Kod nas je vise skoro i normalno, da dijete kad odraste ne razmislja o zaposlenju u Bosni ili gradu u kojem zivi, ili nasem kantonu, nego razmislja vec kako otici put Njemacke, Austrije, Swedske, i traze se tetke, dajdze i slicno ko moze povuci nas negdje vani..
U mom gradu, kad bi se krenulo gledati, 7 od 10 kuca na koje bi naisli, imaju bar jednog clana negdje u dijaspori.
I mahom odlaze jos uvijek, i jos sada, za razliku od prijasnjih godina, kada odu, odmah se gleda i da vucu zene sa sobom. Nekad je zena ovdje odgajala djecu dok je muz radio i ganjao slovenke, sada je obratna situacija, idu i zene i djeca odmah tamo, sto zbog osiguranja, sto zbog dodataka na djecu na porodicu koje ovdje nema.
Sto se tice ovog podatka sto Behko iznio, to je zbog toga, sto vecina ode odavde ali ne zaboravi odakle je i svi oni planiraju tu zivot.. Pa uz pomaganje blize rodbine, salju se pare svojima, da im prave kuce, stanove gdje ce nekad oni da se imaju vratiti..
I vecinom, gdje vidis kucu, da je dobro uredjena, fasada na kuci, ograda oko kuce, uredjeno dvoriste prilazi i sve drugo, znas da je to neko u dijaspori, jer odmah vidis i spustene roletne na svim prozorima i pusto nigdje nikog...
Ljudi su napravili sebi to sve, neki jos prave, i cekaju penziju ili tako nesto da se vrate u svoj rodni kraj.. Odmori se koriste vecinom da se dodje u Bosnu, da se dodje svojoj kuci, ostavi se za more 15-tak dana i to je to.. Sve drugo slobodno sto se ima dodje se tu i tu se trose euri i otud i toliki procenat..
A ja da imam ovakve rodjake kao Maja, ja bi ih se odrekao
). Slali su za vrijeme rata razne potrepštine a sad više ne šalju jer nema potrebe, čak bi mi bilo glupo da šalju.
) i nikako da je uvjeri da mu ne treba ništa slati.
:
