate ako je tamo dobro."

- Sarajevo je uvijek imalo više sreće sa svojim umjetnicima nego umjetnici sa Sarajevom. Nije to ništa novo. Sarajevo je mala sredina i obično iz gradova ovih gabarita ljudi idu. Sarajevo ima neobjašnjiv magnet da ljudi ostaju. Da nije bilo rata, nikada ne bih otišao odavde. Meni lično je simpatičan Dodik, kao i Jovanović. Ne znam tačno kako su došli na tu temu da neko napada Sarajevo, i da ga neko brani. Ne znam od čega treba braniti Sarajevo i ne znam zašto ga treba napadati. Svi smo se toliko napatili i nema potrebe da se dalje radi na tome.

Trebalo bi da se ide na drugu stranu. Cijeli svijet se miri, nema razloga da mi radimo nešto što je Evropa radila u prošlom stoljeću. Teško je objasniti to šta je tvoje rodno mjesto, nije to ništa razumno. Objektivno, Pariz je najljepši grad na svijetu, ne može se porediti ništa s Parizom u Sarajevu, ali meni srce nikada ne zadrhti u Parizu kao u Sarajevu kada stojim u redu u pošti.

Svjetska premijera Vašeg novog albuma "Šampanjac za Cigane" desit će se na koncertu u Zetri 24. marta.

- Da, svirat ćemo dosta toga novog. To je drugi dio moje ploče "Alkohol". "Šampanjac za Cigane" mala je reakcija na pritisak na Cigane u cijeloj Evropi. Tjeraju ih iz Italije, iz Francuske, pale im kuće po Mađarskoj, tuku ih kod nas... A politika kao da hoće da skrene pažnju s nekog stvarnog problema i proglašava Cigane za problem, što je besmislica. Nisu Cigani nikada bili problem ovog svijeta, oni su uvijek bili talent ovog svijeta. Vjerovatno će Evropa jednog dana reći da je ciganska kultura ostavila tragove. Čarli Čaplin (Charlie Chaplin) ima cigansku krv, Majka Tereza, Elvis Prisli (Presley)... Ja sam skupio Cigane koje volim i za koje mislim da su ostavili tragove u popularnoj kulturi ili će ih ostaviti. Sa "Gipsy Kingsom" i "Gogol Bordellom" imam po dvije pjesme. Imam pet-šest gostiju na ploči i svi pjevaju po dvije pjesme. I najvjerovatnije da će ove godine biti održano nekoliko koncerata sa svima.

Boks je nešto što Vam je srcu priraslo. Bili ste predsjednik Bokserksog kluba Željo, a 1993. ste reprezentaciju BiH pomogli da ode na Mediteranske igre.

- Almedin Fetahović tada se vratio sa zlatnom medaljom. Dobro je što se završilo s medaljama. Kada je Milošević lažirao izbore u Srbiji, zatekao sam se u Beogradu. Ja sam se zbilja samo dva puta petljao u politiku. Pred prve izbore u BiH, i tada. U BiH sam mislio da možemo, kada se okupimo svi na gomilu, umjetnici i intelektualci, pomoći da ne dođe do rata. A ništa od toga nije bilo. Kada je Milošević lažirao izbore, zvao sam Zorana Đinđića i rekao da hoću da sviram. I išao sam da govorim studentima, i govorio sam im o boksu.

Govorio sam o tome da mi je možda najveća čast koja mi je ikada ukazana da budem predsjednik bokserkog kluba. Bokserski svijet nešto je iz prošlih vremena kada su se ljudi gledali u oči i borili po strogim pravilima. Ako nemamo pravila po kojima živimo, nećemo moći živjeti. Tako kada ovaj uzme da lažira izbore, onda je to nezamislivo, onda otpadaju osnovna pravila igre. Jedna od najljepših stvari koja mi se desila jeste da uđem u svijet boksa i da se upoznam s bokserima.

Male kulture

Vjerovatno ste vrlo ponosni na svjetsko priznanje za svoj kompozitorski rad.

- Kada živimo ovdje, mislimo da smo centar svijeta, a mi smo mali, beznačajni. Nismo mi ostavili nikakvog velikog traga ni u čemu. I onda kada znaš da iz jedne takve male kulture i sredine možeš imati publiku od Buenos Airesa do Vladivostoka. Svirao sam zbilja na najčudnijim mjestima koja možeš zamisliti - od Norveške, do glavnog grada Kurda - Jerbaka. Nisam nikada imao velikih priznaja, nisam dobio ni Šestoaprilsku nagradu, ali draže mi je saznanje da je moguće da neko iz male kulture pokaže to što radi. Dobar je primjer nekom klincu koji se počinje baviti bilo kakvom umjetnošću. Dobar mu je signal da je moguće iz ovako male kulture izaći u svijet. To je ranije bilo teško i nemoguće, i uvijek su velike kulture utjecale na male.

