BiH u ocima njene dijaspore

[Dalia]

Mrzim skype

[Calla]

Pusti ih lažu da ti ne bi morali šta donijet Ovi moji se satraše žaleći se svaki put kad nazovu, a tamo po fejsu kače slike iz New Yorka i sa Nijagarinih vodopada.

ocekivanja su cudo
,,moji roditelji ili moja familija iz Bosne nikada ne nazivaju svoju djecu i unucad u dijaspori
,,,pa se i ja zamislim i zapitam na kakvim onda odnosima zaista funkcioniramo kao familija
,,ako trebaju samo dijasporasi da zovu !!?

Gdje sam rekla da ih ne zovemo? Doduše ne zovemo ih da mi trošimo impulse, nego ih nazovemo pa nam oni kažu hej nazvat ću ja tebe da ne trošiš. I to je nešto
I nisam nigdje rekla da mi moraju donijet, fino živim i bez njih, samo mi je glupo kako kukaju svako malo, a provode se kao što se niko ovdje ne provodi.

nemoj da se ljutis , dodadoh samo informaciju kako to inace funkcionira godinama izmedu mene i moje bosanske familije sto se tice telefoniranja,,,,
a o kuknjavi moj muz isto primjeti i izjavi da bosanci samo kukaju, znaci po mentalitetu se nista ne mjenjaju bosanac iako sve kod kuce ima , kuka bosanac iz dijaspore iako i tamo sve ima,kuka!





ne vjerujte nam nista

[evergreen]

treća slika: u frizerskom salonu

[Bla]

svuda isto

[fruit]

Juče me sreo komšija,koji je u Ameriku otisao u ratu...vratio se iz Amerike da uradi neke radove na kući.
Napravio čovjek kuću malo veća od Bijele Kuće u Americi,sad stavlja ogradu itd..

Priča mi vraća se za nekoliko mjeseci za stalno...zaradio je puno para,žena dobila penziju od 1500 $ on treba dobiti oko 1000,dijete mu zavrsava fakultet ali da se može sad vratiti 20 godina nazad rado bi uzeo pušku da brani drzavu i ostao u Bosni.
Kaze nesmije ostati vise ni dana u Americi,boji se da mu dijete ne ostane za stalno tamo i da je ovo zadnji trenutak da ga isčupa i vrati se kući.E sad zvuči nevjerovatno ali et...

[lisko]

nisma dugo ovamo pa vidim bas kako ovi koji su duze gledaju na bih. i jugu bivsu a kad jedan stariji covjek rece kakav smo mi narod odozdo nemamo ni kulture vlastite stvarno sma osto bez teksta, umalo mu ne reko da imamo kulturu i te kako samo sto ti je nemas .... al nisam zao mi isad.

[Admiral]

Interesantno je vidjeti nekakvu mrznju iz BiH prema dijaspori, konstantno je aktivno filozofiranje likova koliki su seljaci likovi iz dijaspore i kako se iz neba moze primjetiti kada je neko iz dijaspore u BiH tokom odmora itd.. Ja mislim da tu nije bitno da li si poslije rata izasao negdje vani ili prije/tokom istog ili ako je neko rodjen i odrastao u vecim gradovima u BiH ili u nekakavom selu sta ja znam, to uglavnom nije bitno ta etiketa znaci da su to domaci seljaci, jedino ako je neko od igraca reprezentacije koja je sastavljena od raznih likova koji uopste nisu ni rodjeni u BiH pogotovo ova novija generacije vecina ih je rodjena vani nakon rata, da je rijec o obicnim ljudima a ne fudbalerima koji sutaju tu loptu na travnjaku dimenzija 120x80 gdje su na oba kraja postavljene stative, to je vec druga prica itd. Zasto ta mrznja prema dijaspori mene fakat fascinira toliko da dobijem suprotan dojam.. Pusti narod nek zivi i radi gdje hoce i nek im BiH bude destinacija svakog godisnjeg odmora jer da nije dijaspore mozda bi Albanija bila zapad za BiH... Normala ima i u dijaspori bosanaca i hercegovaca koji su rodjeni i po selima i po gradovima nebitno, znaci ljudi koji su bili seljaci u BiH i koji su to i ostali kad su izasli negdje vani jer nisu najednom vani pokupili taj sindrom seljakluka, nepismenosti i debiliteta, ne kontam generalizovanje na tolikoj razini i nepodnosljivost prema dijaspori koja je evidentna na svakom koraku pa cak i u medijima, valjda u BiH vecina ima taj dojam da je vani ko u filmovima gdje got da si jer ima tih hablecina koji rade vani 9 mjeseci i prihode spiskaju tokom odmora u BiH i sve tako, ali ima i Bosanaca i Hercegovaca koji su svjesno otisli vani i koji su postali fakultetski obrazovane osobe i postigli mnoge neke stvari o kojima se moze sanjati u BiH iz svima poznatih razloga itd...

