Ratni zločini - zločinci - suđenja

[storm]

Kamo sreće da se novinar zadržao samo na svjedočenju Lazarevića.

Šteta što je tako kvalitetno svjedočenje dobro upućenog insajdera nevješto pokušao iskoristiti za politički obračun sa Račanom, Mesićem, Josipovićem.

Ovako je samo razvodnio svjedočenje kapitalca.

Istina, ali samo sam kopirao članak u kompletu, a bit je svjedočenje baš bitnog svjedoka, što bi trebala i bih iskoristiti... Zašto nije, ne znam.
Novinar, očito režimski nastrojen (hdz) to odmah okreće i iz okreće dodatno, al ništa novo.

[storm]

Dan kada je prijedorska policija strijeljala 200 Bošnjaka i Hrvata

5E3B3B60-9193-44C0-8E3D-E0CEFFE8FC0C_w1200_s.jpg

Dan kada je prijedorska policija strijeljala 200 Bošnjaka i Hrvata
Foto: Screenshot - Vijesti.ba
Na Korićanskim stijenama, mjestu gdje je 21. augusta 1992. godine strijeljano oko 200 logoraša koji su bili zatvoreni u prijedorskim logorima, obilježena je 27. obljetnica ovog zločina.

Kao i ranijih godina, bačeno je 200 ruža u provaliju gdje su padala tijela ubijenih logoraša. Još se traga za posmrtnim ostacima 98 žrtava.

“Svi su strijeljani, pobacani u jamu koja je dubine preko 200 metara”, kaže Jasmi Mešković.

On ističe da je u ovim masovnim egzekucijama bilo preživjelih koji su uspjeli prenijeti svjedočenja o tome šta je se desilo.

“I ove godine je svakako prilika da žrtve, porodice žrtava, prijatelji i svi oni koji imaju osjećaje i poštovanje odaju počast i sjećanje na sve žrtve, da budu u funkciji istorije svjedočenja, kulture sjećanja, da se bore protiv zaborava, kako na žrtve strijeljana na Korićanskim stijenama tako i sve žrtve u BiH tokom perioda 1992.- 1995. godine“, kaže Mešković.
Dodaje da se posmrtni ostaci sa zadnje ekshumacije na Korićanskim stijenama nalaze se u identifikacionom centru Šejkovača.

„Nažalost, ti posmrtni ostaci nisu kompletni”, kaže Mešković i dodaje da će proces ekshumacija i traženja posmrtnih ostaka još prilično potrajati.

On kaže da su Korićanske stijene jedan poseban spomenik o samoj strukturi odabira tih ljudi, o namjeri zločinaca da taj čin izvrše.


„Ti ljudi koji su strijeljani na Korićanskim stijenama ili njihove porodice su dale po 100 maraka da ih puste u Travnik. Međutim smišljeno je bilo uzimanje novaca i smišljen je čin unaprijed i znalo je šta će se desiti na Korićanskim stijenama i na kraju to se i obistinilo”, kaže Mešković.

Osim Darka Mrđe, koji je pred Haškim tribunalom priznao krivicu za zločin počinjen na Korićanskim stijenama i osuđen je na 17 godina zatvora, u Sudu BiH je pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca.
Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine su dobili Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja; Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Zatvorska kazna u trajanju 15 godina izrečena je Željku Stojniću.

Damir Ivanković je osuđen na 14 godina, Ljubiša Četić na 13, a Gordan Đurić na osam godina zatvora, i njima trojici su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje koje su potpisali s Tužilaštvom BiH.

[Krokodil Behko]

Malo.
To nije ni četvrtina od ukupnog broja zločinaca.