Postigli ste svjetsku slavu, a kada dođete ovamo, obično kažu - Goran Bregović, vođa "Bijelog dugmeta".

- Imam ja i gorih stvari od "Bijelog dugmeta" da sakrivam.

Ali, moram Vas pitati za "Bijelo dugme". Već nekoliko puta rekli ste mi da je ta priča završena.

- Ne znam... Čujem neko svira neku pjesmu "Bijelog dugmeta", i nije loše. Ima tu i dobrih pjesama. Mogu ti reći da sam uživao u ona tri koncerta (2005. godine, op. a.) i mislim da su se trebali desiti. Nakon svakog koncerta došao mi je šef policije da mi kaže da nikada nije vidio nešto tako veliko, a bez ijednog incidenta. Svi su htjeli da se desi nešto lijepo i pazili su da se ne pokvari. Nadam se da će nam tako bili lijepo i 24. marta.

Koncert u Zetri bit će dva dana nakon vašeg 62. rođendana. U tim godinama ljudi razmišljaju o povlačenju.

- Može se desiti da se samo jednog dana probudim i kažem: "Dosta mi je." Imam plan za iduću godinu, porudžbine za 2014. Imam porudžbine kao da imam 18 godina. Uživam i mislim da nisam nikada bolje pisao. Najviše volim porudžbine. Historija umjetnosti je historija porudžbina. Da nije bilo porudžbina, ne bismo znali ni Šekspira (Shakespeare), ni Mocarta (Mozart), ni Mikelanđela (Michelangelo)... Lijepo je kada imaš porudžbinu. To znači da imaš rok u kojem moraš završiti, a u krajnjoj liniji bit ćeš plaćen. Svake godine imam veliku porudžbinu. Pišem operu za iduću godinu - novog Orfeja. Poručilo ju je nekoliko evropskih opera. Više ne radim muziku za filmove, vrlo malo posljednjih deset godina. Nedavno sam radio muziku za film mladog njemačkog reditelja.

Dovoljna su mi tri-četiri filma

Je li razlaz između Emira Kusturice i Vas doprinio tome da više ne radite filmsku muziku?

- Kada si mlad, misliš da imaš vremena da ispitaš milion mogućnosti. Oko 50. godine razumiješ da je život kratak. Ako budeš imao sreće, moći ćeš ispitati samo jednu mogućnost. Tako da ne gubim vrijeme. Mogu u biografiju, a da se ne sramim pred djecom, staviti tri-četiri fima. To je dovoljno. Imao sam period u ratu kada nisam imao od čega živjeti, i to su bili jedini poslovi koji su mi nuđeni. Mislim da nisam dobar filmski kompozitor, pišem previše agresivnu muziku, previše melodičnu, premalo ilustrativnu.

Umorio sam se od historijskih dana

Pratite li dešavanja u Bosni i Hercegovini?

- Ne mogu se vratiti sada na 1991., kada sam mahnito pretraživao sve da dobijem informaciju. Zato što je od 1991. naovamo svaki dan od historijskog značaja. Umorio sam se od tih dana i odustao sam. I na ovo ćemo gledati kao ne period pelena, djetinjstva. Ali, ja to više ne mogu pratiti.

Suprug, otac, djed

Jeste li strog otac?

- Ne. Ne odgajaju djecu očevi, nego majke. Očevi služe da im djeca dođu i kažu: "Evo, mama mi ovo ne dozvoljava. Mogu li?"

Kakav ste suprug?

- Ima gorih. Mislim, ima dosadnijih.

Vi imate i unuče, od svoje najstarije, vanbračne kćerke?

- Moja su djeca tako mala, da ne znam tačno više šta sam, da mogu istovremeno biti i dedo i otac. Oženio sam se sa 45 godina, imam malu djecu, moja najmlađa kćerka ima osam godina.

U više navrata govorili ste o svojoj epizodi s drogom iz mladosti. Plašite li se da će Vaše kćerke ponoviti istu grešku?

- Djeca rastu, naravno, i od toga šta im namažeš na hljeb. A najviše rastu od ljubavi. Nisam nikada sreo nekoga ko je na drogi, a da je dobio dovoljnu dozu ljubavi u kući. Ako moja djeca jednog dana budu imala problem s tim, to će biti samo ako nisu dobila dovoljno ljubavi u kući.

