UDBA

Dešavanja u regionu.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37679
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2874 times
Been thanked: 2206 times
Status: Online

Re: UDBA

Post by Pasaga » 03 Mar 2014, 17:37

laganini wrote:zašto anti-bošnjačka..nemoj da počnemo brojit žrtve :cudi
..kakva ti je vaga..... :)

Image
Last edited by Pasaga on 03 Mar 2014, 17:46, edited 1 time in total.
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120157
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Re: UDBA

Post by Krokodil Behko » 03 Mar 2014, 17:45

laganini wrote:zašto anti-bošnjačka..nemoj da počnemo brojit žrtve :cudi
Prvenstveno je anti-ljudska kao i cijeli taj sistem.
Uopšte mi je naporno dokazivati da sunce izlazi na istoku.
online

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Spanac_113 » 03 Mar 2014, 17:59


Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Spanac_113 » 04 Mar 2014, 13:04

Kako je UDBA dovela dr. Franju Tuđmana na hrvatski tron?
Datum objave

Image

Franjo Tuđman se urotom Udbe svojedobno popeo na tron Hrvatske demokratske zajednice, na mjesto dr. Marka Veselice. O konkretnim detaljima kako je UDBA postavila Tuđmana na vlast pročitajte kroz istraživački tekst Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma kojeg ovom prilikom u cijelosti objavljujemo.

Kako bi KOS JNA mogao ostvariti svoje interese (eventualno očuvanje Jugoslavije, i preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i formalni disident Franjo Tuđman, za što se pobrinuo šef hrvatske UDBE Josip Manolić.

Novinar Josip Šentija, prvi ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, posvjedočio je u svojim memoarima, objavljenim u knjizi „Ako Hrvatske bude“, da je Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice.

Prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice trebao je 1989. godine biti izabran na skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama» na Trgu športova, blizu gradske sportske dvorane, u Zagrebu.

Tuđmanovi suradnici, koji su bili bliski s tajnom službom, ishodili su od tadašnjeg republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalisticke Republike Hrvatske zabranu održavanja skupštine Hrvatske demokratske zajednice.

Pod lažnim izgovorom da se HDZ nalazi pod represijom komunističkog režima, krug oko Tuđmana održao je 17. lipnja 1989. u prostorijama lokalnog nogometnog kluba «NK Borac» na Staglišcu/Jarunu u Zagrebu tajnu skupštinu Hrvatske demokratske zajednice na koju nisu bile pozvane sve one osobe koje su trebale sudjelovati na predviđenoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“.
Među osobama koje su trebale sudjelovati na osnivačkoj skupštini bili su neki Tuđmanovi protukandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, među njima karizmatični i dugogodišnji politički zatvorenik dr. Marko Veselica.

Mali i konspirativni krug oko Tuđmana izabrao je, na tajnoj sjednici, za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Franju Tuđmana koji je na taj nedemokratski način izabran za predsjednika jedne političke stranke, kao što je poslije vladao nedemokratski kao predsjednik Republike Hrvatske.

U noći s 1. na 2. ožujka 2008. je nekadašnji bliski suradnik Franje Tuđmana iz Manolićeva kruga, Slavko Degoricija, gostujući u televizijskoj emisiji „Noćna mora“ posvjedočio pred urednikom i voditeljem emisije, Željkom Malnarom, o načinu (metodi) dolaska Franje Tuđmana na tron Hrvatske demokratske zajednice.
Degoricija je izjavio kako je postojala procjena Tuđmanovih suradnika o tome da bi na javnoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice za njenog prvoga predsjednika mogao od strane delegata Hrvatske demokratske zajednice biti izabran karizmatični dr. Marko Veselica.
Zbog toga je Josip Manolić sa svojim jakim vezama u tajnoj službi isposlovao u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske, u Zagrebu, zabranu održavanja izborne skupštine Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“ u Zagrebu.

U hrvatskoj javnosti je ispalo kao da su zločesti komunisti zabranili pokušaj ustroja jedne nekomunističke stranke, alternative Savezu komunista Hrvatske, a u stvarnosti je to bio unaprijed isplanirani udbaški trik zavaravanja javnosti.

Tako je Franjo Tuđman urotom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice i svojevrsnim automatizmom i na čelo Socijalističke Republike Hrvatske, s obzirom da je nakon 45 godina komunizma bilo jasno da će na prvim višestranačkim izborima pobijediti ona politička stranka koja će hrvatskoj javnosti biti predstavljena kao antikomunistička hrvatska rodoljubna opcija, a to je u percepciji javnosti i većine biračkoga tijela bila Hrvatska demokratska zajednica, ta po svemu, a na osnovi povijesnih činjenica, sudeći urotnička (zavjerenička) organizacija koju su vodili partizanski prvoborci među kojima je bilo i ratnih zločinaca i oficira totalitarne jugokomunističke tajne policije i tajne službe, bivši komunisti i disidenti komunizma, nekadašnji staljinisti i aktualni titoisti, ljudi s jakim vezama u udbaškom podzemlju i u jugoslavenskoj tajnoj službi u Zagrebu i Beogradu.

Urota Franje Tuđmana je započela kada je kao disident komunizma i nekadašnji politički zatvorenik od jugokomunističkog režima u Zagrebu dobio uslugom visokopozicioniranog aparatčika u vladajućoj komunističkoj partiji, inače postolara, Mike Špiljka, jugoslavenski „pasoš“ kako bi mogao otputovati na Zapad i među hrvatskom emigracijom vrbovati pristaše i skupljati novčanu pomoć za svoju predizbornu kampanju.

U vrijeme kada nitko od hrvatskih disidenata i političkih zatvorenika nije mogao od boljševičkog režima dobiti putnu ispravu za legalni odlazak u inozemstvo (političkim osuđenicima je uvijek bila oduzeta i putna isprava),Franjo Tuđman je bio taj kojemu je vraćena putna isprava.

Na čelu Tuđmanove urote stajali su visoki udbaški oficiri koji su se po uzoru na srpske zavjereničke oficire iz terorističke organizacije „Crne ruke“ popeli na vlast metodom urote protiv hrvatskog naroda, i koji su se na vlasti održavali velikim lažima, ucjenama, objedama nad političkim protivnicima i neistomišljenicima, izbornim prijevarama, političkim atentatima i ubojstvima ili likvidacijama oporbenih političara, tajnim dogovorima za vrijeme rata o podjeli Bosne i Herecegovine s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku.

U vrijeme tranzicije iz komunizma u demokraciju bivši su komunisti na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovim saveznicima u kriptokomunističkoj opoziciji okupljeni oko komunističkog ideologa Ivice Račana proživjeli tranziciju bez da ih je hrvatsko pravosuđe kaznilo zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Titovoj Jugoslaviji jer su živjeli pod zaštitom urotnika koji su se rotacijom smjenjivali na vlasti, prvo HDZ, zatim SDP i opet HDZ, i tako u krug.
Kako bi stvorila privid demokracije i političkog stranačkog natjecanja, vladajuća staljinistička ljevica, obučena u hrvatsko ruho kao vuk pred Crvenkapicom, stvorila je umjetnu ekstremnu desnicu kako bi sebe postavila u politički centar.

Nije zato ni čudno da, u javnosti poznata po hrvatskom nacionalizmu, hrvatstvu i hrvatskom državotvorstvu, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u ljeto 1989. nije od strane komunističkog režima u Zagrebu zabranjena.

U približno isto vrijeme kad i HDZ, osnovana je i politička liberalna stranka HSLS (zbog zakonske prepreke, HSLS je tada osnovan kao «savez» a ne stranka), ali HSLS po volji Kontraobavještajne službe JNA i nije bio predviđen da (sam) preuzme vlast u Hrvatskoj jer je vlast trebala ostati u rukama onih bivših jugokomunista koje se, ili moglo putem obavještajne službe ucijeniti, ili koji su još koliko-toliko bili skloni očuvanju bilo kakve (labave) Jugoslavije. (HSLS je imao program o preuređenju Jugoslavije iz federacije u konfederaciju, isto kao i HDZ.)

Radi se o oportunizmu i kukavičluku tih tzv. hrvatskih stranaka i njihovih predsjednika jer je ustav Socijalističke Republike Hrvatske i ustav SFRJ predviđao „pravo jugoslavenskih republika na samoodređenje do otcjepljenja“ od Jugoslavije.
Tuđmana se moglo ucijeniti, bio je sklon očuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu jer je o takvoj mogućnosti u Zagrebu razgovarao sedamdesetih godina 20. st. sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Ðilasom.

Prvi javni nastup, nakon isteka zabrane javnog nastupa, je Franjo Tuđman imao na tribini Društva književnika Hrvatske (DHK) na središnjem zagrebačkom, tadašnjem Trgu Republike, dana 27. siječnja 1989. godine kada je promovirao „Programsku deklaraciju osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice“.

Dok je članstvo te stranke (HDZ) činilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog građanstva, a biračko tijelo činilo su oni birači koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše komunističko, od Franje Tuđmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolića, Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovića (jezikoslovac) i drugih bivših članova jugoslavenske komunističke partije.

Gojko Šušak, također najbliži Tuđmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunistički kadar u Titovoj Jugoslaviji kao Tuđman ili Manolić (prvi je bio do 1961. general u jugoslavenskom ministarstvu obrane u Beogradu, a drugi je bio visoko-pozicionirani oficir političke policije KPJ), ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“ SFRJ, čiji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Lončar koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića postao njegov savjetnik u uredu predsjednika Republike.

Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane političke ekstremne („ustaške“) desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH.
U Hrvatsku se vratio 1990. kao hrvatski (politički) emigrant iz Kanade, ali, s jugoslavenskom putovnicom !!!

Činjenica je da niti jedan jedini politički emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ kako ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znači da ih nije proganjao, jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, političkim i sportskim organizacijama po Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, čak i „ustaše“ i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim političkim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za račun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, i poslije Titove smrti.

Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku godine 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu („pasoš“) koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151).

Suradnik KOS-a JNA, a time i tajni agent jugoslavenske komunističke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinović, (kojeg je KOS kasnije ubacio i u HSP).

Svjedok optužbe br. 12 na suđenju Slobodanu Miloševiću na Haaškom tribunalu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, Mustafa Čandić, koji je svjedočio u dijelu suđenja bivšem srbijanskom i jugoslavenskom predsjedniku za zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. godine, bio je do veljače 1992. oficir Kontra-obavještajne službe (KOS) JNA u kojoj je radio u centrali Kontraobavještajne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva JNA u Zemunu.

Haaški svjedok Čandić je rekao kako je KOS imao jaku doušničku mrežu u obavještajnoj službi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske (SZUP), kao i u redovima dužnosnika vladajuće stranke (HDZ) u Hrvatskoj.
Gospodin D. Frančišković je u razgovoru za „Hrvatsko slovo“, u broju od 10. studenog 2006. nastavio, da misli kako je „(...) konačno sazrelo vrijeme da se istraže sve likvidacije koje su se dogodile našim ljudima tijekom Domovinskog rata, kao slučaj Paradžik, Barešić, Kraljević, Udiljak i niz drugih slučajeva.

Čudne i nagle transformacije u hrvatskoj Obavještajno-sigurnosnoj službi za vrijeme Miloševićeve velikosrbijanske agresije:

(Razgovor u Hrvatskom slovu, u br. 603. godine 2006.)



Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Goran Jurišić, Zagreb.

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Spanac_113 » 04 Mar 2014, 13:30


Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Spanac_113 » 05 Mar 2014, 11:00

Hrvatska danas;

'Predsjednika ne brinu naši MIG-ovi, ali ga zanima jedan agent SOA-e'
Zagreb, 05.03.2014., 08:55 Autor: D.D.N.
Sigurnosna provjera odnosila se na činjenicu što je agentov brat novinar koji kritički piše o hrvatskoj vlasti, tvrdi Davorin Mlakar.

Odmah na početku zasjedanja Sabora zatražena je stanka koju su zatražili zastupnici Davorin Mlakar, Branko Vukšić, Nenad Stazić, Damir Kajin i Krešimir Bubalo, a nakon koje je krenulo izlaganje o nacionalnoj sigurnosti.
'Posljednjih dana svjedočimo zabrinjavajućim informacijama o tehničkim problemima zrakoplovstva hrvatske ratne mornarice. Samo je ispravan jedan zrakoplov koji štiti hrvatsko nebo. 12 ih je na remontu u Ukrajini tako da trenutno za kontrolu hrvatskog zračnog prostora postoji samo jedan', rekao je Davorin Mlakar.
'No, ovo se nije pokazalo kao povod za reakciju predsjednika za sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost. Kao ni stanje u Ukrajini. No, unatoč svemu tome saziva to Vijeće jer je jedan zaposlenik sigurnosne agencije zaposlen, a nije prošao sigurnosnu provjeru. A sigurnosna provjera odnosila se na činjenicu što je njegov brat novinar koji kritički piše o hrvatskoj vlasti', tvrdi Mlakar.