[Krokodil Behko]

U Prijedoru će danas biti pokopani:

1. Zulić (Latif) Nedžad (1970)

2. Zulić (Uzeir) Mesud (1966)

3. Balić (Selim) Jusuf (1951)

4. Beriša (Smail) Razim (1964)

5. Čolić (Muho) Hamdija (1961)

6. Muretčehajić (Hase) Idriz (1958)

7. Zulić (Alija) Mirsad (1961)

8. Zulić (Alija) Suad (1965)

9. Bajrić (Ramo) Šerif (1941)

10. Bajrić (Šerif) Zafir (1971)

11. Mujkanović (Redžep) Fahrudin (1963)

12. Sivac (Ibrahim) Merzuk (1961)

13. Šljivar (Halil) Omer (1963)

14. Sikirić (Smail) Mesud (1966)

15. Hodžić (Redžep) Rasim (1955)

16. Mujkanović (Esad) Senad (1971)

17. Grabić (Meho) Mustafa (1969)

18. Grabić (Meho) Vejsil (1971)

19. Bešić (Adem) Bećir (1931)

20. Jezerkić (Avdaga) Ahmet (1952)

21. Kahrimanović (Fehim) Dursum (1958)

22. Bešić (Meho) Nihad (1971)

23. Kešić (Hasan) Senad (1964)

24. Blažević (Hamdija) Ahmet (1962)

25. Garibović (Sadik) Samir (1973)

26. Bašić (Muharem) Rasim (1941)

27. Mehmedagić (Bećo) Ale (1951)

28. Jakupović (Mustafa) Armin (1967)

29. Jakupović (Mustafa) Dedo (1950)

30. Trnjanin (Ibrahim) Zijad (1946)

31. Bešić (Muhamed) Nihad (1966)

32. Kahrimanović (Edhem) Almir (1963)

33. Mrkalj (Omer) Himzo (1942)

34. Salihović (Hilmo) Nedžad (1970)

35. Kapetanović (Mustafa) Alija (1970)

36. Ališić (Mehmed) Edin (1966)

37. Turkanović (Hamdija) Suad (1960)

38. Sivac (Munib) Nedžad (1971)

39. Sivac (Munib) Edin (1966)

40. Sivac (Šefik) Kasim (1968)

41. Krivdić (Zijad) Muharem (1971)

42. Fazlić (Refik) Almir (1960)

43. Mujkanović (Murat) Fadil (1940)

44. Bešić (Smajo) Nedžib (1954)

45. Pervanić (Omer) Mesud (1956)

46. Crnić (Derviš) Uzeir (1937)

47. Tadžić (Ibrahim) Zijad (1953)

48. Hegić (Avdo) Mesud (1955)

49. Vehabović (Miralem) Mirsad (1966)

50. Pervanić (Zaim) Mustafa (1942)

51. Kuburaš (Ćazim) Sabahudin (1971)

52. Elezović (Kasim) Fahrudin (1947)

53. Elezović (Salih) Hajrudin (1947)

54. Elezović (Hajrudin) Jasmin (1971)

55. Elezović (Muharem) Emir (1970)

56. Elezović (Muharem) Edin (1968)

57. Medić (Hilmija) Šefik (1949)

58. Muranović (Salih) Samir (1968)

59. Garibović (Emin) Zuhdija (1966)

60. Čejvan (Hasan) Alija (1950)

61. Čejvan (Ibrahim) Zijad (1967)

62. Mahmuljin (Arif) Ibrahim (1963)

63. Garibović (Osman) Šefik (1957)

64. Hrnić (Mumin) Harun (1967)

65. Kulašić (Mustafa) Husein (1970)

66. Muretčehajić (Jusuf) Edin (1971)

67. Kadirić (Meho) Zuhdija (1959)

68. Jaskić (Jasim) Fehret (1960)

69. Kulašić (Omer) Abaz (1950)

70. Krivdić (Mehmed) Nihad (1953)

71. Đonlagić (Kemal) Emir (1973)

72. Kljajić (Ahmet) Meho (1954)

73. Kljajić (Meho) Suad (1973)

74. Jakupović (Rešid) Ibrahim (1954)

75. Oruč (Osman) Refik (1970)

76. Gutić (Hasan) Mirsad (1968)

77. Avdić (Sulejman) Rasim (1939)

78. Bešić (Hamid) Zilhad (1941)

79. Blažević (Sulejman) Šerif (1947)

80. Softić (Edhem) Ekrem (1963)

81. Blažević (Sejdo) Džemal (1970)

82. Čolić (Đemal) Hasan (1971)

