Naši talenti širom svijeta

[greeneyes]

Eh, to se ne dovodi u pitanje, ali i ne mijenja gore spomenute cinjenice

Meni je dobra. Baš moj tip.

Mo's ti to bolje

[Taare]

Ma jarane ja volim takve

[bosnjakinja]

Jel ima ona Marijina cura tu?

koja marija?

[Maja]

Pusti ga. Zamijenio dvije Dzejle.

[Maja]

Vidi lijepe haljine

[insomnia]

Ona nikaka isto stahorac

[ExNihilo]

Kako se zove ona iz Zenice? Danijela ili nešto tako. Njoj sam jednom otvorio vrata. Izdominirao je, što bi @Lavlje_srce rekla.

[Maja]

Wow

[Fuddo]

Ona nikaka isto stahorac

Ima dobre sise.
Ne zajebaji.

[greeneyes]

Kako se zove ona iz Zenice? Danijela ili nešto tako. Njoj sam jednom otvorio vrata. Izdominirao je, što bi @Lavlje_srce rekla.

Danijela Vins

[greeneyes]

Ona nikaka isto stahorac

Ima dobre sise.
Ne zajebaji.

Sva se uspicila u faci

[Maja]

Danijela Vinš, dobro je dogurala tad, prvih 20 ili 15 ili 10, ne znam
A kepec bila.

[Fuddo]

Ima dobre sise.
Ne zajebaji.

Sva se uspicila u faci

Nisam joj facu ni gledo.

[Maja]

Dzejla ima neku eleganciju i profinjenost. Isto kao npr Kejt Blanset i Medlin Stou (vi guglajte kako se pise).

[greeneyes]

Danijela Vinš, dobro je dogurala tad, prvih 20 ili 15 ili 10, ne znam
A kepec bila.

Najljepsa

[greeneyes]

Neka je i iz Zenice nesto lijepo ispalo

Screenshot_20210518_221643_com.android.chrome.jpg

[Rum]

Životno putovanje Mirhete Omerović-Smajlović započinje kao sasvim tipična, bosanska priča.


Rođena u selu nadomak Srebrenika, odrasla je uz svoje roditelje i sestru.

Završila sam osnovnu školu u Dubokom Potoku, a srednju ekonomsku u Srebreniku. Oba su mi roditelja nezaposleni, s tim što je babo invalid – priča Mirha za politicki.ba.

“Babu je rat potpuno promijenio. Teško je psihički obolio, odmah su mu dali otkaz, a nekoliko godina kasnije dobio je invalidsku penziju”, priča Mirha.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA



Uz bolesnog oca i majku koja se borila da ih prehrani, Mirha i njena sedam godina starija sestra Fikreta izrasle su u vrijedne osobe. Radila je kao dopresjednica Mreže vijeća učenika za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a kao aktivistica podržavala je rad i Asocijacije srednjoškolaca u BiH.

Osim školskim obavezama u školi sam se posebno posvetila aktivizmu i već kao djevojčica istupala sam otvoreno i borila se za bolje. Taj trud su vazda nagrađivali raznim titulama pa sam u osnovnoj, a i srednjoj školi bila učenica generacije – kaže ona.

Kada je bila pri kraju srednje škole, počela je dobivati pozive s fakulteta.

Sa 17 godina sam završavala srednju školu i u potrazi za novim izazovima odlučila sam svoje više obrazovanje ipak steći na stranom univerzitetu. Kroz sav taj aktivizam spoznala sam da bosanski sistem nije za mene. Previše sam (bila) iskrena i nagla. Istina je i da sam bježala od mogućnosti da budem povrijeđena ili da se uništi taj djetinjasti polet koji živi u meni – priča Mirha dalje.



U tom periodu velikih odluka pomogla joj je njena sestra Fikreta, koja je do tada već osnovala svoju porodicu i nakon završenog fakulteta žurnalistike započela novi život i karijeru u Italiji. Nakon položenog prijemnog ispita iz matematike, Mirha biva primljena na diplomski studij Ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu Ca´Foscari u Veneciji.

