Hrvatska - aktuelnosti

[KOMESAR]

Kapitalizam nema veze sa Hrvatskom. Tamo je na snazi lopovluk.

[storm]

Kapitalizam nema veze sa Hrvatskom. Tamo je na snazi lopovluk.

To se apsolutno i bespogovorno slažem...

[KOMESAR]

Kapitalizam nema veze sa Hrvatskom. Tamo je na snazi lopovluk.

To se apsolutno i bespogovorno slažem...

Nešto slično je i kod nas. Familija Izetbegović reketira sva javna preduzeća u begovatu.

[KOMESAR]

Piše: Andrej Nikolaidis

FALIŠ, šibenski festival alternative i ljevice, čiji je osnivač i - evo već punih pet ljeta – kako bi se to učeno reklo, curator, Emir Imamović, rijetka je zvijerka.

Najprije: nevjerovatna, posvećena, za promjenu za sadržaj zaista zainteresovana, topla i stroga istovremeno - publika. U malim gradovima ljudi nemaju šupačku naviku da na takozvane evente koji ih, zapravo, zanimaju manje od podataka o vodosnabdijevanju u Liberiji i Burkini Faso, idu zato što je tamo dobro biti viđen. Na FALIŠ ne ideš da bi prošetao nove cipele ili torbu ili da bi ti fotka izašla na/u lifestile portalima i magazinima.

POD MARXOVOM GLAVOM

Na trgu usred starog šibenskog gradskog jezgra nekoliko stotina ljudi iz noći u noć, satima, s najvećom pažnjom sluša teološke, političke i sociološke rasprave, razna lijeva skretanja. Sve se to, u vrlo prijateljskoj atmosferi, bez ijednog, pa i najmanjeg incidenta, na bini iznad koje nad svojim nasljeđem bdi Marxova glava od tri metra u promjeru, dešava u gradu u kojem je na vlasti HDZ. A ni Čavoglave nisu daleko.

Šta će u ljudima izazvati netrpeljivost, a šta ih pogurati ka toleranciji – neuhvatljivo je.

Supruga mi je, recimo, pričala kako je jednom, za vrijeme studija, u Nikšiću sa drugaricom stajala u redu za pozorišne karte. Odgurnuo ih je i ispred njih stao na jedinicu ošišani mladić. Što izgura te đevojke, rekao je neko iz reda. Našto je ovaj rekao: „To nijesu đevojke, to su rokerke“. Znam, Nikšić je specifičan – tu su i devedesetih na ulici tukli momke koji nose dugu kosu. U Nikšiću Kurt Cobain ne bi morao izvršiti samoubistvo – 1994. bi se već našao neko ko bi to završio umjesto njega. Pa ipak, baš u Nikšiću danas se održavaju najbolji rok festivali u Crnoj Gori, baš Nikšićani još uvijek znaju razvaliti dobar punk...

Sa druge strane, moguće da „za Dom spremni je stari hrvatski pozdrav“ dobri katolici u Šibeniku FALIŠ doživljavaju kao black metal festival – ridikuli, pusti ih, vidiš da su najgori za sebe...

Kako bilo, baš Šibenik je dom FALIŠ-a. Što je činjenica na koju će Šibenik, ako već nije, jednom biti ponosan.

Baš u Šibeniku, na terasi lokala „Vino & ino“, možeš besplatno pratiti kako Emir Imamović, sa bocom zidarskog „Staropramena“ u ruci, obrazlaže šta fali današnjoj ljevici.

S DOMAĆINOM U ČAVOGLAVIMA

U nakraćem: vegetarijanstvo je antirevolucionarno.

Ljevici koja njeguje lifestile londonskih modernih dendija, ljevici koja nosi frizure od dvadeset eura i hrani se „no GMO“ mlijekom od badema, čija sjemenkama i organskim humusom, objektivno je teško prići radnicima i seljacima koji u dvorištu drže krmad i kokoške.

Odeš na teren po glasove u, recimo, Čavoglave. Sjedneš sa domaćinom. Čim te vidi, odmah si mu sumnjiv. Njegovi ljudi, prosto, tako ne izgledaju. Imaš trideset kila, koliko ima i njegov četvorogodišnji sin. To je divan androgini look. Kao mladi Bowie. Kao mladi Brett Anderson. Pogledajte ga: ja sam oduvijek želio da izgledam tako, ali sam život proveo u tijelu grizlija: dlakav, pola tone težak.

Negova „So Young“ je jedna od najboljih pjesama koje sam čuo. Ali, iz nekog neobjašnjivog razloga, to nije bio hit u Čavoglavama.

Dalje... Šta god da domaćin iznese pred tebe – pršut, sir, rakija – ti ne jedeš i ne piješ. Negovi ljudi drugačije jedu, drugačije govore i drugačije vjeruju. Svakim trenom, distanca među vama je sve veća. Približićete se jedino ako pronađete zajedničkog neprijatelja. Ali kako? Zucneš li nešto o ekologiji, rodnoj ravnopravnosti i gay pravima, puškom će te otjerati. Možda da pronađete zajednički interes? Recimo, da mu obećaš da ćeš mu platiti struju, dovesti asfalt do kuće i betonirati svinjac.

Ali to je već završeno. Kod njega je već bio aktivista HDZ-a, koji na ramenu nosi pečeno jagnje, oko vrata krunicu, u desnoj ruci hrvatsku zastavu a iza njega idu pop i mješalica sa betonom.

Preostaju ti, dakle, festivali, knjige i kolumne, u kojima ćeš podjebavati one bez čijih glasova ne možeš uzeti vlast. Druga je opcija revolucija. No bojati se da bismo, ako do nje dođe, mi bili prvi u dugačkom redu za strijeljanje.

Što rekao Father John Misty, naš Thompson: „Things It Would Have Been Helpful to Know Before the Revolution“.

[posmatrac]

Treba naglasiti još jednom da je to bila 1927. godina, prije strahota fašizma i njemačkog nacizma u 1930-ima kad su svi normalni intelektualci na Zapadu počeli osuđivati fašizam odnosno nacizam u Italiji i Njemačkoj. Mises je prvi dobro primijetio kako Musolinijeva vanjska politika mora dovesti do ratova, a kritizirao je i njegov način obračunavanja s neistomišljenicima.

