HRT

[Mohr]

Da znaš čitati tj. da shvaćaš pročitano (ako uopće i čitaš ono što komentiraš ) (u)vidio bi da se radi o službenom izvješću HRT-a, dakle statističke podatke su iznijeli sami djelatnici HRT-a. Moguće je da lažu

Ovdje ti pak lijepo piše (samo) u jednom danu

[Bla]

To je ono kad neko ne zna više šta će od sebe pa se žali što se na Božić pušta božićni program.

[Mohr]

To je ono kad neko nema pojma šta da kaže ali ipak ne može da se odupre tom inače pozitivnom porivu (da govori), pa onda truća

[Mohr]

Deformativni program



Što je zajedničko Josipu Šariću, Ivani Dragičević, Robertu Zuberu, Mislavu Bagi, Anki Bilić Keserović, Petru Štefaniću, Sandri Križanec, Lamiji Alečković, Petri Pajdaković, Ivani Petrović, Martini Kiseljak, Nensi Brlek i Domagoju Novokmetu? Svi su novinari, svi su u najplodnijim profesionalnim godinama i svi su, iz raznih razloga, napustili HRT. Pratila ih je četa mlađih novinarki i novinara, koji su popunili redove komercijalnih televizija. Nije sporno da ljudi odlaze za boljim radnim uvjetima, višim plaćama i novim izazovima, problem je u tome što se s HRT-a zapravo ne odlazi. S HRT-a se bježi...



https://www.portalnovosti.com/deformativni-program

[Mohr]

Dnevnik, HRT, 29. rujna 22:30

Fato, što ovaj čovjek izvodi u mom krevetu? pita zapanjeni Mujo suprugu. ‘Čuda, Mujo, čuda’, uzvraća ushićena Fata. Čuda u našim domovima izvodi i Kazimir Bačić, čovjek za kojega niste nikad čuli, a trenutno je ravnatelj HRT-a. Biti šef Hrvatske televizije a ostati anoniman samo je po sebi čudo, no Bačiću to nije dovoljno…

Hrvatska televizija ove je godine, prvi put u svojoj povijesti, počela naprasno prekidati dnevničke emisije. To se nije dogodilo niti jednom u vrijeme mraka, niti za vrijeme rata. Nije se dogodilo ni pod Galićem, čak ni pod Sutlićem, ni pod Radmanom, pa ni pod Kovačićem. Nakon nedavne havarije kad je centralni Dnevnik kasnio 12-ak minuta, sad je i onaj treći prekinut prije kraja. Voditeljica je pred kraj emisije najavila prilog o Ivici Todoriću, Martini Dalić i Agrokoru, no slika se zamrznula pa smo dulje vrijeme uživali u fotografiji Martine Dalić i Radimira Čačića prigodom posjeta nekom Agrokorovom pogonu. Nakon desetak sekundi, u kojima smo gledali samo krolove (tekst u dnu ekrana), voditeljica se ispričala žalosnim riječima:

‘Pokušat ćemo nastaviti s Dnevnikom’, a nakon što pokušaj nije uspio, išla je podjednako tužna odjava: ‘Na ovom ćemo se mjestu, poštovani gledatelji, zahvaliti na pozornosti i poželjeti vam laku noć.’

Epilog? Dan kasnije HRT je, umjesto nuđenja ostavki, udario brigu na veselje. ‘Obavješćujemo Vas da je sinoćnje izdanje trećega Dnevnika Hrvatske radiotelevizije završilo u desetoj minuti emitiranja, dvije minute prije predviđena završetka.’ Vrlo važno, sa svim prilozima ili bez, dvije minute prije, dvije kasnije, đava odnija prišu!


