Branitelji u HR

Dešavanja u regionu.

Moderator: Krokodil Behko

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by Biba » 30 May 2015, 22:19

:ovaj Napisala sam da je moj brat bio na prvoj crti.Bio je i ranjen ali bio je i budala pa nista nije ni trazio...Dobio k... od ovce.Mesmutim istina je da su djeca udovica imala prvenstvo upisa....mijenjali su fakultete samo da zadrze pare i puno njih su napustili fakultete...Ima svega...Mislim da pravi branitelj nije ni isao na Markov trg...Pa tko normalan tamo bude nekoliko mjeseci..i ne pomisli drukcije to ijesiti...zasto podrska nije prije dosla....to ni ja ne bih mogla a ko biva sam zdrava...
Sve je meni tu sumnjivo...Napravili su senzaciju a tko zna od cega nam sada odvlace pozornost...i sta se vaznije dogadja...koji belaj...bumo vidli....
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by Bla » 30 May 2015, 23:01

Pravi patriota je onaj ko uzme kaznu sa brisača i radosno pomisli kako sistem dobro funkcioniše. :oo
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by Biba » 30 May 2015, 23:26

Bla wrote:Pravi patriota je onaj ko uzme kaznu sa brisača i radosno pomisli kako sistem dobro funkcioniše. :oo
Nas sistem fantastixno funkcionise....hbte pa branitelji mjesecima pasivno dosadni...pa i moja djeca znaju kako treba biti naporan da uspijes....u svom naumu...
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
drugrankovic
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 6282
Joined: 14 May 2014, 10:18
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by drugrankovic » 31 May 2015, 09:21

realno u chitavom regionu ta pricha osim u hrvatskoj odavno je splasla...

ovdje stalno ista pricha... kad padne lopovoski hdz pa dodu drugi, onda kad i oni se pokazu istima onda se hrvat opet sjeti domoljublja (ne retko i srba :zubi) ...

nemau shta drugo, a zhalosno je da to i dale pali... :123


na zapadu nishta novo, i kurcu su dosadili...
"Ja, koji sam sve prisluškivao, od skupštine do spavaće sobe, zadnji sam saznao šta mi se sprema.”

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by storm » 31 May 2015, 09:24

Bla wrote:Pravi patriota je onaj ko uzme kaznu sa brisača i radosno pomisli kako sistem dobro funkcioniše. :oo
U prvi tren :oo

Nakon toga razmislja koliko je glup, i krene psovanje od portira do premijera :D.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
kuplung
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1353
Joined: 10 Mar 2015, 14:50
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by kuplung » 31 May 2015, 20:58

Malo sam pratio situaciju, previse je nekako osobnih interesa na svim stranama.

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by Biba » 31 May 2015, 21:24

Ma ma...sve bi njih trebalo javno i dobrano osramotiti...ne bih ja o detaljima...dokazati im da nisu nedodirljivi...imam ja u dvoristu lijeka za te uobrazilje...al nije za javu...ipak sam ja samo biba...bibica ...onaj desnicar car ye ozenio..ma ma kog boli k.. za njegov k... auto se ne zna cije je a bibi 0, 75 :123 :pusi
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
kuplung
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1353
Joined: 10 Mar 2015, 14:50
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by kuplung » 31 May 2015, 21:28

Biba wrote:ipak sam ja samo biba...bibica ...onaj desnicar car ye ozenio..ma ma kog boli k.. za njegov k... auto se ne zna cije je a bibi 0, 75 :123 :pusi
pojasni

User avatar
Biba
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 16577
Joined: 12 Feb 2015, 12:12
Location: Zemlja Nedođija
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by Biba » 31 May 2015, 22:38

kuplung wrote:
Biba wrote:ipak sam ja samo biba...bibica ...onaj desnicar car ye ozenio..ma ma kog boli k.. za njegov k... auto se ne zna cije je a bibi 0, 75 :123 :pusi
pojasni
Bio car, kralj...Salamon ili Karamrko...isti klinac...oni su mocni...a biba je niko i nista..al nije to najgore, svi smo mi bibe....dzaba je cvrljukati i nista ne ciniti osim cekati...dok se oni šepure...ko bibani....utovljeni... :oklagija :p ...eh da su bar ko zagorski, zagorski najskuplji u prirodinsetaju a ovi u blindiranim...kocijama...ma sta su Pepeljugine cipelice naspram njihovih....
Počeo sam pušiti otkad su se moji snovi pretvorili u dim. :pusi

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by storm » 01 Jun 2015, 00:18

Izgleda se ovo bliži kraju.


Šatoraši odustali od Matićeve smjene, završava opsada Savske?
Piše: Media servis, D.H.


NAKON više od 220 dana prosvjedovanja u šatoru pred Ministarstvom branitelja u Savskoj 66, čini se kako bi prosvjed ratnih veterana sutra mogao biti priveden kraju. Prema tvrdnjama umirovljenog brigadira Miodraga Deme, stopostotnog invalida i jednog od glavnih ljudi ureda za branitelje grada Zagreba izjavio je da je postignut dogovor između prosvjednika iz Savske i premijera.

"Koliko imam informaciju, mislim da su se premijer Milanović i dečki dogovorili konačno, hvala Bogu. Nakon ovih 200 i nešto dana to je trebalo riješiti. Iako je to trebalo riješiti već drugi dan kad je šator podignut u Savskoj. Za jedan razuman dogovor potrebno je dvoje. Treba sjesti za stol i porazgovarati čiji su što problemi i riješiti u roku sat vremena. Mi u gradu Zagrebu tako radimo. Mislim da zakon treba biti jedinstven, mislim da Matić treba pokazati malo više senzibilnosti prema tim ljudima u kolicima, a i dečki da sukladno situaciji u Hrvatskoj da budu, ja bih rekao, tolerantni", rekao je Demo.


"Mislim da se Matiću ništa neće dogoditi", dodao je.

Miodrag Demo dugogodišnji je suradnik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Milanović: Glavnu riječ će voditi Matić

Zoran Milanović najavio je kako sutra na sastanku s predstavnicima ratnih veterana neće biti pregovora, već je na rasporedu isključivo dijalog.

''Ne idemo mi pregovarati. Idemo razgovarati. Dakle, to je razgovor u kojem će glavnu riječ voditi ministar Matić'', kazao je Milanović nedavno medijima, ponovno iskazujući podršku svojem ministru.

Đuro Glogoški i Josip Klemm nisu htjeli potvrditi da će upravo oni sjesti za stol s Milanovićem. U Savskoj 66 branitelji su danas dan proveli u pripremama za sastanak, a nisu htjeli komentirati sutrašnji dan prije samoga sastanka. Podsjetimo, sastanak će se održati u prostoriji u kojoj se održavaju sjednice Vlade.

Markač: Braniteljski zahtjevi opravdani

Na nedavna događanja osvrnuo se i novi počasni građanin Zagreba Mladen Markač.

"Kad nas oni zamole za pomoć, onda se mi moramo odazvati. I to sam ja učinio. Dajem potporu našim braniteljima u njihovim opravdanim zahtjevima.

Oni žele da se sva njihova prava svedu na jedan zakon koji im garantira opstojnost njihovih prava bez obzira tko će biti na vlasti. I to će se ipak riješiti dijalogom prije ili kasnije, samo treba imati razumijevanja za dijalog i treba imati nekog poštovanja prema braniteljima", rekao je Markač.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Branitelji iz Savske krenuli u pomoć opkoljenima u crkvi

Post by storm » 01 Jun 2015, 00:21

I ajde uz tu temu članak moje prijateljice iz Zagreba

Rasplakali su me vaši postupci, jeste li se borili za ovu državu ili samo za pravo na pare?


PA DOBRO jel` ovo moguće? Jel` moguće da hrpetina invalida probije kordon? Ili nisu invalidi ili nam je kordon, da oprostite na izrazu, za kurac.

Kakvi su to branitelji koji su, kažu dali život i zdravlje za ovu državu, da bi onda 20 godina kasnije mogli pozivati policiju da otkaže poslušnost? Pa za što ste se borili? Jer za ovu državu niste. Da ste se borili za ovu državu značilo bi da ste se borili i za mene, građanku ove države. Ali niste.