83. Kararić (Emin) Zebir (1945)

84. Kararić (Ahmet) Isak (1959)

85. Šljivar (Imšir) Omer (1960)

86. Blažević (Avdo) Elvir (1972)

***

[Krokodil Behko]

MASAKR MLADIĆEVIH ČETNIKA: Identifikovano deset žrtava iz masovne grobnice Lokvice na Igmanu

U prostorijama KJKP „Gradska groblja“ Visoko danas su identifikovani posmrtni ostaci žrtava koje su 5. juna ove godine ekshumirane iz masovne grobnice koja je pronađena na lokalitetu Lokvice na Igmanu.

Tada su ekshumirani kompletni posmrtni ostaci 12 žrtava proteklog rata. Radilo se o primarnoj grobnici, a pretpostavljalo se da su na tom lokalitetu sačekani i likvidirani Bošnjaci iz Donjih Hadžića koji su u ljeto 1992. godine pokušali preko Igmana preći na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH.

Nekim žrtvama bile su vezane noge vojnim opasačem. Uz njih su osim odjeće i obuće pronađeni i lični predmeti kao što su lijekovi, pribor za ličnu higijenu, nakit.

Lokacija grobnice otkrivena je zahvaljujući saradnji institucija i razmjeni informacija između Instituta za nestale osobe BiH, Tužilaštva BiH i SIPA-e, a značajan doprinos svojim učešćem dala je i Federalna uprava civilne zaštite. Na tačnu lokaciju ukazalo je više od 30 čahura koje su pronađene na mjestu zločina.



Nakon ekshumacije izuzeti su koštani uzorci žrtava radi utvrđivanja njihovog identiteta uz pomoć DNK analize. Do sada su u Institut za nestale osobe BiH stigli DNK nalazi za deset ekshumiranih žrtava te su njihove posmrtne ostatke danas i zvanično identifikovali članovi njihovih porodica.

Identifikovani su: Salko (Adem) Beganović, rođen 1949. godine, Fahrija (Ahmed) Hrnjić, rođen 1943. godine, Zahir (Džemail) Karavdić, rođen 1958. godine, Ahmed (Hamid) Lokvančić, rođen 1945. godine, Hasan (Alija) Nuhanović, rođen 1935. godine, Šefik (Avdo) Nuhanović, rođen 1959. godine, Almir (Mustafa) Nuhanović, rođen 1968. godine, Selver (Mušan) Piknjač, rođen 1957. godine, Mirsad (Derviš) Veljković, rođen 1965. godine, Hamdo (Hamid) Hasanović, rođen 1924. godine.

U toku je utvrđivanje identiteta za još dvije žrtve koje su ekshumirane iz ove masovne grobnice pa će njihova identifikacija biti naknadno zakazana.

O mjestu i vremenu ukopa žrtava u narednom periodu će odlučiti porodice.

(NAP)

[Zagorka]

Kad pročitam da su vezani prije streljanja

[Mister No]

Evo pujde malo u Tuzli na aerodromu, da odmori prije puta za Hag.

[Mister No]

Laki je malo neurozan...imo je i biti zasto...

[Krokodil Behko]

Radomir Šušnjar osuđen na 20 godina zatvora: Na živoj lomači spaljeno 57 civila

Radomir Šušnjar prvostepeno je osuđen na dvadeset godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjenog u Višegradu 1992. godine, a u pitanju je zločin u kojem je na živoj lomači spaljeno 57 civila.


Tužilaštvo BiH je teretilo Šušnjara da je sredinom juna 1992. godine učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine bošnjačkih stanovnika iz sela Koritnik.


Bošnjaci su bili zatvoreni u jednoj kući u Pionirskoj ulici, a prema navodima optužnice kasnije su bili natjerani da pređu u drugu kuću gdje je na njih pucano i potom su zapaljeni kada je ubijeno 57 osoba bošnjačke nacionalnosti.


