Oslobodjenje

Televizija, štampa, internet portali.

Moderator: Krokodil Behko

Post Reply
User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120145
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6889 times
Been thanked: 7763 times
Status: Offline

Oslobodjenje

Post by Krokodil Behko » 22 Dec 2012, 11:46

Pratite li ovaj list?

Image

Jel se to meni samo čini ili je "pivarski bilten" kako ga nazivaju u Avazu, nešto lakši za čitanje od spomenutog Avaza? Jbg, na Avazovom portalu, unaprijed znam kakve ću sve članke naći kad je unutrašnja politika u pitanju.

Da li je i Oslobodjenje takvo?
Izgleda da im raste broj čitatelja. O tome je pokrenuta i tema na klixu.

Kažu da je to zato što se SDA prebacila tamo sa svojim uticajem.

Ne bih o pristrasnosti i štajaznam ali čini mi se da su im novinari pismeniji
od konkurenta. A i članci su mi pisani sa malo manje "ciljanosti" da tako kažem.

Vaši utisci o Oslobodjenju?
online

User avatar
paparaci
Hadžija
Hadžija
Posts: 6706
Joined: 26 Mar 2010, 22:08
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Oslobodjenje

Post by paparaci » 23 Dec 2012, 03:25

Oslobodjenje citam vec niz godina. to su mi i jedine nase domace novine koje listam. isprva sam ih posudjivao od jedne poznanice, jer ih je redovno kupovala. nakon izvjesnog vremena sam otkrio cari besplatnog online izdanja (RSS-feed) :oo moglo bi se reci da su prilicno objektivni. svidja mi se sarolika postava. svakodnevno ih prelistam.

ovako to kod mene izgleda:

oslobodjenje.jpg
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
NeK pUkNu DuSmAnI...

:srce S a n i c a - G r m e č :srce

User avatar
carobnjak N
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12908
Joined: 07 Oct 2010, 22:49
Has thanked: 801 times
Been thanked: 923 times
Status: Offline

Re: Oslobodjenje

Post by carobnjak N » 23 Dec 2012, 08:00

Oslobođenje je stara novina ,imaju svoju tradiciju i kvalitet ali ja inače slabo čitam dnevnu štampu ,u stvari nikako ne čitam pa tako ni njih.
Znam da imaju brend i da im što se toga tiče ni jedna novina ne može politi na ruke ,a sad te priče da ih je kupila SDA vjerovatno dolaze iz suparničkog Avaza koji je postao dno dna
niko te ne može spasiti osim tebe (Bukovski)

User avatar
KOMESAR
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11755
Joined: 28 Dec 2013, 23:26
Location: Ilidža
Has thanked: 14 times
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Oslobodjenje

Post by KOMESAR » 10 Nov 2017, 16:20

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Znaš li, kaže, zašto se u Bosni dupe briše troslojnim papirom? Zato što jedna kopija ide u općinu, a original u Sarajevo.

Tako je, uostalom, u Sarajevo onomad otišao i originalni primjerak Dejtonskog sporazuma. Potpisali u Parizu sporazum Tuđman i Milošević, potpisao ga onda, šta će?, i Alija, nakon ceremonije za televizijske kamere i fotoreportere Sloba odlučio da počasti društvo, pa poslao Radovanovog ministra vanjskih poslova Aleksu Buhu po domaći burek kod Žorža Pacova na stanicu Simplon u osamnaestom arondismanu, a Alijin primjerak historijskog dokumenta u kožnom uvezu preuzeo Muhamed Šaćirbeg.

“Original ide u Sarajevo”, rekao Šaćirbeg vozaču, vozač ga spakirao u avion, na aerodromu u Sarajevu preuzeo ga službenik Predsjedništva BiH, navratio službenik putem na burek kod Dervoza, pa predao dokument u Arhiv, direktor Arhiva - taman i on tamanio burek - osobno ga odnio šefici odjela, šefica proslijedila referentici, referentica ga protokolirala i zavela u knjige, pa predala arhivaru Muji, arhivar Mujo pitao “đe ću s tim?”, referentica mu kazala “u sef u podrumu”, Mujo pitao “mogul prvo pojest burek?”, referentica rekla “nemoj, hitno je”, Mujo se onda spustio u podrum i otključao sef, kad u podrumskom sefu - Bakir.

“Hvala dobrom Allahu, ja već mislio da ste me zaboravili”, zahvaljivao arhivaru Muji vidno propali Bakir, pa kad je vidio što ovaj drži u ruci zavapio: “Jooj, burek! Otkad bureka nisam okusio!”