Jer da jeste ne biste svojim ponašanjem opstruirali ovu državu u kojoj živim, grad u kojem živim. Danas sam trebala na sastanak ali je otkazan jer su ljudi zaključani u zgradi jer vi divljate. Sastanak zbog, ne bi vjerovali, neprofitne udruge koja se također bavi rješavanjem društvenih problema.

Ali to nije bitno. Jer bitni ste samo vi. Za to ste se borili. Da samo vi imate pravo.

Zaželjela sam si da se naučim reći zbogom

Pravo na pare, pravo na prosvjed, pravo na imati pravo. Zaželjela sam si za rođendan da se naučim reći zbogom. Gledajući danas što se događa po gradu mislim da je vrijeme da ovoj zemlji kažem zbogom. Rekla bih državi ali da je ovo država odavno vas ne bi bilo ni u savskoj ni na markovom trgu. Jer za to ste se vjerujem borili, da bi oni koji su ` 91 prve bili djeca, a danas mladi ljudi odlazili iz ove zemlje. Da bi ova zemlja napokon pripala samo vama.

Ja sam se rasplakala od jada i srama zbog vaših postupaka danas. Vama su valjda vaše lažne suze presušile.

Hvala vam na svemu što ste napravili za mene, za koju ste se kao borili. Hvala vam što umjesto da se veselim rođendanu razmišljam o odlasku. Hvala vam na vašoj borbi.

Petra Puvača, 29. svibnja 2015.
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Branitelji u HR

Post by Mohr » 15 Mar 2018, 17:08

Svi (ni)smo mi Petar Stipetić ;)


LIJEPA PRIČA O VOJNIČKOJ ČASTI I POŠTENJU KOJA I 22 GODINE KASNIJE BOLI NACIONALISTE

Pored svih tih ustaša i četnika, što će nam dva džentlmena?

AUTOR: Ante Tomić OBJAVLJENO: 12.08.2017. u 23:10


Kad se srpski pukovnik Čedo Bulat predao hrvatskom generalu Petru Stipetiću, bio je to možda najbolji trenutak prošlog rata, i ne samo jer je tada, 8. kolovoza 1995. na Baniji kod Topuskog, rat zapravo završio, jer se u Hrvatskoj nakon toga više nije ginulo. Događaj valja upamtiti i zato što je bio usamljeni i nesigurni, treperavi žižak ljudskosti i pristojnosti u gustome mraku ratne neljudskosti i prostaštva. Zaustavili su se na pustoj cesti, s jedne strane Srbin, s druge Hrvat, jednom oficiri JNA, bliski suradnici i prijatelji, i pošli jedan drugome ususret. Posljednjih nekoliko metara Srbin je stao stupati, visoko podizati koljena i potplatima žustro lupati o asfalt, da bi se naposljetku ukipio pred Hrvatom, oštro mu salutirao i viknuo: “Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi”.

Ako i niste ljubitelj pompeznih vojničkih obreda, ako ste pacifist, hipik i dezerter, “glupi civilist”, riječima Jaroslava Hašeka, kojemu je smiješna svečana vojnička muškost, ovo svejedno treba cijeniti jer je riječ, što se zna, o jedinoj prilici da su se hrvatski i srpski vojnici uzajamno poštovali. Ako je bilo još negdje, nije zabilježeno kamerom da su između 1991. i 1995. Srbin i Hrvat jedan za drugoga uglancali cokule, obrijali se, začešljali i zakopčali, i da je poraženi pošteno priznao da je poražen i iskreno čestitao boljemu od sebe.

U svim drugim slučajevima neprijatelj je bio gori. I za Srbe i za Hrvate neprijatelj je bio životinja, i službeno i neslužbeno, i u parlamentu i na ulici, i u novinama i na televiziji. Vjesnik i HTV, jednako kao i Politika i RTS, one su s druge strane bez izuzetka prikazivale kao čudovišta. Srbi su za HTV mogli biti samo četnici, a Hrvati za RTS jedino ustaše. Zvijeri koje su naše dobre i ispravne momke isključivo podmuklom prevarom i zločinom mogle pobijediti. Propisni prijavak pukovnika Bulata generalu Stipetiću, njihovo rukovanje, potpisivanje predaje na haubi policijskog auta, cijela ta časna i gospodska, samurajska predstava na banijskoj cesti, bila je sasvim rijetka zgoda da su Hrvati i Srbi bili, eto, ljudi.