[navika]

Ja sam otisla iz Bosne krajem ljeta 2000-te, i nisam dolazila cak ni u posjet prvih 9 godina.
Cekali smo da postignemo nesto svoje, i da nismo nikom na teretu kad dodjemo. Patili smo mnogo za domovinom i onda smo te 2009-e odlucili da se vratimo. I tek tada i u Bosni, ja sam skontala da sam se ustvari " primila" negdje drugo.
Iznenadile su mnogo stvari, npr. propali putevi, ludi vozaci, ponasanje u javnim prevoznim sredstvima, ponasanje javnog osoblja, higijena medicinskih ustanova, toaleti bez sapuna, pukotine na zidovima skola, rijeke zatrpane svakojakim smecem a ponajvise nebriga ljudska. Ko da to nije sramota svakog od nas.
Otisla sam nazad opet.
Od tada idemo cesce, svake godine, ili svake druge. Od te 2009 mnoge stvari su mi se promijenile, s moje tacke gledista - na bolje
Ali uvijk mi bude prvih 10-ak dana neobicno, uspanicim se, htjela bi se odmah vratit odakle sam i dosla, a onda se prilagodim i bude mi nakon 2-3 mjeseca ( koliko obicno ostajemo) zao da idem.
Uglavnom u Bosni ima losih stvari, ali ima toliko mnogo i dobrih, i tako je svugdje u svijetu, i u svacijem zivotu. Danas kontam da je za opstnak u nekoj drzavi, il uopste u nekoj vezi, vazno usmjerit svoj fokus na ono lijepo sto se desava i raditi na tome da to bude jedino i sto se desava.

[Socrates]

Dijasporske diskusije su vrlo neaktivne, koliko vidim.

Sta dijaspora misli o Bosni? Ovako je sa mojom porodicom.

Mama I tata se vracaju ove godine.

Mama je uvijek htjela direktno nazad u Zenicu, a tata ju je nagovarao da idu negdje u "neutralno" podrucje, Istru ili tako nesto. Sad, ovo je nelogicno jer bi, prema njihovim korijenima, zapravo trebalo biti upravo obrnuto. Posto zene uvijek pobjedjuju, idu nazad u Bosnu.

Ja sam sto se tice Bosne podijeljen. Sa jedne strane, imam neka sjecanja od tamo, mada sam bio mali kada sam otisao. Nisu bas uvijek najljepsa sjecanja, ali mnogi su u ratu prosli mnogo gore. Sa druge strane, dosta sam se I otudjio od svega toga. Posljednji put sam bio 2004, I poslije sam odustao. Bicu vezan za to dole kroz roditelje, naravno, a imam I neku duhovnu vezu sa Bosnom, mada je sve slabija.

Moja sestra je posljednji put bila sa 13 godina (2007), I nakon toga je odlucno rekla da vise nikada nece dole ici. Kada je saznala da se moji vracaju, saopstila im je, veoma emotivno, na engleskom, da ih nikada nece posjetiti. Dobro, to je mozda bio i pokusaj emocionalne ucjene sa njene strane. Ona veoma tesko prica nas jezik, I cak I ako zna nesto, ne zeli da ga prica. Nije ni rodjena u Bosni, rodjena je u Hrvatskoj. Ne mogu da primjetim da ima ikakve duhovne povezanosti sa Bosnom.

[Krokodil Behko]

Pa dobro, to je teško sad. Ako ti sestra nije ni rođena u Bosni, vjerovatno ne može ni da se navikne na ovakav život, ali bez obzira na sve i bez obzira na njeno slabo poznavanje našeg jezika, vjerujem da osjeća da su njeni korijeni u biH, jer drugačije ne može ni biti.

[navika]

Dijasporske diskusije su vrlo neaktivne, koliko vidim.

Sta dijaspora misli o Bosni? Ovako je sa mojom porodicom.

Mama I tata se vracaju ove godine.

Mama je uvijek htjela direktno nazad u Zenicu, a tata ju je nagovarao da idu negdje u "neutralno" podrucje, Istru ili tako nesto. Sad, ovo je nelogicno jer bi, prema njihovim korijenima, zapravo trebalo biti upravo obrnuto. Posto zene uvijek pobjedjuju, idu nazad u Bosnu.

Ja sam sto se tice Bosne podijeljen. Sa jedne strane, imam neka sjecanja od tamo, mada sam bio mali kada sam otisao. Nisu bas uvijek najljepsa sjecanja, ali mnogi su u ratu prosli mnogo gore. Sa druge strane, dosta sam se I otudjio od svega toga. Posljednji put sam bio 2004, I poslije sam odustao. Bicu vezan za to dole kroz roditelje, naravno, a imam I neku duhovnu vezu sa Bosnom, mada je sve slabija.

