25 godina od zločina u Biljanima: U jednom danu ubijeno 200 stanovnika krajiškog sela
Iz godine u godinu, u sjeni obilježavanja srebreničkog genocida, sjećanje na jedan od najvećih zločina koji se dogodio za vrijeme rata u BiH, u mjestu Biljani u općini Ključ, ostaje skoro neopaženo. Upravo u Biljanima, 10. jula 1992. godine pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga izvršili su pokolj i egzekuciju blizu 200 muškaraca, žena, djece i staraca.
Napad na selo je počeo u ranim jutarnjim satima, na današnji dan, a predvodila ga je 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji s rezervnim i aktivnim policajcima. Nakon ulaska u selo, srpske snage su u zaseoku Brkići naredile da civilno stanovništvo napusti kuće, a potom su odvojili žene i djecu od muškaraca.
"Tog kobnog jutra, oko 4 sata, srpske snage su sa svih strana ušle u naše mjesto. Sve stanovnike koje su zatekli u svojim kućama odvodili su pred osnovnu školu koja se nalazila u centru Biljana. Nakon ispitivanja, egzekuciju su vršili odmah ispred škole i okolnih kuća", priča za Klix.ba Ermin Vučkić, tadašnji efendija biljanske džamije, a danas glavni imam Medžlisa IZ Ključ.
Prema njegovim riječima, tog dana u Biljanima je ubijeno blizu stotinu muškaraca, žena i djece.
"Pored toga, dva autobusa u kojima je bilo 88 muškaraca odveli su u koncentracioni logor Manjača. Međutim, tamo nije bilo mjesta da ih smjeste pa su ih vratili, sve redom pobili, i zajedno s ovih stotinu bacili u masovnu grobnicu Lanište koja je otkrivena 1996. godine i u kojoj je pronađeno 188 tijela. Iako, nisu sva tijela prebacili na Lanište, pronašli smo i nekoliko grobnica u dvorištima kuća, iza i ispred stambenih objekata, gdje su ljudi ubijani i odmah ukopavani", objašnjava Vučkić.
Biljani: Ubijeno blizu 250 muškaraca, žena i djece
Ukupno je u Biljanima od 1. juna, kada je ubijena prva žrtva, do augusta, kada su pobijene posljednje žrtve, ubijeno 258 muškaraca, žena i djece, mada su skoro svi pobijeni kobnog 10. jula, prije 25 godina. Oni koji su uspjeli izbjeći odvođenje, većinom su i preživjeli zločin.
"Iako su većinu žena i djece, nakon ispitivanja pred školom, vratili kućama, neke su ubijali i tu nije bilo nekog pravila koga su ubijali, a koga ne. Dovoljno je bilo da ste muslimani i da ste živjeli u tom mjestu. Pretpostavljam da su neke žene ubijene jer su vidjele pojedine egzekucije i ubistva", ističe ef. Vučkić.
Glavni imam Medžlisa IZ Ključ objašnjava kako se njegova porodica uspjela spasiti od zločinaca.
"Ja sam, nekoliko dana prije 10. jula, kada su već počela odvođenja, hapšenja, maltretiranja i pojedinačna ubistva, zajedno sa suprugom i malom bebom prešao da živim kod roditelja. Tog jutra otac je čuo da se puca i nešto dešava, probudio nas je, i napustili smo našu kuću. Smjestili smo se u jednoj staroj napuštenoj kući i, hvala Bogu, nisu nas pronašli i svi smo preživjeli", prisjeća se ef. Vučkić.
Najstarija žrtva 85 godina, najmlađa beba od 4 mjeseca: Danas dženaza jednoj žrtvi
Pored spomenute grobnice Lanište, 24 tijela ubijenih Biljana pronađena su i u masovnim grobnicama Crvena zemlja 1 i 2, dok su ostala bila pokopana u pojedinačnim grobnicama u dvorištima i oko kuća u Biljanima, odnosno na mjestima ubistava.
Među stotinama žrtava, 85-godišnji Bećo Ćehić je bio najstariji, a najmlađa 4-mjesečna beba Amila Džaferagić koja je umrla u jami stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.
Dvjesto pedeset Biljana, odnosno žitelja Brkića, Donjih Biljana, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Čehića, Mešana i Jabukovaca ukopano je na Šehidskom mezarju u ovom mjestu, od čega je izvršena identifikacija 220 tijela, dok za 30 još nije. Trenutno se traga za tijelima još osam mještana.
Danas će na Šehidskom mezarju Biljani biti klanjana dženaza i obavljen ukop Ismeta Mešanovića koji je na dan ubistva imao 24 godine, dok je prošle godine klanjana dženaza za šest ubijenih stanovnika Biljana. Inače, ranijom odlukom Općinskog vijeća, 10. juli je Dan žalosti u općini Ključ.
Za zločin osuđena samo jedna osoba
Sud BiH je za zločine u Biljanima u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije, koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona srpske vojske naredio masakr i učestvovao u njemu. Godinu kasnije, Samardžija je osuđen na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, a presudom su potvrđeni navodi iz optužnice o masovnim zločinima protiv bošnjačkih civila.
Pored njega, niko od lokalnih Srba i onih koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nije osuđen.
Ključ je jedna od općina gdje su izvršeni najveći zločini u proteklom ratu. Kontinuirano su od maja do septembra 1992. vršena masovna ubijanja Bošnjaka. Pored Biljana, veliki zločini i ubistva civila dešavali su se i u naseljima Velagići, Prhovo, Krasulje i Ramići.
U Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani ili tačnije ekshumirani u još osam gradova. Do kraja 1992. godine, blizu 17.000 Ključana, odnosno skoro cjelokupno nesrpsko stanovništvo, bilo je prisiljeno napustiti općinu Ključ.
(klix)
:
preseli(mo) se drugdje 