U završnoj riječi, Odbrana Radomira Šušnjara ocijenila je da Tužilaštvo BiH nije dokazalo navode optužnice te zatražila da njihov branjenik bude oslobođen, nakon čega je Vijeće zakazalo izricanje presude za 30. oktobar.


Optužnica protiv Šušnjara potvrđena je u oktobru 2017. godine, a u junu naredne godine izručen je bosanskohercegovačkim pravosudnim organima iz Francuske.



(DEPO PORTAL)

[Krokodil Behko]

PROŠLO JE 27 GODINA OD NAPADA NA TUZLANSKI KONVOJ SPASA: Iz Tužilaštva odgovaraju - "Istraga je u toku"

Danas se navršava 27 godina od kada su jedinice HVO-a na prilazima kod Nove Bile, u naselju Rankovići napale, kako su ga nazvali “Tuzlanski konvoj spasa”. Konvoj je prevozio humanitarnu pomoć iz Evrope za BIH. Ubijeno je sedam vozača, većina učesnika konvoja je opljačkana i fizički zlostavljana. Za ovaj zločin još uvijek niko nije procesuiran.

U konvoju je bilo 146 kamiona, 9 kombija, 20 putničkih vozila, 2 saniteta, autobusi, roba u vrijednosti od 17 miliona tadašnjih DM, 500 tona robe koja nije procijenjena i 1,3 miliona DM u novcu. Sve je uništeno i opljačkano. U konvoju je bio Jasminko Hozić, kaže da je svjedočio premlaćivanju i pljačkanju učesnika konvoja. On se vraćao iz Slovenije za BIH, a u drugom autobusu su bili njegovi prijatelji.

“Oni su imali problema, jedan mi je prijatelj za 24 sata osijedio, drugi prijatelj je imao polomljena rebra. Nastala je opća pljačka. Kaže nismo mogli ništa, jer je sve bilo izmiješano, da smo počeli pucat moglo je biti još više žrtava.“

Hozić navodi da je konvoj razbijen u nekoliko dijelova. Jedni su usmjereni prema Vitezu, drugi prema Kamenolomu a treći na Pješčaru. Uz prijetnje pripadnika HVO, učesnici konvoja su morali istovarati robu iz kamiona, da bi je vojska prisvojila sebi.

“U pucnjavi koja je nastala, neselektivnoj pucnjavi koja je otvorena sa položaja HVO, pridružili su se i to je ono što čovjeka najviše iznervira i pogodi stanovnici tih sela, nastala je opšta pljačka onoga što se zateklo na kamionima, brašna, riže, sanitetskih pomagala, bilo čega”, kazao je Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, pravda, pomirenje” iz Tuzle.

Za ovaj zločin, tvrde iz Fondacije, još uvijek nije niko odgovarao.

“Mi u Fondaciji smatramo da ko god bude vodio tu istragu mora zakucat na vrata Marinka Jurčevića. Ja pokazujem, kao i prošle godine, taj čovjek je bio vojni tužilac HVO-a”, dodaje Alić.

27 godina od zločina, pomaka u istrazi nema. Iz Fondacije kažu da je na njihove upite o ovom slučaju odgovor Tužilaštva BIH uvijek bio isti – istraga je u toku.

[insomnia]

Taj cuveni hercegovacki poduzetnicki duh

[carobnjak N]

Obilježena 27. godišnjica od ubistva osmero djece u Vitezu za čiju smrt niko nije odgovarao


Prije 27 godina oko 20:45 sati od granate navođene s položaja Armije Bosne i Hercegovine u Vitezu je poginulo osmero djece, a šest ih je ranjeno. Godinama poslije, niko nije procesuiran, a porodice djece i danas su ogorčeni zbog toga.



Sanja Garić i njen brat Milan, Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović te Augustina Grebenar i njen brat Velimir poginuli su prij 27 godina kada je granata pala u neposrednoj blizini gdje su se igrali s ostalih šest prijatelja.