Moja sestra je posljednji put bila sa 13 godina (2007), I nakon toga je odlucno rekla da vise nikada nece dole ici. Kada je saznala da se moji vracaju, saopstila im je, veoma emotivno, na engleskom, da ih nikada nece posjetiti. Dobro, to je mozda bio i pokusaj emocionalne ucjene sa njene strane. Ona veoma tesko prica nas jezik, I cak I ako zna nesto, ne zeli da ga prica. Nije ni rodjena u Bosni, rodjena je u Hrvatskoj. Ne mogu da primjetim da ima ikakve duhovne povezanosti sa Bosnom.

Ista stvar ko i s mojom kcerkom Dosli smo ovdje kad je njoj bilo 3 godine, i nema ona tu povezanost s Bosnom koju bi ja volila da ima. Bosanski razumije i tek kad mora prica pomalo, al i u tom slucaju ce radije cutat i ostat nedorecena, nekad mi se cinilo da se boji da ce ispast smijesna zbog akcenta.
Do sada je putovala s nama, ali to je bilo samo iz razloga sto se roditeljska volja morala postovati. I ona je nama tokom zadnje posjete jasno davala do znanja da mozemo zaboravit na nju sljedeci put, jer ce bit punoljetna.
I sad, mislim ako mi budemo insistirali, otice, opet iz respekta prema nama, ali mislim da cu joj pustit na volju. Ona je poprimila mnogo od ovog mentaliteta i u mnogo cemu se razlikuje od svojih vrsnjaka u Bosni. I s njom takvom to vise bude mucenje vec odmor. Jedina stvar koja nju dole moze obradovat i koja joj moze izmamit osmijeh na lice, ja pomisao na onaj dan kad ce sjest u avion i ici kako ona kaze - kuci

[SPINERKA]

Dijasporske diskusije su vrlo neaktivne, koliko vidim.

Sta dijaspora misli o Bosni? Ovako je sa mojom porodicom.

Mama I tata se vracaju ove godine.

Mama je uvijek htjela direktno nazad u Zenicu, a tata ju je nagovarao da idu negdje u "neutralno" podrucje, Istru ili tako nesto. Sad, ovo je nelogicno jer bi, prema njihovim korijenima, zapravo trebalo biti upravo obrnuto. Posto zene uvijek pobjedjuju, idu nazad u Bosnu.

Ja sam sto se tice Bosne podijeljen. Sa jedne strane, imam neka sjecanja od tamo, mada sam bio mali kada sam otisao. Nisu bas uvijek najljepsa sjecanja, ali mnogi su u ratu prosli mnogo gore. Sa druge strane, dosta sam se I otudjio od svega toga. Posljednji put sam bio 2004, I poslije sam odustao. Bicu vezan za to dole kroz roditelje, naravno, a imam I neku duhovnu vezu sa Bosnom, mada je sve slabija.

Moja sestra je posljednji put bila sa 13 godina (2007), I nakon toga je odlucno rekla da vise nikada nece dole ici. Kada je saznala da se moji vracaju, saopstila im je, veoma emotivno, na engleskom, da ih nikada nece posjetiti. Dobro, to je mozda bio i pokusaj emocionalne ucjene sa njene strane. Ona veoma tesko prica nas jezik, I cak I ako zna nesto, ne zeli da ga prica. Nije ni rodjena u Bosni, rodjena je u Hrvatskoj. Ne mogu da primjetim da ima ikakve duhovne povezanosti sa Bosnom.

Inaresantno.
Ako bi upitao roditelje, zasto su takva osjecanja vas dvoje djece-vjerovatno bi vam odgovorili --da je to bila i njihova zelja.
Da se vi nikada ne vratite.


Znam slucaj da, roditelji nemaju namjeru da se vracaju u BIH , ali njihov sin trenutno studira u Sarajevu -medicinu koju ce nastaviti u USA . Govori tecno nas jezik , sa akcentom ,ali dovoljno da prati studije. Inace u BIH odlaze svake godine i sin je od pocetka odusevljen boravkom tamo.

Upoznala sam i porodicu iz Hrvatske,(odavno zive u USA, koji su imali kcerku, i koja je u 20 -im godinama pocela da uci hrvatski, jer je zeljela da nauci jezik njenih roditelja. Odusevljena je bila odlascima tamo.Ne znama zasto je roditelji nisu od malena ucili hrvatski al eto kao sto vidis, nekad djeca traze nesto sto roditelji ne pruze.