Tako je, da skratim, decembra 1995. u podrumskom sefu Predsjedništva BiH otkriven Bakir Izetbegović, za kojega se cijelo vrijeme opsade Sarajeva mislilo da je nestao, da je pao kao žrtva trgovine djecom i da se nalazi negdje u Turskoj ili Maleziji. Lijepo se iznenadio i Alija kad je u podrumu Predsjedništva otkriven njegov davno nestali sin, tri dana slavilo se u domu Izetbegovićevih – majka Halida napravila dulum bureka - i u cijeloj toj gužvi, slavlju i mezetluku, jebiga, svi zaboravili na onaj historijski dokument u kožnom uvezu.

Vidite kako se živom insanu lako to dogodi? I vi ste, priznajte, u svega jednu minutu, čitajući zgodu o Bakiru, zaboravili na onaj nesretni primjerak Dejtonskog sporazuma s početka priče, pa kako ne bi na njega za deset godina zaboravili u Arhivu Predsjedništva BiH? Kako bilo, mnogo godina kasnije, 2008. je to bilo, tadašnji član Predsjedništva Željko Komšić zatražio Dejtonski sporazum – da provjeri nešto u vezi glasanja, smije li po Dejtonu Bošnjak glasati za Hrvata, tako nešto – i šta? Komšićeva tajnica otišla do direktora Arhiva, ovaj pozvao šeficu odjela, šefica referenticu, referentica arhivara Muju, arhivar Mujo sišao u podrum, i u sefu umjesto Dejtonskog sporazuma u kožnom uvezu našao – masni papir od bureka. Pa se lupio po čelu:

“Jooj, burek! Otkad bureka nisam okusio!”

Gdje je, eto, u tom historijskom labirintu - od buregdžinice kod Žorža Pacova u pariškom Simplonu do Mujinog bureka u Arhivu Predsjedništva - nestao originalni primjerak Dejtonskog sporazuma, nikad nije utvrđeno. Raskopale tajne službe kante za smeće i u Mujinom stanu i u Predsjedništvu BiH, i kontejner pred Predsjedništvom, i cijelu deponiju smeća u Smiljevićima, ali Dejtonskog sporazuma nigdje. Temeljni državnopravni dokument, sam ustav države Bosne i Hercegovine, nestao kao da je u zemlju propao, pa tako i zemlja, šta će?, propala kao da je bez ustava ostala. Ne kažem, dogodi se takva stvar živom insanu, vidjeli smo da može nestati cijelo Jablaničko jezero, nestanu i rolete u novogradnji na Ilidži – nestane u podrumu i Bakir Izetbegović! - ali da nestane originalni primjerak ustava neke države, to u historiji još nije zabilježeno.

Desetak je godina tako prošlo otkad se otkrilo da Bosna i Hercegovina nema ustava – opći raspašoj nastao u državi, tumačio je Dejtonski sporazum kako je tko htio, “provjeri u originalu”, zajebavali su se dejtonski hafizi što su Sporazum biva znali napamet – sve dok ga ovih dana, točno na godišnjicu početka pregovora u Dejtonu, policija Republike Srpske nije pronašla na Palama, u kući nekog Željka Kuntoša, nekadašnjeg policajca i tjelohranitelja Radovanovog šefa diplomacije Alekse Buhe. Pa se otkrilo da ga je prodavao za sto hiljada maraka. “Dejtonski sporazum, original na engleskom, dobro očuvan, cijena fiksna.” Prodavao levat originalni primjerak Dejtonskog sporazuma, kao da ikome u Bosni i Hercegovini Dejtonski sporazum treba, i da je ikad ikome uopće trebao.

Sve da ga je džabe davao, ne bi ga nitko uzeo: više bi koristi od njega imao da je u buregdžinici kod Jovanke u njega zamotao burek. A levat onda, shvatili ste, pred policijskim istražiteljima zavapio “Jooj, burek!” Pa se sjetio da ga je ministar Aleksa Buha onomad u Parizu poslao u buregdžinicu kod Žorža Pacova na stanicu Simplon.

Sad, je li bilo baš tako, đavo će znati, tek original Dejtonskog sporazuma na kraju je pronađen u Kuntošinoj kući na Palama, na polici u dnevnoj sobi, uz monografiju Hilandara, biografiju đenerala Draže i sabrana djela Vojislava Šešelja, što ih je dobio na nagradnoj igri neke benzinske stanice na Sokocu. Sve je, veli, jedan veliki Dejtonski nesporazum, nije on pojma imao što je uopće taj dokument, jer ne zna engleski. Mislio siromah da je original scenarij za “Gradić Pejton”, pa reko da uhvati neke pare.