Kako se navodi, u naselje Podgradina 1993. godine s položaja Armije BiH, ispaljena je granata 120 mm koja je na mjestu eksplozije ubila petero djece, a troje je preminulo u bolnici. Djecu su, kako roditelji godinama pričaju, mogli prepoznati samo po odjeći. Roditelji, članovi porodica, prijatelji i mještani, kao i predstavnici udruženja iz proteklog rata svake godine odaju počast ubijenoj djeci, a roditelji već godinama zbog odnosa vlasti ne dozvoljavaju da se ova godišnjica politizira, a svake godine polaganjem cvijeća i svetom misom za djecu ne daju da se ovaj zločin zaboravi.

Roditelji osim što su ogorčeni zbog toga što niko nije odgovarao za ovaj zločin, razočarani su i na vlast koja im je tek prije dvije godine dala urbanističku i građevinsku dozvolu za izgradnju spomen-obilježja, a o ulici posvećenoj ovoj djeci niko i ne govori.

[damir5]

Leteci holandjanin. Zasto se to ne procesuira, ko stiti monstrume? Fuj.

[carobnjak N]

kako to da niko nije procesuiran, nema uopće osumnjičenih?
pa nije granata snajper pa ko zna ko je puco ali za artiljeriju postoji posada, postoji onaj ko je targetirao djecu kao metu itd

[insomnia]

Sta znaci granata navodjena sa polozaja ARBiH?

[damir5]

znaci otprilike ovo

Djeca imaju ime i prezime. A zločinca ni do danas nema. Postoje topnički dnevnici, lako se može provjeriti ko je bio na minobacačkom položaju te noći 10. juna i ko je izdao zapovijed da se puca po djeci. No, uz djecu je i pravda ubijena. Jer kako objasniti da se i 26 godina poslije nije pronašao monstrum ili monstrumi koji su ubili mališane?

Made in Holland je granata ispaljena neljudskom rukom koja ima svog vlasnika, koja ima zapovjednika, koja ima odgovornost, kao i glava iza te ruke. Pa ipak, i četvrt vijeka poslije ta ruka je na slobodi, ta ruka miluje svoju djecu i unučad i ta ruka sa tom glavom nije imala savjesti da se prijavi. A i kome bi, kad je država ne traži?!

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ka ... u-u-vitezu

[Krokodil Behko]

znaci otprilike ovo

Djeca imaju ime i prezime. A zločinca ni do danas nema. Postoje topnički dnevnici, lako se može provjeriti ko je bio na minobacačkom položaju te noći 10. juna i ko je izdao zapovijed da se puca po djeci. No, uz djecu je i pravda ubijena. Jer kako objasniti da se i 26 godina poslije nije pronašao monstrum ili monstrumi koji su ubili mališane?

Made in Holland je granata ispaljena neljudskom rukom koja ima svog vlasnika, koja ima zapovjednika, koja ima odgovornost, kao i glava iza te ruke. Pa ipak, i četvrt vijeka poslije ta ruka je na slobodi, ta ruka miluje svoju djecu i unučad i ta ruka sa tom glavom nije imala savjesti da se prijavi. A i kome bi, kad je država ne traži?!

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ka ... u-u-vitezu

Koji je to kalibar 120? Znam za minobacački 122.
I koja je vojska uvozila to iz Holandije?
Jel ispravno reći "Leteći nizozemac"?

[Mister No]

Obicno su minobacačke nazivali 60-ka, 80-ka i 120-ka.
Ovaj kalibar od 122 bio je rezervisan za haubice.

[damir5]

znaci otprilike ovo



http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ka ... u-u-vitezu

Koji je to kalibar 120? Znam za minobacački 122.
I koja je vojska uvozila to iz Holandije?
Jel ispravno reći "Leteći nizozemac"?

JNA je imala minobacac M75 120mm

A generalno, tekstovima Bursaća vjerujem, lik ne piše gluposti.

[carobnjak N]

ta vijest je sa klixa
a sigurno lažu, garant ih potkupili ili nešto