'Te službe služe da se zaposle podobni. Nitko ne kaže da te službe nisu obavile velik posao 90-ih godina. Danas je možda teže za te službe nego 95./96. godine. Šest godina nam pada BDP, nema investcija, gube se radna mjesta. Ako se ti trendovi nastave onda nam se loše piše. Činjenica je da nema skliskijeg terena od obavještajnog terena. Hrvatskoj trebaju te službe kao i policija', rekao je Damir Kajin.
'Vojna sigurnost RH nije u ovom trenutku nešto čime se treba plašiti narod. Hrvatska je članica NATO-a i bila bi zaštićena da se dogodi neka agresija. SOA je duboko umiješana u politiku. Sve je dirigirano iz jedne jedine strane. Jako dobro znamo tko je to. I trebao bi biti ovdje u Saboru i objasniti nam o čemu je riječ. Predlažem da Hrvatski sabor iskoristi svoje instrumente i da konačno napravi reda, ako smo sigurni da to smijemo i možemo, da ne bismo nastradali zbog ovoga što govorimo. Imamo pravo osnovati Istražno povjerenstvo. SOA je najjača stranka u RH jer može raditi što hoće. Zato cure informacije iz javnih ustanova, zato su ljudi osuđeni i prije nego je donesena presuda. U tom je dijelu ugrožena nacionalna sigurnost. Ne može ni Državno odvjetništvo raditi svoj posao ni sudovi kad smo svjedoci da iz tajnih službi izlaze informacije', tvrdi zastupnik Josip Salapić.

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Bla » 05 Mar 2014, 19:04

laganini wrote:ma u pravu si donekle bla udba je samo produžena ruka sistema... :zid
hadžinice, malo po malo, na kraju ćeš se u potpunosti složiti. :zubi
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

Lebowski
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 11776
Joined: 03 May 2013, 14:19
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Lebowski » 16 Mar 2014, 09:41

Salih Burek: Nepravdu koju mi je Udba učinila neću nikad zaboraviti

Image

Ako postoji Bošnjak u čijem se životu sabralo stoljeće burne bosanske, ali i bošnjačke historije, onda je to sigurno prof. dr. Salih Burek iz Tuzle.

Živi mirno, sklonjen u pozne devedesete, narušenog zdravlja, ali još oštrog uma i svježeg pamćenja, u sebi duboko pomiren s maksimom da sve što je živio i proživio je „Božije određenje i lično iskušenje“.

Ime Bošnjacima

Partizan, skojevac, priznati intelektualac, privrednik i univerzitetski profesor, predavač na nekoliko univerziteta u tadašnjoj Jugoslaviji, autor brojnih knjiga i publikacija iz ekonomije, a onda, preko noći, osuđenik i robijaš, od nekadašnje zloglasne Udbe prepoznat kao „državni neprijatelj“.

Na popisu 1991. bio je među prvima koji se izjasnio kao Bošnjak, jer je mnogo ranije počeo zagovarati vraćanje historijskog imena Bošnjacima, piše Avaz.

- Rijetki su tada bili ljudi koji su promišljali na taj način. I oni bošnjački intelektualci u to vrijeme, koji su slutili šta nam se sprema, nisu imali hrabrosti da, napokon, javno ustanu i kažu da jesu muslimani po vjeri, ali da su Bošnjaci po naciji. Intenzivno sam se u to vrijeme družio s rahmetli Adil-begom Zulfikarpašićem i s njim sam skupa bio osnivač Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO). Sve je to historija u kojoj sam svjesno i odvažno učestvovao - priča Burek.

Uglavnom dane provodi u kući, više leži nego što sjedi. Bez pratnje teško da se odluči negdje krenuti. Samo za veliki hatar, kaže, izađe iz kuće. Ne komunicira više ni s knjigom, a u godinama kad se zbraja životni učinak primjećuje - „i prijatelji vas nekako zaboravljaju“.

- Pa ja, jednostavno, živim ovo vrijeme. Stalno se pitam šta je to s našim bosanskim čovjekom pa je s takvom lakoćom prihvatio neka ponašanja u kojima se zanemaruju čak i najuži članovi porodice, a kamoli prijatelji. Mi, Bošnjaci, dugo smo čuvali naše adete po kojima su se poštovale komšije, čak i prijatelji svojih prijatelja, a kamoli familija. Danas, gledam, sve se to nekako urušilo. Tužan sam zbog toga - priča nam.

Džema nije znao

Burek se ne žali na život kojim trenutno živi, ali se u razgovoru stalno vraća na onaj period svog života u kome mu je pričinjena najveća nepravda koju jedan čovjek može doživjeti. Kao „neprijatelj sistema“ uhapšen je i osuđen na šest godina teške robije. Svako izgovaranje riječi Udba njegovom licu promijeni boju, a glas mu, iako starački tih, odjednom postaje snažniji i dublji.

- Moje i hapšenje mojih prijatelja 1975., između ostalog, imalo je za cilj rušenje muslimanskih uglednika, posebno Pašage Mandžića, koji je bio nesporni autoritet Tuzle. Možete li zamisliti kad jednog doktora ekonomije godinama posvećenog projektima razvoja, kakav sam ja bio, strpate u zatvor i svaki dan ga punih šest godina tjerate u livnicu da radi najteže fizičke poslove. Mislim da je tada, čak, zakržljao i moj bosanski jezik pa nisam imao s kim ni da razgovaram. Kad sam izašao iz zatvora, dvije godine me niko nije htio primiti na posao. Teže od toga je bilo što su me ljudi, pa i nekadašnji najbolji prijatelji, izbjegavali u širokom luku. Koliko je bilo teško meni, još teže je bilo mojoj hanumi, koja je nakon Drugog svjetskog rata bila jedna od rijetkih stomatologa u zemlji. Sve nepravde na koje sam u životu nailazio sam zaboravio, ali onu koju mi je Udba učinila neću nikad - kaže Burek.

U priči napominje kako bi volio da zabilježimo nešto što ranije nikad nije ispričao. Nepuni mjesec prije hapšenja te 1975., kaže, dobio je čestitku za Novu godinu od Džemala Džeme Bijedića, koji je u to vrijeme bio na poziciji predsjednika Saveznog izvršnog vijeća bivše Jugoslavije. Bio je s njim prijatelj desetak godina ranije, često su razgovarali i njihovi susreti su uvijek, kaže, bili prijateljski i srdačni.

- Džema nije znao šta se sprema meni i ostalima. Kasnije se pokazalo da je to bio početak obračuna s mislećim muslimanima u zemlji. Dvije godine poslije našeg hapšenja poginuo je Džema, pogledajte kako je završio Avdo Humo, Pašaga Mandžić, kasnije Hamdija Pozderac... - dodaje.