Je li, kažem, bilo baš tako, đavo će znati – ili barem SIPA – tek Dejtonski sporazum sve od potpisivanja do danas u Bosni vrijedi taman koliko i papir od bureka. Pa se najprije otkrilo, čitam jutros u novinama, kako nije istina da je original nestao, eno ga u arhivu Predsjedništva – samo je valjda malo uflekan od ulja, pa dok ga konzervatori srede – pa se otkrilo kako je taj primjerak u Sarajevu zapravo kopija onog Tuđmanovog iz Zagreba, pa se otkrilo – da nije bilo cijele ove gužve ne bismo ni to nikad saznali – da je nestao zapravo Miloševićev primjerak iz Beograda. Ključni dokument suvremene povijesti Bošnjaka, Srba i Hrvata, ukratko, isto da je garantni list nekog starog video rekordera iz devedesetih, stari papir s pečatom Grundigovog ovlaštenog servisera zagubljen negdje u ratnim zbjegovima i poratnim selidbama, danas po prilici jednako vrijedan koliko i garantni list iz Dejtona.

Pa se na koncu shvatilo i ono što Kožo zna sve da ga probudite u dva iza ponoći: zašto se onomad u Parizu Dejtonski sporazum potpisao u tri primjerka. Točno zato, shvatili ste sad i vi, da Bošnjaci, Srbi i Hrvati njime obrišu dupe.

Pitanje je samo - gdje je onda original?
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Oslobodjenje

Post by storm » 02 Jun 2018, 16:08

I tako....Dezulovic dobio otkaz u Oslobodjenju zbog opisa pornica (gangbanga)u Zetri....
Pridruzujem se cestitkama...
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
KOMESAR
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11755
Joined: 28 Dec 2013, 23:26
Location: Ilidža
Has thanked: 14 times
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Oslobodjenje

Post by KOMESAR » 02 Jun 2018, 16:16

storm wrote: 02 Jun 2018, 16:08 I tako....Dezulovic dobio otkaz u Oslobodjenju zbog opisa pornica (gangbanga)u Zetri....
Pridruzujem se cestitkama...
Veliki je to igrač i vjerujem da je shvatio i otišao sam?
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.

User avatar
Melek
Deer Hunter
Deer Hunter
Posts: 29042
Joined: 20 Jun 2013, 23:18
Has thanked: 3593 times
Been thanked: 2420 times
Status: Offline

Re: Oslobodjenje

Post by Melek » 26 Sep 2021, 07:50

Nesudjeni šahista ponovo briljira:


„DUGA, MRAČNA NOĆ“ BORISA DEŽULOVIĆA: „Molim, to ne kažem ja, nego Republika Hrvatska“

„Uostalom, ne bi se nazivom karlovačke policijske jedinice od svih krajputaša njenog slavnog ratnog puta nazivao baš most na kojemu je njen pripadnik hladnokrvno likvidirao trinaest razoružanih ratnih zarobljenika“.


Piše: Boris Dežulović

Posljednji dan toga dugog toplog ljeta započeo je rafalom iz puškomitraljeza Ultimax 100. Nabavljen na samom početku rata, moćni singapurski Ultimax, model Mark 3, zahvaljujući jedinstvenom rješenju ublažavanja povratnog trzaja bio je izvanredno stabilan i precizan, pa je sa svojih stotinu metaka u bubnju u odnosu na klasične jurišne puške imao omjer točnih pogodaka od čak 8:1, vrlo brzo stekavši kultni status među braniteljima.

Pripisivana su mu tako nadnaravna svojstva i ispjevane urbane legende - navodno je bio tako brz da su se u njegovoj dugoj cijevi znala istovremeno naći i po tri ispaljena metka - i samo zahvaljujući činjenici da je Ministarstvo obrane tih dana nabavilo tek dvjesto komada, dodijelivši ih isključivo Prvoj gardijskoj brigadi i specijalnoj policiji, Hrvati danas ne pjevaju pjesme Marka Perkovića Ultimaxa.