Mises je nekoliko godina kasnije, budući da je bio Židov, prešao raditi u Ženevu kako bi izbjegao nacističku okupaciju Beča koja se mogla naslutiti. Pred Drugi svjetski rat se preselio u New York. Tijekom rata je pisao i o nacizmu te je posebno kritizirao nacionalizam u ekonomiji koji "vodi do sukoba među narodima". Vjerovao je da samo slobodno trgovanje među narodima, bez ikakvih državnih tarifa i drugih prepreka na granici, može biti preduvjet trajnog mira i prosperiteta. Napisao je da je "slobodno tržište jedina alternativa Fuhrerovim načinima".

Koliko možeš slagati ti posmatrač

Nacist ali eto ima uvijek ovaca da vas sliede, kojima je glava za šišanje...


Dalje....još uvijek sanjate o utopiji i bezklasnom društvu....
ljudi nisu ovce (mada se nekad i na forumu uvjerim da to ne stoji 100%) barem ne većina...
ovce pasu, daju vunu...jedna više, druga manje ali se obje isto tretiraju i kod njih to šljaka
Ljudi ipak imamo nivoje inteligencije, marljivosti, truda, spretnosti i sasvim je normalno da netko sa visokim stupnjem jedne ili više karakteristika ima više moći, materijalnih sredstava, položaj u društvu (zanemarimo sustav vrijednosti na balkanu...to je dno, jbga nije malo zaostati 100 godina)
Zasad je kapitalizam najbolji.....kako reče netko kapitalizam je najgori ali bolje nemamo..sve rečeno.
E za robotizaciju i vlasništvo nad beskrajnom energijom sam još u dvojbi...tu se moraju povući granice, jer energija mora pripadati svima i podjednako...
mada je tehnološki nivo još daleko od nas...bar ne sto godina još.

Primjetih da sve ono sto tvoj mozak ne moze da shvati, svari ili da prihvati( iz nekih tebi znanih razloga) obavezno nazivas lazima.
Ja tebi necu reci da se sluzis lazima jer se iz aviona vidi da razmisljanjem zapravo fulas cijeli fudbal i da imas dvije lijeve

Pa sam ja gore citirao autenticno razmisljanje Liberala Misesa, koje je dostupno na Netu, koje govori o tome da je podrzavao Fasizam kao „vatrogasnu mjeru“ i zadnji bedem odbrane u ocuvanju Kapitalizma koji je kako znamo 30tih godina prosloga vijeka dozivljavao veliku krizu, i tu je sve jasno kao dan.
E sada da idem ponovo u sirinu u vezi ovoga i da objasnjavam zasto je to tako ne pada mi na pamet, imas vec dovoljno textova koje sam stavio uz koje se mozes prosvijetliti.
Sta je Kapitalizam dokazao, da trecina planete moze biti razvijena na racun ostale 2 trecine, pa to se i ja slazem.
Mnogo veca utopija od Komunizma je biti dio globalnog neoliberalnog kapitalistickog uredjenja, smatrati sebe nerealno prosperitetnom drzavom koja ce uz kapitalisticke vrijednosti konacnu expanziju da dozivi za nekih 300 godina, a u medjuvremenu davati krila lokalnim slugama krpunog Kapitalizma( Hrvatska, Bih, Afrika, Juzna Amerika itd) koji radi svojih licnih interesa dirigovano spolja unistavaju privrede i ekonomije svojih zemalja.
Kakve veze imaju ovce sa vrijednostima ljudske radne snage koju ne moze negirati ni jedno drustveno uredjenje i koja ce se uvijek materijalno vrijednovati, problem je kada pojedinac KApitalist enormno povecava svoj Kapital koristeci tudju radnu snagu, koristeci razlicite mehanizme, da ih ponovo ne navodim.
Komunisti zaostajali 100 godina u odnosu na Kapitaliste ma nemoj , pa naravno da jesu, Kapitalisti su vec do oktobarske revolucije 1917 porobili citav svijet.

[storm]

Pa i komunisti bi porobili čitav svijet....samo da im se dalo i da su znali

A ono gore....Mises ...židov, koji je pobjegao iz Beča prvo u Švicarsku, kad su nacisti počeli preuzimati polako primat u Austriji i Njemačkoj....pa potom u USA....i nacist te pobornik istoga....e svaka čast
Slažem se....ovo je ipak previše za moj mozak

[posmatrac]

Jedno je bi a drugo je su , pa je to isto da kazes da bi Komunisti da su mogli ubijali ljude zbog pogresnog imena i zbog pogresne boje koze kao Fasisti

PA samim tim sto je Mises zidov,a znamo ko kontrolise svjetske banke dovoljno govori zasto se liberali zalazu tako drcno za privatno vlasnistvo

Ko im je dao drzavu Izrael( da hebu citav arapski svijet) nego Kapitalisti

[storm]

Kud sad vrludas?
Znaci, ne sad nije nacist, aha pokvareni je zidov...toliko o tome, da vama ne smetaju druge nacije, vjere a do drugih boja koze niste ni stigli, jer ste bili uglavnom prezaposleni tamanjenjem neistomišljenik a u vlastitim redovima ...
Puno je tu rupa u vasoj prici...kapitalisti podrzavali hitlera, fasizam brani kapital, a zidovi drze kapital
Brijem da su hazari posebna kategorija nacista
Operirani ste od logike u nastojanju i teznjama da se razlikujete od njih.
Ekstremisti imaju svuda isti obrazac...mi, mi i samo mi...ostali u jame...

[storm]

Dosla žuta u Istru da ih malo pravi budalama i da malo lagi, ali odgovorise joj Nego treba Istra( mentalno najzdraviji u hrvatskoj) da zatraze neovisnost.

SVEČANOM sjednicom Skupštine Istarske županije u Pazinu je danas, u nazočnosti Kolinde Grabar- Kitarović te mnogih uzvanika, proslavljen Dan te županije i 74. obljetnica donošenja Pazinskih oduka o sjedinjenju Istre s maticom zemljom te 70. obljetnica Pariške mirovne konferencije, a na spominjanje doprinosa katoličkog svećenstva međunarodnoj potvrdi Pazinskih odluka, predstavnici antifašista žestoko su negodovali.