Dvadeset dvije godine kasnije umirovljeni general Petar Stipetić nije bio na proslavi velike ratne pobjede. Izostao je iako je najzaslužniji za uspjeh, jer je preuzeo zapovjedništvo u času kad su hrvatske snage trpjele stravične gubitke i kad je prijetila realna opasnost da naša slavna vojno-redarstvena akcija Oluja na sjevernom frontu ispadne krasni prdac. Stipetić kaže da ga organizatori svečanosti nisu pozvali, :grana a organizatori svečanosti, Ministarstvo obrane i gradske vlasti Gline, se kunu da su ga zvali, ali da, nisam najbolje shvatio, u Ministarstvu nisu radili telefoni, udario im grom u centralu, ili da je službeni teklić putem sreo kolegu iz srednje škole, više od dvadeset godina ga nije vidio, i da su otišli na piće, pa jedno za drugim, neće, kvragu, posao pobjeći, pa se smrklo i službeni poziv nesretno je ostao u torbi zaboravljenoj pod stolom u kafiću.

Što god bilo, Stipetić nije došao u Glinu, a meni se vjerojatnijim čini da ga nisu zvali. Glavnog su junaka izbacili iz predstave da bi se u njoj šepirila epizodna lica poput predsjednice Grabar-Kitarović i ministra Medveda, Imageali u njegovom se izostanku, ako mene pitate, krije i jedan dublji, temeljniji razlog. Ono uglancano, obrijano, začešljano i zakopčano Bulatovo stupanje pred Stipetićem mnogima se nije svidjelo. Živcirala ih je priča o vojničkoj časti i poštenju. Petru Stipetiću naši nisu oprostili da je bio gospodin, a ni pokojnom Čedi Bulatu, uvjeren sam, njegovi sve do smrti nisu zaboravili kako se osramotio kad je ustašama čestitao na pobjedi. Šta mu je, pobogu, to trebalo? Bruka, bre! I dandanas, dvadeset dvije godine kasnije, i srpske i hrvatske nacionaliste boli kad se sjete patetičnog raporta u ljeto 1995. na Baniji. On se ne uklapa u njihova stajališta o svijetu i čovjeku, u povijest kakvu oni žele, ta zgoda ne stane u njihove palanačke mozgove, među njihove skučene horizonte.

Jer ni danas, u ljeto 2017. godine, nama nije u interesu da Srbi imaju čast i poštenje. I službeno i neslužbeno naši su neprijatelji šuft, pokvarenjaci, genetski ubojice, podmukle životinje. Srbima se ne može vjerovati. Gadovi su to. Njima se čak i s oltara, u propovijedima don Damira Stojića i biskupa Vlade Košića, negira čovječnost, a ni na drugoj strani, u Srbiji, ne nedostaje nadrkanih, mračnih pravoslavnih popova koji jednake strahote govore o Hrvatima. Nacionalistički prostaci mržnju uvijek opravdavaju tvrdnjom kako njihovi neprijatelji, ako i izgledaju kao ljudi, ustvari nemaju ljudskih osobina. I zbog toga čudaci poput Zlatka Hasanbegovića pišu neke nove povijesti koje se često ne podudaraju s onim što je zaista bilo, i zbog toga je trebalo zaboraviti pozvati generala Petra Stipetića na proslavu u Glini, i zbog toga je pukovnik Čedo Bulat zaboravljen umro u Beogradu.

No, mi se ipak sjećamo slavnoga generala, pa i ako ga na svečanoj tribini ne vidimo. Grije nas uspomena kako su i pored niza krvavih zločina u prošlom ratu, bezbrojnih ustaša i četnika što su se međusobno divlje istrebljivali, tu bila i nekakva gospoda poput Petra Stipetića i Čede Bulata, oficiri i džentlmeni, vitezovi, samuraji, koji su nas sačuvali da sasvim ne poživinčimo i čestitali protivniku ako ih je taj u poštenoj borbi zasluženo pobijedio. Kakav bi to, naposljetku, pakao bio da nitko nije bolji od nas?


