Duminjo wrote: ↑24 Sep 2020, 17:28
Mister No wrote: ↑24 Sep 2020, 17:16
Ako se ne varam oko 70 000 radnih dozvola u EU je prosle godine izdato za građane BiH.
Ovdje se vise ne moze govoriti o dijaspori nego o preseljenju naroda.
Vazno je da se zadrze veze sa maticnom drzavom i da se na djecu to prenese.
Jezik, kultura, obicaji i sve ostalo u protivnom nestace kompletan narod, ili tacnije receno utopit ce se u neki drugi.
Ovi sto su otisli za vrijeme i poslije rata su uglavnom stariji ljudi, zreliji i sa porodicom. Oni imaju sve bosanske kanale, znaju gdje je koji dzemat, prate sve zivo i gledaju da se medjusobno druze.
Ova mladjarija od 20-ak i kusur godina sto zadnjih godina dolazi, nakon završene srednje škole, gleda sto vise da se uklopi u zapad. Skroz brzo zaboravljaju ko su i sta su.. Nekako, mozda malo ruzno rečeno sada, gledaju da se uvuku domacima ocekujuci da ce tako biti brze i bolje prihvaceni..
Boravim dugo u Njemačkoj, bolje rečeno vezano za posao boravim malo u Njemačkoj pa onda malo u BiH, pa opet tako u krug i moram reći da bi bio u pravu za ovo sve 100% do prije par godina unazad ali da je nekoliko godina već stanje mnogo drugačije. Bolje rečeno ovo za omladinu šta si napisao važi za mlade koji su otišli 1996-2015 ali ne za generacije koje su zadnjih 5-6 godina otišli i to ima više faktora.
Otprilike do prije 5-6 godina Bošnjaci/Bosanci su bila jedna mala neprimjetna skupina, poznatija u inostranstvu mnogima samo kao dio Jugoslavena gdje je nekada bio rat, nisu bili upečatljivi kao turska, poljska, grčka ili ruska dijaspora i kao taki nisu ni imali mladi neku volju isticati patriotizam vezan za državu u koju će doći 1 mjesec u godini a u zemlji kojoj borave 11 mjeseci ništa se ne radi da ih naprave ponosnim odakle su osim nekih djedova sa Hayata na satelitskoj ili turbofolk pjevača koji gostuje u bosanskim klubovima koji su stariji 20 godina od omladine i tako je patriotizam umro u mnogima.
Međutim zadnjih 5-6 godina mnogo je se toga promijenilo šta bi omladinu koja je otišla činilo ponosnim odakle su. Fudbaleri poput Džeke i Pjanića kao košarkaši poput Nurkića koji se ponose patriotizmom postali su svjetske zvjezde i nastupaju u najjačim prvenstvima u NBA. Rastom popularnosti i pristupačnosti socijalnih mreža mladi su u dodiru preko Instagrama, YouTubea itd. sa "zvjezdama" iz BiH. Muzički projekat Imperia gdje mnogi izvođaci sarađuju sa austrijskim i njemačkim izvođačima je dovelo do toga da često u Njemačkoj se iz auta čuje Jala Brat ili Senidah.
Gameri, e-igrači iz BiH sve postaju popularniji.
To možda zvuči smiješno za mnoge ali ne zaboravimo da je ciljna grupa tu ipak 15-25 godina, najkritičnije doba za izgubiti dodir sa domovinom i ako u tim godinama imaju nešto šta privlači omladinu i šta je u isto vrijeme BH proizvod taj se most više neće nikada srušiti.
Od 2014 sa novim zakonom lakše je otići za Njemačku. Dok je do 2014. Bošnjak mogao otići vani samo radi braka, prejakog radnog ugovora ili sreće pa je se tamo osjećao kao autsajder pa je se uvlačio domaćim da bi se uklopio od 2014. je lakše otići u Njemačku. Komšije, prijatelji, rodbina, radne kolege su u isto vrijeme ili ublizu otišli za Njemačku, često u isti grad, pa je manja vjerovatnoća da će se ko osjećati usamljeno.
Popis 2013 je isto igrao veliku ulogu gdje je bošnjačka dijaspora dobila više samopouzdanja jer smo nakon ovog popisa i zvanično poznati kao bošnjačka dijaspora.
Kao što oni koji su otišli za vrijeme i ubrzo nakon rata imaju dodir sa domovinom kroz Hayat i Šerifa Konjevića u bosanskom klubu tako i mlađi imaju dodir sa domovinom kroz Imperia TV i Bubu Corellia.
Istina, između ratne i današnje dijaspore je bio vremenski period od otprilike 15 godina gdje je bila praznina, omladina koju si opisao u komentaru koja je mogla sve manje naći dodirnih tačaka sa domovinom ali zadnjih 5 godina je se desio preokret.
Ide junak do junaka, ide Bošnjak do Bošnjaka, Allahu se svom klanjaju i pjesmu pjevaju.
Živio Alija i bosanska armija, živjela, živjela Bosna.