Dnevnik, HRT, 30. rujna, 19:00

Dan kasnije Kazimir Bačić opet izvodi čuda! U tijeku intervjua sa Zlatkom Komadinom televizijski Dnevnik postaje radijski – ima zvuka, nema slike?! Nesretni voditelj se ispričao, mudrujući opet kako su u pitanju manje tehničke poteškoće. Kad je dnevnik HRT-a nedavno prvi put kasnio 12 minuta, uredništvo je spojilo frazu o ‘manjim poteškoćama’ s riječju ‘havarija’. Žongleri, velemajstori!

Poteškoća doista jest manja jer HRT gleda sve manje ljudi – uskoro će doći vremena kad nitko neće primijetiti da na ekranima nema ni slike ni zvuka – no već sad neki programi imaju nultu gledanost. Tako je to kad je politika jedini kriterij.



Priča o Bogu s Morganom Freemanom, HRT, 1. listopada, 21:00

Ako jutro krene s tri-četiri vjerske emisije, katoličke pa i pravoslavne, što onda ima logičnije nego večer provesti uz traženje Boga, u aranžmanu glasovitoga američanskoga glumca Morgana Freemana? Ljude, jednostavno, treba overdozirati religijom u svim žanrovima: prijenosima misa, hirotonijama, liturgijama, dramama, epovima, treba im ulijevati pravu vjeru u talk showu, u debatnoj emisiji, na Prvom, na Drugom, na Četvrtom i, što je stvarno svetogrđe, na Trećem, koji su naši TV križari osvojili u zadnjem pohodu na Prisavlje. Boga i grešaka u Katedrali duha sve je više i ta nezgodna koincidencija nekako budi sumnju: u vrijeme dok je program još bio koliko-toliko normalan, tehničkih smetnji nije bilo, one su se pojavile paralelno s invazijom klerikalnih programa i klerikalnih kadrova. Bog, kaže se, i po krivim crtama piše pravo, pa mu onda nije problem ni slati razumljive poruke preko TV signala punog smetnji. A Freemanova je serija kudikamo dosadnija od njegovih filmova: on po svijetu traga za uzrocima i verzijama vizija apokalipse, od kršćanskog Rima preko ISIL-a do egzotičnih civilizacija. Loše!


Boris Rašeta, Novosti

[Mohr]

TV prodaja, HRT, svakodnevno

Činjenica da javna televizija svakoga dana vrti tzv. TV prodaju – oglase za madrace, oštrila za noževe, anatomske jastuke i slične stvari – nevjerojatan je pokazatelj pada nacionalne TV kuće. TV prodaja je naime domena malih komercijalnih TV kuća, koje ne primaju novac od pristojbe i za kruh se bore na tržištu. Osim srozavanja programske razine, ovaj desant na tuđi prostor ima još jednu nezanemarivu posljedicu. Reklamne se minute naime prodaju po dampinškoj cijeni, što je još jedna devijacija koju treba pod hitno ispraviti. Ova i ovakva Hrvatska televizija je nepopravljiva. Valja se okaniti iluzije da će ona jednoga dana opet proizvoditi relevantne javne sadržaje. U dopodnevnom dijelu dana pretvorila se u ukras oko reklama, navečer sve vrvi od govornih emisija – nepodnošljiva brbljaonica, pouzdan znak potpunog odsustva uredničke mašte – a tijekom noći na Drugom se programu vrte domaći spotovi i top-lista, što gleda nekoliko stotina ljudi, u boljem slučaju. Čemu sve to?


Boris Rašeta, Novosti

[Mohr]

Neinteligentnost i paranoja HRT-a

Dragan Markovina, Autograf.hr


Dva zanimljiva i samo naizgled nepovezana detalja, posvjedočili su ovih dana da je granica do koje se može srozati javna radio-televizija uvijek dublja, no što smo u stanju pomisliti.

Nakon što smo u proteklih godinu i pol dana svjedočili brojnim ukidanjima najkvalitetnijih i najgledanijih emisija, od onih s trećeg programa radija i televizije, do Hrvatske uživo, sada svjedočimo smiješnoj autocenzuri i posve neskrivenom trijumfalizmu, vidljivom u priznanju vladajuće stranke da izravno uređuje program i vodi politiku kuće.

