Nikad ne reci NIKAD!
Pogledajmo malo oko sebe i vidjećemo šta se sve događa. Svuda je nepravda i bezakonje. Živimo u društvu gdje ima Zakona, dobrih Zakona, ali nažalost svima nam je poznato da se slabo ili nikako sprovode. I šta učiniti ako se oštečena strana smatra zakinutom za kaznu ili nekažnjavanje zbog nekog učinjenog joj krivičnog djela i nanesene štete? Postoje dvije stvari, a to je da se pomiri sa postoječim stanjem ili druga stvar, a to je da zapadne u psihičku krizu zbog nezadovoljstva. Koje će opsege ta psihička kriza da dosegne to niko od vas ne zna sve dok se ne nađe u datoj situaciji. Zato kažem, nikad ne reci NIKAD!
Iz dosadašnje rasprave se vidi da bi se ekipa od A-K za svoja prava borila pravnim putem, a usput nam kaže da pravde nema . Ova izjava je u najmanju ruku smiješna. Znači, boriti se za nešto nekim tupim oružjem, a u ovom slučaju je to po vama PRAVDA, a tvrdite da je nema?! Samim ovim se potvrđuje da bi svi vi pravdu djelili onako kako bi vama pošlo za rukom i da ste u nedoumici kako bi postupili u ovolikoj nepravdi, ako bi kojim slučajem vas ta nepravda dokačila.
Ja ću kao pshilog da dadnem obrazloženje i kažem da ljudi kojima se učini nepravda zapadaju u psihičke krize, a veličina krize zavisi od jačine nepravde, tj. učinjene štete. Drugu, veoma važnu ulugu tu odigrava i bespomočnost. Ta bespomočnost dovodi do depresije, a depresija vodi do iskrivljenja realne slike života. Tada čovjek polazi da pravdu uzima u svoje ruke. Ko je krivac svemu? Opet je krivo drušvo. Društvo ne sangcioniše ni počinjitelja, a niti oštečenog. To je još jedan povod da se krene direktno u ofanzivu i preuzme kontrola nad onim što Zakon nije učinio. Tako razmišlja čovjek koji je izgubio najmilije. Tako razmišlja roditelj čije dijete se nađe ni krivo ni dužno na pločniku u lokvi krvi. Tako razmišlja dijete čija majka bude pretučena i opljačkana na ulici. Tako razmišljaju roditelji, otac silovane djevojčice u Splitu čiji se silovatelji slobodno šetaju gradom i sačekuje nove žrtve. Ovo je samo dio izjave njenog silovatelja koji je zaobišao Zakon:
Otac maloljetne učenice srednje škole u Splitu se u očaju na koncu obratio Slobodnoj Dalmaciji, prisiljen da sam preuzme progon počinitelja nakon što je DORH od svega odustao.
"I joj što je nju bilo lipo prisiliti. Onako ja nju odveo gore. Počeli mi nešto. I ona nije htjela. A jadnoj joj torba i mobitel ostali tri metra dalje. Nije mogla ništa (...) Koliko li je samo udaraca, pleski i svačega taj dan dobila. Kad se samo sitim. Onako lipo bespomoćna (...) Nije se dala do zadnje. Cilo vrijeme se ona pokušavala spasiti nekako, pobić, vikala i sve. Ali nije joj bilo pomoći (...) Nije ona meni prva kojoj sam to napravio. Al eto čudi sam se njenoj upornosti da me spriječi. Ostale obično izgube više snagu, shvate da je gotovo".
Ovaj stravični opis silovanja njezinoj je prijateljici putem jednog od massengera uputio sam silovatelj, 22-godišnjak piše Slobodna Dalmacija.
Ovog oca upotpunosti opravdavam. Opravdavam njegovu želju za pravdom da počinioc ako već od Države nije dobio ono što je zaslužio, neka ga dokači kazna za ovo što je učinio. Njegovo dijete je prošlo kroz pakao, tu nema popravke, ali ima popravke toliko da se druga djevojka ne nađe u njegovim kanđama, a ujedno će i svoju dušu da olakša. Monstrum ga je doveo u krizu psihe, pa monstruma treba i kazniti.
Zato sam počela svoj govor sa riječima: “NIKAD NE RECI NIKAD!” Psiha diktira datim momentom!
Da li bi možda razmišljali druačije da se nađete u koži ovih ljudi? Sumnjam da bi iko od vas ostao pribran u datom momentu i da ne bi smišljao način kako da pravdu uzme u svoje ruke, ako je već Zakon i Zakonodavstvo zakazalo. A i da nije zakazao Zakon, jednostavno je čovjećija priroda takva da mu u datom momentu proradi nagon da sebi zadovolji pravdu, a tu je isključena logika i racionalno razmišljanje. Ne osuđujem ljude koji krenu za osvetom, ne birajući sredstva, UPRAVO ZBOG STANJA NJIHOVE PSIHE I DJELA KOJE IH JE DOVELO U TAKVO STANJE.
Zavisno od djela, odabire se zadovoljština. Zar se dijete ne štiti svojim životom?! Zar roditelj za svoje dijete ne bi dao svoj život?! Život za život...Zub za zub...Pa bi onda vidjeli da li bi se neko usudio učiniti bilo kakvo krivično djelo ako bi znao da ga čeka odmazda.
Ovim bi se koliko toliko smanjila nepravda. Ovim bi se i Pravosuđe natjeralo da pravilno odmjerava kazne, kazne prema učinjenom djelu.
[/i]
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)