Jutarnji list

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Branitelji u HR

Post by Mohr » 15 Mar 2018, 19:31

...Stipetić dobiva čin general-bojnika, ali vrlo brzo, kao i Tus, dolazi u sukob s tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom zbog svojih čvrstih stavova i ustrajnosti na stručnosti pri donošenju važnih vojnih odluka. Naime, prema vlastitim tvrdnjama, HV je već krajem 1991. godine bila spreman za ofenzivno djelovanje pa su tako postrojbe započele s operacijom Otkos 10 i Orkan '91. na Bilogori i Papuku, a koje se smatraju prvim oslobodilačkim akcijama u Domovinskom ratu. Te pomno pripremane akcije su pak zaustavljene Sarajevskim primirjem.

Početkom 1992. godine Stipetić je prema Tuđmanovoj zapovijedi s povjerenikom Vlade RH Antom Karićem i pukovnikom Nikolom Rendulićem upućen u Gospić, gdje su zbog niza primjedbi trebali smijeniti zapovjednika 128. brigade HV-a generala Mirka Norca. Stipetić tom prilikom smjenjuje Norca, ali on odbija izvršiti zapovijed i izjavljuje kako je za njega 'jedini general Vjekoslav Maks Luburić'. :obrve

Stipetić o svemu izvještava Tuđmana, na što je predsjednik vrlo burno reagirao i donosi zapovijed da se situacija hitno riješi, no Norac ostaje na čelu obrane Gospića. :p Tuđman nekoliko mjeseci kasnije Stipetića imenuje zapovjednikom Zbornog područja (ZP) Osijek i slavonskog bojišta, a vrlo brzo potom seli ga u Zagreb, gdje postaje zapovjednikom Zbornog područja Zagreb.

U međuvremenu dolazi do pada Bosanske Posavine, za što Stipetić izravno proziva političko rukovodstvo Slavonskog Broda, među kojima su tadašnji gradonačelnik Jozo Meter, kao i za izravno miješanje u zapovijedanje Operativne grupe Posavina, što ubrzava pad većeg dijela tog strateški važnog područja.

General Stipetić tako ponašanje otvoreno naziva diverzijom i izdajom jer je isto rukovodstvo imalo izravan utjecaj na 108. brigadu koja se bez njegovog znanja i dopuštenja u noći na 6. listopada 1992. povukla preko Save u sigurnost Slavonskog Broda, što dovodi do potpunog rasula na bojištu te povlačenja i drugih postrojbi s prvih crta obrane.

Stipetić tom prilikom optužuje i generala Slobodana Praljka, koji je tada obnašao funkciju pomoćnika ministra obrane Gojka Šuška, osobito zbog širenja defetizma i panike među vojnicima, a prigovara i samom Šušku zbog njegovog inzistiranja da se djelatnici Uprave za političku djelatnost MORH-a odvoje od zapovjedništva slavonskog bojišta, što je onemogućilo otkrivanje neprijateljskih djelovanja unutar hrvatskih postrojbi.

General Stipetić je, naime, htio presijecanjem koridora u Bosanskoj Posavini, a koji je služio za opskrbljivanje srpskih snaga oružjem, naftom i streljivom, oslabiti srpsku moć ne samo u BiH, već i na okupiranim područjima u Hrvatskoj. Politička odluka da se koridor presiječe nikad nije donesena, a kad je general Stipetić to dva puta pokušao učiniti, bio je spriječen i sabotiran, drugi put nakon pokušaja odmah i smijenjen. O tom događaju Stipetić je javno progovorio 2009. godine na predstavljanju knjige Jerka Zovka 'Rat u Bosanskoj Posavini 1991', kazavši kako su za pad Posavine krivi zapovjednici postrojbi koje su kukavički napustile bojišnicu.

Tijekom 1992. i 1993. godine Stipetić se nalazi na čelu pregovaračke komisije koja je pregovarala s mirovnim snagama Ujedinjenih naroda i srpskim pobunjenicima s okupiranog teritorija Hrvatske. S operacijom Medački džep general Stipetić, kao aktualni zapovjednik ZP-a Zagreb, u početku nije bio pobliže upoznat te je više doživljavao njezine posljedice, a to su bila učestala granatiranja Siska i Karlovca koji su bili njegova zona odgovornosti. Početkom rujna 1993. Stipetić prima hitni poziv generala Janka Bobetka da se po Tuđmanovom naređenju vrati u Zagreb, gdje mu predsjednik naređuje potpisivanje sporazuma o zaustavljanju napada i povlačenja HV-a.