Glasno razmišljajući o vremenu koje trenutno žive građani BiH, Burek kaže da mu je teško kad vidi da bosanska mladost na ulicama traži svoja prava, ali ne krije da mu je drago da djeca imaju svoj stav, premda je protivnik rušenja i nasilja. Žao mu je velikih privrednih sistema Tuzle, za koje kaže da su ih „opljačkali i razorili udbaši“.

Udbaši su još živi

- Udba kao organizacija možda više ne postoji jer nema ko da je finansira, ali udbaši su još živi. Zakopajte dublje u biografije pojedinih ljudi koji su se dokopali bosanskih dobara pa ćete vidjeti da su ili oni ili njihovi roditelji bili saradnici Udbe. Žilavi su to ljudi, očima kad se pogledaju, znaju šta treba da urade za „svoju stvar“ - kaže naš sagovornik.

Bilo je to vrijeme početka rušenja BiH, koje još traje

- Te davne 1975. došli su u rani sabah i odveli me. Niko ne zna kako je to kad Udba krene da ti skida glavu. Na suđenju, doveli su Pašagu Mandžića da svjedoči protiv mene. Gledao me je i pričao istinu. Nije pristao na njihova podmetanja. I precrko je neposredno nakon toga, ali im je pokazao da ima karakter i da je gospodin... Bilo je to vrijeme početka rušenja BiH, koje još traje - govori nam profesor.

Dug prema Pašagi Mandžiću

- Ako je ikome iz onoga vremena Tuzla ostala dužna, to je Pašagi Mandžiću. U njegovo vrijeme Tuzla je doživjela vrhunac razvoja. To je bio čovjek koji je živio i umro za Tuzlu. Ne mogu prihvatiti da današnje generacije, kad već nisu htjele one u komunističkom sistemu, neće da odaju pijetet Pašagi kakav on zaslužuje - ističe Burek. - See more at: http://www.bportal.ba/index.php?option= ... hmBsv.dpuf
Ostavljam profil na forumu u amanet dobrim ljudima

USERNAME: Lebowski
PASSWORD: 123456

Dobri ljudi, uđite i promijenite šifru i riješite se kjafira.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120157
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Ranjen u Staljingradu, dvije godine bio na Golom otoku

Post by Krokodil Behko » 07 Apr 2014, 09:58

Image

U naselju Šavnik kod Fojnice živi Mato Bošnjak, jedan od najstarijih stanovnika ove općine, koji ima 93 godine. Penzioner je više od dvije decenije, a sa suprugom Delfom izrodio je šestoro djece, koja su se rasula po Evropi.

Njegovi roditelji imali su devetero djece, a jedini je on živ. Mato dobro vidi, čuje, vitalan je i veoma dobro se kreće.

Čuvao krave

- Kao dijete sam čuvao ovce i krave, nisam išao u školu. Pismen sam kao samouk, učili smo djeca jedno od drugog. U Drugom svjetskom ratu kao domobranski vojnik bio sam na istočnom frontu i ranjen u Staljingradu, kasnije bio pola godine u bolnici u Berlinu i nakon toga vratio se u Zagreb. Kada sam došao iz Zagreba, osuđen sam na tri godine zatvora u Zenici. Nakon toga, otišao sam na služenje vojnog roka od dvije godine - kazao nam je Mato.


Image

On se prisjeća da su ga tadašnje vlasti, poslije vojske, poslale u zloglasni zatvor Goli otok. Tu je radio kao kamenorezac po dvije smjene.

- Davali su nam slabu hranu i odjeću te osam cigareta za jednu smjenu. Kada sam izašao na slobodu, obrađivao sam zemlju i tako preživljavao. Nisu mi dali u preduzeće jer sam bio neprijatelj partizana. Trgovao sam stokom, prodavao svoje i preprodavao tuđe. Znao sam ocijenit težinu krave u nekoliko kilograma. Bio sam se zaposlio na tri mjeseca u šumariji „Inač" u Fojnici, ali čim je Udba saznala, izbacili su me - kazuje Mato.

Ovaj starac prisjeća se vremena kada je Fojnica bila srez za tu općinu, Kiseljak i Kreševo, u kojem je radio samo jedan ljekar.

Jedno vozilo

- Ali, narod je zdrav. Sjećam se 1935. godine majka mi je bila bolesna, pa sam je morao voditi u Fojnicu. Stavio sam je na konja i odveo doktoru, koji nam je rekao da mu za sedam dana nije došao nijedan pacijent. Tek osmi dan moja majka je zatražila pomoć. To dovoljno govori da ljudi nisu bili bolešljivi - priča Mato.

Bošnjak je dodao i da u to vrijeme uopće nije bilo automobila, samo je samostan imao jedno teretno vozilo. U cijelom srezu bio je jedan autobus, koji je vozio ujutro u Sarajevo, a uvečer se vraćao.

Recept za dug život

Bošnjak kaže da je njegov recept za dug život to što je radio na zemlji, jeo mliječne proizvode, malo je pio, malo pušio i u svemu je imao mjeru. Savjetuje da ljudi budu opušteni, naravno, bez srkleta i huje.
online

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Ranjen u Staljingradu, dvije godine bio na Golom otoku

Post by storm » 07 Apr 2014, 11:06

Bome, taj može s pravom reći " eh, šta sam ja sve preživio" :oo
Habibti, ya nour el - ain... :srce

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: Ranjen u Staljingradu, dvije godine bio na Golom otoku

Post by Spanac_113 » 07 Apr 2014, 11:24

Krokodil Behko wrote: Davali su nam slabu hranu i odjeću te osam cigareta za jednu smjenu.

Bošnjak kaže da je njegov recept za dug život to što je radio na zemlji, jeo mliječne proizvode, malo je pio, malo pušio i u svemu je imao mjeru.
produzila mu udba zivot :kafa

User avatar
Julia-Klara
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 80782
Joined: 02 Dec 2011, 23:48
Location: u gajevima
Has thanked: 9955 times
Been thanked: 6802 times
Status: Offline

Re: Ranjen u Staljingradu, dvije godine bio na Golom otoku

Post by Julia-Klara » 07 Apr 2014, 11:25

sa ovakvom karijerom mogao je komotno postati preCednik jedne od novonastalih drzava
ju mast lov jor femili end bi najs tu komsija :djed

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Ranjen u Staljingradu, dvije godine bio na Golom otoku

Post by storm » 07 Apr 2014, 11:32

Spanac_113 wrote:
Krokodil Behko wrote: Davali su nam slabu hranu i odjeću te osam cigareta za jednu smjenu.