Dok je govorila o doprinosu Katoličke Crkve pripajanju Istre Hrvatskoj, predsjednicu su iz publike izviždali i na sam spomen katoličkog svećenstva. Isto se dogodilo i saborskom zastupniku Antonu Klimanu, kao izaslaniku predsjednika Hrvatskog sabora, koji je na spomen Katoličke Crkve prekidan zvižducima.

Zvižduci za Crkvu, uzvici za Tita

Kolinda je podsjetila kako su upravo u Istri pale prve žrtve fašizma u Europi i u njoj se razvio prvi antifašistički pokret. "Svaki istarski domoljub bio je antifašist , neovisno o ideološkoj pripadnosti , a poseban doprinos toj narodnoj borbi za slobodu dalo je katoličko svećenstvo" , rekla je Kolinda, nakon čega se u dvorani pazinskog Spomen-doma čulo negodovanje i dobacivanje članova antifašističke borbe SAB-a. Oni su, međutim, na svako spominjanje Josipa Broza Tita gromoglasno pljeskali i uzvikivali njegovo ime.

"Sjećajući se 70. obljetnice Pariške mirovne konferencije, treba naglasiti da je katoličko svećenstvo, predvođeno don Božom Milanovićem, objavom 'Spomenice hrvatskog svećenstva u Istri' i na druge načine tijekom Pariške mirovne konferencije dalo ključan doprinos konačnoj međunarodnoj potvrdi Pazinskih odluka. Taj doprinos nije nažalost nakon rata bio cijenjen. Naprotiv, Crkva je iz ideoloških razloga bila izložena različitim progonima, pa i ubojstvima svećenika i vjernika. I to treba reći kao jednu od istina u cjelini povijesti toga vremena", poručila je Kolinda koju su nakon sjednice iz dvorane prisutni sudionici NOB-a ispratili pjevajući partizanske pjesme i uzvikujući "Tito, Tito"

Niste vi nigdje mentalno zdravi...doduse nije ni cokolinda...
Tko ne pročita ovaj tekst živjet će u bijedi i neznanju. Uglavnom, zviždanje na spomen Bože Milanovića jasno pokazuje da sve petparačke floskule o antifašizmu ne da nisu ispravne, nego su potpuno politički bezvrijedne, isto kao i pijano pjevanje ustaških na svadbi u pet ujutro. No, dogmatski komunisti nisu u stanju pogledati istini u oči, kao niti dogmatski fašisti, pa im ostaju ti paleolitički rituali...


Don Božo Milanović je ikona istarskog antifašizma, a ne Tito i komunisti
Danijel Tatić
BLOG PIŠE
Danijel Tatić

Tko je zaslužan za pripojenje Istre Hrvatskoj? Tko ju je „prodao“ Italiji, a tko vratio matici zemlji? Pitanja su oko kojih se lome koplja u javnosti, pa stoga ni ne treba čuditi što je predsjednic...