Bilo je, eto, točno pola dva u noći toga 21. rujna, kad je mrak nad Koranskim mostom u Karlovcu rasparao rafal iz Ultimaxa 100. Kad je utihnula jeka i razišao se dim, uz ogradu na pločniku mosta ostalo je nanizano trinaest mrtvih i dva teško ranjena rezervista JNA, a iznad njih, s Ultimaxom u rukama, policijski specijalac Mihajlo Hrastov. Zašto je specijalac Hrastov, iako s jasnom zapovijedi da zarobljene i razoružane rezerviste JNA sprovede u prostorije karlovačke Specijalne jedinice policije Grom, odlučio pobiti ih sve, odmah tu, na mostu - skokom u Koranu spasila su se samo dvojica - danas zvuči kao razumno pitanje, ali u ono vrijeme računalo se u gluplja. Rat je, a u ratu se ubija. Lako je u Ženevi pisati konvencije.

Bio je, rekoh, 21. rujna, posljednji dan dugog toplog ljeta, točno pola dva poslije ponoći. Samo dva sata i petnaest minuta kasnije, leševi su uklonjeni, pločnik opran od krvi, a uz veličanstveni mimohod crnih zastava i crvenih bengalki na obližnjem podvožnjaku svečano je otkriven golemi mural posvećen tom herojskom datumu i hrvatskom vitezu Mihajlu Hrastovu - “Ja sam svoje odradio pošteno, muški”, raportirao je okupljenim građanima specijalac Hrastov - i već do tri sata i četrdeset pet minuta ujutro HDZ-ova većina u karlovačkom Gradskom vijeću na samom je kraju maratonske sjednice s trinaest glasova “za” donijela odluku da se Koranski most preimenuje u Most Specijalne jedinice policije Grom.

Dva sata i petnaest minuta. Toliko je prošlo između reskog rafala iz Hrastovljeva Ultimaxa 100 i odluke karlovačkog Gradskog vijeća da se Koranski most nazove po njegovoj slavnoj policijskoj jedinici, točno toliko trebalo je hrvatskoj državi da masovno strijeljanje razoružanih vojnika proglasi herojskim činom i Republiku Hrvatsku tako službeno proglasi državom nastalom na ratnom zločinu.

Istina, dva sata i petnaest minuta, koliko je prošlo od trinaest leševa na Koranskom mostu do trinaest glasova za preimenovanje tog mosta nazivom ubojičine jedinice, nekome sa strane može izgledati prilično kratko vrijeme. To je zbog specifičnog načina na koji sa strane računaju vrijeme: po njihovom kalendaru, onaj posljednji dan ljeta, kad je u pola dva iza ponoći Mihajlo Hrastov na Koranskom mostu likvidirao zarobljene rezerviste, bio je davne 1991. godine, a isti taj posljednji dan ljeta, kad je karlovačko Gradsko vijeće usred noći, u petnaest do četiri, nazvalo taj most po Hrastovljevoj jedinici, bio je ovoga utorka.

Za nekoga sa strane, između ta dva događaja prošlo je punih trideset godina. Za nas ovdje, na karlovačkom Krvavom mostu, prošlo je tek dva sata i petnaest minuta. Tih trideset godina za nas je bila tek jedna duga, mračna noć.

U dva sata i petnaest minuta te duge, mračne noći stale su tako pune dvadeset i tri godine mučnog sudskog procesa Mihajlu Hrastovu, od optužnice u svibnju 1992. do konačnog pravorijeka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svibnju 2015., i čak sedam suđenja pred sve četiri instance - Općinskim, Županijskim, Ustavnim i Vrhovnim sudom - u kojima je Hrastov oslobađan krivnje na temelju svjedočenja njegovih suboraca, iako su svi forenzički nalazi, uključujući i potok krvi uz ogradu mosta koji je jasno potvrđivao da su zarobljenici praktički strijeljani, vrištali protiv službene verzije po kojoj je pucao u samoobrani, jer su ga rezervisti okružili i napali.

U tih dva sata i petnaest minuta stale su tako i četiri godine zatvora za ubojicu - danas biste više mogli dobiti da iz istog Ultimaxa na istom mostu pijani ispucate jedan rafal u zrak - i gotovo dvanaest milijuna kuna dosuđene odštete za žrtve i njihove obitelji, ali i dva mjeseca skraćenja kazne i ranijeg puštanja na slobodu, i inicijativa ratnih veterana da se krvavi most imenuje po njegovoj jedinici, i inicijativa lokalnih Bad Blue Boysa da se pred sjednicu Gradskog vijeća oslika veličanstveni mural hrvatskom vitezu Mihajlu Hrastovu.