Bošnjak kaže da je njegov recept za dug život to što je radio na zemlji, jeo mliječne proizvode, malo je pio, malo pušio i u svemu je imao mjeru.
produzila mu udba zivot :kafa
što ti je dobroćudnost i pozitiva....u svakom zlu nađeš dobru namjeru :D.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120157
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6890 times
Been thanked: 7768 times
Status: Online

Re: Ranjen u Staljingradu, dvije godine bio na Golom otoku

Post by Krokodil Behko » 07 Apr 2014, 17:02

Vjerovatno je bio dobar ratnik pa su ga odmah zvali u vojsku. Nije pristao biti udbaš i cinkariti raju, pa ga poslali na goli otok. Komunističko načertanije.
online

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: Ranjen u Staljingradu, dvije godine bio na Golom otoku

Post by Spanac_113 » 07 Apr 2014, 17:12

kako to KB dokaza odma :valja

dacina_curica
Status: Offline

Re: UDBA

Post by dacina_curica » 15 Apr 2014, 15:58

Zlu ne trebalo, nek se nadje. :ooo

Ja sam najveća žrtva Golog otoka

U izdanju crnogorskog dnevnika "Vijesti“, knjiga ispovijesti zamjenika šefa bivše jugoslovenske UDBE, generala i narodnog heroja Jova Kapičića, pod naslovom „Goli otoci Jove Kapičića“ novinarke Tamare Nikčević promovisana je u Podgorici, 3. decembra 2009. godine, kada se i pojavila u prodaji. Knjiga je već 4. decembra 2009. godine rasprodata, novo i dopunjeno izdanje je u pripremi. Sa dozvolom autorke, čitaocima e-novina u dva nastavka predstavićemo delove ovog bestselera

*Kada ste dobili čin generala?
KAPIČIĆ: 1946. godine. Odmah nakon rata, napravljena je kadrovska struktura. U tom su dijelu Crnogorci zauzimali vrlo istaknuto mjesto. Aleksandar Ranković je bio postavljen na mjesto ministra policije, a četvorica od petorice njegovih pomoćnika, među kojima i ja, bili su Crnogorci.

*Sa dvadeset sedam godina ste, dakle, iz rata izašli kao heroj, dobili čin generala, bili jedan od glavnih ljudi UDB–e…
KAPIČIĆ: Da se razumijemo: bio sam bog!

*Kakvo je to osjećanje?
KAPIČIĆ: Uh!... Čudesno, intenzivno… Ali, zna da bude i jako opasno. To je stvar karaktera. Moć lako opije i začas vas pretvori ili u velikog nitkova ili u sveca.

*Šta ste radili te 1945. godine?
KAPIČIĆ: Početkom 1945. sam pozvan u Ministarstvo spoljnih poslova, gdje mi je pomoćnik ministra, Vladimir Velebit – gospodin i plemić među nama partizanima - saopštio da sam raspoređen na mjesto savjetnika jugoslovenskog ambasadora u Parizu.

*Jugoslovenski ambasador u Parizu bio je Marko Ristić?
KAPIČIĆ: Jeste. Bio je vrlo obrazovan čovjek, učtiv, ali i jako neprijatan.



*Kako ste se slagali?
KAPIČIĆ: Loše.Tražio je od mene da obavljam poslove koje sam smatrao ponižavajućim, pa mi se jednoga dana smučilo: “Druže ambasadore, ovdje nijesam došao da bih bio vaš potrčko. Ja sam general, ratnik i ne pada mi na pamet da budem bilo čiji kurir!”

*Šta vam je odgovorio Marko Ristić?
KAPIČIĆ: Ništa, htio je da bude gazda. Otišao je u Beograd i tražio da me povuku. Rekao je Titu: ili ja, ili on. Tito je pravilno procijenio da je u tom trenutku za Jugoslaviju bolje da u Parizu ostane Marko Ristić. Čim sam stigao u Beograd, zvali su me iz Titovog kabineta. “Ajde, sjedi” – ponudio me je Tito još na vratima. “Znam da si ljut, ali moram da ti objasnim. Jova, čim je Ristić došao, sebi sam postavio pitanje: ko će bolje da razgovara sa Malroom – Marko Ristić ili ti koji si juče stigao iz šume. Ko bi Jugoslaviju bolje predstavio?”
“Druže Tito, u pravu ste” – shvatio sam.
Pa, stvarno - šta bih ja sa Malroom?!

*Po povratku iz Pariza, 1946, šta vam je bio glavni zadatak?
KAPIČIĆ: Bilo ih je u to vrijeme mnogo. Jedan od glavnih je bilo i hapšenje Draže Mihailovića. OZN-a je u martu 1946. formirala grupu od nas deset, dvanaest, kojom je rukovodio lično Alaksandar Ranković. Prethodno je srpska OZN-a uhapsila Nikolu Kalabića, Mihailovićevog zamjenika, čovjeka kome je četnički vođa bezgranično vjerovao. Obećao je da će nam pomoći prilikom hapšenja Draže.

*Kako je OZN-a došla do Nikole Kalabića?
KAPIČIĆ: Na prevaru. OZN-a je imala informacije o njegovom kretanju, pratila ga je, namamila i uhapsila. Kalabić je odmah pristao da sarađuje. Odlučili smo da jedan broj pripadnika srpske tajne policije, zajedno sa Kalabićem, po svaku cijenu ubacimo među četnike. Bilo nam je veoma važno da Dražu uhvatimo živog. Moj zadatak je bio da, kao Rankovićev pomoćnik, odem u Višegrad i kontrolišem akciju. Prerušio sam se u šefa lokalne meteorološke stanice.

*Zašto baš to?
KAPIČIĆ: Činilo nam se da bi to moglo da bude najmanje upadljivo. Nosili smo nekakve žice, kablove, stalno nešto, kao, mjerili, premjeravali… U stvari, kada su se naši momci ubacili među četnike, putem radio veze i u saradnji sa vojskom, pratili smo šta se događa u štabu Draže Mihailovića. Kalabić se sa momcima iz OZN-e već nalazio na Bijelom brdu, na granici sa Bosnom. Taktika je bila da lokalni seljaci koji su sa nama sarađivali puste priču da je u blizini viđen Nikola Kalabić, koji, izgubivši vezu sa glavnim štabom, na sve načine pokušava da pronađe Mihailovića. Kada je Nikola Kalabić konačno pronašao Dražu, ispričao mu je ono što smo prethodno bili dogovorili: Srbija je spremna za ustanak, za Dražin povratak, četnici moraju da se organizuju, da krenu u gerilsku borbu… Logično, Draža je povjerovao u priču svog zamjenika i donešena je odluka da četnici krenu prema Srbiji. Akcija je krenula u Dobrunu. Mihailović je imao ličnu gardu, danas bi rekli – tjelohranitelje, koje su naši momci likvidirali. Bio je gotov! Stavili su mu lance na ruke i javili mi da dođem. Stigao sam u “marici” bez prozora. Momcima sam čestitao na uspješno izvedenoj akciji i uveo Mihailovića u kola.

