Novinar čiji rad pratite?
Moderator: Krokodil Behko
Re: Novinar čiji rad pratite?
Ova feralova ekipa kako kad..... prije mi se čine, da love neke jeftine poenčiće i da nisu nezavisni....jedino još više prezirem one desničarska piskarala..... bolje nam je da počnemo ekonomiste čitati
obožavam blogere ....kad ti novinarski neškolovan čovjek, bez uvijanja, bez nadzora glavnog urednika, bez stranačkog komesara za medije....složi istinu, onakva kakva je....drito u glavu
Od sportskih Dea Redžić/ index.hr
obožavam blogere ....kad ti novinarski neškolovan čovjek, bez uvijanja, bez nadzora glavnog urednika, bez stranačkog komesara za medije....složi istinu, onakva kakva je....drito u glavu
Od sportskih Dea Redžić/ index.hr
Habibti, ya nour el - ain...
- Mohr
- Inventar foruma
- Posts: 8978
- Joined: 16 Aug 2015, 21:15
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 11 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
storm wrote:Ova feralova ekipa kako kad..... prije mi se čine, da love neke jeftine poenčiće i da nisu nezavisni....
Ospem se kad čujem ovu šuplju frazetinu "love jeftine poen(čić)e"; vrhunac malograđanske mudrosti Ko lovi, gdje, kad, kako ih to lovi i najposlije, (k)od koga ih to lovi? A napose "nezavisni"? Tko to išta na svijetu radi nezavisno (od nečega/nekoga)?
Ivančić je čovjek nepotkupljiv, dosljedan, hrabar... Čovjek kome su plaćali da ne piše Ali da se ne bi sad uhvatio za ovo, plaćati nekome da (nešto) piše i plaćati ga (samo) da ne piše nije ni blizuK isto Dapače, pisao je on u međuvremenu, nešto drugo, svoje, jer tada naprosto nije postojao medij koji ga je htio (iliti smio) objaviti. Viktor je jedan od najboljih živućih novinara, na ex-Yu prostorima daleko iznad svih, a i na (širem) internacionalnom planu je glasovit
Re: Novinar čiji rad pratite?
Eto ja se ospem na lažne moraliste i kvazi liberale.....godi ti uhu što čitaš?Mohr wrote:storm wrote:Ova feralova ekipa kako kad..... prije mi se čine, da love neke jeftine poenčiće i da nisu nezavisni....
Ospem se kad čujem ovu šuplju frazetinu "love jeftine poen(čić)e"; vrhunac malograđanske mudrosti Ko lovi, gdje, kad, kako ih to lovi i najposlije, (k)od koga ih to lovi? A napose "nezavisni"? Tko to išta na svijetu radi nezavisno (od nečega/nekoga)?
Ivančić je čovjek nepotkupljiv, dosljedan, hrabar... Čovjek kome su plaćali da ne piše Ali da se ne bi sad uhvatio za ovo, plaćati nekome da (nešto) piše i plaćati ga (samo) da ne piše nije ni blizuK isto Dapače, pisao je on u međuvremenu, nešto drugo, svoje, jer tada naprosto nije postojao medij koji ga je htio (iliti smio) objaviti. Viktor je jedan od najboljih živućih novinara, na ex-Yu prostorima daleko iznad svih, a i na (širem) internacionalnom planu je glasovit
I da se odmah razumijemo, prezirem i desničare ( ponavljam jer sam primjetio, da teško akceptiraš informacije iz prve.... tu sam na usluzi još koji put )
Da plačali da ne piše.....toj mitomaniji nikad kraja
Ospem se na seronje, koji mrze sve svoje, a uvuku se drugima u pak
Pa očito je da ima svoju publiku .... srećom pa biologija čini svoje...
Čitam ja i njega, ne brini, inače se ne bi usudio progovoriti.....
a mislim da sam ti pojasnio tko je nezavisan ( da se ne ponavljam, čitaj gornje objašnjenje)..... ove ostale čitam čisto, da sklopim kompletnu sliku
Habibti, ya nour el - ain...
Re: Novinar čiji rad pratite?
Obožavam ihvila wrote:Mohr
Ivancic??
Cini mi se da je ovo pocetak jednog divnog prijateljstva
Habibti, ya nour el - ain...
Re: Novinar čiji rad pratite?
Ervin Hladnik Milharčič......ima stav i ima jajca
nekadsam volio mladinine i feralovce al su se istrosili....
nekadsam volio mladinine i feralovce al su se istrosili....
Our solution mind revolution
- Mohr
- Inventar foruma
- Posts: 8978
- Joined: 16 Aug 2015, 21:15
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 11 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Ti, dakako, znaš ko je čiji tj. ko bi čiji trebao bitistorm wrote: Ospem se na seronje, koji mrze sve svoje, a uvuku se drugima u pak
Ostalo je, kao što rekoh, filistarsko razmetanje visokoparnim riječima, usto bespotrebno ponovljenim, valjda da bi se(be) uvjerio u ispravnost svoga stajališta, za koje si nadmeno zaključio da ga ne "akceptiram"
- Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120420
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6978 times
- Been thanked: 7910 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Ne znam šta je sad s feralovcima, ali nekada su bili jedini pravi na bastionu protiv tuđmanoidnih debila. Sada ih ima već dosta ali dosta je tu i senzacionalizma, poput Index.hr na primjer.
Na žalost, ne postoji trenutno neki novinar čiji rad pratim, jer kako vrijeme prolazi, sit se nagledah mijenjanja dresova preko noći jednom, drugi put, treći, četvrti itd..itd..
Na žalost, ne postoji trenutno neki novinar čiji rad pratim, jer kako vrijeme prolazi, sit se nagledah mijenjanja dresova preko noći jednom, drugi put, treći, četvrti itd..itd..
online
Re: Novinar čiji rad pratite?
Vidiš opet si falio... Nisam pričao o tome, da treba novinar biti "nečiji"...upravo to prezirem.Mohr wrote:Ti, dakako, znaš ko je čiji tj. ko bi čiji trebao bitistorm wrote: Ospem se na seronje, koji mrze sve svoje, a uvuku se drugima u pak
Ostalo je, kao što rekoh, filistarsko razmetanje visokoparnim riječima, usto bespotrebno ponovljenim, valjda da bi se(be) uvjerio u ispravnost svoga stajališta, za koje si nadmeno zaključio da ga ne "akceptiram"
Odrastao sam uz feral, vivaludež trio... Čak imam ponajbolje primjerke sačuvane...
Mislim čak da mnoge stavove dijelimo, no ti si "nadmjeno " konstatirao moje filistarsko ponašanje, što ne odgovara istini i malo je nepristojno jer me uopće ne poznaješ. No shvaćam da se želiš nametnuti to je ok...
I pogledaj si par tema niže temu Kolumne, pa će ti biti jasnije o čemu ja
Mogu svašta prihvatiti, da sam ograničen, jako teško
Habibti, ya nour el - ain...