Prvo je netko od tamošnjih genijalaca odlučio u najavi programa inače sjajni dokumentarac jasno razumljivog naslova “Trst, Jugoslavija”, samoinicijativno “prevesti” kao “Blue & black jeans”, da bi se dan nakon toga HDZ na svom Twitter računu pohvalio kako ponovno otvara dopisništva u Sarajevu i Mostaru, koja su SDP i Goran Radman zatvorili.

Da nisu tragični i da ne svjedoče o totalitarnom karakteru društva i onih koji vode državnu politiku i javnu televiziju, ova dva poteza izazvali bi podsmijeh i sažaljenje.

Zanimljivo je kako je u vječnom strahu od Jugoslavije, makar i u imenu filma, nepoznati cenzor i prevodilac, umjesto za autentičnim naslovom filma na hrvatskom jeziku, posegnuo za prijevodom na engleski.

Takav paradoks, da se s nacionalističkih pozicija odričeš vlastitog jezika, još nije zabilježen.

No, pravo pitanje vezano uz ovaj slučaj može biti samo u tome je li taj prijevod napravljen na nečiji zahtjev ili samoinicijativno, pri čemu je teško odrediti što je od toga gore.

Ukoliko je napravljeno na zahtjev ravnatelja ili nekog od urednika, jasno je kako su vladajući potpuno izgubili busolu i osjećaj za mjeru i realnost.

S druge strane, radi li se o nečijoj samostalnoj odluci, mimo naredbe s vrha, stvar je vrlo tužna i svjedoči ili o atmosferi straha među zaposlenicima, ili o njihovoj ideološkoj zaslijepljenosti, u kojoj se ne može podnijeti niti naslov filma u čijoj je izradi sudjelovala i HRT.

Koja god od ove tri opcije bila istinita, izvjesno je da ovaj slučaj potvrđuje razinu paranoje u kojoj živimo.

Drugi pak slučaj otklanja bilo kakve sumnje u vezi toga da je paranoja kod običnih ljudi opravdana. Jer, ako vladajuća stranka osjeća toliku slobodu da se javno hvali nečim što nije u njezinoj domeni i što izravno zadire u autonomiju HRT-a, ne videći u tome ništa sporno i u svakom slučaju ništa što bi joj moglo nanijeti štetu u javnosti, jasno je kako to može djelovati na zaposlenike te kuće, o čemu najbolje svjedoči prvi slučaj.

Zaposlenici ili njihovi nadređeni su, u očitom egzistencijalnom strahu, spremni unaprijed anticipirati ono što bi nekoga s dovoljnom količinom moći moglo zasmetati, pa su preventivno reagirali.

S obzirom da takvo stanje stvari može voditi isključivo ka daljnjoj devastaciji HRT-a i padu povjerenja u javnu radio-televiziju, jasno je kako će završiti. Izvjesnim i sve primjetnijim prelaskom gledatelja ka komercijalnim televizijama s nacionalnom koncesijom.

No, upravo ova činjenica svjedoči o tragičnom nesporazumu vladajućih s vremenom u kojem žive i djeluju.

Dok je devedesetih još i bilo razumljivo nastojanje da se na HRT-u uspostavi apsolutna politička kontrola, budući da je ta kuća za veći dio građana predstavljala ključno, ako ne i jedino sredstvo informiranja, u današnjem vremenu takvo nastojanje je apsurdno.

Inzistirati na apsolutnoj kontroli na HRT-u u vrijeme društvenih mreža i brojnih komercijalnih televizija je, ili prilično neinteligentno, ili zlonamjerno s krajnjim ciljem potpune devastacije javnog servisa.


(Prenosimo s portala Telegram).

[Krokodil Behko]

Nakon što su emitirali utakmicu Svjetskog prvenstva između Francuske i Argentine, na HRT-u su danas popodne pustili ono što bi trebao biti humoristični prilog Renea Bitorajca.