*Šta ste mu rekli?
KAPIČIĆ: Ni riječ! Smjestio sam ga pozadi, sjeo do njega i krenuli smo za Beograd. Sjećam se da smo u Titovom Užicu bili stali da ručamo.
“Generale, hoćete li da vam momci donesu ručak, piće?” – pitao sam Dražu.
“Neću ništa, hvala vam” – odbio je.

*Kako je Draža Mihailović djelovao?
KAPIČIĆ: Žalosno. Onako mali i smežuran, izgledao je jadno i nikako. Cijelim putem je u ruci stezao prljavu šajkaču, ćutao, riječ nije progovorio. U Beograd smo stigli oko tri sata popodne. Odveo sam ga u kabinet ministra unutrašnjih poslova Srbije, Slobodana Penezića Krcuna. Tito je bio u posjeti Poljskoj, pa sam pozvao Rankovića:



“Druže Marko, stigao sam”!
”Otkud ti, Jovo?! Zašto si napustio Višegrad?!” – pitao me je.

Ne želeći da mu takvu vijest saopštim telefonom, pozvao sam ga da dođe u Krcunovu kancelariju, koja se nalazila u Đušinoj ulici. Vjerovatno nešto sluteći, Ranković je stigao kao metak. Nije mogao da vjeruje.

*Draža Mihailović je nešto rekao Rankoviću?
KAPIČIĆ: Ništa! Ćutao je, sjedio zgrčen na stolici... Pored Draže je stajao naš oficir, koji ga je pazio da ne iskoči kroz prozor, da ne izvrši samoubistvo. Krcun Penezć je bio u Novom Sadu. Kada je stigao, u njegovom kabinetu smo se ponovo okupili Ranković, Krcun, Draža Mihailović sa policajcem koji je za njega bio zadužen i ja. “Osim srpskog, ima li još negde u svetu naroda u kome zamenik pristane da izda svog vrhovnog komandanta?!” Bilo je to sve što je rekao Draža Mihailović.

*Pratili ste suđenje?
KAPIČIĆ: Jesam, naravno. Bilo je nekih intervencija iz inostranstva da se Draži Mihailoviću spasi glava. Čuo sam Tita kada je rekao: “Kako da mu sačuvamo glavu?! Šta će reći Srbija?!”

*Kako to mislite: šta će reći Srbija?
KAPIČIĆ: Bilo je drugačije vrijeme. Srbija je insistirala na svom antifašizmu, a Srbi su veoma vodili računa o tome da ih neko od ostalih naroda FNRJ ne optuži da na bilo koji način štite saradnike okupatora, kvislinge kakav je bio Draža Mihailović. Danas je, nažalost, drugačije… Vidite da traže Dražinu rehabilitaciju…

*Kako na to gledate?
KAPIČIĆ: Kao na sistematski pokušaj mijenjanja istorije…

*Ipak, da li je tačno da 1941. Srbi nijesu baš masovno prilazili komunistima i partizanima?
KAPIČIĆ: Tačno je da partizanske jedinice, u odnosu na broj stanovnika, nijesu masovno popunili Srbi iz takozvane uže Srbije. Bilo je Srba iz Bosne, Hrvatske, Dalmacije, Vojvodine… Ali, bez obzira na to, Srbi su brojnost nadoknađivali neizrecivim junaštvom.

*Znate li gdje je strijeljan Draža Mihailović?
KAPIČIĆ: Ne znam. Rekao sam vam da sam Dražu doveo ne u Rankovićevu, nego u kancelariju Krcuna Penezića. To znači da je, osim hapšenja, sve ostalo bila nadležnost srpske UDB–e. Savezna se u tu stvar nije miješala. Poslije hapšenja Draže Mihailovića, dobio sam naređenje da odem u Crnu Goru.

*Šta je prethodilo Rezoluciji Informbiroa?
KAPIČIĆ: Staljin je htio da nas pokori po svaku cijenu... Rusi su se prema nama ponašali kao da smo njihova gubernija. Na Titovu adresu su iz Moskve stigla dva pisma – prvo, 27. marta 1948, a drugo, još žešće, 4. maja iste godine. Bio je optužen da služi imperijalizmu, da je odustao od komunističke partije... Nakon toga, Tito je 19. maja pozvan u Bukurešt, na sjednicu Informacionog biroa komunističkih partija.

*Kakva je bila jugoslovenska reakcija?
KAPIČIĆ: Osim Andrije Hebranga i Sretena Žujovića, koji su se, čim su počeli prvi napadi na Tita, izjasnili za Staljina, svi su bili u šoku. Bilo nam je teško. Staljin je bio idol i niko od njega nije očekivao takav udar. Rusi su pokušali da ponize svog najboljeg saveznika i prijatelja. Tito je odmah sazvao sjednicu Centralnog komiteta KPJ. Obavijestio je članove CK da neće da ide u Bukurešt i predložio im da ga, ako misle drugačije, smijene. Svi su odmah skočili: Kako da ideš?! Nećemo da te šaljemo pod Staljinov nož!

*Da li je SSSR bio iznenađen odgovorom?
KAPIČIĆ: Sada su oni bili šokirani. Sa sjednice u Bukureštu, koja je održana 28. juna 1948, stigla je rezolucija Informbiroa u kojoj su Jugosloveni bili pozvani da ustanu protiv “slugu imperijalizma”. Rezoluciju IB, uz odgovor jugoslovenske Vlade SSSR-u, “Borba” je 30. juna 1948. prenijela u cjelosti.



*Taj odgovor je pisao Milovan Đilas?
KAPIČIĆ: Đilas je pisao, a Plenum CK KPJ usvojio tekst.

*Šta je bio Hebrangov i Žujovićev stav?
KAPIČIĆ: Da se prihvati kritika, tj. da se uradi ono što je od nas tražio Staljin. Kasnije su obojica bila izbačeni iz Partije i zatvoreni u vilu kod Sremskih Karlovaca. Bila je to neka vrsta kućnog pritvora. Išao sam da ih obiđem…

*Slao vas je Aleksandar Ranković?
KAPIČIĆ: Naravno. Tražio je da odem kod njih, saopštim im da su isključeni iz Partije i da će, ne budu li se pokajali, biti uhapšeni. Žujović je bio ugledan, hrabar čovjek, član Vrhovnog štaba, tokom rata jedan od dvojice najznačajnijih Srba. Tek što je bio započeo štrajk glađu.