- Mohr
- Inventar foruma
- Posts: 8978
- Joined: 16 Aug 2015, 21:15
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 11 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Svi smo mi ograničeni, druže @storm; za svakog od nas postoje stvari preko kojih neće preći ili ih pak neće doseći
No sikiriki, malo smo se isprva u'vatili ukoštac, ali ništa strašno, i to je za ljude Još ćemo se mi naforumati skupa, ABD, štono se ka'e
No sikiriki, malo smo se isprva u'vatili ukoštac, ali ništa strašno, i to je za ljude Još ćemo se mi naforumati skupa, ABD, štono se ka'e
- greeneyes
- Hadžija
- Posts: 90760
- Joined: 19 Jan 2013, 21:17
- Location: Ispod šljive na sred njive.
- Has thanked: 6125 times
- Been thanked: 6702 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Ma ajde nije to ništa, niste se pohvatali za vratove.
A što se tiče novinara i članaka, vjerujte da nikad ne čitam ko je napisao članak.
A što se tiče novinara i članaka, vjerujte da nikad ne čitam ko je napisao članak.
Samo sabura
- Mohr
- Inventar foruma
- Posts: 8978
- Joined: 16 Aug 2015, 21:15
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 11 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
LIJEPE LI SU MOSTARSKE KNJIŽEVNE PROMOCIJE – Viktor Ivančić u Mostaru
Piše: Bojan Marjanović
Jedna od stvari kojom se bavim u plemenitom cilju zarade za život je i organizovanje tribina i rasprava, te promocija najrazličitijih knjiga – dakle, u pitanju su vrlo raznovrsni oblici zauzimanja javnog prostora i pokretanja nekavih diskusija u njemu. Lep je to posao. Imaš nekakvu zgodnu salu, veliku i akustičnu, imaš mikrofon i zvučnike te sam sebi deluješ važno kad ti neradiofonični glas odjekne iz tih crnih kutija, imaš i neke ljude koji su iz nekog njima znanog razloga odlučili da to veče ne šetaju po gradu ili gledaju film nego da, eto, sat i po vremena sede i slušaju tvoje goste i tebe kako se rasipate rečima, konceptima i ostalim mudroserstvima, baš onako kako i priliči, je li, pametnim i knjiškim ljudima. Ipak, iako bi se stalno trebalo truditi da se taj prostor obogati nekim novim formama i temama, iako bi se trebalo žestoko boriti protiv toga da te večeri postanu nekakva bezopasna simulacija „kulturnog života“, one se često – po prirodi nametnute im esnafske skučenosti – pretvaraju u ne naročito zanimljiva okupljanja. „Vašar kratkih nada, zborište oholica, nadmetanje grbavaca, književnost“, rekao bi u jednoj svojoj pesmi Česlav Miloš.
Ipak, promocija knjige „Radnici i seljaci“ Viktora Ivančića u Mostaru u četvrtak uveče bila je jedna od književnih večeri koje su se zaista desile s razlogom. Jednako onako kako i književni tekstovi Viktora Ivančića nastaju s debelim razlogom – to su tekstovi koji komuniciraju sa vremenom u kome nastaju ne tako što šminkerski i kvazikritički polemiziraju sa vrednostima tog vremena, nego već upravo tako što drmaju i negiraju te vrednosti iz korena. Nacionalizam, podjednako kao i neoliberalni kapitalizam, dva su razorna ideološka konstrukta koji svakodnevno, (čvrstu tradcionalističku) ruku pod (nevidljivu) ruku (tržišta), sužavaju prostor za promišljanje drugačijeg, alternativnog shvatanja društva i svakodnevice koju u tim društvima provodimo. Viktor Ivančić je, u okvirima našeg jezika, najbolji kritičar tih zloćudnih ideoloških konstrukata i to su sinoć rekli baš svi učesnici promocije. Trudili smo se da zadržimo neke svoje ovakve ili onakve pozicije, ali, naprosto, jasno je bilo da smo ponosni što smo baš na tom mestu i što baš imamo priliku da govorimo o delu Viktora Ivančića. Međutim, dok sam sedeo za stolom sa ostalim govornicima, zagledao sam se u ljude koji su došli na promociju i tek tad zaista shvatio da je ovo veče bilo puno više od običnog književnog okupljanja. Nisam siguran da je to moguće sasvim jednostavno objasniti, ali iz načina kako su sedeli, kako su slušali, kako su se smejali, kako su posle promocije prilazili Viktoru, te kako je, čini mi se, više od pola sale kupilo knjigu i stajalo u redu za potpis, videlo se vrlo dobro da nikakve „kulturnjačke“ simulacije nema u tome. Ljudima koji su sinoć došli – podjednako kao i meni koji sam govorio – tekstovi Viktora Ivančića nisu nekakav kulturni artefakt koji konzumiraš tek toliko da bi zadovoljio nekakve klasne okvire obrazovanog-progresivnog-intelektualističko-mlatikuračkog habitusa. Tekstovi Viktora Ivančića o stvarnosti koja nas napada govore toliko moćno da smo, zapravo, sinoć na nekih sat vremena u Mostaru i svi mi u sali dobili deo te moći, makar tako što smo iskreno pokazali da nam je do tih tekstova stalo. Nije to mnogo, reći će neki, već danas smo se vratili nekim ustaljenim životima u kojima, uglavnom, ostajemo eksploatirano pasivno meso. I to jeste tačno, ali svako ko je bio sinoć u kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru zna da to pobratimstvo lica u tekstovima Viktora Ivančića obezbuđuje osnovni i prvi preduslov za svako drugo delanje – a to je lekovito okupljanje oko temeljnih vrednosti koje se već decenijama sistematski uništavaju.
I svakome ko kaže da to nije mnogo, ja mogu reći samo da, prijatelju moj hipotetički, možda nije mnogo, ali tek nije malo.
Tačno.net
Piše: Bojan Marjanović
Jedna od stvari kojom se bavim u plemenitom cilju zarade za život je i organizovanje tribina i rasprava, te promocija najrazličitijih knjiga – dakle, u pitanju su vrlo raznovrsni oblici zauzimanja javnog prostora i pokretanja nekavih diskusija u njemu. Lep je to posao. Imaš nekakvu zgodnu salu, veliku i akustičnu, imaš mikrofon i zvučnike te sam sebi deluješ važno kad ti neradiofonični glas odjekne iz tih crnih kutija, imaš i neke ljude koji su iz nekog njima znanog razloga odlučili da to veče ne šetaju po gradu ili gledaju film nego da, eto, sat i po vremena sede i slušaju tvoje goste i tebe kako se rasipate rečima, konceptima i ostalim mudroserstvima, baš onako kako i priliči, je li, pametnim i knjiškim ljudima. Ipak, iako bi se stalno trebalo truditi da se taj prostor obogati nekim novim formama i temama, iako bi se trebalo žestoko boriti protiv toga da te večeri postanu nekakva bezopasna simulacija „kulturnog života“, one se često – po prirodi nametnute im esnafske skučenosti – pretvaraju u ne naročito zanimljiva okupljanja. „Vašar kratkih nada, zborište oholica, nadmetanje grbavaca, književnost“, rekao bi u jednoj svojoj pesmi Česlav Miloš.