Cijeli program pohađala je na engleskom jeziku.

Svaki početak je težak, ali moja sestra i zet pružili su mi dom i svu podršku koja mi je tada bila potrebna. Nije bilo jednostavno vozariti svaki dan po tri sahata do Venecije i nazad, ali vrijedilo se boriti – navodi.

Mirha ističe kako je u ovakvim životnim situacijama najvažnija podrška porodice i ljudi koji nas okružuju.

Meni je bio dovoljan vjetar u leđa što je moja majka vjerovala u mene i što mi je dopustila da se borim za svoje bolje sutra – prisjeća se Mirha.



Nakon nekog perioda uspijeva dobiti posao na pijaci.

Radila sam od četvrtka do nedjelje po 12 sati za jednu firmu iz Austrije. Prodavala sam ljekovitu mentu prolaznicima. Bio je izazov raditi i pričati na italijanskom, ali sam se nekako snalazila jer je zarada bila fantastična! Pored toga, počela sam raditi i na fakultetu kao ispomoć statističkom odjelu – priča nam Mirha.

Pošto je uspjela omogućiti svoju finansijsku egzistenciju, Mirha se seli u Veneciju.

Dobra stvar u svemu bila je da školarinu nisam morala plaćati – s olakšanjem govori.

Po njenoj priči djeluje vrlo jednostavno raditi četiri dana, a studirati tri u sedmici. Ali kada je ova djevojka pronalazila vrijeme da uči?

Učila sam gdje sam stizala. Nekad na klupi dok sam imala pauzu na poslu, a često u vozu ili autu. Puno sam pamtila i s predavanja – dodala je.

Druga godina donijela je sa sobom veliko olakšanje, jer ju je italijanska vlada nagradila sa duplom stipendijom.

Dobila sam nekih 8.000 eura. Za mene je to bilo kao da sam dobila milijarde – sjeća se Mirha.

Iako je otišla iz BiH, ona je nastavila aktivno promovirati našu zemlju i usavršavati svoje debatne i političke sposobnosti.

Za mene je studij u inostranstvu trebao biti samo jedna faza daleko od kuće. Bila sam ubijeđena da ću se na koncu vratiti u BiH – kaže Mirha.

Učestvovala je na mnogobrojnim konferencijama u Rusiji, Armeniji, Austriji, pa čak i u Ujednjenim nacijama u SAD.

„Nakon druge godine studija, tražila sam novi izazov. Drugačiji ljudi, kulture i okruženje za mene predstavljaju sreću“.



ako Mirha odlazi u Švedsku na razmjenu studenata, gdje je pola godine provela studirajući na Univerzitetu Linkoping.

Interesantno je da gdje god bih putovala, nailazila sam na naše ljude koji su radili na promociji Bosne i Hercegovine – ističe ona.

Prenosi i da je priču o njoj i njenoj sudbini objavio i Branko Tomić u svojoj knjizi „Švedskom Bosna probeharala“.

Nakon povratka iz Švedske, Mirha završava svoj diplomski studij i upisuje dupli magistarski program.

Ideja ovog programa jeste da studenti pohađaju jednu godinu studija u Italiji, a drugu u Njemačkoj. Naposlijetku, dobivaju se oba zvanja – kaže Mirha.

Tako je u roku od dvije godine završila studij Internacionalnog menadžmenta u Italiji i Međunarodne ekonomije i biznisa u Njemačkoj.



Tokom prve godine magistarskog studija bila sam učenica i Internacionalnog koledža u Veneciji. Prelijepo iskustvo. Imali smo godinu dana hotelski smještaj, plaćenu školarinu i dodatne časove iz kulture i nauke – prisjeća se Mirha.

Na toj godini odradila je i svoje prvo stažiranje u BiH.