[navika]

Spin, i djeca koja su plod istih roditelja, koji su rasli pod istim krovom, u istim zivotnim uslovima, mogu se razlikovati i razlikuju se. Moj sin, npr. i moja kcerka ko da se nisu nikad ni na putu sreli. On je rodjen ovdje, al za razliku od nje prica Bosanski odlicno i odusevljen je Bosnom, i on nas cesto pita - zasto mi uopste zivimo u americi

[rethna]

Pretpostavljam da je mladji

[navika]

Pretpostavljam da je mladji

Pa jest, ali njoj se nije svidjala Bosna ni u njegovim godinama.

[Socrates]

Spin, i djeca koja su plod istih roditelja, koji su rasli pod istim krovom, u istim zivotnim uslovima, mogu se razlikovati i razlikuju se. Moj sin, npr. i moja kcerka ko da se nisu nikad ni na putu sreli. On je rodjen ovdje, al za razliku od nje prica Bosanski odlicno i odusevljen je Bosnom, i on nas cesto pita - zasto mi uopste zivimo u americi

Primjer tvoje djece a i primjer moje sestre i mene možda daju potvrdu tvrdnji da se žene mnogo lakše a valjda i razumnije prilagođavaju "sizofrenim" životnim situacijama, što emigracija jeste. Dok muškarci nerijetko padaju kao žrtve podvojenosti u dijaspori i pružaju otpor novom stanju stvari, žene se brzo prilagođavaju i zadržavaju samo stvari koje su im potrebne da naprave smisao od novonastale situacije.

Moja sestra je bila izložena bosanskom jeziku u dovoljnoj mjeri, ali je u njenoj glavi to vjerovatno potisnuto jer joj nije bilo toliko neophodno da napravi smisao od svog života. Kod muškaraca, smisao nije dovoljan, mora malo i pobune da bude.

Iz nekoliko primjera koje znam, žene imigrantkinje u pravilu savladaju jezik i uklope se u novo društvo brže od svojih muževa.

[Venera]

Da se prijavim na temu

Vani zivim duze od perioda zivota na Balkanu.

Nisam emocionalno vezna ni za jednu od lokacija na kojim sma zivjela ,i lokaciji na kooj trenutno zivim,ali znam da me penzija ceka na lijepom plavom Jadranu. Znam tri jezika,jedan bolje slusam,a slabije pricam,ali to se moze obnoviti.

Planiram obici ostatak svijeta.

BiH je geografski lijepa zemlja,ali kao drzava je, na zlaost, totalno propala.

[Venera]

Spin, i djeca koja su plod istih roditelja, koji su rasli pod istim krovom, u istim zivotnim uslovima, mogu se razlikovati i razlikuju se. Moj sin, npr. i moja kcerka ko da se nisu nikad ni na putu sreli. On je rodjen ovdje, al za razliku od nje prica Bosanski odlicno i odusevljen je Bosnom, i on nas cesto pita - zasto mi uopste zivimo u americi

Primjer tvoje djece a i primjer moje sestre i mene možda daju potvrdu tvrdnji da se žene mnogo lakše a valjda i razumnije prilagođavaju "sizofrenim" životnim situacijama, što emigracija jeste. Dok muškarci nerijetko padaju kao žrtve podvojenosti u dijaspori i pružaju otpor novom stanju stvari, žene se brzo prilagođavaju i zadržavaju samo stvari koje su im potrebne da naprave smisao od novonastale situacije.

Moja sestra je bila izložena bosanskom jeziku u dovoljnoj mjeri, ali je u njenoj glavi to vjerovatno potisnuto jer joj nije bilo toliko neophodno da napravi smisao od svog života. Kod muškaraca, smisao nije dovoljan, mora malo i pobune da bude.

Iz nekoliko primjera koje znam, žene imigrantkinje u pravilu savladaju jezik i uklope se u novo društvo brže od svojih muževa.

Socrates ti si za mene alfa i omega iskrenog muskarca

[Hannibal]

Dijasporci se drogiraju

[Melek]

Sve je stvar ambicija, zelja i zdravog razuma kad se govori o prilagodjavanju novim uslovima zivota u emigraciji. Ne bih da generalizujem pa da tvrdim da zene to rade ovako a muskarci onako jer znam niz primjera i uspjesnih i manje uspjesnih nasih ljudi bez obzira na pol i starosnu dob. Emigracija, narocito onaj vid emigracije koji je snasao ogromnu vecinu nasih ljudi je jedna ekstremna stvar i moze vrlo lako da ostavi posljedice na psihicko zdravlje. Imam prilike da vidjam manodepresivne i muskarce i zene a i one koji su nakon odlaska u emigraciju dosta uspjeli, dosli do sebe takoreci.

A kako "dijaspora" gleda na BiH ? Od onog pocetnog nostalgicnog udarca nema skoro nista. Vecinom su ljudi razocarani u BiH a narocito u njene ljude za koje mnogi tvrde da su postali cudni i ne mogu se vise prepoznati po svojim starim manirima.