Tko je zaslužan za pripojenje Istre Hrvatskoj? Tko ju je „prodao“ Italiji, a tko vratio matici zemlji? Pitanja su oko kojih se lome koplja u javnosti, pa stoga ni ne treba čuditi što je predsjednica bila izviždana u Pazinu od takozvanih antifašista kada se dotaknula ovog pitanja. Desetljeća jugoslavenskih historiografskih dogmi uzimaju svoj danak i danas, a on se najbolje osjeća upravo na primjeru Istre, regije u kojoj se politika još uvijek naveliko kiti Titovom inačicom antifašizma. No, još je Ivo Pilar davne 1915. godine zapisao da „činjenice imaju to neugodno svojstvo da postoje i dalje, bez obzira na to priznaje li ih se ili ne“! I upravo tom njihovom „neugodnom svojstvu“ trebamo zahvaliti što činjenice kad-tad izađu na vidjelo, sviđalo se to nekome ili ne sviđalo. Krenimo redom.
Jedna je od neugodnih činjenica za jugoslavensku historiografiju bila ta da Hrvati na Istri, kao hrvatskoj zemlji, imaju u prvom redu zahvaliti Austriji! Početkom 19. stoljeća Istarski poluotok je već stoljećima bio podijeljen između dvije države, Mletačke Republike (koja je vladala obalnim dijelom) i Austrijom (koja je imala vlast nad Pazinskom Knežijom, odnosno njezinim unutarnjim dijelom). Propašću Mletačke Republike i kasnijim porazom Napoleona, cijeli Istarski poluotok pripao je pod austrijsku vlast, da bi 1849. godine Istra postala zasebna teritorijalna jedinica koju je tvorio bivši mletački dio te austrijski dio s otocima Krkom, Cresom i Lošinjem. Ako pogledamo popis stanovništva Istre iz 1881. godine, vidjet ćemo da je u bivšem mletačkom dijelu živjelo 65.000 Hrvata nasuprot 96.000 Talijana, dok je u austrijskom dijelu živjelo 14.500 Talijana te 98.000 Hrvata. Neosporno je da su spajanjem ta dva dijela u jednu cjelinu Hrvati postali većinskim stanovništvom nove teritorijalne jedinice - današnje Istre s kvarnerskim otocima. Talijani su postali manjina jer je Austrija njihov etnički prostor utopila u veću, slavensku teritorijalnu cjelinu. Stoga nas ne trebaju previše čuditi ni određene talijanske povijesne aspiracije koje su uskoro doživjele svoju kulminaciju, a koje nisu do kraja zamrle ni danas.
Iako većinski narod, istarski Hrvati su sredinom 19. stoljeća bili mahom nepismeni, naviknuli na težak život i poniznost prema svojim gospodarima, Talijanima ili Austrijancima. Hrvatske inteligencije izvan krugova klera gotovo da i nije bilo. U duhu narodno-preporodnih težnji započinje duga i teška borba katoličkog svećenstva, kao okosnice hrvatske inteligencije u Istri, za opstojnost istarskih Hrvata. Na valu demokratizacijskih procesa, ponukan nedostatkom profane inteligencije, hrvatski kler se uključuje i u političku borbu kako bi hrvatskom narodu Istre osigurao prosperitet. Radom na prosvjetnom polju, katoličko svećenstvo postaje nacionalno-preporodnim, ali i nacionalno-integracijskom snagom Hrvata u Istri jer predano radi na povezivanju istarskih Hrvata s maticom zemljom. Zbog svog angažmana katolički svećenici dolaze u sukobe s talijanskim svećenstvom, političkim moćnicima, ali i talijanskim stanovništvom. No, ustrajan rad uskoro rezultira stvaranjem prvih generacija kadrih da na sebe preuzmu daljnju borbu za boljitak istarskih Hrvata i za povezivanje Istre s maticom zemljom.
Povijesnim neznalicama, ili onima koji ne vide van okvira Titove slike, treba pojasniti da u to vrijeme antifašista nije bilo, što je samo po sebi razumljivo jer je to vrijeme prethodilo pojavi fašizma. Odnosno, neznalicama bi trebalo objasniti da je borba za priključenje Istre matici zemlji počela i prije pojave nekima i danas toliko ljubljenog maršala. A tu borbu je započelo katoličko svećenstvo. U to ne treba sumnjati jer je ta činjenica toliko neoboriva da je se ni u Titovoj Jugoslaviji nije moglo pobiti, već se uz škrgutanje zubima nastojala gurnuti pod tepih.
Krajem Prvoga svjetskog rata dolazi do raspada Austro-Ugarske Monarhije, a Italija traži ispunjenje Londonskog ugovora iz 1915., kojoj su sile Antante platile Italiji uključenje u rat na njihovoj strani. Velika Britanija, Francuska i Rusija su Italiju platile između ostalog i Istrom! Prema tome, ako ćemo suditi o tome tko je Istru prodao Italiji, nema nikakve sumnje da su to učinili upravo Saveznici 1915. godine. Mada, ta činjenica ne može opravdati ni Rapalski ugovor iz 1920., ali ni Rimske ugovore iz 1941. godine! Činjenica je da su Istru prodali i Saveznici i Kraljevina SHS i NDH! Jednini koji je nisu prodali bili su Titovi partizani, ali nemojmo zaboraviti da se Italija tada našla na suprotnoj, gubitničkoj strani, pa je i njezina pregovaračka pozicija bila znatno umanjena. Politika je uvijek bila i ostala trgovina! U to nema sumnje.
Kada današnji ljubitelji Titovog lika i djela zvižde na spomen don Bože Milanovića, onda zvižde i samom antifašizmu! Jer je don Božo Milanović bio i ostao ikona istarskog antifašizma zaslužna za to da je Istra konačno priključena Hrvatskoj. Nepotrebno je da se na ovom mjestu raspišem o djelovanju don Bože Milanovića, osobe koja je vraćanjem Istre u hrvatsko okrilje stavila krunu na stoljetnu borbu katoličkog klera u Istri. Ta je stoljetna borba završena Milanovićevom pobjedom na Pariškoj konferenciji 1946. godine, kada je međunarodna komisija prihvatila Milanovićevu statistiku prema kojoj je u Istri bilo 75% hrvatskih i slovenskih, 13% mješovitih i 12% talijanskih župa. Iako je prema popisu stanovništva iz 1921. godine, koji su provodile talijanske vlasti, u Istri živjelo 90.000 Hrvata i 250.000 Talijana, Božo Milanović je komisiji predočio crkvenu statistiku koja se bazirala na crkvenim popisima obitelji, a koja je bilježila upravo suprotne brojke. Saveznička komisija je na kraju prihvatila sva Milanovićeva objašnjenja. Budući da je etnički princip bio ključan u donošenju odluke o pripadnosti Istre, zahvaljujući tim podacima Istra je kasnije pripojena matici zemlji, a skupa s Istrom pod komunističku vlast je došlo i hrvatsko svećenstvo. Kako su u Titovoj Jugoslaviji antifašizam i komunizam postali sinonimi, a vjera bila nespojiva s komunističkom ideologijom, nastala je i etiketa „klerofašista“. Jasno je da klerofašisti nisu ujedno mogli biti i antifašisti, kao što ni antifašizam nije mogao postojati prije fašizma, pa je i stoljetna borba katoličkog svećenstva za pripojenje Istre matici zemlji bila prekrivena komunističkom sjenom.
O toj sjeni je Titov represivni aparat svakodnevno vodio računa da slučajno koji tračak svjetla ne bi obasjao neku drugu istinu, različitu od one koju je propisivala Komunistička partija - Pavelić je prodao Istru Italiji, a Tito je bio zaslužan za povratak Istre matici zemlji. I tako su dva antifašista, Tito i Božo, živjeli svaki svoj antifašizam. Prvi totalitaristički, a drugi liberalan antifašizam. Totalitaristički antifašizam u obrani svoje ideologije i vječitom strahu od „neugodnog svojstva činjenica“ da postoje bez obzira na to priznali ih mi ili ne, imao je nužnu potrebu kontrolirati sve pore društva, a poglavito katoličko svećenstvo. Tako je zloglasna Udba imala i svoj odsjek za kler koji je rad katoličkog svećenstva držao pod prismotrom, pa su se i istarski svećenici na čelu s Božom Milanovićem našli na udaru Udbe koja je imala zadaću djelovanje klera u što većoj mjeri ograniči samo na crkvene krugove.
No, don Božo je bio prekaljeni borac koji nije pognuo glavu ni pred fašističkim prijetnjama. Stoga svoj rad o širenju istine o hrvatskom narodnom preporodu u Istri i borbi za pripajanje Istre matici zemlji izdaje u dva toma knjige pod naslovom „Hrvatski narodni preporod u Istri“. Bio sam taj sretnik koji je u zagrebačkom antikvarijatu za sitne novce uspio kupiti drugi tom ove knjige koji se bavi razdobljem od 1883. do 1947. godine i u kojemu Milanović opisuje antifašističko djelovanje katoličkog svećenstva i iznosi detalje o radu istarskog svećenstva pred savezničkom komisijom. Ono što me posebno oduševilo jest posveta autora Dušanu Dekaniću, inače šefu riječke Udbe za kler, kojemu Božo Milanović ostavlja pomalo sarkastičnu napomenu „za uspomenu!“. Ovaj primjerak Milanovićeve knjige u kratkoj posveti priča priču o kompleksnom odnosu državnog režima i klera, kao i o veličini jednog čovjeka koji je i svog progonitelja posvetom želio potaknuti na razmišljanje o dvije vrste antifašizma. Budući da mjesto i vrijeme naznačeni na posveti koincidiraju s mjestom i vremenom izlaska knjige iz tiska, možemo pretpostaviti da je ovaj primjerak potpisan na predstavljanu knjige u Pazinu 1973. godine. Je li i sam šef Udbe za kler svojim prisustvom „uveličao“ predstavljanje, ili mu je autor poslao knjigu s posvetom po nekom Udbinom agentu, zacijelo će ostati tajna. Sve dok možda jednog dana iz kuta nekog prašnjavog arhiva na svjetlost dana ne ispadne kakva arhivska kutija koja će razjasniti zacijelo vrlo intrigantan odnos ove dvojice suprotstavljenih antifašista, svećenika i njegovog progonitelja.