“Crni, zašto štrajkuješ glađu?” – krenuo sam oštro. “Ko te je tjerao da ustaješ protiv Tita i Partije? Zar nijesi zajedno sa njim stvarao Jugoslaviju? Kako te nije sramota?! Bio si dobar čovjek i ostani takav do kraja. Prekini štrajk, napiši Titu pismo i pokaj se. U suprotnom, bićeš uhapšen”.

*Šta vam je odgovorio?
KAPIČIĆ: “Jovo, donio si mi crne vijesti” – rekao je uhvativši se za glavu. “Ali, ako je tako, napisaću Titu pismo”.

*Kako je reagovao Andrija Hebrang?
KAPIČIĆ: Nije želio da razgovara... Čitao je knjigu. Rekao sam mu isto što i Žujoviću. Bio je vrlo nadmen i arogantan čovjek. “Dobro, hvala” – rekao je, ne pogledavši me. Odbio je da napiše pismo Titu.

*Zašto je Andrija Hebrang kasnije stavljen u nadležnost srpske UDB-e? Zar nije bilo logično da bude pod saveznom ili hrvatskom?
KAPIČIĆ: Ne znam, to je bila greška. Da je “slučaj Hebrang” bio u nadležnosti savezne UDB–e, vjerujem da bi stvari bile mnogo drugačije.

*U kom smislu drugačije?
KAPIČIĆ: Prema njemu bismo se, siguran sam, drugačije odnosili; ne bismo ostavljali prostora za različite sumnje koje su ostale do danas… Milorad Milatović, pomoćnik Krcuna Penezića je saslušavao Hebranga. Informacija da je Hebrang u zatvoru izvršio samoubistvo objavljena je kasnije u Milatovićevoj knjizi. Pričalo se da je Andriju Hebranga ubila policija… Ne vjerujem da je to tačno.

*Zašto ne vjerujete? Kako neko može izvršiti samoubistvo objesivši se o nepostojeći radijator?!
KAPIČIĆ: Ako čovjek odluči da se ubije, ne možete ga u tome spriječiti. Uostalom, to nije ni vaša, a ni moja stvar; nijesmo bili tamo...

*Ali, kako onda tvrdite da Hebrang nije ubijen?
KAPIČIĆ: Ne tvrdim. Tako su mi rekli.

*Ko vam je rekao?
KAPIČIĆ: Upravnik zatvora, Pavle Baljević, je bio moj prijatelj. “Ubio se” – rekao mi je. Da li je od mene nešto krio, ne znam. Pitao sam i Milatovića. ”Jovo, dodijalo mu je. Ubio se!” – tvrdio je i Milatović. Ne znam, sa tim nijesam imao posla.

*Koliko puta ste posjetili Goli otok?
KAPIČIĆ: Tri puta, ukupno pet dana. Prvi put, prije nego što je zatvor i napravljen, Ranković mi je rekao da izvidim teren: „Javi se Stevu Krajačiću, a on će ti dati dalje instrukcije. Miroslav Krleža, koji je to čuo od vajara Antuna Augustinčića, ispričao nam je da u Kvarnerskom zalivu postoji ostrvo mermera na koje bi mogli da smjestimo naše IB-eovce“.

*Miroslav Krleža je ispričao?! Kome?
KAPIČIĆ: Ne znam. Pretpostavljam Titu.

*Nijeste to neposredno čuli?
KAPIČIĆ: Ne. Čuo sam od Rankovića, ali ga nijesam pitao ni kome je to Krleža rekao, ni od koga je Marko to čuo... Pazite: Krleža nije predložio osnivanje logora, taman posla; samo je rekao da je od Augustinčića čuo da postoji ostrvo mermera...

*Zato vas i pitam.
KAPIČIĆ: Ne, ne!... Ranković mi je tako rekao, a ja nijesam imao razloga da ga dalje propitujem. Na Goli otok sam otišao sa profesorom geologije…

*Kojim profesorom?
KAPIČIĆ: Ne sjećam mu se imena; znam da je bio profesor Beogradskog univerziteta. Goli otok je bilo malo, kamenito, pusto ostrvo, puno zmija. Međutim, profesor je utvrdio da golootički mermer nije tip sedimentne materije, nego da je u pitanju eruptivna masa koja nije za upotrebu.

*Aleksandar Ranković je rekao na Golom otoku je polovina nevinih!
KAPIČIĆ: Ne, ne… Upravo se i pozivam na Rankovićevu izjavu: trećina nevinih! Ali, šta smo mogli?! Sa naše strane, tamo niko nije ubijen, niko strijeljan, mučen, zlostavljan… To je laž!

*Kako laž?! Postoje svjedočenja tih ljudi. Književnik i akademik Dragoslav Mihajlović je pisao o užasima i poniženjima koje je tamo doživio.
KAPIČIĆ: Kakvi ljudi, kakav akademik?! To su lažovi! Sjećam se da sam učestvovao na tribini o Golom otoku, kojoj je prisustvovao i taj vaš akademik. “Da li je istina” – javio se odmah da mi postavi pitanje, “da su jednom, u čast vašeg dolaska, na Golom otoku ubijena dvojica zatvorenika? Njihove leševe su stražari kasnije doneli da vam ih pokažu!” Začudilo me je takvo pitanje. Nije ga postavio neuk čovjek, nego akademik. Pitao sam ga da li je tome lično prisustvovao. “Nijesam” – rekao je - “ali sam čuo”.



“Gospodine Mihajloviću, to nije tačno” - uzvratio sam. “Ali, i ja sam čuo zanimljivu priču: kažu da ste na Golom otoku, među zatvorenicima, važili za nejveću ništarobu i đubre!” Zanijemio je. Poslije toga je dao intervju za jedne beogradske novine i, nakon duže vremena, prvi put nijednom riječju nije pomenuo Goli otok.

*Molim vas… Poznato je da su zatvorenici, baš zbog torture koju su preživjeli, kasnije izbjegavali da pričaju o danima provedenim na Golom otoku.
KAPIČIĆ: Kakva tortura?! Sve su to gluposti, najobičnije laži! Kakvo mučilište?! Evo, pitam vas: zašto Dobrica Ćosić, kada se vratio iz obilaska Golog otoka, nešto o tome nije rekao?! Recite mi: zašto?!