Ipak, promocija knjige „Radnici i seljaci“ Viktora Ivančića u Mostaru u četvrtak uveče bila je jedna od književnih večeri koje su se zaista desile s razlogom. Jednako onako kako i književni tekstovi Viktora Ivančića nastaju s debelim razlogom – to su tekstovi koji komuniciraju sa vremenom u kome nastaju ne tako što šminkerski i kvazikritički polemiziraju sa vrednostima tog vremena, nego već upravo tako što drmaju i negiraju te vrednosti iz korena. Nacionalizam, podjednako kao i neoliberalni kapitalizam, dva su razorna ideološka konstrukta koji svakodnevno, (čvrstu tradcionalističku) ruku pod (nevidljivu) ruku (tržišta), sužavaju prostor za promišljanje drugačijeg, alternativnog shvatanja društva i svakodnevice koju u tim društvima provodimo. Viktor Ivančić je, u okvirima našeg jezika, najbolji kritičar tih zloćudnih ideoloških konstrukata i to su sinoć rekli baš svi učesnici promocije. Trudili smo se da zadržimo neke svoje ovakve ili onakve pozicije, ali, naprosto, jasno je bilo da smo ponosni što smo baš na tom mestu i što baš imamo priliku da govorimo o delu Viktora Ivančića. Međutim, dok sam sedeo za stolom sa ostalim govornicima, zagledao sam se u ljude koji su došli na promociju i tek tad zaista shvatio da je ovo veče bilo puno više od običnog književnog okupljanja. Nisam siguran da je to moguće sasvim jednostavno objasniti, ali iz načina kako su sedeli, kako su slušali, kako su se smejali, kako su posle promocije prilazili Viktoru, te kako je, čini mi se, više od pola sale kupilo knjigu i stajalo u redu za potpis, videlo se vrlo dobro da nikakve „kulturnjačke“ simulacije nema u tome. Ljudima koji su sinoć došli – podjednako kao i meni koji sam govorio – tekstovi Viktora Ivančića nisu nekakav kulturni artefakt koji konzumiraš tek toliko da bi zadovoljio nekakve klasne okvire obrazovanog-progresivnog-intelektualističko-mlatikuračkog habitusa. Tekstovi Viktora Ivančića o stvarnosti koja nas napada govore toliko moćno da smo, zapravo, sinoć na nekih sat vremena u Mostaru i svi mi u sali dobili deo te moći, makar tako što smo iskreno pokazali da nam je do tih tekstova stalo. Nije to mnogo, reći će neki, već danas smo se vratili nekim ustaljenim životima u kojima, uglavnom, ostajemo eksploatirano pasivno meso. I to jeste tačno, ali svako ko je bio sinoć u kongresnoj dvorani hotela Bristol u Mostaru zna da to pobratimstvo lica u tekstovima Viktora Ivančića obezbuđuje osnovni i prvi preduslov za svako drugo delanje – a to je lekovito okupljanje oko temeljnih vrednosti koje se već decenijama sistematski uništavaju.
I svakome ko kaže da to nije mnogo, ja mogu reći samo da, prijatelju moj hipotetički, možda nije mnogo, ali tek nije malo.
Tačno.net
- Mala_Mu
- atomica
- Posts: 63332
- Joined: 09 Feb 2014, 13:14
- Location: Dolina Mumijevih
- Mood:
- Has thanked: 551 times
- Been thanked: 1386 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Mladen Maric
O OVOME SE NE UČI PUNO U ŠKOLAMA
(Evo šta su radile zemlje koje danas glume demokrate i svima drže predavanja o ljudskim pravima. SAD i Evropa, koje se ponose demokratijom, obogatili su se na tuđoj krvi. Evropljani su pljačkali, mučili i ubijali, a njihovo bogatstvo počiva na kostima stotina miliona nedužnih ljudi. Ta i takva licemjerna Evropa, a s njom i SAD, propagiraju ljudska prava i svima drži predavanja o demokratiji. Zločini još uvijek traju preko neokolonijalizma, imperijalizma i korporativnog predatorskog i pljačkaškog kapitalizma. Ove zemlje nemaju nikakvo pravo, moralno niti bilo kakvo drugo, bilo kome držati predavanja o bilo čemu)
BRITANIJA
Britansko Carstvo bilo je najveće carstvo u istoriji. Na vrhuncu moći, Britanci su se hvalili "Carstvom u kojem sunce nikad ne zalazi" s obzirom da je zbog raširenosti njihovih kolonija svijetom sunce uvijek sijalo barem na jednom dijelu britanskog teritorija. Međutim, u „carstvu u kojem Sunce nikada ne zalazi“, počinjeni su brojni zločini koji spadaju među najgore u istoriji. U slučaju razgraničenja Indije i Pakistana 1947. godine, Britanci su počinili ogromne greške. Tada je 14 miliona ljudi napustilo svoje domove, što je jedna od najvećih ljudskih migracija u istoriji. U vrijeme Carstva, u Indiji je od gladi umrlo između 12 i 29 miliona ljudi. U masakru u Amritsaru 1919. godine, također u Indiji, za manje od deset minuta, britanski vojnici ubili su oko 1.000 ljudi. U Rodeziji, današnjem Zimbabveu, Britanci su otimali zemlju domorocima i pljačkali rudnike dijamanata. Ustanak plemena Mau Mau u Keniji, između 1952. i 1960. godine, završen je pobjedom Britanaca koji su pobili između 20.000 i 100.000 ljudi.
FRANCUSKA
U 19. i 20. vijeku, francuska kolonijalna imperija bila je drugi po veličini u svijetu, iza Britanske imperije. Francuska se očajnički i žestoko, bez obzira na cijenu, borila da zadrži afričke kolonije. Malo je poznata činjenica da neke afričke zemlje i danas, u 21. vijeku, plaćaju kolonijalni porez Francuskoj. Čak 14 afričkih zemalja dužne su, kroz kolonijalni ugovor, davati 85 posto svojih novčanih rezervi Centralnoj banci Francuske. Afrički lideri, koji su odbili platiti porez, ubijeni su ili bili žrtve državnog udara. Ogromno prostranstvo Francuske Ekvatorijalne Afrike (današnji Čad, Gabon, Srednjoafrička Republika i Kongo) razdijeljeno je 1900. godine između 40 francuskih firmi koje su stekle pravo na 30 godina korištenja, bolje rečeno bezobzirne pljačke. Za izgradnju željezničke pruge do atlantske obale, koja se gradila u južnim dijelovima Konga od 1921. do 1932., regrutovano je 127.250 muškaraca, od kojih je 14.000 nestalo. U zapadnoj Africi, Francuzi su u Drugom svjetskom ratu mobilisali 211.000 Afrikanaca, a 169.000 učestvovalo je u bitkama u južnoj Francuskoj. Ubijeno je 24.762, a ništa se ne govori o mnogima čija sudbina nije poznata. Za vrijeme sedmogodišnjeg rata u Alžiru, francuska vojska pobila je između 350.000 i 400.000 civila.