Prvi i manji problem u tome je što je riječ o materijalu snimljenom za Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj 2008. godine, prije punih 10 godina.

No mnogo je veći problem u tome što je riječ o skandaloznim, seksističkim, kvaziduhovitim skečevima iz serije Zurkina škola navijanja koji su bili problematični i 2008., kada su i snimljeni. Potpuno je neshvaljivo da ih HRT prikazuje i 2018., u godini koju je u svijetu (pa čak i u Hrvatskoj) obilježila borba protiv nasilja nad ženama.

"Obračunajte se s njima - muški"

"Ukoliko su cure ili žene iz protivničkog tabora agresivne, iako niste primitivac koji inače tuče žene, barem ne izvan kuće, obračunajte se s njima - muški. Udarajte žene tamo gdje su one najslabije, a žene su slabe na frajere (pokazuje na sebe, op.a.), lovu, aute i bunde. Zato je novčanikom opalite po labrnji, tak da se od parkiranog auta odbije u izlog krznarije. Ali izbjegavajte takve susrete. Ruske, ukrajinske pa i švedske navijačice mogu biti itekako gostoljubive, ha ha", govori Bitorajac u onome što bi trebao biti duhoviti skeč, a zapravo je krajnje primitivan pokušaj humora na račun nasilja nad ženama.

U nastavku se objašnjava da ženama nije mjesto nigdje blizu nogometa.

"Ovo je muški sport u kojem žene ak nisu mažoretkinje nemaju kaj tražit ni na terenu, ni oko njega", govori lik Zurke koji utjelovljuje Bitorajac.





Primitivni skečevi bili su problematični i prije deset godina, a HRT je danas ponovio baš onaj najskandalozniji

Riječ je o samo jednom dijelu serijala Zurkina škola navijanja koji je i prije deset godina poslan na razmatranje Vijeću za elektroničke medije. Naime, mnogi su tada nastup glumca Renea Bitorajca alias Zurke na državnoj televiziji ocijenili neprihvatljivim, posebno za prime time u kojem je emitiran, kao dio programa posvećenom tadašnjem Europskom prvenstvu.

Lik Zurke tako je pozivao "na lom", "obračun s policajcima", objašnjavao kako isprovocirati protivničke navijače, ali i kako Austrijancu ili Švicarcu što autentičnijim naglaskom reći da je šupak, svinja ili govno. Najskandalozniji je ipak dio u kojem se navijače podučava kako se obračunati sa ženama.

Baš taj isječak iz Zurkine škole navijanja HRT je odlučio pustiti danas kako bi popunio program. Na kraju skeča u kojem se, među ostalim, tumači što žene najviše boli i kako ih "opaliti po labrnji", Bitorajac savjetuje kakvim kovanicama treba gađati suce i pokazuje kakve ozljede nastaju od toga.

Deset godina nakon što su snimili i prvi put emitirali skandalozne skečeve, televizija koju svi prisilno plaćamo iz svog džepa odlučila je ponoviti svoje "duhovite" lekcije o obračunavanju sa ženama, nasilju prema sucima i vrijeđanju pripadnika drugih nacija.

Kome je palo napamet emitirati ovakav "humor" 2018. godine?

Bitorajac je očito odradio glumački zadatak, no pravo je pitanje kome je od odgovornih na HRT-u takav sadržaj bio prihvatljiv 2008. godine, a pogotovo kome je to na HRT-u prihvatljivo 2018.

Čak i da je namjera ovakvog priloga parodiranje stereotipnih navijača, ne postoji nikakvo opravdanje da se savjeti za nasilje prikazuju na javnoj televiziji, bez obzira na to što se prodaju pod humor. Skečevi u kojim se nasilje nad ženama tretira kao zabava nemaju opravdanje. "Šaljivo" legitimiranje nasilja nad ženama nema opravdanje.

Jedno je sigurno - odgovorni za ovakav skandal u nekoj civiliziranoj zemlji sutra bi bili na Zavodu za zapošljavanje.

