Ako bi samo studenti odlučivali o tome da li Srbija treba da uđu u Evropsku uniju, to se ne bi desilo, jer najveći broj njih nije za to. Ali oni bar znaju šta hoće, a šta neće, za razliku od čak četvritne ispitanih koji po ovom važnom pitanju za budućnost države nemaju nikakav stav, piše beogradski "Blic".
Istraživanje je pokazlo da najveći broj studenata nije za ulazak Srbije u EU (39,7 osto), za bi glasalo 28,9%, dok nešto više od 8% ne bi izašlo na glasanje. Nikakav stav o ovom pitanju nema čak 22,4% ispitanih studenata.
- Cela priča oko EU traje jako dugo, oko 15 godina, stoga smatramo da su mladi izgubili interesovanje za to pitanje. Loš trend koji se stvara zbog aktuelnih pitanja koje imaju veze sa Evropskom unijom, u kontekstu Bregzita, takođe kreiraju ovakve stavove - kaže Miloš Pavković ispred Centra za međunarodnu javnu politiku, koji je radio ovo istraživanje.
O nezainteresovanosti koja je široko rasprostranjena među mladima u Srbiji, profesor sa Fakulteta političkih nauka Slobodan Samardžić govori kao o pozitivnoj stvari.
- Zdrav realistični skepticizam je pozitivna stvar, kada su mladi studenti u pitanju. Mediji svakodnevno vrše jednu vrstu "ispiranja mozga" o članstvu, a kada se pojavi ovakav rezultat istraživanja, to predstavlja samo pozitivnu stvar - mladi ne dozvoljavaju da im mozak bude ispran. Iako je zvaničan stav naše države da ide u EU, mladi vide da od te strategije nema ništa, i otud imamo 39,7 odsto onih koji bi Uniji rekli "NE" – smatra profesor Samardžić.
Politički analitičar Dušan Janjić ipak smatra da je u pitanju manjak obrazovanja i edukacije među mladima.
-Pogledajte obrazovne programe i udžbenike, nema ništa o Evropskoj uniji. Svi ti programi su puni priče o devedesetima i bombardovanju, na koje je uticala EU, a i NATO. Kada je 2008. godine počelo da se priča o vojnoj i političkoj neutralnosti, to se vremenom pretvaralo u antiNATO, a zadnjih godina i u antievropsku priču, što nam govori o trenutnoj atmosferi - smatra Janjić.
Kada je 2014. godine Srbija počela pregovore, kaže Janjić, imamo odsustvo kampanje i pričanja o prednostima i minusima članstva.
- Čak i NVO koje bi trebalo da rade na takvom predstavljanju, to rade samo pojedinim danima kada su recimo dani Evrope, ali kampanje i sistematskog rada nema - kaže Janjić koji smatra da ova ova količina nezainteresovanosti nije neuobičajena.
Kao primjer navodi javno mnijenje Crne Gore, koje takođe nije bilo za ulazak u NATO i EU, međutim kada je državni vrh čvrsto odlučio u kom će smjeru krenuti, dobijamo druge rezultate.
Žarko Trebješanin, psiholog, tvrdi da nije nelogično to što mladi ne žele svoju državu u EU, a ipak odlaze na školovanje i usavršavanje u zemlje koje su članice.
- To da Srbija uđe u Uniju je na dugom štapu, a i onda kada uđe, ona neće biti u prvoj ligi članica, već tamo negde na periferiji Evrope. Mladima je lakše da odu i da se školuju u zemljama gde će se obrazovati "rame uz rame" sa onima koji su prvi među prvima - objašnjava Trebješanin.
Student prorektor na beogradskom Fakultetu političkih nauka, Nikola Lazić, smatra da studenti znaju šta se dobija od EU, ali isto tako postoji i ideološki momentat, odnosno "teret prošlosti", ali i to da ćemo realno stanje imati tek onda kada pitanje pristupanja dođe na dnevni red.
- Proces evrointegracija je izuzetno spor, a efekti promena politika nisu vidljivi odmah. Piča o EU jeste na stalnom dnevnom redu, ali nije aktuelna kao što je bila nakon 2000-tih do recimo 2008. Potpuno je razumljiva evroravnodušnost usled toliko dugog procesa integracija - navodi Lazić.
U okviru istog istraživanja ispitanici su se izjašnjavali i o članstvu Srbije u NATO, a procenat od 88 odsto onih koji smatraju da Srbija ne bi trebalo da pristupi ovoj organizaciji, ne iznenađuje. Takvi rezultati se objašnjavaju činjenicom da studenti pamte i vrlo dobro su upoznati sa bombardovanjem 1999. godine, stoga je ovakav rezultat i očekivan, kako je objasnio Nikola Lazić, student prodekan.
- NATO u našem svakidašnjem poimanju označava nešto loše, nešto što je teško zaboraviti – kaže Lazić.
(SB)