BELGIJA
Belgijski kralj Leopold II odgovoran je za smrt 15 miliona ljudi u današnjem Kongu. Ovaj zlotvor držao je u privatnom posjedu čitavu jednu državu i postao vladar teritorije 80 puta veće od njegove Belgije. Tako je postao apsolutni gospodar života i smrti za 20 miliona ljudi koji su na prostorima današnje Demokratske Republike Kongo živjeli vijekovima prije dolaska “bijelog čovjeka”. Pod parolom “nauke i progresa”, Leopold je porobio čitav narod, pretvarajući Kongo u ličnu plantažu. Za red i mir bila je zadužena kraljeva privatna vojska. Eksploatacijom prirodnih bogatstava Konga, Leopold II stekao je ogromno bogatstvo. Novac je dolazio od prodaje slonovače, a kasnije i gume. Cjelokupna populacija kraljeve privatne države besplatno je radila bez bilo kakvih prava na prikupljanju biljnih sokova od kojih se pravila guma. Svako selo imalo je količinske kvote koje je moralo ispuniti. Ako ne bi uspjeli, mnogima su odsijecane genitalije, noge i ruke, bez obzira da li se radilo o muškarcu, ženi, starcu ili djetetu, dok su drugi kažnjavani udarcima bičem od kože nilskog konja. Od 20 udaraca bičem ljudi bi gubili svijest, a od 100 umirali. Leopold II, koji je umro 1909. godine, nikada nije kažnjen za varvarske zločine protiv naroda Konga.
HOLANDIJA
1602. godine, Holanđani osnivaju organizaciju kako bi omogućili slobodnu prodaju i nabavku robova za svoje azijske kolonije, a 1604. stvaraju vlastitu oazu za hvatanje roblja u Africi koju su nazvali Obala robova. Holanđani su prvi osmislili masovni prevoz robova, a za manje od 40 godina, polovina stanovništva holandskih kolonija u Aziji bili su robovi. Godine 1621, osnivaju kompaniju kojom su trebali iz Obale roblja osigurati dodatnu radnu snagu na plantažama na Karibima. Ova kompanija transportovala je 550.000 robova do Kariba i Južne Amerike. Holanđani su vladali Indonezijom punih 350 godina, eksploatišući prirodna bogatstva do maksimuma. Nakon Drugog svjetskog rata, Holanđani su u Indoneziji počinili brojne zločine i masakre. Na Božić 1946., holandske specijalne jedinice ubile su hiljade Indonežana u južnom Celebesu. Devetog decembra 1947., holandska kraljevska armija Istočne Indije na ostrvu Javi ubila je 431 muškarca. U vrijeme kolonijalnog rata ubijeno je 150.000 Indonežana.
NJEMAČKA
Prvi genocid u 20. vijeku počinile su njemačke snage u jugozapadnoj Africi, kada su 1904. godine ubile više od 80.000 Namibijaca iz plemena Nama i Herero. 3. maja 1904., car Wilhelm II šalje u Namibiju Adriana Dietricha Lothara von Trotha, koji postaje vrhovni komandant njemačkih jedinica. Van Troth stiže s 14.000 vojnika u Namibiju i izjavljuje: "Afrička plemena umrijeće nasilnom smrću. To je bio i ostao zadatak moje politike, u ostvarenju tog cilja služiću se terorom i okrutnošću. Istrijebiću afrička plemena morem krvi.“ Dan prije bitke kod Waterberga, Troth je opisao plan: "Opkoliti Herere kod Waterberga i uništiti, a zatim osuditi na smrt." Drugog okrobra 1904., von Troth šalje upozorenje ustanicima: "Ja, veliki general njemačke vojske, šaljem ovo pismo Hererima. Narod Herera mora napustiti zemlju. Ako odbije, natjeraću ga topovima. Svaki pripadnik Herera, koji se zatekne unutar njemačkih granica, biće smaknut. Neću poštedjeti ni žene ni djecu. To su moje riječi Herero narodu." Ohrabreni ovakvim stavom svog komandanta, njemački vojnici ubijali su pripadnike plemena Herero bez milosti i silovali mlade Herero žene prije nego bi ih ubili ili protjerali u pustinju. Nakon rata, njemački eugenički stručnjaci tražili su od njemačkih kolonijalnih snaga da prikupe i pošalju u Berlin lubanje i ostale dijelove tijela pobijenih iz plemena Nama i Herero. Neki ljudski ostaci korišteni su u eksperimentima, a većina prodata kolekcionarima širom Evrope.
ŠPANIJA
Špansko Carstvo bilo je prvo istinsko svjetsko kolonijalno carstvo. Špansko Carstvo doživjelo je vrhunac u 16. i 17., a kraj u 19. vijeku osamostaljenjem kolonija u Južnoj Americi i gubitkom ostalih kolonijalnih posjeda. Širenjem carstva, Španija je širila i vjerska učenja Katoličke crkve i pokrštavala lokalno stanovništvo. U osvajanju novih kolonija, veliku ulogu imali su konkvistadori koji su vršili strahovita nasilja nad domorocima. Većina konkvistadora okrutno je postupala s naseljenicima regija koje su osvojili – ubijali su, porobljavali, silovali i na ostale načine zlostavljali stanovništvo.
PORTUGAL
Uz Špansko kolonijalno carstvo, portugalsko kolonijalno carstvo najstarije je kolonijalno carstvo u istoriji. Trajalo je šest vijekova, od 1415. godine, do povlačenja iz Makaoa 1999. i nezavisnosti Istočnog Timora 2002. godine. Prekomorska ekspanzija Portugalaca počela je 1488. godine kada je Bartolomeu Dias oplovio Rt dobre nade, zatim je uslijedilo putovanje Vaska da Game do Indije 1498., te otkriće Brazila 1500. godine. Kada su stigli s okena na istočnoafričku obalu, Portugalci su odmah počeli pljačkati i paliti. Od svih kolonijalnih sila, Portugalci su najviše robova izvezli iz Afrike u Ameriku. U Portugalskoj Africi domorodac je mogao poboljšati društveni položaj kroz sistem asimilacije. Ako je htio postati prilagođen, morao se obratiti mjesnom sudu i dokazati da zna čitati i pisati portugalski, da je katolik, da je materijalno nezavisan i ima volju napustiti domorodačke običaje i početi živjeti na evropski način. Za manje od 100 godina, portugalskim osvajanjima uništeno je ono što je stvarano vijekovima.