"Humor" o nasilju nad ženama u godini u kojoj smo ratificirali Istanbulsku

Hrvatsko društvo ove se godine suočavalo se s priznavanjem problema nasilja od ženama i kroz proces ratifikacije Istanbulske konvencije, a javnost je potresao niz slučajeva brutalnih napada na žene koji su završavali i najtragičnije moguće, njihovom smrću.

Posljednji slučaj koji je zgrozio Hrvatsku je slučaj brutalnog premlaćivanja tinejdžerica iz Zadra koje je počinio 32-godišnji kriminalac, a u kojem su potvrđeni propusti zadarske policije.

"Obračunajte se s njima muški. Udarite žene tamo gdje su one najslabije", istovremeno poručuje HRT gledateljima kroz "duhovite" skečeve, u 2018. godini.

HRT uvijek može niže

Kako se HRT odnosi prema nasilju nad ženama pokazali su i kada su pozvali penzionera, tek diplomiranog filozofa i studenta prava da govore o Istanbulskoj u emisiji koja se, očekivano, pretvorila u freakshow u režiji notorne HRT-ove klerikalne desničarke Karoline Vidović Krišto.

No kad se čini da HRT za naš novac ne može niže, oni izvuku deset godina stare skandalozne skečeve u kojima se gledatelje savjetuje kako "opaliti žene po labrnji".

O ovom skandalu poslali smo upite HRT-u i pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, a njihove odgovore objavit ćemo čim ih dobijemo.


(index.hr)

[spacebound]

Nisam citala do kraja.Mrsko mi.Humor je rastezljiv pojam.Ne godi svakome isti.A danas se vala i oko svega dize halabuka.

[Mutevelija]

Ne valja u glavu udarati

[storm]

Ma glupost...bas sam gledao i taj ulozak je bio teski sarkazam i sprdanje od prosječnog macho tipa koji prati nogomet.
Opasno je samo, jer je masa glupa, pa ce to neki doista i primiti kao upute

[lejlamo]

ma samo zatuć po labrnji.

[Rum]

Po guzici

[Lavlje_srce]

Ma glupost...bas sam gledao i taj ulozak je bio teski sarkazam i sprdanje od prosječnog macho tipa koji prati nogomet.
Opasno je samo, jer je masa glupa, pa ce to neki doista i primiti kao upute

Ne, sprdanje je iskljucivo na racun zena koje se je li ~po starom dobrom mizoginom obrascu~ pale na 'lovu, auta i bunde'. Pa ih treba 'po labrnji, da se odbiju o auto i ulete u krznariju'.

Ne vidim da se sprdao sa kockoglavim kromanjoncima izjavom da se zene na fudbalskim mecevima opasaju bodljikavom zicom, puste struju kroz nju i naoruzaju tupim predmetima, jer su u opasnosti od takvih.

Pa jos kaze da ne cinite nasilje osim u svojoj kuci.

Ako ti jos uvijek nije jasno o cemu se tu govori, pogledaj statistike o ubijenim zenama od strane 'partnera' u regionu u zadnjih pet godina, kao i statistike o obratnom. Onda predji na globalne statistike.

[Mutevelija]

Ti zenu mozes ubiti a da je nikad u životu ne udaris


Treba promijeniti slogan sa nemojte udarati zene, nemojte ih ubijati, izgleda neko puno trpi psihičko zensko nasilje pa to zavrsi sa smrću

[Socrates]

Ne smije se ovako ponasati javni servis.

[Chloe]

Odvratan humor ...

[storm]

Vjerojatno je i los i odvratan humor...svejedno bolje od blistavih "reality-ja"
(ili manje blistavih)

[Chloe]

Zašto poveza reality-je sa ovim?

[Lavlje_srce]

Zašto poveza reality-je sa ovim?

Naravno. Rialities ne sire mizoginiju kao ovaj kvazi-humor (citaj primitvno propagiranje nasilja prema zenama).