Mislite li da su ovi filmovi samo iživljavanje nekih seksualno opterećenih i u djetinjstvu zapostavljanih likova, u ulozi reditelja, ili tu ipak ima nešto dublje, nešto u kontekstu; otvori oči glupi narode?
Koliko ste takvih filmova gledali i da li vam uopoće spadaju u omiljenije žanrove?
Očekujem da će na ovoj temi, uglavnom biti riječ o evropskim filmovima
Ovih dana sam se nakanio, da odgledam najpoganiji od svih Pazolinijevih filmova - Salo ili 120 dana sodome.
Gledao sam nekako do trećine filma, ono kad poture djevojci eksere u pecivo i ona se sva raskrvari u ustima
Za one koji nisu gledali, radnja je jeziva.
Nema ga sa prevodom online, i vjerovatno nema ni za download, a na Tv je bio prava rijetkost i poslije više od 40 godina, kako je snimljen. I dan danas, lome se koplja oko toga da li je pazolini definitivno pretjerao sve granice, s tim filmom, ili je on ipak samo opisivao grozote talijanskih fašista.
Dat ću sažetak radnje, u slučaju da se neko zainteresirao, nek odmah zna šta ga čeka, tokom gledanja ovog filma,
Fašistička republika Salò na sjeveru Italije, 1944. Okolica grada je razorena od rata. Četiri visoko rangirana i bogata člana fašista; sudac, predsjednik, biskup i vojvoda, se udaju za kćerke jedno drugoga. Zatim narede vojnicima da otmu puno mladića i djevojaka iz grada. Od te gomile, četvero zapovjednika izaberu 9 mladića i 9 djevojaka koje odvedu u konvoju u svoj dvorac u okolici grada. Jedan mladić pokuša pobjeći iz konvoja i biva upucan.
Tamo zapovjednici objasne mladićima i djevojkama da će od tada živjeti samo za njihov užitak i da se svaki prijestup kažnjava smrću. Ubrzo, uz pomoč stražara, podrede mladež svojim perverznim željama, u koje su uključena i silovanja, homoseksualni odnosi, sadizam, mazohizam, koprofagija te bizarne priče četvero starih prostitutki, prijateljica fašista. U strahu i u nadi da će ih jednog dana pustiti, mladi se podvrgavaju volji četvero fašista. Dokazujući svoju dominantnost i apsolutnu moč, četvero se zapovjednika osjeća gospodarima života.
Na kraju odaberu one mladiće i djevojke koji nisu bili apsolutno poslušni te ih odvedu u obližnje dvorište. Tamo ih fašisti nasumice promatraju dalekozorima s udaljene sobe negdje na katu dvorca, dok ih stražari muče i ubijaju. Jedna pijanistica, koja je svirala i radila za njih, ugleda taj prizor te zgrožena takvim zlim ponašanjem skoči s prozora i počini samoubojstvo. Dok mladi bivaju ubijeni na radiju svira “Carmina Burana”. Nakon toga dvoje mladih stražara promijene stanicu i puste veselu pjesmu te zaplešu. Jedan stražar upita drugog kako mu se zove djevojka a ovaj odgovori; “Margharita”.
Zanimljivosti
Ovo je posljednji film koji je režirao Pier Paolo Pasolini jer je nedugo nakon premijere ubijen pod neobičnim okolnostima.
Pasolini je izjavio da je film alegorija na moderni kapitalizam, u kojem su materijalne vrijednosti i želja za konzumerskim užitkom i profitom potpuno uništila duhovni život i humanost.
Navodno je Pasolini film snimao bez napisanog scenarija.
Film je do danas zabranjen u mnogim zemljama.
U kojem god kinu da je film igrao u Italiji, dvorana bi uvijek bila puna. No još i prije nego što je završio, i do polovice publike bi napustilo projekciju.