AUSTRALIJA
Australski Aboridžini jedan su od najstarijih svjetskih naroda. Kada je prva britanska flota kolonista stigla u Australiju krajem 18. vijeka, na ovom kontinentu živjelo je između 300.000 i milion pripadnika aboridžinskih plemena. U mnogim dijelovima Australije, Aboridžini su potpuno iskorijenjeni, ubijani ili nasilno iseljeni. Australci su donijeli Aboridžinima bolesti i alkohol, počinili ubistva, oduzimali djecu od aboridžinskih majki i provodili diskriminaciju. Između tridesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka, desetine hiljada djece oduzeto je od aboridžinskih roditelja i smješteno u crkve na preodgoj u projektu poznatom kao Ukradena generacija. Od 1910. godine, 100.000 aboridžinske djece odvojeno je od roditelja i predato novim, bjelačkim porodicama. Ova diskriminirajuća praksa, koja se u Australiji provodila do šezdesetih godina prošlog vijeka, bila je ozakonjena na federalnom i saveznom nivou, a zakoni se temeljili na premisi kako su Aboridžini osuđeni na propast.
SAD
Kada su stvorene Sjedinjene Države, Indijanci su smatrani divljacima zbog čega su ubijani u kontinuiranim napadima. Pokolj američkih Indijanaca i danas se u istorijskim udžbenicima prikazuje kao nešto normalno iako su zločini izvedeni s unaprijed planiranom namjerom i sistematski do konačnog istrebljenja američkih domorodačkih plemena. Prvo legalno "humano" preseljenje Indijanaca počelo je 1830. godine, a 1859. godine u Teksasu više nije bilo Indijanaca. Do kraja 19. vijeka, bijelci su uništili između 12 i 15 miliona Indijanaca ubistvima i bolestima, od kojih su male boginje bile najsmrtonosnije. Genocid na tlu Amerike smatra se najmasovnijim genocidom u istoriji ljudskog roda. Indijance je istrijebila civilizacija u najvećem genocidu u istoriji, civilizacija koja samu sebe smatra najvećim zagovornikom poštivanja ljudskih prava u svijetu.
O OVOME SE NE UČI PUNO U ŠKOLAMA
(Evo šta su radile zemlje koje danas glume demokrate i svima drže predavanja o ljudskim pravima. SAD i Evropa, koje se ponose demokratijom, obogatili su se na tuđoj krvi. Evropljani su pljačkali, mučili i ubijali, a njihovo bogatstvo počiva na kostima stotina miliona nedužnih ljudi. Ta i takva licemjerna Evropa, a s njom i SAD, propagiraju ljudska prava i svima drži predavanja o demokratiji. Zločini još uvijek traju preko neokolonijalizma, imperijalizma i korporativnog predatorskog i pljačkaškog kapitalizma. Ove zemlje nemaju nikakvo pravo, moralno niti bilo kakvo drugo, bilo kome držati predavanja o bilo čemu)
BRITANIJA
Britansko Carstvo bilo je najveće carstvo u istoriji. Na vrhuncu moći, Britanci su se hvalili "Carstvom u kojem sunce nikad ne zalazi" s obzirom da je zbog raširenosti njihovih kolonija svijetom sunce uvijek sijalo barem na jednom dijelu britanskog teritorija. Međutim, u „carstvu u kojem Sunce nikada ne zalazi“, počinjeni su brojni zločini koji spadaju među najgore u istoriji. U slučaju razgraničenja Indije i Pakistana 1947. godine, Britanci su počinili ogromne greške. Tada je 14 miliona ljudi napustilo svoje domove, što je jedna od najvećih ljudskih migracija u istoriji. U vrijeme Carstva, u Indiji je od gladi umrlo između 12 i 29 miliona ljudi. U masakru u Amritsaru 1919. godine, također u Indiji, za manje od deset minuta, britanski vojnici ubili su oko 1.000 ljudi. U Rodeziji, današnjem Zimbabveu, Britanci su otimali zemlju domorocima i pljačkali rudnike dijamanata. Ustanak plemena Mau Mau u Keniji, između 1952. i 1960. godine, završen je pobjedom Britanaca koji su pobili između 20.000 i 100.000 ljudi.
FRANCUSKA
U 19. i 20. vijeku, francuska kolonijalna imperija bila je drugi po veličini u svijetu, iza Britanske imperije. Francuska se očajnički i žestoko, bez obzira na cijenu, borila da zadrži afričke kolonije. Malo je poznata činjenica da neke afričke zemlje i danas, u 21. vijeku, plaćaju kolonijalni porez Francuskoj. Čak 14 afričkih zemalja dužne su, kroz kolonijalni ugovor, davati 85 posto svojih novčanih rezervi Centralnoj banci Francuske. Afrički lideri, koji su odbili platiti porez, ubijeni su ili bili žrtve državnog udara. Ogromno prostranstvo Francuske Ekvatorijalne Afrike (današnji Čad, Gabon, Srednjoafrička Republika i Kongo) razdijeljeno je 1900. godine između 40 francuskih firmi koje su stekle pravo na 30 godina korištenja, bolje rečeno bezobzirne pljačke. Za izgradnju željezničke pruge do atlantske obale, koja se gradila u južnim dijelovima Konga od 1921. do 1932., regrutovano je 127.250 muškaraca, od kojih je 14.000 nestalo. U zapadnoj Africi, Francuzi su u Drugom svjetskom ratu mobilisali 211.000 Afrikanaca, a 169.000 učestvovalo je u bitkama u južnoj Francuskoj. Ubijeno je 24.762, a ništa se ne govori o mnogima čija sudbina nije poznata. Za vrijeme sedmogodišnjeg rata u Alžiru, francuska vojska pobila je između 350.000 i 400.000 civila.
BELGIJA
Belgijski kralj Leopold II odgovoran je za smrt 15 miliona ljudi u današnjem Kongu. Ovaj zlotvor držao je u privatnom posjedu čitavu jednu državu i postao vladar teritorije 80 puta veće od njegove Belgije. Tako je postao apsolutni gospodar života i smrti za 20 miliona ljudi koji su na prostorima današnje Demokratske Republike Kongo živjeli vijekovima prije dolaska “bijelog čovjeka”. Pod parolom “nauke i progresa”, Leopold je porobio čitav narod, pretvarajući Kongo u ličnu plantažu. Za red i mir bila je zadužena kraljeva privatna vojska. Eksploatacijom prirodnih bogatstava Konga, Leopold II stekao je ogromno bogatstvo. Novac je dolazio od prodaje slonovače, a kasnije i gume. Cjelokupna populacija kraljeve privatne države besplatno je radila bez bilo kakvih prava na prikupljanju biljnih sokova od kojih se pravila guma. Svako selo imalo je količinske kvote koje je moralo ispuniti. Ako ne bi uspjeli, mnogima su odsijecane genitalije, noge i ruke, bez obzira da li se radilo o muškarcu, ženi, starcu ili djetetu, dok su drugi kažnjavani udarcima bičem od kože nilskog konja. Od 20 udaraca bičem ljudi bi gubili svijest, a od 100 umirali. Leopold II, koji je umro 1909. godine, nikada nije kažnjen za varvarske zločine protiv naroda Konga.