[Tokmak]

a kad sam ja nedavno ovdje prvi spomenuo tog istog Božu Milanovića kao najzaslužnijeg za povrat Istre matici Hrvatskoj netko mi je editirao post...

[storm]

a kad sam ja nedavno ovdje prvi spomenuo tog istog Božu Milanovića kao najzaslužnijeg za povrat Istre matici Hrvatskoj netko mi je editirao post...

Ja donosim samo i drugu stranu ...iskreno prvi put i cujem za don božu

[storm]

Inace...i tito i božo su mi jako nisko na listi prioriteta...

Ovo je katastrofa, danas i sad...a tek ce se vidjeti sav razmjer ovog uzasa.
Ljudi odlaze tj brutto place odlaze...otkud vise mislite izvlaciti bagro uhljebaska?!

95 škola bez prvašića - to je nacionalna tragedija
| GORAN VOJKOVIĆ


SJEĆATE se tog prvog dana škole? Uredno odjeveni, počešljani, s prevelikom torbom, držeći za ruku majku ili oca, dok su baka ili djed skrivećki pustili koju suzu, nesigurno ste kretali prema školi. S jedne strane, bila je to nepoznata i pomalo strašna zgrada. S druge, pričali su vam kako sada imate i obveze. Smatrali ste da time pomalo ulazite u svijet odraslih. Dolazak prvašića uvijek je poseban događaj – stiže nova generacija, stižu djeca koja će osam godina kasnije otići kao već uvelike formirani ljudi. Ciklus obrazovanja, odrastanja i života kreće ponovno, kao i svake jeseni.
>> U devedeset pet škola ove godine nije upisan nijedan prvašić, sedam ih se potpuno zatvara


No, u tužnih 95 škola u Hrvatskoj ove godine neće biti tog veselog dana. U punih 95 škola nema niti jednog prvašića. Hrvati odlaze. Oni koji ne odlaze nemaju djecu ili imaju po jedno, maksimalno dvoje. Devedeset i pet škola ove godine nije imalo čast i obvezu primiti nove prvašiće i početi ih oblikovati u ljude koji će izići nakon osam godina.

Osim tih 95 škola, zatvara se i sedam područnih škola. Neke su možda zatvorene s razlogom, jednostavnije je i kvalitetnije organizirati nastavu u većem mjestu, ako postoji primjeren javni prijevoz. No, neke su zatvorene jer nema više niti jednog učenika. Nikoga nema da ujutro uđe kroz pomalo oronula vrata, pozdravi i sjedne u svoju učionicu. Barem s jednim ili dvoje drugih učenika. Svi su otišli.

Svjetlo područnih škola

Ima tih područnih škola, danas mahom zatvorenih zgrada po cijeloj Hrvatskoj. Davno je to bilo, nema više ni živih svjedoka, bijaše to prije nego što je Penkala lansirao svoj patent, suvremenu penkalu, kada su savjetnici careva, ministara, banova krasopisom ispod carskog grba pisali kako u svim krajevima Austro-Ugarske treba graditi škole, jer gospodarstvo traži školovane i pismene radnike.

Po političkoj odluci, inženjeri su dolazili u sela i gradili školske zgrade, uglavnom tipske. Dolje podrum s malim prozorima, za spremanje ugljena, u prizemlju učionice, gore stančić ili dva za učitelje, a kasnije, kada su došle i ženske škole, i pokoju učiteljicu. Domar bi rano ustao, možda već u pet sati, kako bi zagrijao peći, da djecu dočeka topla učionica. Učitelj bi ustao nešto kasnije, pažljivo se obrijao i obukao svježe uštirkanu košulju, zakopčanu do zadnjeg gumba – bio je on simbol ne samo škole, već i države i napretka. Onaj koji donosi znanje u zaostala sela, onaj koji uči o novim krajevima, onaj koji prenosi nove vijesti iz sve zanimljivijeg svijeta. I sada kada prođete pokraj tih često uščuvanih zgrada kao da osjetite toplinu nekadašnjih učionica, veselo trčanje djece i pogled učitelja koji je službom često došao u selo za koje nikada nije znao, noseći u jednoj ruci platneni kofer, a u drugoj naramak knjiga.

Carstva, kraljevstva i republike su se mijenjali, preuređivale su se i te zgrade, gradile se i nove, no osnova je ostala ista. Čak i današnje generacije sjetit će se domara u kariranoj košulji i plavoj kuti koji je rano ustajao da bi zapalio na vrijeme kaljeve peći, sve dok 80-ih godina manje-više sve škole nisu dobile centralno grijanje. A onda i asfalt do svakog sela koji je omogućio da djeca idu organizirano u veće mjesto. Područne škole ostale su rijetkost, ali dragocjen simbol vremena i znanja.


Preživjele su svašta – ali sedam ih nije preživjelo 2017. godinu. Nije preživjelo masovan odlazak mladih. Nije preživjelo totalnu depopulaciju ogromnih dijelova Hrvatske. Nije preživjelo totalne idiote na svim razinama vlasti koji svojim bahatošću, neznanjem i sitnim interesima vode Hrvatsku u propast. Vode je u propast gore nego svi dosadašnji okupatori.