U tih dva sata i petnaest minuta stalo je i sedam predsjedničkih, osam lokalnih i devet parlamentarnih izbora. Da bismo onda duboko u dugoj, mračnoj noći nakon sedmih predsjedničkih izbora imali predsjednika Republike koji će nedavno u Karlovcu na proslavi Gromova javno podržati ubojicu i sve one koji su “nosili glavu u torbi, ali su im oči vidjele istinu, tu vodu duboku”, a nakon devetih parlamentarnih izbora HDZ-ovu vlast i premijera Andreja Plenkovića, čiji će ministar i potpredsjednik Vlade jednako podržavati ratne zločince i spremno se nasmijan fotografirati s Branimirom Glavašem.

Konačno, nakon osmih lokalnih izbora u karlovačkom Gradskom vijeću imamo i SDP-ovsku opoziciju kojoj će slavljenje ratnog zločinca biti tek gnjavaža kojom se nakon trideset godina umjesto pravim problemima još uvijek bavimo ratom, i HDZ-ovu većinu koja će konačno, u tri sata i četrdeset pet minuta, zločin verificirati službenim pečatom - državu dakle koja će i doslovno preko noći postati zločinačka, preuzevši visoko pokroviteljstvo nad strijeljanjem trinaest razoružanih zarobljenika i izdavši antidatiranu zapovijed Mihajlu Hrastovu da puca.

Princip svakako nije nov, u proteklih je dva sata i petnaest minuta dobro razrađen i uhodan: u svježem je pamćenju, recimo, spomenik splitskoj 72. bojni Vojne policije koji je – da bi se izbjegao svaki neželjeni nesporazum oko uloge čuvene bojne, prirode njenog javnog priznanja i službene verifikacije Domovinskog rata – od svih krajputaša njenog slavnog ratnog puta podignut baš pred kapijom vojne baze u Lori, točno na mjestu pravomoćno presuđenog ratnog zločina. Država koja presuđuje ratnim zločincima, pa ih javno i službeno komemorira, šalje tako nedvosmislenu poruku: ona nije nastala na nekom slučajnom i nesretnom ratnom zločinu, već samo na onom pravomoćno dokazanom. Ratni zločin, ukratko, nije nešto što se u ratu događa, već sama suština tog rata.

Molim, to ne kažem ja, nego Republika Hrvatska.

Uostalom, da nije tako, ne bi se nazivom karlovačke policijske jedinice od svih krajputaša njenog slavnog ratnog puta nazivao baš most na kojemu je njen pripadnik hladnokrvno likvidirao trinaest razoružanih ratnih zarobljenika, niti bi se od svih tri stotine šezdeset i pet dana u godini njegova jedinica slavila baš 21. rujna, točno na tridesetu obljetnicu tog zločina. Niti bi, kako bi se izbjegli svi nesporazumi, to bilo popraćeno baš muralom Mihajlu Hrastovu, niti bi se - za one valjda sa slabijim kognitivnim sposobnostima - na njemu, uz točan datum zločina, na crveno-bijelo-plavoj trobojci za svaki slučaj umjesto hrvatskog grba kočio i veliki, lijepo naslikani singapurski Ultimax 100 Mark 3.

Konačno, sve je vrlo jasno, preciznošću Ultimaxa, objasnio i predsjednik Udruge SJP Grom Josip Slaćanin: “Na ovom mostu nije se 21. rujna 1991. branio samo grad Karlovac, nego se branila cijela Hrvatska. Da nije bilo Miše Hrastova i tog čina mi možda danas ne bismo ovdje stajali. Tim činom obranjen je grad Karlovac, ali i cijela Hrvatska!”

Nakon čega uvjeravanje karlovačke HDZ-ove većine kako prilikom preimenovanja Koranskog mosta “znamo što se sve tamo događalo i kako je konačna sudska odluka donesena”, ali kako “ta dva događaja treba odvojiti”, nekome sa strane - nekome dakle kojemu je prošlo trideset godina - može izgledati i kao otvoreno zajebavanje. To je, rekoh, zbog specifičnog načina na koji sa strane računaju vrijeme: nama danas, sada, ovdje, na mostu, ostalo je možda samo potpitanje - zašto, zaista, Mihajlo Hrastov treba iz svog džepa platiti dvanaest milijuna kuna odštete žrtvama herojskog djela ugrađenog u same temelje hrvatske države?

Nama su, naime, tri sata i četrdeset pet minuta, duboko u dugoj i mračnoj noći posljednjeg dana ljeta. Do zore je, ovako odoka, ostalo još dva sata i petnaest minuta. Nekome sa strane, trideset godina.

Buđenje će biti grubo i zajebano.

(Portal Novosti)
Weak people revenge.
Strong people forgive.
Intelligent people ignore.

Post Reply

Return to “Mediji”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 18 guests