HOLANDIJA
1602. godine, Holanđani osnivaju organizaciju kako bi omogućili slobodnu prodaju i nabavku robova za svoje azijske kolonije, a 1604. stvaraju vlastitu oazu za hvatanje roblja u Africi koju su nazvali Obala robova. Holanđani su prvi osmislili masovni prevoz robova, a za manje od 40 godina, polovina stanovništva holandskih kolonija u Aziji bili su robovi. Godine 1621, osnivaju kompaniju kojom su trebali iz Obale roblja osigurati dodatnu radnu snagu na plantažama na Karibima. Ova kompanija transportovala je 550.000 robova do Kariba i Južne Amerike. Holanđani su vladali Indonezijom punih 350 godina, eksploatišući prirodna bogatstva do maksimuma. Nakon Drugog svjetskog rata, Holanđani su u Indoneziji počinili brojne zločine i masakre. Na Božić 1946., holandske specijalne jedinice ubile su hiljade Indonežana u južnom Celebesu. Devetog decembra 1947., holandska kraljevska armija Istočne Indije na ostrvu Javi ubila je 431 muškarca. U vrijeme kolonijalnog rata ubijeno je 150.000 Indonežana.
NJEMAČKA
Prvi genocid u 20. vijeku počinile su njemačke snage u jugozapadnoj Africi, kada su 1904. godine ubile više od 80.000 Namibijaca iz plemena Nama i Herero. 3. maja 1904., car Wilhelm II šalje u Namibiju Adriana Dietricha Lothara von Trotha, koji postaje vrhovni komandant njemačkih jedinica. Van Troth stiže s 14.000 vojnika u Namibiju i izjavljuje: "Afrička plemena umrijeće nasilnom smrću. To je bio i ostao zadatak moje politike, u ostvarenju tog cilja služiću se terorom i okrutnošću. Istrijebiću afrička plemena morem krvi.“ Dan prije bitke kod Waterberga, Troth je opisao plan: "Opkoliti Herere kod Waterberga i uništiti, a zatim osuditi na smrt." Drugog okrobra 1904., von Troth šalje upozorenje ustanicima: "Ja, veliki general njemačke vojske, šaljem ovo pismo Hererima. Narod Herera mora napustiti zemlju. Ako odbije, natjeraću ga topovima. Svaki pripadnik Herera, koji se zatekne unutar njemačkih granica, biće smaknut. Neću poštedjeti ni žene ni djecu. To su moje riječi Herero narodu." Ohrabreni ovakvim stavom svog komandanta, njemački vojnici ubijali su pripadnike plemena Herero bez milosti i silovali mlade Herero žene prije nego bi ih ubili ili protjerali u pustinju. Nakon rata, njemački eugenički stručnjaci tražili su od njemačkih kolonijalnih snaga da prikupe i pošalju u Berlin lubanje i ostale dijelove tijela pobijenih iz plemena Nama i Herero. Neki ljudski ostaci korišteni su u eksperimentima, a većina prodata kolekcionarima širom Evrope.
ŠPANIJA
Špansko Carstvo bilo je prvo istinsko svjetsko kolonijalno carstvo. Špansko Carstvo doživjelo je vrhunac u 16. i 17., a kraj u 19. vijeku osamostaljenjem kolonija u Južnoj Americi i gubitkom ostalih kolonijalnih posjeda. Širenjem carstva, Španija je širila i vjerska učenja Katoličke crkve i pokrštavala lokalno stanovništvo. U osvajanju novih kolonija, veliku ulogu imali su konkvistadori koji su vršili strahovita nasilja nad domorocima. Većina konkvistadora okrutno je postupala s naseljenicima regija koje su osvojili – ubijali su, porobljavali, silovali i na ostale načine zlostavljali stanovništvo.
PORTUGAL
Uz Špansko kolonijalno carstvo, portugalsko kolonijalno carstvo najstarije je kolonijalno carstvo u istoriji. Trajalo je šest vijekova, od 1415. godine, do povlačenja iz Makaoa 1999. i nezavisnosti Istočnog Timora 2002. godine. Prekomorska ekspanzija Portugalaca počela je 1488. godine kada je Bartolomeu Dias oplovio Rt dobre nade, zatim je uslijedilo putovanje Vaska da Game do Indije 1498., te otkriće Brazila 1500. godine. Kada su stigli s okena na istočnoafričku obalu, Portugalci su odmah počeli pljačkati i paliti. Od svih kolonijalnih sila, Portugalci su najviše robova izvezli iz Afrike u Ameriku. U Portugalskoj Africi domorodac je mogao poboljšati društveni položaj kroz sistem asimilacije. Ako je htio postati prilagođen, morao se obratiti mjesnom sudu i dokazati da zna čitati i pisati portugalski, da je katolik, da je materijalno nezavisan i ima volju napustiti domorodačke običaje i početi živjeti na evropski način. Za manje od 100 godina, portugalskim osvajanjima uništeno je ono što je stvarano vijekovima.
AUSTRALIJA
Australski Aboridžini jedan su od najstarijih svjetskih naroda. Kada je prva britanska flota kolonista stigla u Australiju krajem 18. vijeka, na ovom kontinentu živjelo je između 300.000 i milion pripadnika aboridžinskih plemena. U mnogim dijelovima Australije, Aboridžini su potpuno iskorijenjeni, ubijani ili nasilno iseljeni. Australci su donijeli Aboridžinima bolesti i alkohol, počinili ubistva, oduzimali djecu od aboridžinskih majki i provodili diskriminaciju. Između tridesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka, desetine hiljada djece oduzeto je od aboridžinskih roditelja i smješteno u crkve na preodgoj u projektu poznatom kao Ukradena generacija. Od 1910. godine, 100.000 aboridžinske djece odvojeno je od roditelja i predato novim, bjelačkim porodicama. Ova diskriminirajuća praksa, koja se u Australiji provodila do šezdesetih godina prošlog vijeka, bila je ozakonjena na federalnom i saveznom nivou, a zakoni se temeljili na premisi kako su Aboridžini osuđeni na propast.
SAD
Kada su stvorene Sjedinjene Države, Indijanci su smatrani divljacima zbog čega su ubijani u kontinuiranim napadima. Pokolj američkih Indijanaca i danas se u istorijskim udžbenicima prikazuje kao nešto normalno iako su zločini izvedeni s unaprijed planiranom namjerom i sistematski do konačnog istrebljenja američkih domorodačkih plemena. Prvo legalno "humano" preseljenje Indijanaca počelo je 1830. godine, a 1859. godine u Teksasu više nije bilo Indijanaca. Do kraja 19. vijeka, bijelci su uništili između 12 i 15 miliona Indijanaca ubistvima i bolestima, od kojih su male boginje bile najsmrtonosnije. Genocid na tlu Amerike smatra se najmasovnijim genocidom u istoriji ljudskog roda. Indijance je istrijebila civilizacija u najvećem genocidu u istoriji, civilizacija koja samu sebe smatra najvećim zagovornikom poštivanja ljudskih prava u svijetu.
- Heidi
- Forum [Bot]
- Posts: 45896
- Joined: 01 Sep 2011, 22:10
- Location: Kosmicki raspor
- Been thanked: 5 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Niciji. Zurnalistika je mrtva.
Be mindful of your self-talk. It's a conversation with the universe.
