Post
by Spanac_113 » 03 Mar 2014, 16:48
...I osude zloupotreba u radu službe 1966. godine, ali su mnoge negativne društvene pojave ostale u njenom vidnom polju, naročito jačanjem neprijateljskih aktivnosti 70-ih godina i intenziviranjem represije. Posle Brionskog plenuma veća pažnja je posvećivana poštovanju zakonskih normi, dok su neformalni vaninstitucionalni oblici represije (nezakonita hapšenja, prebijanja, iznuđivanja priznanja i dr.) proređeni. Zbog većeg otpora režimu posle 1968, a naročito posle 1972, kao i sve složenijih političkih i društvenih prilika u Jugoslaviji i svetu, intenzitet represije je rastao. Od druge polovine 1968. u službi su svakodnevno vršene pripreme za delovanje u ratnim uslovima, do detalja su razrađeni ratna organizacija, od saveznih do lokalnih organa, prioritetni zadaci službe u momentu izbijanja sukoba, obuka kadrova i popuna rezervnim sastavom. Sedamdesetih i osamdesetih godina sve više se insistiralo na ofanzivnim metodama ili defanzivnim dejstvima „ne iščekujući akciju neprijatelja“. Po ovoj doktrini, zadatak službi je bio da prodru u centre spoljnog i unutrašnjeg neprijatelja, stranih obaveštajnih službi i aparata „koji se bavi psihološko propagandnim radom i subverzivnim dejstvom i na taj način da se blagovremeno otkriju i efikasno neutrališu neprijateljski planovi“. Tokom kasnih šezdesetih godina osim ibeovaca, đilasovaca i ostataka klasnih i političkih građanskih struktura, u klasifikacijama se javljaju novi državni neprijatelji, mnogi ponikli u redovima partije: rankovićevci (etatističko-birokratske snage), a ubrzo zatim liberali, anarholiberali, nacionalisti i tehnomenadžeri. Sedamdesetih godina službe državne bezbednosti su aktivno radile na prilagođavanju svoje uloge, organizacije i načina rada sistemu opštenarodne odbrane i društvene samozaštite. I pored insistiranja na sinhronizovanoj i sistematizovanoj akciji cele samoupravne socijalističke zajednice u težnji da se neprijateljskim akcijama suprotstavi najšira baza stanovništva, prvorazredna uloga u sistemu društvene samozaštite dodeljena je organima i službama državne bezbednosti na čijem se jačanju i modernizaciji sve više radilo. Posle 1971. široka politička akcija sa oštrijim nastupom prema liberalnim elementima i obračun sa birokratskim i nacionalističkim nasleđem predstavljali su prioritet službe bezbednosti. Insistirano je na akcionom jedinstvu i koordinaciji savezne, republičkih i pokrajinskih službi, ali i na njihovoj uklopljenosti u samoupravne društvene odnose čime su izbegnute devijacije iz vremena pred Brionski plenum i podignut ugled SDB u društvu...