Igrom slučaja upoznala sam Dr. Ganića na jednoj konferenciji u BiH. On mi je ponudio priliku da naučim o radu SSST fakulteta i steknem malo akademskog iskustva. Tokom te prakse shvatila sam da sam se odvikla od bosanske svakodnevnice. Nekako sam se osjećala nesigurno i konstantan priliv apsurdnih tema počeli su buditi sumnju u moju namjeru povratka – ispričala ja.

Iako je počela sumnjati u svoju želju za povratkom, na drugoj godini magistarskog studija živi u Štutgartu, ali svoje vrijeme provodi većinom u Vijeću Evrope u Strazburu.

Pri Vijeću Evrope postoji projekat koji se fokusira na izgradnju povjerenja među ratom podijeljenim općinama. Radila sam kao saradnik na tom projektu – kaže Mirha.

Međutim, kako se projekat bližio kraju njeno interesiranje sve više se počelo udaljavati od politike i okretati u smjeru robotike i digitalizacije.

Nekako sam više bivala razočarana u vrijednosti naših političara. Počela sam imati osjećaj da savjest više ne postoji, pa sam se počela baviti tematikama koje nemaju veze sa politikom – dodao je.

Nakon stažiranja, na koncu svog studija, Mirha biva i gost u emisiji “U tuđoj avliji” koju vodi i uređuje naš poznati humorista Osman Džiho. Cijeli razgovor sa Mirhom možete pogledati ovdje: Osman Džiho I U tuđoj avliji I Mirheta Omerović – YouTube.

U sklopu ovog programa Džiho organizira i godišnje okupljanje gostiju serijala u Štutgartu. Tu upoznaje mnoštvo naših uspješnih ljudi iz raznih sfera, a ukazuje joj se prilika i za stažiranje na projektu digitalizacije i finansija u Mercedes-Benz AG kompaniji.

Karijera je u životu vrlo važna, ali moj privatni život i porodica su mi na prvom mjestu – ističe Mirha koja se na ljeto 2018. godine udaje, ali i završava stažiranje.

Pri završetku stažiranja, Mirha uspijeva dobiti poziciju doktorskog studenta u sklopu Mercedes-Benza, te počinje pisati doktorsku disertaciju na tematiku digitalizacije i digitalne transformacije na Tehničkom Univerzitetu Darmštat. Do sada je već objavila svoja tri naučna rada, a jedan od tih radova predstavljala je i na Međunarodoj konferenciji o sistemskim naukama na Havajima u SAD.

Nakon dvije godine doktorskog studija, rodila sam kćerku koja sad već ima godinu dana. Disertaciju privodim kraju, a od septembra ove godine radim kao konsultant za digitalizaciju u istoj kompaniji – priča Mirha.

Ona se nada i da će tezu odbraniti do kraja naredne godine te sa samo 28 godina zaraditi svoju titulu doktora nauka.

Na pitanje da li se planira vratiti u Bosnu i Hercegovinu odgovara:

Možda sam mlada da kažem da sam umorna od apsurdnih tema, ali stvarno jesam. Volim svoju državu i pokušavam da podržim ovako iz daleka – kaže Mirha kroz smijeh.

“Trenutno sam donatorica BHFF-a (Bosnian Futures Foundation) i u sklopu te fondacije radim kao mentorica mladim studentima iz BiH. Možda jednog dana se ponovo probudi ta želja, ali za sada se želim fokusirati da ostvarim svoje lične ciljeve i brinem za svoju porodicu”.

[The 51st State]

Puno supljira oko stanja u bih i njene veze sa istom, no kao uspjesnoj mladoj osobi svaka joj cast na profesionalnom ostvarenju.

Inace, moram priznati da su novinari bas neinventivni postali, fataju svakog dijasporca koji je dobacio dalje od baustele i kamiona, da ih maltretiraju pricom o eventualnom povratku. Ponizavajuce i debilno.

[Dori]

[Matan]

Hocel se vratiti nasa ministarka..
Zadic..