- Socrates
- Forum [Bot]
- Posts: 44805
- Joined: 09 Jan 2016, 07:50
- Location: . . . . . . . . .
- Been thanked: 2 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Ovo je neupitno, osim sto ovaj Maric zaboravlja da spomene slicne stvari za rusku, kinesku, otomansku, abesinijsku, mughalsku, itd. imperiju. A ni Inkama, Mayama i Aztecama nije bilo mane u kulturoloskim I svakim drugim genocidima. . I jos jedno stotinjak primjera nisam napisao.Mala_Mu wrote: ↑28 Nov 2017, 19:33 Mladen Maric
O OVOME SE NE UČI PUNO U ŠKOLAMA
(Evo šta su radile zemlje koje danas glume demokrate i svima drže predavanja o ljudskim pravima. SAD i Evropa, koje se ponose demokratijom, obogatili su se na tuđoj krvi. Evropljani su pljačkali, mučili i ubijali, a njihovo bogatstvo počiva na kostima stotina miliona nedužnih ljudi. Ta i takva licemjerna Evropa, a s njom i SAD, propagiraju ljudska prava i svima drži predavanja o demokratiji. Zločini još uvijek traju preko neokolonijalizma, imperijalizma i korporativnog predatorskog i pljačkaškog kapitalizma. Ove zemlje nemaju nikakvo pravo, moralno niti bilo kakvo drugo, bilo kome držati predavanja o bilo čemu)
BRITANIJA
Britansko Carstvo bilo je najveće carstvo u istoriji. Na vrhuncu moći, Britanci su se hvalili "Carstvom u kojem sunce nikad ne zalazi" s obzirom da je zbog raširenosti njihovih kolonija svijetom sunce uvijek sijalo barem na jednom dijelu britanskog teritorija. Međutim, u „carstvu u kojem Sunce nikada ne zalazi“, počinjeni su brojni zločini koji spadaju među najgore u istoriji. U slučaju razgraničenja Indije i Pakistana 1947. godine, Britanci su počinili ogromne greške. Tada je 14 miliona ljudi napustilo svoje domove, što je jedna od najvećih ljudskih migracija u istoriji. U vrijeme Carstva, u Indiji je od gladi umrlo između 12 i 29 miliona ljudi. U masakru u Amritsaru 1919. godine, također u Indiji, za manje od deset minuta, britanski vojnici ubili su oko 1.000 ljudi. U Rodeziji, današnjem Zimbabveu, Britanci su otimali zemlju domorocima i pljačkali rudnike dijamanata. Ustanak plemena Mau Mau u Keniji, između 1952. i 1960. godine, završen je pobjedom Britanaca koji su pobili između 20.000 i 100.000 ljudi.
FRANCUSKA
U 19. i 20. vijeku, francuska kolonijalna imperija bila je drugi po veličini u svijetu, iza Britanske imperije. Francuska se očajnički i žestoko, bez obzira na cijenu, borila da zadrži afričke kolonije. Malo je poznata činjenica da neke afričke zemlje i danas, u 21. vijeku, plaćaju kolonijalni porez Francuskoj. Čak 14 afričkih zemalja dužne su, kroz kolonijalni ugovor, davati 85 posto svojih novčanih rezervi Centralnoj banci Francuske. Afrički lideri, koji su odbili platiti porez, ubijeni su ili bili žrtve državnog udara. Ogromno prostranstvo Francuske Ekvatorijalne Afrike (današnji Čad, Gabon, Srednjoafrička Republika i Kongo) razdijeljeno je 1900. godine između 40 francuskih firmi koje su stekle pravo na 30 godina korištenja, bolje rečeno bezobzirne pljačke. Za izgradnju željezničke pruge do atlantske obale, koja se gradila u južnim dijelovima Konga od 1921. do 1932., regrutovano je 127.250 muškaraca, od kojih je 14.000 nestalo. U zapadnoj Africi, Francuzi su u Drugom svjetskom ratu mobilisali 211.000 Afrikanaca, a 169.000 učestvovalo je u bitkama u južnoj Francuskoj. Ubijeno je 24.762, a ništa se ne govori o mnogima čija sudbina nije poznata. Za vrijeme sedmogodišnjeg rata u Alžiru, francuska vojska pobila je između 350.000 i 400.000 civila.
BELGIJA
Belgijski kralj Leopold II odgovoran je za smrt 15 miliona ljudi u današnjem Kongu. Ovaj zlotvor držao je u privatnom posjedu čitavu jednu državu i postao vladar teritorije 80 puta veće od njegove Belgije. Tako je postao apsolutni gospodar života i smrti za 20 miliona ljudi koji su na prostorima današnje Demokratske Republike Kongo živjeli vijekovima prije dolaska “bijelog čovjeka”. Pod parolom “nauke i progresa”, Leopold je porobio čitav narod, pretvarajući Kongo u ličnu plantažu. Za red i mir bila je zadužena kraljeva privatna vojska. Eksploatacijom prirodnih bogatstava Konga, Leopold II stekao je ogromno bogatstvo. Novac je dolazio od prodaje slonovače, a kasnije i gume. Cjelokupna populacija kraljeve privatne države besplatno je radila bez bilo kakvih prava na prikupljanju biljnih sokova od kojih se pravila guma. Svako selo imalo je količinske kvote koje je moralo ispuniti. Ako ne bi uspjeli, mnogima su odsijecane genitalije, noge i ruke, bez obzira da li se radilo o muškarcu, ženi, starcu ili djetetu, dok su drugi kažnjavani udarcima bičem od kože nilskog konja. Od 20 udaraca bičem ljudi bi gubili svijest, a od 100 umirali. Leopold II, koji je umro 1909. godine, nikada nije kažnjen za varvarske zločine protiv naroda Konga.
HOLANDIJA
1602. godine, Holanđani osnivaju organizaciju kako bi omogućili slobodnu prodaju i nabavku robova za svoje azijske kolonije, a 1604. stvaraju vlastitu oazu za hvatanje roblja u Africi koju su nazvali Obala robova. Holanđani su prvi osmislili masovni prevoz robova, a za manje od 40 godina, polovina stanovništva holandskih kolonija u Aziji bili su robovi. Godine 1621, osnivaju kompaniju kojom su trebali iz Obale roblja osigurati dodatnu radnu snagu na plantažama na Karibima. Ova kompanija transportovala je 550.000 robova do Kariba i Južne Amerike. Holanđani su vladali Indonezijom punih 350 godina, eksploatišući prirodna bogatstva do maksimuma. Nakon Drugog svjetskog rata, Holanđani su u Indoneziji počinili brojne zločine i masakre. Na Božić 1946., holandske specijalne jedinice ubile su hiljade Indonežana u južnom Celebesu. Devetog decembra 1947., holandska kraljevska armija Istočne Indije na ostrvu Javi ubila je 431 muškarca. U vrijeme kolonijalnog rata ubijeno je 150.000 Indonežana.
