HIGH PLAINS DRIFTER (1973.)
Te godine kada će snimiti drugi, jedan od najboljih nastavaka Dirty Harryja( „Magnum Force“, u jugoslovenskim kinima poznat pod stripovsko bedastim naslovom „Klopka za inspektora Kalahana“) Clint Eastwood se odlučije na svoj drugi redateljski rad, prvi western kojega producira njegov „The Malpaso Company“ - režira i glumi glavnu ulogu.
Obožavatelji Eastwooda na premijeri ostaju pomalo zbunjeni i šokirani filmom, bez daha do kraja odjavne špice, a da ga nisu ni primijetili u publici, što samo govori o njegovom stilu: mističan, realističan, sardoničan, brutalan. Kritičarima nije trebalo dugo kako bi Eastwoodov lik proglasili totalnim psihopatom, dakako, iza sebe su imali i John Waynea koji je žestoko osuđivao ovaj film, ljutit i bijesan, zbog nasilja i revizionističkog prikaza Starog Zapada i tradicionalnog shvaćanja herojstva.
Priča je to o malom rudarskom gradiću Lago koji se nalazi pored jezera Mono u kalifornijskim Sierrama, sumnnjičavih, dosadnih i bespolnih karikatura anksioznosti ili psihoze, licemjerni nedostatak prihvaćanja vlastitog kukavičluka, jeka lukave, prividne normalnosti kojom su prožeti njihovi životi, zastrašujuća tajna koju žele zakopati iza riječi „vjera“, „mir“, „povjerenje“; škrte nakaze skrivaju užas kako znaju i umiju, kako nikada to sadističko i mazohističko iskustvo ne bi odgovaralo zbiljskoj istini, ali istodobnost se dogodila i unatoč tomu i dalje traje kao zbilja bez protjecanja, bez prošlosti, bez budućnosti, tjeskoba pred zagonetkom ponovnog prepoznavanja, krivokletstvo nespremno za pomoć, za oprost…skriveni u sjeni domova ili barova sanjaju o zavaravanju smrti. Strah se povečava dolaskom 'Bezimenog' jahača, misterioznog stranca koji na početku izlazi iz pustinjske izmaglice uz fenomenalnu mističnu glazbu Dee Bartona( kao da izrasta iz bezvremenitosti ) poput „duha starog zapada“, kao nagovještaj nadnaravne nijanse uz zavijanje gladnih kojota, nedokučiv od čežnje, neumoljiv, neporeciv u iznimnoj, idiosinkratičnoj fotografiji Brucea Surteesa( obavezno pogledati u izvornom formatu slike 2.39:1, Technicolor Panavision ) prolazi kroz neizreciv krajolik, neizrecivom događaju koji je trajao 'svega' dvije minute, u sudbinu tripizdinskog grada u kojemu je svijet smješten poput kakva slučaja.
Tri revolveraša, lokalni nasilnici koje rudarska tvrtka Lago unajmljuje kako bi 'zaštitili' interese grada od tri 'drugara', još gorih psihopata koji uskoro izlaze iz opakog zatvora u želji da grad pretvore u buktinju…a bili su 'zaigrani', prepotentni, zločesti i zaboravili na dodijeljeni zadatak i tako nisu poslušali „mysterious gunslinging strangera“, u saloonu pred ustrašenim okicama i tikovima građana, kad Clint bocu piva hvata kao što se poteže revolver…muk i Eastwoodski mamac: „Brži nego što ćeš ti ikada biti! “Ni manje od desetak minuta horizontalan portret sve trojce, a 'The Stranger' nije se uspio ležerno ni obrijati. I dok su svi zblenuti pucnjavom u brijačnici, Stranac na treću provokaciju gradske prostitutke Callie Travers( Mariana Hill ) pobija sve atribute zadobivenog herojstva…silovanjem!
Ima li grad drugog izbora? Tko je on? I dok ponižena silovana žena na sav glas tutnji: „Postoji li pravi muškarac u ovom gradu…pravi, pošten čovjek s pravim mudima, a ne taj škiljavi kujin sin!?“ Glavne face predivne vukojebine nagovore „a brilliant guns man-a“ da im pomogne kao zaštitnik( Distibuter „Makedonija Film“ prevodi ga kao „Nepoznati zaštitnik“ za jugoslavenske kinematografe i prikazivat će se u kinima sve do 1986. u sklopu nekoliko zanimljivih westerna poput „3:10 to Yuma“ sa Glenn Fordom ili solidnog „Destry“ s Audie Murphyjem iako je premijerno prikazan na JRTu na Novu godinu 1980te ) darujući mu cijeli grad na raspolaganje, sve što zaželi samo da ih zaštiti od Stacey Bridgesa( Geoffrey Lewis ) i zloglasne braće Carlin (Anthony James i Dan Vadis ).
Nalik duši koja u svojoj kristalnoj ljusci odzvanja samom sobom, svuda oko sebe njuši prisutnost pustinje, melodramatike lišene okusa, dolaze vizije jedne stravične smrti i riječi – „Sve vas proklinjem na pakao!“ Svidi mu se ideja pa upravlja gradom na njegovom pogibeljnom putu…pričesnoj hostiji za ovozemaljski pakao!