Kad je general Stipetić došao s potpisivanjem do trećeg ili četvrtog primjerka sporazuma, general Bobetku mu je napomenuo da on to osobno 'ne bi nikada potpisao', a Stipetić mu odgovara 'kakav ste vi to čovjek koji mi naređuje ono što vi ne biste nikad učinili'. :sex Naime, sporazumom je bilo predviđeno povlačenje u samo jednom danu, na što je general Stipetić reagirao i rekao kako je to nemoguće, pa je dogovoreno da se povlačenje obavi u tri dana. Nakon potpisivanja sporazuma o povlačenju general Stipetić se prema naredbi generala Bobetka uputio prema Gospiću, gdje je potpisano trebao ostvariti na terenu. Kada je došao u Gospić, naišao je na negodovanje vojnika, što ga nije iznenadilo, pa je zamolio generala Rahima Ademija da smiri situaciju, dok mu je general Mladen Markač poručio da ne dolazi u njegov sektor jer bi ga njegovi ljudi mogli likvidirati zbog potpisanog sporazuma. :o

General Stipetić, s generalom Tusom, jedini je bivši zapovjednik JNA kojemu je u Beogradu suđeno u odsutnosti zbog veleizdaje i dezerterstva...




https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/o ... o-20180314

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Branitelji u HR

Post by Mutevelija » 10 Jul 2019, 16:43

Kanadski mediji od 1998. objavljuju priče o "najvećoj bitki kanadske vojske još od Korejskog rata", koja se navodno odigrala u rujnu 1993. između kanadske jedinice UNPROFOR-a u Medačkom džepu i pripadnika Hrvatske vojske, u vrijeme kad se HV pod pritiskom međunarodne zajednice morao povući iz netom oslobođenog prostora oko sela Medaka kod Gospića.

U to vrijeme, u jesen 1993., u javnosti nije bilo riječi o tome, a svi hrvatski izvori od početka tvrde da su Kanađani cijelu priču izmislili. Pozivajući se na izjave kanadskih zapovjednika i vojnika koji su progovorili o svemu tek nekoliko godina nakon bitke, kanadske novine su tvrdile da je vatreni sukob dviju vojski izbio 15. rujna 1993. i trajao 15 sati. Kanađani su, kaže priča, ubili čak 27 hrvatskih vojnika, a sami su imali samo četiri lakše ranjena od šrapnela granata, i to u borbi koju su dvije vojske vodile na udaljenosti od - 150 metara.

Potaknuta tom legendom, kanadska novinarka Carol Off provela je opsežno istraživanje na osnovi kojeg je snimila televizijski dokumentarac i napisala knjigu. Razgovarala je s desecima kanadskih vojnika koji su 1993. bili u uniformama UN-a u Lici, a kad je u jesen 2002. stigla u Hrvatsku, s njom su poprište tzv. bitke obilazila dva bivša kanadska unproforca. Knjigu "Sablasti Medačkog džepa" prvotno je izdao kanadski ogranak Random Housea, a u Hrvatskoj je nedavno objavljen prijevod u izdanju izdavačke kuće Stih Ante Kostelića, koji je potpisan i kao urednik knjige.

Psihosomatski problemi

Rezultat truda kanadske novinarke je opsežan prikaz političkog i povijesnog konteksta rata u Hrvatskoj 1991., počevši još od bana Jelačića, te ozbiljna kritika UN-a i kanadske vlade koji su loše opremljene i neuvježbane kanadske mladiće, većinom rezerviste, bez jasnog zadatka i svijesti u što se upuštaju, bacili na ratište u Hrvatskoj.