Negdje drugdje bi vlada zasjedala

No, putem tih malih područnih škola krenule su i one u većim mjestima. Devedeset i pet škola neće ugostiti niti jednog prvašića. Nitko neće učiti slova. Nitko neće učiti prve brojeve i nikome učitelj ili učiteljica neće otkrivati tajne prirode. Ciklus je prekinut. Za osam godina neće iz tih škola izići mladi 14-godišnji ljudi. Neće upisati srednje škole, formirati se kao ljudi, naučiti zanate i pripremiti se za fakultet. Ni fakultet neće nikada upisati. Ti ljudi ne postoje. Barem ne postoje u Hrvatskoj, jer su ih ruke roditeljske koje djeci žele najbolje povukle u noćni autobus za Njemačku. Taj ciklus, nit života i znanja koji čini društvo prekinut je na najmanje devedeset pet mjesta u Hrvatskoj, plus tih sedam područnih škola.

Djeca koja su tu trebala ići ili se nisu rodila ili su, još češće, polaznici neke njemačke, irske ili kanadske osnovne škole. Nikada se neće vratiti. U cijelom svijetu natalitet pada, mijenja se stil života pa su i obitelji manje – no ono što se događa u Hrvatskoj je nacionalna tragedija. Jedni previše depresivni da uopće razmišljaju o obitelji, drugi upravo radi obitelji zaključuju da je najbolje otići. Naš demografski raspad (jer uredno već možemo koristiti taj naziv) je mehanički, odlazi se, i to cijele obitelji.

U nekoj drugoj zemlji – devedeset pet škola bez prvašića bila bi vijest dana i vlada bi zasjedala o tome, ovdje u nas ništa, vijest k'o vijest…

A idioti koji nam vladaju nemaju pojma – shvaćaju da nešto nije u redu, čak i sukladno svojim suženim mogućnostima razmišljanja. Sabor, recimo, ukida porez na prvu nekretninu da bi uveo sufinanciranje iste, kao da je to sada glavni problem (a nekretnine na rasprodaji u pola Hrvatske!). Ako je glavni problem nekretnina – kako to da Hrvati masovno odlaze u Irsku gdje za 1000 Eura dobiju podstanarsku sobicu? Ljudi koji vladaju Hrvatskom o tome nemaju pojma, njima je sve u nekoj jednostavnoj računici: „Hajdemo nekima osigurati stan (usput riješimo banke neprodanih stanova) i ljudi će ostati!“ Kao da je svima cilj sitno preživljavanje i kredit na stan od 30 godina. Što još mogu ti vladajući ponuditi? Poneki posao u javnom sektoru. Više od toga, život dostojan ovog stoljeća, naši vladajući ne znaju ponuditi.
>> HDZ-ov slavonski župan: "Za iseljavanje su krivi mediji, nema bolje zemlje od Hrvatske"
Budimo jasni – nemaju pojma ni vladajući ni oporba kako zaustaviti iseljavanje i još manje imaju pojma kako Hrvatsku učiniti zemljom u kojoj će ljudi rado imati po 2-3 djece. Njihova uska politička razmišljanja i umovi, navikli samo na jednostavne računice te ono „Ima mene tu?“, ne mogu pojmiti što je sve potrebno i koliko je složeno imati više djece – i to ne samo materijalno.

Na kraju vidimo, počeli su se neki među vladajućima i jako nervirati zbog svega – pa u sjevernokorejskom stilu pričaju kako je ovdje najbolje na svijetu, a eto zločesti mediji tjeraju ljude vani. Vjerojatno ni sami ne vjeruju u to što pričaju, a valjda misle da je bolje govoriti gluposti nego šutjeti. No, imaju dovoljno pameti da shvate kako je sve manje ovaca za šišanje, pa bi i njihov položaj kad-tad mogao doći u pitanje.

[Socrates]

I Marx je bio Židov.

I to je neka zavjera.

[Krokodil Behko]

Nacrt prijedloga Zakona o porodici (Obiteljski zakon), koji je tek pušten u proceduru javne rasprave u Hrvatskoj, već prvog dana je izazvao brojne žestoke kritike

Nacrt prijedloga Zakona o porodici (Obiteljski zakon), koji je tek pušten u proceduru javne rasprave u Hrvatskoj, već prvog dana je izazvao brojne žestoke kritike i revolt zbog nekih odredaba, posebno one koja kaže da bez djece nema porodice.

"U smislu ovog Zakona porodicu čine: majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive."

Nacrtom predloženog zakona nije zadovoljan ni premijer Andrej Plenković koji je na sjednici vlade ranije danas rekao da ubuduće nijedan zakonski akt neće moći ići u javnost prije nego prođe koordinaciju u nadležnim tijelima vlade.

"Ovakvi dokumenti mogu izazvati veliku pažnju, a u vrlo su ranoj fazi rasprave, elektronskog savjetovanja s javnošću. Moramo se puno kvalitetnije koordinirati na nivou vlade", rekao je Plenković, prenijeli su hrvatski mediji.

Nacrtom novog predloženog Zakona o porodici šokirana je i bivša ministarka Milanka Opačić.

"Ovakva definicija porodice je užasno diskriminatorska. Zar više niste porodica ako vam je dijete umrlo", zapitala je ona.

Podsjetila je na postojanje preporuke Europske unije da se porodica ne definira zakonom jer su danas porodice toliko različite da ih je, kako je rekla, teško definirati.

"Vjerojatno ću pisati amandmane na te budalaštine", najavila je Opačić.

Doktor porodičnog prava, advokat Krunoslav Olujić kaže da taj nacrt diskriminira mnoge, a kao primjer je naveo istospolne zajednice u kojima postoje djeca iz prethodnog braka.

Nije siguran, kaže, koliko je taj nacrt u skladu sa Ustavom, ali ni sa drugim međunarodnim dokumentima koje je Hrvatska potpisala, a sasvim sigurno nije u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava.

Prema njegovim riječima, ovaj nacrt je nastavlja ono što propagira desničarka Željka Markić, predsjednica udruženja U ime obitelji.

