Evo sta sam tacno napisao.Oblak wrote: ↑10 Feb 2020, 10:40Sad kad je akademija rekla da i nije najbolji film, i tebi postaje takav A sjećam se tvojih hvalospjeva o ovom filmu, maltene da bolji nije napravljen do sad. Nije se smjelo reći riječ protiv tog filma jer su svi rekli da je najbolji na svijetu. Pa i ti za njima
Ja bih uveo oskara za marketing, jer evo klasičnog pobjednika u toj kategoriji - Joker. Film je mnogima bio najbolji na svijetu i prije nego su ga pogledali
Jedino gdje možeš zamjeriti da sam pretjerao pa sad mjenjam misljenje je sto sam prije napisao da je film remek-djelo. Ali ni tu ne mjenjam mišljenje jer u svakom slučaju, isključivo zbog Joaquina, film to i jeste. Čak sam i napisao da je Joaquin glavni autor filma, a ne reditelj.Joker
Nema spoilera. Šta god da napišem ovdje, neće vam pokvariti gledanje filma niti vas pripremiti za Phoenixa. Nemoguće je spoilati ovaj film, jer je karakterna studija sa ubjedjivoscu malo kad vidjenom na filmu. Hajde, ima nasilja, ali to nije ni najstrašniji ni najupečatljivi dio filma. Bar meni nije bio. Kad vam Phoenix izadje iz ekrana, sjedne pored vas, naidje na razumijevanje u vasem pogledu, iskezi se (place ili smije se?) i kaže "Ovo je ko sam ja. Da li ti se dopada sta vidiš? ", to je najbolji dio filma.
Reditelj je vise nego solidno odradio svoj posao. Međutim, bez obzira ko je reditelj, ovaj film nikad neće biti zapamcen po njemu, nego po Phoenixu, koji je film napravio samo svojim u svakom pogledu. Fizicki, prepolovio se, jbt, jel' ono izgubio 50 kila za ulogu? Jedna od najbolje odrađenih uloga u istoriji kinematografije. Uradio je Phoenix još fantastičnih uloga (The Master, You Were Never Really Here, sta ja znam), i ova za koji stepen nadmasuje ulogu u The Master, možda jedino zbog toga sto je ovaj film pristupačniji prosječnom filmskom gledaocu. A možda i zato što The Master, na kraju, ipak nudi kakvu-takvu nadu. Ovdje toga nema.
Iznenađujuće je, možda čak i deprimirajuce, koliko je film politički relevantan za današnje vrijeme. Smještena na početak osamdesetih u urusavajucem New Yorku (Gotham), radnja je vremenski locirana, nimalo slučajno, na početak demokratskog građanskog rata bez oruzanih snaga u Americi, kada je Reagan poderao Rooseveltov The New Deal. Ovo bi zauzelo malo duže objašnjavanje, pa neću.
Reditelj neskriveno daje priznanje Scorseseu za inspiraciju (Taksista, Kralj Komedije), ali film, svjesno ili nesvjesno, vuče inspiraciju i iz Fight Club, 7even, A Clockwork Orange. Možda i iz ovog razloga, reditelj ne moze nositi titulu glavnog autora ovog filma. Uradio je on to sa svojim stilom, ali ne može se čovjek oteti utisku da je u sjeni onih od kojih vuče inspiraciju, pogotovo Scorsesea. Phoenix nije ni u čijoj sjeni. On je na vrhu.
Da se osvrnem na kontroverzu. Može li ovaj film potaknuti nasilne cinove? Mada mi je ovakve diskusije oko raznih vidova popularne kulture preko glave, jasno i glasno, može. Sasvim je evidentno da neki crazy jebeni incel (involuntary celibate), neki mentalno poremećeni lik koji smatra da mu svijet duguje njegovih 15 minuta slave i aplauza, neki društveni izopcenik koji ne uspijeva da pronađe put u lavirintu modernog svijeta, može film protumačiti kao manifesto, kao poziv na nasilje. Nije isključeno da film djeluje kao okidač u glavi čovjeka koji je već razmišljao o nasilju nad random ljudima.
Profil publike, vecinski bijeli muškarci, 18-34 godine. Gledao sam sa još četvoro prijatelja, i baš smo komentirali zašto je to tako.
Ovaj film vas neće ostaviti oduševljenim, ili, barem ne bi trebao. Ovo je stvarno film za razmišljanje, o mentalnoj bolesti, prije svega. Možda čak i o kolektivnoj mentalnoj bolesti.
Gledajte u kinu.
Dakle, remek-djelo. Ali nokautira. Nihilisticki manifesto, I guess. Za one koji su skloni tako ga tumačiti.
Sa druge strane, ti si ismijavao i njegovu glumu.
Usputno, negdje griješim sa ovim boldanjem a ne znam gdje.