*Rekao je Aleksandru Rankoviću i Edvardu Kardelju!
KAPIČIĆ: Pustite to! Zašto nije javno rekao?! Zato što nije bilo mučenja!... Evo, ne vjerujete?! Znam, mnogi ne vjeruju… Zatvorenici su se međusobno sukobljavali, tukli, podmetali, špijali... Ponižavali su jedni druge i zato ne žele o tome da govore…

*Ali, zna se da je UDB-a ubacivala svoje ljude koji su zatočenike provocirali, podsticali na sukobe…
KAPIČIĆ: To nije istina! UDB-ini saradnici su bili samo tzv. sobne starješine, zatvorenici koji su, prihvativši saradnju sa nama, kontrolisali ostale, prijavljivali nam šta se dešava, šta ko priča... Inače, svaka nova grupa koja bi stigla na Goli otok, morala je najprije da prođe “toplog zeca”. Stari zatvorenici bi napravili špalir kroz koji su trčali pridošlice. Ovi su ih psovali, pljuvali, udarali nogom u zadnjicu, udarili im po koji šamar… To je bilo poniženje. Niko od UDB-e nije ubijao ili mučio zatvorenike. Svega stotinu njih je upravljalo logorom!... Šta nam je to trebalo? Bili su izolovani, okolo njih more, nigdje nikoga. Izdali su, izjasnili se za Staljina i SSSR i nema te zemlje i te demokratije na svijetu u kojoj takvi ljudi ne bi bili kažnjeni.

*Zašto čuvari nisu spriječili sukobe o kojima govorite?
KAPIČIĆ: Nijesu htjeli da ih sprečavaju. Neka se tuku, neka rade šta hoće… Zašto da sprečavamo?!

*Zato što su vam, recimo, ti ljudi do juče bili prijatelji, saborci... Najzad, bili su – ljudi!
KAPIČIĆ: Ali su se okrenuli protiv nas, izdali su zemlju, Tita, Partiju… Tačno je: bili su sa nama u ratu, znali smo ko su, na šta su spremni i možda baš zbog toga što smo imali svijest o tome sa kim imamo posla, na neki način smo ih se i plašili. (…) Kada sam drugi put otišao na Goli otok, najprije sam obišao svaku baraku i zatvorenicima održao kratak govor.

*Šta ste im rekli?
KAPIČIĆ: “Naša država” - rekao sam – “za čiju ste se slobodu borili na isti način na koji sam i sam to činio, neće dozvoliti da je, poslije toliko žrtava, neko danas ruši”. Kazao sam im i da sam svjestan da među njima ima velikih junaka, i hrabrijih od mene, ali da to ne mijenja stvar… Da, bojali smo ih se! Sjećam se da sam jednom, tokom razgovora sa Rankovićem, predložio da sve zatvorenike ne okupljamo na istom mjestu. “To nijesu ljudi sa ulice, skupljeni s koca i konopca. To su ratnici koji su hrabro ginuli, koji su stradali ne štedeći se nijednog trenutka… Šta ako ih tamo bude nekoliko hiljada?! Koja je vlast u stanju da spriječi njihovu pobunu?! Šta ako krenu na nas?!” – pitao sam.

“Onda ću ih sve pobiti” – odgovorio je Ranković.

(…)

Bilo je “biti ili ne biti”, strahoviti pritisak. Da nijesmo napravili Goli otok, cijela bi Jugoslavija postala Goli otok! Bili smo ugroženi i nijesmo mogli da dozvolimo da raste peta kolona.

*Razumijem argument o ugroženosti, o opasnosti kojoj ste mogli biti izloženi, ali ne mogu da razumijem da ste se protiv Staljina borili njegovim, staljinističkim metodima!
KAPIČIĆ: Goli otok jeste crna mrlja na našoj revoluciji i to se, sa stanovišta humanosti, ne može braniti. Međutim, nije bilo torture… I zapamtite što ću vam reći: nije Vlado Dapčević, niti bilo ko od njih, zatvorenika… Ja sam najveća žrtva Golog otoka!

+++

Ivo Andrić piše Kapičiću

Novi Sad 1. novembra 1961. g. Park Hotel

Dragi druže Kapičiću,
Pre svega, hvala na čestitci i hvala vašoj ambasadi koja mi je u nekoliko poslednjih godina učinila dosta usluga.
Pišem Vam iz N. Sada gde sam se sklonio na З-4 dana odmora. Nisam ove jeseni dobro sa zdravljem, ali ću učiniti sve da dođem u Stokholm, sa ženom, i da odgovorim svima obavezama, kako najbolje mogu i umem.

Oprostite što ću Vas zamučiti raznim pitanjima, sve do sitnica, ali hteo bih da ne učinim ništa ni previše ni premalo. Molim Vas da se neko od vaših saradnika obavesti što pouzdanije i što podrobnije o celom programu. Između ostalog važno mi je da znam šta je sve od odela potrebno. Naravno, samo ono što je neophodno. Smoking imam, a frak ću poručiti ovde u Beogradu, ako bez njega ne može. Da li je neophodno ono što se zove žaket ili je dovoljno imati tamno odelo ?Kakve haljine treba da ponese moja žena?

Mislim da bi trebalo biti bar nekoliko dana ranije u Štokholmu? Gde nam savetujete da odsednemo? ltd.

Ja sam telegrafski zahvalio Akademiji. Čim dobijem njen upitnik, odgovoriću na njega. U načelu, voljan sam da učinim sve što treba, ali Vas molim da učinite koliko možete da broj i obim ceremonija bude što manji. To važi za strance, a Vama i ambasadi stojim, naravno, na raspoloženju u svakom pogledu.

Molim Vas da mi odgovorite na moju beogradsku adresu (Proleter. brigada 2-a) gde ću biti već u nedelju 5 om. Svaki vaš savet doći će mi dobro.

Još jednom, hvala na svemu. Sa drugarskim pozdravima

vaš I. Andrić

P.S. Primio sam poziv Stokholms Universitets Studentkar (Hollaendergatan 32) na tradicionalni prijem. Sačekaću vaše pismo pre nego im odgovorim.


http://www.e-novine.com/feljton/34636-s ... otoka.html

User avatar
String
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 9730
Joined: 24 Mar 2010, 21:00
Has thanked: 1 time
Been thanked: 19 times
Status: Offline

Re: UDBA

Post by String » 15 Apr 2014, 16:02

Osoba B - "JA sam najveća žrtva Golog otoka"
Image

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Spanac_113 » 15 Apr 2014, 16:19

Ja sam Spartak! :DD

dacina_curica
Status: Offline

Re: UDBA

Post by dacina_curica » 15 Apr 2014, 16:24

Ko (sta) je Kvisko? :jonas

P.S. ne bila ja Oliver Mlakar :auf

Spanac_113
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8390
Joined: 09 Oct 2013, 18:58
Location: post iskljucenje
Status: Offline

Re: UDBA

Post by Spanac_113 » 15 Apr 2014, 16:25

odlican clanak DC

Post Reply

Return to “EX YU”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 22 guests