Veliki broj njih se po povratku suočio s ozbiljnim zdravstvenim, većinom psihosomatskim problemima: kako im vojska nije priznala bolesti kao posljedicu ratnih trauma iz mirovne akcije u Hrvatskoj, pokrenute su parlamentarne i vojne istrage u sklopu kojih je lansirana priča o "najvećoj bitki kanadske vojske nakon Korejskog rata". Autorica ne smatra da bi razlog zbog kojeg su se vojnici tek pet-šest godina poslije sjetili da su sudjelovali u tako herojskoj bitki mogla biti želja za vojnom mirovinom ili obeštećenjem za oboljele vojnike. Ponavlja, naime, da je cijela epopeja Kanađana u Medačkom džepu ostala zatajena zato što se baš u to vrijeme 1993. Kanada suočavala s velikom aferom nakon što je otkriveno da su kanadski mirovnjaci zlostavljali civile u Somaliji, a vlasti to zataškavale.

Ni nakon detaljnog istraživanja novinarka nije definitivno sigurna u to što se doista događalo u rujnu 1993. u Lici. Dokumenata iz tog vremena gotovo nema, a iz onih koje je dobila malo se što dade izvjesno zaključiti. Sjećanja veterana su škrta i proturječna, mnogi su odbili razgovarati.

Carol Off je zaključila tek da se sigurno nije radilo o klasičnoj bitki: "Oružani sukob koji su doživjeli pripadnici kanadskih mirovnih snaga nije bio bitka - bar ne u smislu koji je poznat većini ljudi.

Pojam bitke najčešće se poistovjećuje s pojmovima i slikama iz Prvog i Drugog svjetskog rata, s golemim divizijama vojnika koji se bore na stotinama četvornih kilometara. Medački džep očito nije bio takvih razmjera. Zapravo, taj je sukob bio tipičan primjer one vrste ratnih sukoba kakvi su se vodili u devedesetim godinama: žestoki okršaji su se odvijali među snagama veličine voda. To je bio način borbe koji su iskusili Kanađani", kaže Carol. Zaključuje da to nije bio klasičan rat, ali sigurno ni mirovna misija u kakvu su Kanađani formalno bili poslani.

Linija razdvajanja
:D.
A što se u stvari dogodilo? Nakon akcije Medački džep, u kojoj su hrvatske snage 9. rujna 1993. zauzele sela oko Gospića, pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice 15. rujna potpisan je sporazum po kojem se HV trebao povući na položaje od prije akcije. Pukovnik Jim Calvin, zapovjednik kanadske jedinice UNPROFOR-a, od zapovjednika mirovnih snaga u Hrvatskoj, francuskog generala Jeana Cota dobio je naredbu da se sa svojim vojnicima, koji su bili smješteni iza srpskih položaja, provuče između linije razdvajanja hrvatskih i srpskih snaga. Kad su Kanađani krenuli, hrvatske jedinice na terenu još nisu bile dobile naredbu o povlačenju.

Na liniji fronte još se razmjenjivala vatra. Kanađani su došli u blizinu srpskih snaga i uletjeli u vatru, na koju su naslijepo uzvratili. Nekoliko dana poslije Jim Calvin je poveo nadređenog časnika MacInnisa iz stožera UNPROFOR-a u Zagrebu u polje "gdje se osmi vod satnije Charlie petnaest sati suprotstavljao Hrvatima". No, nikakvih tragova bitke nije bilo. "Složili su se da su Kanađani sigurno ranili ili ubili nekolicinu hrvatskih vojnika, i čudili se kako to da nije bilo ozlijeđenih na kanadskoj strani.

MacInnisova je teorija da su hrvatski vojnici bili uglavnom slabo uvježbani domobrani.

Oni bi pucali i bacili se na tlo dok bi druga strana odgovarala paljbom. Kanađani su iskopali rovove i mogli su pucati dok se pucalo na njih, što im je dalo taktičku prednost", prenosi Carol Off. Iako je sam vjerovao da se bitka doista dogodila, MacInnis nije mogao objasniti kako to da nigdje u dokumentima UN-a i UNPROFOR-a nije bilo izvješća o incidentu, te da ni Calvin nije nikoga službeno izvijestio o tome ili prigovorio ponašanju hrvatske strane.