Smatra i da aktualni zakon iz 2015. godine u cjelosti zadovoljava potrebe hrvatskog društva pa je, prema njegovim riječima, novi nepotreban.


(index.hr)

[Socrates]

Zasto im to uopste treba?

Mozda bi trebali da idu i korak dalje i da zakonom definisu ljudsko bice, zenu i muskarca.

[Krokodil Behko]

Svećenik zbog silovanja dječaka, dobio kaznu društveno korisnog rada, a Pernar zbog dva grafita na zidu dva mjeseca zatvora.

Pa šta je s ovom Hrvatskom više

[storm]

Zasto im to uopste treba?

Mozda bi trebali da idu i korak dalje i da zakonom definisu ljudsko bice, zenu i muskarca.

Zato jer debili vladaju
Ovo je strašno....sprdamo se sa saudijcima....a ni ovi nisu daleko odmakli
kad ti ovakve uzdrkane babetine određuju sto jesi a što nisi....direkt me lijevo guraju



Piše: D.H., M.P.Š.

Foto: FAH, screenshot: E-savjetovanje

NAKON što je jučer u javnu raspravu pušten novi Obiteljski zakon, u veoma kratkom roku na isti su počele pristizati reakcije javnosti. Nizu građana, komentatora i političara zasmetale su formulacije koje se tiču definiranja obitelji.

Jedna od njih je i ona prema kojoj se predlaže da žena i muž nisu obitelj ako nemaju djecu.

> NOVI OBITELJSKI ZAKON Niste obitelj ako nemate djecu, a niste obitelj ni ako vam je dijete umrlo

Nakon što je prijedlog Zakona ministrice obitelji Nade Murganić izazvao buru u javnosti, reagirao je i sam Andrej Plenković te najavio da će ubuduće prijedlozi zakona morati proći formalni oblik rasprave kroz vladina tijela i samu vladu prije nego budu upućeni u javnu raspravu.

>> Plenković napao članove vlade zbog novog Obiteljskog zakona, smeta mu što je već došao u javnost

"Napravit ćemo novi metodološki iskorak kojim nacrti propisa, a u ovom trenutku ne ulazim u meritum, neće više ići u postupak savjetovanja na sadašnji način, budući da su to dokumenti koji nisu prošli ni koordinaciju, niti ih je vidio predsjednik vlade niti Ured (vlade)", najavio je tako danas premijer.

Murganić izazvala tenzije među vladajućima

Usto, prijedlog Zakona generirao je i tenzije unutar vladajuće koalicije HDZ-a i HNS-a. Iz Štromarove stranke tako su danas poručili kako nemaju namjeru podržati takvu "neprihvatljivu definiciju" obitelji i formulacije koje nudi novi Obiteljski zakon.

"Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati neće podržati prijedlog novog Obiteljskog zakona koji je jučer pušten u javnu raspravu. U 21. stoljeću potpuno je neprihvatljiva definicija obitelji koja kaže da bračni par bez djece nije obitelj", poručili su iz HNS-a.

Povukli prijedlog Zakona

U roku od samo nekoliko sati od Plenkovićeve objave te nakon žestokog protivljenja javnosti, prijedlog Zakona je nestao sa stranica za javno savjetovanje, a link na isti, koji je postavljen na stranicama resornog ministarstva, nije više funkcionalan.

>> HNS se hvali: Obiteljski zakon ide na doradu zbog nas

No, uklanjanje prijedloga sa stranica za e-savjetovanje ne znači i da je ovom slučaju kraj. Da je Plenković zbilja htio poslati jasnu poruku, smijenio bi ministricu Murganić i tako stao na kraj ovoj priči. Pošto je prijedlog Zakona bez najave samo povučen, na rasplet cijele sramotne epizode još ćemo morati pričekati.

Indexu je to potvrdila i ministrica Nada Murganić, koja nam je poručila da je Zakon povučen na doradu.

Murganić za Index: Povukli smo zakon na doradu

"Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku osnovalo je 2016. godine Radnu
skupinu za izradu Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, a kako bi se razriješili prijepori nastali
primjenom Obiteljskog zakona iz 2015. godine, čiju ustavnost preispituje Ustavni sud.

Navedena Radna skupina, sastavljena od stručnjaka iz područja obiteljsko pravne zaštite, izradila je
Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona koji je sukladno proceduri upućen u e-Savjetovanje.

Već prvoga dana javnog savjetovanja, na Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona stavljen je cijeli niz
primjedbi i prijedloga na određene zakonske odredbe.

Svjesni važnosti područja koje uređuje Obiteljski zakon, kao i u najboljem interesu zainteresirane
javnosti, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku povlači zakon sa Javnog
savjetovanja na doradu", objasnila je Murganić.

[storm]

Svećenik zbog silovanja dječaka, dobio kaznu društveno korisnog rada, a Pernar zbog dva grafita na zidu dva mjeseca zatvora.

Pa šta je s ovom Hrvatskom više

I tu su kozojebi uzjahali....katolibančuge jebene..


Za silovanje djece u Hrvatskoj se gule krumpiri
Piše: Martina Pauček Šljivak


Foto: 123 RF, Index

KATOLIČKI svećenik s područja Slavonije i Baranje koji je silovao 15-godišnjeg dječaka umjesto zatvora će guliti krumpire ili raditi neki drugi "društveno korisni" posao. Iako je osuđen na godinu dana zatvora, kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro pa će tako odraditi 730 sati društveno korisnog rada, kako stoji u nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Osijeku.

>> Svećenik iz Slavonije silovao dječaka, ali ne mora u zatvor: "Ovo znamo samo Bog, ti i ja"

U Splitu je prije dvije godine 59-godišnjak osuđen na pet godina zatvora jer je višestruko silovao svoje dvije unuke između 2006. i 2011. godine, odnosno od njihove 11. do 15. godine.



U studenom 2013. godine petorica su u Zadru grupno silovala 17-godišnju djevojku, trojica su dobila ukupno manje od 9 godina zatvora, a dvojica nisu ni završila u zatvoru, već su kažnjena nadzorom.