[Obrisan profil]

Naslov je sranje, da prostis

I meni je Dodik simpatican kad se provaljuje, mislim da je cak zasluzio ulogu u South Parku

[Luna.]

to je ono zbog cega neki novinari zasluzuju lincovanje... ozvuku nesto iz konteksta i bubnu kao naslov... i onda puno svijeta vidi samo naslov i udri... mada. po meni, mogo se brega i malo drugacije izrazit´ umjesto sa "simpatican" kao sto je mog´o i malo konkretnije reci nesto o duelu dodik-jovanovic... naginje on , naginje...

[carobnjak N]

Pa kad uzmemo neku ljestvicu svih poznatih bosanaca koji su BiH napustili ,Bregović je u poređenju sa Kusturicom ili Karajićem zlatan

[mrki62]

Goran Bregović prokomentarisao Dodikovu izjavu: "Da nije bilo rata, nikada ne bih otišao iz Sarajeva"

[faust]

Meni , da prostite, idu uveliko na kardan ove rođene sarajlike koje već godinama žive k'o be00građani pa se vrate nama i bacaju namu lice svoje a "naše" lične karte i pasoše...

Komercijala i profit nemaju granice, nažalost i on će napuniti dvoranu... i Ceca bi je napunila svakako...

[Krokodil Behko]

Optužili su me da pravim HRVATSKI SDP!



Član Predsjedništva BiH Željko Komšić dao je intervju regionalnom izdanju AL Jazeere u kojem je iznio svoje stavove o aktualnom stanju u SDP-u ali i svojim viđenjima BiH na međunarodnom planu, te svojoj poziciji hrvatskog člana Predsjedništva BIH. POGLEDAJTE INZERVJU!

"Želio sam da se stvari pokrenu, jer nisam htio da loše stvari poput korupcije postanu naš standard. Htio sam da naši, SDP-ovi ljudi u nadzornim i upravnim odborima preduzeća i ustanova kažu šta to ne valja tamo, jer nemoguće je da je sve uredu. Ako ništa, tu večer počeli su čistiti grad, a kasnije su pokrenute i aktivnosti u vezi sa oduzimanjem nelegalno stečene imovine i revizijom privatizacije. To je za mene pitanje svih pitanja, i ako treba da se koalicija ili platforma raspadnu na tom pitanju, neka bude tako. Ako nećemo uraditi ono što smo obećali ljudima, a to smo im obećali, bolje je onda časno otići u opoziciju", rekao je Komšić, a onda i dodao zašto je promijenio odluku o ostavci, rekao je Komšić u svome intervjuu.

"Tu je bilo raznih i potpuno iracionalnih optužbi na moj račun, od toga da ja, u političkom smislu, pucam u neke ljude, pucam u SDP, ili bježim od političke borbe, do toga da sam dio neke međunarodne zavjere protiv Lagumdžije i SDP-a i čak za stvaranje novog, hrvatskog SDP-a. Tada sam ja rekao da niti pucam u SDP, niti bježim od političke borbe, već ostajem da se borim do kraja - bio je kategoričan Željko Komšić.

Komšiće je, između ostalog, rekao da ne misli da je išta loše uradio za hrvatski narod u BiH, te ponovio svoje stajalište da ga je Strah da SDP ne propusti svoju historijsku šansu koju ima.

Komšić je govorio i o tome zašto ne podržava kandidaturu Vuka Jeremića u UN-u, o nedavnoj posjeti Zorana Milanovića Bosni i Hercegovini, ciljevima Predsjedništva u narednom periodu i drugim aktuelnim temama. Sa Komšićem razgovarala je Adisa Ruždić.

[media]TG-ZBwVvtfQ[/media]

[nezaboravna]

Nema postenijeg i iskrenijeg politicara u BiH svaka mu cast ,mlad i perspektivan

[carobnjak N]

Komšić je dobar čovjek i nastoji biti dosljedan političar i ja mislim da ipak nije izgubio na vjerodostojnosti sa ovim povlačenjem ostavke ,jer je on možda i neka nada da će SDP nekad i biti demokratska i socijalna stranka.
Nisam siguran da on shvata da je od 2000-te veliki broj istaknutih članova njegove stranke učesnik u vlasti ,a i u lopovluku o kojem on priča i da to insistiranje na analizi procesa privatizacije nikako ne odgovara upravo velikom broju istih tih članova stranke. Bilo je tu raznoraznih dilova ,kako to već u politici ide i SDP svoje obaćanje grđanima "o državi za građane" može ostvariti samo jednom velikom čistkom . Ne znam da li on ima uopće ne snage nego moći za takav poduhvat ali u svakom slučaju mu želim sreću i pobjedu na idućim stranačkim izborima.