MacInnis kaže da je o bitki čuo tek kad je poslije došao u Medački džep, ali u stožeru u Zagrebu, gdje su inače pažljivo pratili sve događaje na terenu, nije bilo ni riječi o tome. Ni u izvještajima s terena ni u ratnom dnevniku postrojbe nije zabilježeno ništa o bitki. "Brian Bailey otišao je izbliza pregledati živicu u kojoj su mu rekli da su bili ubijeni Hrvati, ali nije našao ni najmanji trag da je tu ikad vođena bitka. Tijela za koja je Mike Brown bio siguran da ih je vidio već su odavno nestala."

Taktička prednost

Carole Off je razgovarala s još jednim časnikom UNPROFOR-a, Shaneom Brennanom, koji se sjeća žučljivih sastanaka predstavnika Srba, Hrvata i UN-a. "Brennan je smatrao da su Hrvati bili razjareni dijelom zbog novosti što su ih njihovi prevoditelji u stožeru preveli iz lokalnih radijskih izvješća. Bilo je rečeno da su vojnici UNPROFOR-a ubili čak dvadeset sedam hrvatskih vojnika u bitki satnije Charlie u Medačkom džepu", prenosi Carole Off.

Za časnika Brennana, jednog od onih koji tvrde da se bitka zaista dogodila, na drugom mjestu kaže kako je sam priznao da je bio toliko uplašen da je na sastanke s hrvatskom stranom dolazio s ručnom bombom u džepu.  Hrvatska strana jest priznala 27 izgubljenih vojnika, ali u cijeloj akciji osvajanja Medačkog džepa. Izgleda da se naprosto dogodila greška u prijevodu - kad je HV objavio da je izgubio 27 vojnika u akciji, Kanađani su pogrešno shvatili da su to žrtve u njihovu međusobnom puškaranju.


Još u ljeto 1993. Sjedinjene Države podržavale su Hrvatsku u namjeri da oslobodi svoja okupirana područja, među ostalim osiguravajući i vojnu pomoć, tvrdi Carole Off u knjizi o Medačkom džepu. Kad su kanadski unproforci krajem ljeta 1993. protestirali što HV puca minobacačima po njihovim položajima na Velebitu iznad Maslenice, iz stožera HV-a u Zagrebu naređeno je Anti Gotovini, tadašnjem zapovjedniku HV-a na tom području, da se sastane s kanadskim zapovjednikom Jimom Calvinom i pruži mu dokaze da Hrvati ne gađaju Kanađane namjerno.

"Gotovina je izvukao zračnu snimku koja je, kaže Calvin, pokazivala svaki centimetar tla - cijeli prostor... Slike su pokazivale neke topove za koje je Calvin znao da su postavljeni tek u posljednjih nekoliko tjedana. Odakle Hrvatima posljednje satelitske snimke područja oko kanadskih položaja kad ih ni Calvin nije imao? Samo su SAD imale opremu za snimanje takvih fotografija, ali ih nisu dostavljale ni UN-u ni mirovnim snagama na terenu. Gotovina je vjerojatno najednom shvatio što Calvin misli i hitro je sklonio fotografije", prenijela je Carole Off. Za tadašnjeg američkog veleposlanika u Zagrebu Petera Galbraitha napisala je da je bio Tuđmanov ključni saveznik i čovjek na kojeg će se on, otvoreno ili tajno, najviše osloniti u akciji Oluja.

A sama Oluja izvedena je pod patrononatom SAD-a: "Operacija Oluja imala je zračnu podršku koju su vodili Amerikanci, a američki plaćenici su bili i izravno nazočni na terenu... Nije uopće bilo sumnje da je Zapad, u prvom redu Sjedinjene Države, odobrio tu operaciju, kojoj se Moskva odupirala, i pomogao u njenu izvršenju. Taj teritorij je po pravu pripadao Hrvatskoj i međunarodna zajednica je obećala njegov povrat... Vojni promatrači su ustvrdili da je Oluja izvedena prema tipičnom američkom scenariju", navodi se u knjizi. Pukovnik Andrew Leslie, Kanađanin koji je služio kao zapovjednik stožera pri UN-ovoj misiji u Kninu, rekao je novinarima: "Plan napada dobio bi najvišu ocjenu u svakoj stožernoj školi NATO-a u Sjevernoj Americi ili Europi".
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Post Reply

Return to “EX YU”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 21 guests