Ma možete vi to posmatrati kako zelite, ali, kad se priča o generacijama, i još se tvrdi da su neke prosle u bilo kojem smislu "bolje" od danasnjih, onda mi morate pružiti dokaze da to ima pokriće.
Rat jednostavno pobija sve takve tvrdnje. Ova iz uvodnog teksta to zaboravlja, jer zali za mladoscu. Sa jedne strane, srpske, upravo ove generacije o kojima ona prica sa sjetom
su "kupile" Milosevicevu ideologiju i bile njen glavni nosilac kroz devedesete. Bili to roditelji koji su odgajali ovu "bolju djecicu" ili sama "bolja djecica". Srpski narod nije stao iza Miloševića sporadično nego skoro u cjelosti, sa manjom ili većom dozom ekstremizma, ali skoro u cjelosti.
Sa druge strane, isto se moze reci i za hrvatske "bolje generacije" i kupovinu Tudjmanove politike u Bosni. Mada, moram reći da je otpor bio malo veći nego u Srbiji.
Sa trece strane, bosanske (da je tako nazovemo), iste te generacije su se vecinski klele u Jugoslaviju dok nije krenuo genocid nad Bosnjacima. Dakle, ili potpuno kupovanje manje vise fasistickih ideologija ili potpuno sljepilo. Imaju i Bosnjaci naravno ekstremista. Ovo su malo dublje stvari za raspravu, ali poenta je da sve to potiče iz ovih navodno boljih generacija.
Moje pitanje je "pa sta ako su današnja djeca sebičnija?"
Posto je očigledno gdje je odvela nesebičnost tih navodno boljih generacija, a bogami se i nakon rata pa sve do danas nisu proslavili, pitanje je sta su stvarni dometi tih navodno boljih generacija.
Možda ovi danas, što su navodno sebičniji, jednostavno bolje i prodju zato što su sebičniji.
Sebičnost, ako ništa drugo, može da znaci i izdvajanje iz narodnog folklora i mentaliteta čopora, pošto gledaš isključivo svoj interes.
Možda manje imaju mogućnosti da te izmanipulisu za "nacionalne ciljeve".
Generacije, pogotovo u ovakvom kontekstu, ne možete djeliti na nacionalne grupe, i ako pricate da su jedne bolje od drugih, onda morate preuzeti odgovornost za loše stvari onih iz vaše generacije, bez obzira koje nacije oni bili i kojoj vojsci pripadali.
. . . . . . . . .