Ovo su samo neki od slučajeva koji su sablaznili javnost. U Hrvatskoj je praksa da silovatelji često dobiju samo godinu dana zatvora. To nam je potvrdila Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, jedinog centra u Hrvatskoj za žrtve seksualnog nasilja.

Smanjene kazne za silovanje

Milanovićeva vlada još je k tome 2013. godine smanjila kaznu za silovanje. Prije je minimalna zatvorska kazna za takav zločin iznosila od 3 do 10 godina, međutim od 1. siječnja 2013. ona prema Kaznenom zakonu iznosi od godinu do 10 godina.

"Problem je što, ako želite prijaviti seksualno nasilje, postupak od prijave do prve nepravomoćne presude traje 3 godine. Zatim žalbe produžuju rok do pravomoćne presude pa na kraju od prijave do prve pravomoćne presude prođe 5 do 6 godina, da bi napadač na kraju izašao na slobodu već nakon godine dana, odnosno još dobije raniji otpust zbog dobrog vladanja pa je na slobodi već nakon osam mjeseci.

U mnogim slučajevima je prijava i odgođena jer nema materijalnih dokaza, a često se žrtvama ne vjeruje. U Hrvatskoj imamo zastaru na ovakve zločine, jedino smo uspjeli da kod silovanja djece zastara ne kreće od počinjenja silovanja, već od punoljetnosti djeteta, no ipak postoji zastara, dok u nekim zemljama EU-a ne postoji, baš kao ni za ratni zločin. Međutim, kod nas ipak postoji zastara za silovanje, a zna se dogoditi da nam se javi žena kad već ima 30 godina, tek tad uspije shvatiti što je proživjela u djetinjstvu, no na snagu već stupa zastara.

A seksualni predatori najčešće pucaju na dob žrtvi koje su nesamostalne, ne znaju procjenjivati, lakše ih je zastrašiti. Moramo raditi na ukidanju zastare i na tome da javnost radi pritisak kako bi se stvari promijenile", naglasila je Mamula u razgovoru za Index.

"30 posto djece nikad nije progovorilo o zlostavljanju"

Međutim, o temi seksualnog zlostavljanja djece uopće se ne govori, navodi Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih koja dugi niz godina radi sa zlostavljanom djecom. Osim u tom trenu kad neki slučaj dospije u medije. Kao što je, primjera radi, ovaj s dječakom kojeg je silovao svećenik.

"Seksualno zlostavljanje obavijeno je tajnošću i šutnjom. Često odrasli ne žele znati da se djeci takve stvari događaju pa znaju reagirati okrivljavanjem djeteta, negiranjem ili umanjivanjem važnosti događaja, optuživanjem djeteta da laže, indiferentnošću, ljutnjom, izbjegavanjem razgovora o toj temi, a najčešće negativne reakcije okoline dobiju manja djeca", rekla je dr. Buljan Flander.

Istraživanja su, kaže, pokazala da su jedna trećina žrtava seksualnog zlostavljanja djeca do šest godina, a 30 posto djece nikad nije progovorilo o zlostavljanju, osim anonimno u istraživanju. Jedna trećina zlostavljača su mama, tata, očuh i maćeha, dok su u ostatku bliža obitelj i prijatelji.

Prema istraživanju, prosjek vremena proteklog od početka zlostavljanja do razotkrivanja traje od 10 do 16 godina, a ima i slučajeva gdje je prošlo 56 godina. U Hrvatskoj pak postoji zastara za ovakve zločine, što smatra izuzetno lošom odredbom.

"Što se tiče kazni, kao osoba koja radi sa žrtvama smatram da su kazne često neprimjerene i neadekvatne, a posebno se ne slažem s tim da postoji zastara. Što se tiče registra pedofila, mi ga imamo, ali je neadekvatan i nedostatan. U njemu su samo osuđeni pedofili i oni se ne moraju javljati policiji ni ako su promijenili izgled i mjesto boravka, a poslodavci u Hrvatskoj koji rade u dječjim ustanovama ne moraju tražiti izvod iz registra pedofila", rekla je dr. Buljan Flander.

Ističe kako bi trebala postojati zakonska osnova da svi u Hrvatskoj koji rade s djecom obavezno moraju donijeti izvod iz registra.

Dodatna trauma na sudu

Progovorila je i o kaznenim procesima pa je tako naglasila da na djecu loše djeluju ponavljani intervjui i duljina sudskog procesa. Naime, često se događa da sam sudski proces traje kao i život djeteta.

"Primjerice, dijete je sa šest godina seksualno zlostavljano i prođe još toliko dok se proces na sudu ne završi. Ono što je traumatizirajuće za djecu je što se višekratno ispituju, a s obzirom na to da za seksualno zlostavljanje najčešće nema dokaza, sve ovisi o iskazu djeteta i o tome koliko je stručan onaj koji uzima djetetov iskaz. To je dodatna trauma za dijete, žrtve zlostavljanja nam to opisuju kao veliku traumu jer stalno moraju prepričavati što im se dogodilo i iznova to proživljavaju", kaže dr. Buljan Flander.

Umjesto da se postrože kazne za pedofile i da se osigura kontrola nad njima, država pokazuje inertnost prema toj problematici. Još dok je ministar pravosuđa bio Ante Šprlje, u intervjuu za Index je rekao da država za takve stvari nema novaca.

"Trenutno u bazi imamo oko 1500 registriranih pedofila. No prema našem zakonodavstvu nemamo osigurano provođenje ikakve kontrole nad njima nakon odsluženja kazne. Takva kontrola košta. Problem je što za to nemamo novaca, iako smatram da briga o sigurnosti djece treba biti prioritet", rekao nam je tad Šprlje.

Da podsjetimo, nakon što pedofil odsluži kaznu zatvora (ako uopće dospije u zatvor), on može mirno odšetati i doseliti se u zgradu ili naselje puno djece bez da itko to zna. I tako dalje nastaviti činiti najgnjusniji zločin.

[Krokodil Behko]

Smjesta povučen prijedlog, a ima i onih koji su se prerano radovali.

[storm]

Smjesta povučen prijedlog, a ima i onih koji su se prerano radovali.

To je ta babetina ...iz njenog laboratorija sve i ide...