Inspiriran ubojstvom dvadesetosmogodišnje Kitty Genovese 1964te u New Yorku, Eastwood je sagradio cijeli grad u pustoši 300 milja od Hollywooda; 14 kuća i dvokatni hotel što daje trodimenzionalnost filmu, osjećaj vjerodostojnosti. Iako svojedobno kontroverzan, uvršten je u Motion Picture/Guide kao jedan od najboljih vesterna 70tih! Nije želio uobičajen izgled westerna, a zašto i bi, radio je tri neponovljiva vesterna sa Sergiom Leoneom jednim od najnekonvencionalnijih i najoriginalnijih redatelja u povijesti kinematografije. Dakako, njegov utjecaj je itekako vidljiv, i vizualno i stilski kao i redatelja Dona Siegela, no bilo bi pogrešno reći da je 'The Stranger' samo jedna reciklaža i reinterpretacija Leoneovog „Čovjek bez imena“; uz ogromni hommage Leoneu kroz film Eastwood kao redatelj goni bičevima za volove još dalje u mračnije dijelove žanra, njegov glavni lik nova je metafizička razina od „Man With No Name trilogy“…i dok sunce u Lagu nemilosrdno prži, podgrijava nepristupačno ponorno svjetlo istine jednog imena na neoznačenom grobu, redateljevo ekperimentiranje različitim metodama pripovijedanja( ubacivanje nadnaravnog u priču izgleda poput elegantnog ubacivanja metka u kolt ) naprosto fascinantnom kamerom, neočekivanom, nepredvidljivom, ali sigurnom uz maestralno poigravanje svjetlom i sjenom. Način na koji atmosfera onostranosti stupa u interakciju s prašinom, znojem, prljavštinom westerna Clint stvara ipak nešto jedinstveno da će se morati dvanaest godina kasnije vratiti svojevrsnim 'nastavkom' – „Pale Rider“!
Svijest krivnje grada raste, Stranac iskušava granice tolerancije 'drekulampaša' i 'karakušljivaca' „koji se boje onoga što znaju o sebi“, okreće ljude jedne protiv drugih, uz neograničeni kredit grad baca naglavce; za šerifa i gradonačelnika postavlja patuljka Mordecaija u izvrsnoj ulozi Billy Curtisa kojeg grad godinama ismijava i šutira u dupe, ujedno ih pripremajući kako da se sami odbrane od zlikovaca. Zahtjeva da prirede piknik za njihov dolazak, 35 plahti, vola na ražnju i 700 litara crvene boje kako bi ofarbali cijeli grad u crveno poput slike „Red City“ Marianne von Werefkin iz 1909te ili slike obojenih kuća u crveno impresionista Michael O'Toola.
Zapravo se radi o prvom pravom „slow-burning“ westernu u današnjem smislu tog pojma! Uz osebujan humor, samoironiju i crni humor to je vrlodobar i iznenađujuć western ( sniman 6 tjedana, odlične montaže rađene u jednoj od brvnara uz jezero ) u kojem ima dosta scena kako bi se gledatelji nasmijali, ali svakako ne i pripremili za ono što slijedi jer Clint je ovdje 'heroj' samo zato što su svi drugi gnjusni ili tek odbojni osim lika Sarah Belding ( Verna Bloom, ohooooo…poznata po ulogama u Eastwoodovom „Honkytonk Man“, Scorceseovom „The Last Temptation of Christ“, odličnoj drami „Medium Cool“ uz Roberta Fostera ) kao pristojne i dostojanstvene osobnosti, jedine koja je pokušala spriječiti luđački čin nad Marshalom Jim Duncanom.
Je li njegovo osluškivanje potjecalo iz krajnje tmine iz koje se sadistički podiže pravda…osveta!?
Završni obračun je izvrstan( sličane kadrove u finalnom obračunu koristi i „Bledoliki Jahač“ s kojim dijeli puno toga, od početka do završnice )…kao da je riječ o ponovnom očišćenju žrtve. Šapat „pomozi mi“, glavnom zlikovcu dolazi iz nekakvog 'nigdje', nenaslutljivo blizu i nenaslutljivo daleko kao fraza koja odzvanja u uhu kao zujanje metka koji prođe preblizu uha, a još jučer je imao avanture s vlastitim idejama kako cijeli grad poubijati i spaliti do temelja…i zaustavilo se vrijeme, zaokružio se krug; „nameless stranger“ spaja podivljalu vatru koja ga obasjava dok traje grozničavo raspjevana zbrka jauka, škrgut zubi, krikova…“Tko si ti?“ Ime nije stizalo najdubljoj osami Geoffrey Lewisu( sigurno njegova najdublja uloga u šest preostalih Eastwoodovih filmova ) ni raspršenim, devijantnim karakterima( i u tim elementima, redatelj je odličan u izboru njihovih lica ) jer to nije „cijena napretka za dobrobit svih u Lagu“ već vrijednost jednog ljudskog života…a slogan na plakatu neću nikada zaboraviti:
NISU GA POZNAVALI
NISU MU ZNALI NI IME
ALI NIKAD NEĆE ZABORAVITI
DAN KADA JE DOJAHAO U NJIHOV GRAD
Jim Shinebird
Plakat iz kolekcije - Shinebird
FB_IMG_1671827810196.jpg
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