NJEMAČKA
Prvi genocid u 20. vijeku počinile su njemačke snage u jugozapadnoj Africi, kada su 1904. godine ubile više od 80.000 Namibijaca iz plemena Nama i Herero. 3. maja 1904., car Wilhelm II šalje u Namibiju Adriana Dietricha Lothara von Trotha, koji postaje vrhovni komandant njemačkih jedinica. Van Troth stiže s 14.000 vojnika u Namibiju i izjavljuje: "Afrička plemena umrijeće nasilnom smrću. To je bio i ostao zadatak moje politike, u ostvarenju tog cilja služiću se terorom i okrutnošću. Istrijebiću afrička plemena morem krvi.“ Dan prije bitke kod Waterberga, Troth je opisao plan: "Opkoliti Herere kod Waterberga i uništiti, a zatim osuditi na smrt." Drugog okrobra 1904., von Troth šalje upozorenje ustanicima: "Ja, veliki general njemačke vojske, šaljem ovo pismo Hererima. Narod Herera mora napustiti zemlju. Ako odbije, natjeraću ga topovima. Svaki pripadnik Herera, koji se zatekne unutar njemačkih granica, biće smaknut. Neću poštedjeti ni žene ni djecu. To su moje riječi Herero narodu." Ohrabreni ovakvim stavom svog komandanta, njemački vojnici ubijali su pripadnike plemena Herero bez milosti i silovali mlade Herero žene prije nego bi ih ubili ili protjerali u pustinju. Nakon rata, njemački eugenički stručnjaci tražili su od njemačkih kolonijalnih snaga da prikupe i pošalju u Berlin lubanje i ostale dijelove tijela pobijenih iz plemena Nama i Herero. Neki ljudski ostaci korišteni su u eksperimentima, a većina prodata kolekcionarima širom Evrope.
ŠPANIJA
Špansko Carstvo bilo je prvo istinsko svjetsko kolonijalno carstvo. Špansko Carstvo doživjelo je vrhunac u 16. i 17., a kraj u 19. vijeku osamostaljenjem kolonija u Južnoj Americi i gubitkom ostalih kolonijalnih posjeda. Širenjem carstva, Španija je širila i vjerska učenja Katoličke crkve i pokrštavala lokalno stanovništvo. U osvajanju novih kolonija, veliku ulogu imali su konkvistadori koji su vršili strahovita nasilja nad domorocima. Većina konkvistadora okrutno je postupala s naseljenicima regija koje su osvojili – ubijali su, porobljavali, silovali i na ostale načine zlostavljali stanovništvo.
PORTUGAL
Uz Špansko kolonijalno carstvo, portugalsko kolonijalno carstvo najstarije je kolonijalno carstvo u istoriji. Trajalo je šest vijekova, od 1415. godine, do povlačenja iz Makaoa 1999. i nezavisnosti Istočnog Timora 2002. godine. Prekomorska ekspanzija Portugalaca počela je 1488. godine kada je Bartolomeu Dias oplovio Rt dobre nade, zatim je uslijedilo putovanje Vaska da Game do Indije 1498., te otkriće Brazila 1500. godine. Kada su stigli s okena na istočnoafričku obalu, Portugalci su odmah počeli pljačkati i paliti. Od svih kolonijalnih sila, Portugalci su najviše robova izvezli iz Afrike u Ameriku. U Portugalskoj Africi domorodac je mogao poboljšati društveni položaj kroz sistem asimilacije. Ako je htio postati prilagođen, morao se obratiti mjesnom sudu i dokazati da zna čitati i pisati portugalski, da je katolik, da je materijalno nezavisan i ima volju napustiti domorodačke običaje i početi živjeti na evropski način. Za manje od 100 godina, portugalskim osvajanjima uništeno je ono što je stvarano vijekovima.
AUSTRALIJA
Australski Aboridžini jedan su od najstarijih svjetskih naroda. Kada je prva britanska flota kolonista stigla u Australiju krajem 18. vijeka, na ovom kontinentu živjelo je između 300.000 i milion pripadnika aboridžinskih plemena. U mnogim dijelovima Australije, Aboridžini su potpuno iskorijenjeni, ubijani ili nasilno iseljeni. Australci su donijeli Aboridžinima bolesti i alkohol, počinili ubistva, oduzimali djecu od aboridžinskih majki i provodili diskriminaciju. Između tridesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka, desetine hiljada djece oduzeto je od aboridžinskih roditelja i smješteno u crkve na preodgoj u projektu poznatom kao Ukradena generacija. Od 1910. godine, 100.000 aboridžinske djece odvojeno je od roditelja i predato novim, bjelačkim porodicama. Ova diskriminirajuća praksa, koja se u Australiji provodila do šezdesetih godina prošlog vijeka, bila je ozakonjena na federalnom i saveznom nivou, a zakoni se temeljili na premisi kako su Aboridžini osuđeni na propast.
SAD
Kada su stvorene Sjedinjene Države, Indijanci su smatrani divljacima zbog čega su ubijani u kontinuiranim napadima. Pokolj američkih Indijanaca i danas se u istorijskim udžbenicima prikazuje kao nešto normalno iako su zločini izvedeni s unaprijed planiranom namjerom i sistematski do konačnog istrebljenja američkih domorodačkih plemena. Prvo legalno "humano" preseljenje Indijanaca počelo je 1830. godine, a 1859. godine u Teksasu više nije bilo Indijanaca. Do kraja 19. vijeka, bijelci su uništili između 12 i 15 miliona Indijanaca ubistvima i bolestima, od kojih su male boginje bile najsmrtonosnije. Genocid na tlu Amerike smatra se najmasovnijim genocidom u istoriji ljudskog roda. Indijance je istrijebila civilizacija u najvećem genocidu u istoriji, civilizacija koja samu sebe smatra najvećim zagovornikom poštivanja ljudskih prava u svijetu.
Sa druge strane, ako je vec spominjao Australiju, zasto nije spomenuo i Kanadu?
. . . . . . . . .
- spacebound
- Urednik foruma
- Posts: 80530
- Joined: 13 Nov 2015, 08:33
- Location: u obecanoj zemlji
- Has thanked: 7184 times
- Been thanked: 11633 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Mala, o kralju leopoldu(namjerno malim pocetnim slovom) i njegovim zvjerstvima mozes naci dosta materijala na internetu.Po meni jedno od najgorih cudovista koje je ikad Zemljom krocilo.
Ti koji si persona non grata u šalter salama komercijalnih banaka - Ramo
- Julia-Klara
- Forum [Bot]
- Posts: 81297
- Joined: 02 Dec 2011, 23:48
- Location: u gajevima
- Has thanked: 10234 times
- Been thanked: 7104 times
- Status: Offline
Re: Novinar čiji rad pratite?
Pratim Marica na FB, ali mi nekad njegove teze izgledaju previse
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija
- Maja
- Administrator
- Posts: 119711
- Joined: 23 Mar 2010, 23:31
- Location: Mrduša Donja
- Has thanked: 5666 times
- Been thanked: 12187 times
- Contact:
- Status: Offline
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 48 guests