Poznati Bosanci i stranci s bosanskohercegovačkim korjenima

[Ruana]

super, svaka cast!

Julia mogla bi provjeriti je li ozenjen.

[paparaci]

to Hamdija!

[Krokodil Behko]

Emil Hajrić(20) odolijeva milionskim ponudama za njegov program "Help Juice"



Tinejdžer i milijarder, više i nije tako nemoguće. Takav je i Nick D'Aloisio, kreator mobilne aplikacije Summly.

Njegova ideja bila je da napravi program koji će sumirati tekstove na internetu i tako olakšati i maksimalno pojednostaviti njihovo čitanje. No, najveći broj ovakvih mladih poduzetnika ne odoli prvoj milionskoj ponudi. D'iolazio je svoj startup prodao Yahoou za 30 miliona dolara.

Ali, izuzetak među izuzecima je Emil Hajrić. Ne samo da je do svoje 20. godine napravio kompaniju vrijednu više miliona dolara, nego je odbio svaku ponudu za njenu prodaju.

No, put do uspjeha nije bio nimalo jednostavan. Sa 15 godina pokrenuo je startup kompaniju Bizteen.com, koja je propala zbog premalog tržišta.

Drugi veći pokušaj je Picopy, baziran na zaštiti fotografija vodenim žigom, ali zbog već poznatih programa koji koriste slična rješenja - picopy nije procvjetao.

Sličnih promašaja bilo je još mnogo, ali, prije dvije godine, sreća mu se konačno osmjehnula. Od jednog američkog investicionog fonda dobio je 20.000 dolara za razvoj nove ideje.

Help Juice je program koji je sve promijenio. Zbog manjih troškova, kompaniju je iz SAD-a preselio u Sarajevo. Nakon godinu dana razvoja, počeli su da pristižu i prihodi.

San se konačno ostvario, koji je, kako kažu njegovi prijatelji, nastao još u srednjoj školi.

„Ne mogu reći da je bio među onim 'cool kids' i da je stalno izlazio, jer je konstantno razvijao neke ideje i htjeo napraviti neki projekat“, kaže Vedad Čaušević za svog prijatelja i radnog kolegu Hajrića.

„Uvijek je programirao u slobodno vrijeme, dok su ostali bili usredotočeni na to da dobiju dobre ocjene, odnosno učili-učili-učili, on je ustvari učio kako da osnuje svoju firmu.“

Sada, sa 20 godina, Hajriću mogu pozavidjeti i mnogo iskusniji. Njegova kompanija već vrijedi blizu četiri miliona dolara, cilj mu je da za tri godine godišnja zarada dostigne deset, a sa ovakvim rastom, rasle su i ponude o kupovini njegove kompanije.

No, za sada to za njega nije opcija. Vrijeme i trud koje je uložio, kako kaže, vrijedniji su od bilo koje milionske ponude.

[ytube][/ytube]

[Zagorka]

Svaka čast i njemu i njegovim roditeljima.

[Julia-Klara]

Svaka cast, Emile! Samo pazi, velike ribe znaju i ukrasti ideje, napraviti nesto slicno, ili jednostavno napraviti nemoralnu ponudu... U svakom slucaju , svaka cast! Ovo je mozak, ovo je poduzetnik, covjek sa idejama, i dokaz da za uspjeh nije nuzno bitan fakultet... Ili znas, ili ne znas...Vrlo jednostavno!

[paparaci]

bravo momak!

[Luna.]

momku svaka cast, a novinara treba nabit na neku stvar.. opisa cime su se bavile firme koje su mu propale a za ovu sto mu je uspjesna rece samo kako se zove.. ja ne skonta sta je dijete napravilo pa mu je krenulo

[Krokodil Behko]

Ni ja ne kontam. Evo ovo je neki link pa ima li neko da objasni

http://helpjuice.com/

[dacina_curica]

Svaka cast djecace. Uh, odmah me neka ljepota oblije kad vidim nasu uspjesnu djecu (valjda zato sto ovdje samo gledam ove delikvente, robijase i krelce, ovo je samo takvo osvjezenje).

[Ruana]

Pa je li Balkanac ili nije. Svaka cast Emile.

[Rockefeller]

Emil Hajrić(20) odolijeva milionskim ponudama za njegov program "Help Juice"



Tinejdžer i milijarder, više i nije tako nemoguće. Takav je i Nick D'Aloisio, kreator mobilne aplikacije Summly.

Njegova ideja bila je da napravi program koji će sumirati tekstove na internetu i tako olakšati i maksimalno pojednostaviti njihovo čitanje. No, najveći broj ovakvih mladih poduzetnika ne odoli prvoj milionskoj ponudi. D'iolazio je svoj startup prodao Yahoou za 30 miliona dolara.

Ali, izuzetak među izuzecima je Emil Hajrić. Ne samo da je do svoje 20. godine napravio kompaniju vrijednu više miliona dolara, nego je odbio svaku ponudu za njenu prodaju.

No, put do uspjeha nije bio nimalo jednostavan. Sa 15 godina pokrenuo je startup kompaniju Bizteen.com, koja je propala zbog premalog tržišta.

Drugi veći pokušaj je Picopy, baziran na zaštiti fotografija vodenim žigom, ali zbog već poznatih programa koji koriste slična rješenja - picopy nije procvjetao.

Sličnih promašaja bilo je još mnogo, ali, prije dvije godine, sreća mu se konačno osmjehnula. Od jednog američkog investicionog fonda dobio je 20.000 dolara za razvoj nove ideje.

Help Juice je program koji je sve promijenio. Zbog manjih troškova, kompaniju je iz SAD-a preselio u Sarajevo. Nakon godinu dana razvoja, počeli su da pristižu i prihodi.

San se konačno ostvario, koji je, kako kažu njegovi prijatelji, nastao još u srednjoj školi.

„Ne mogu reći da je bio među onim 'cool kids' i da je stalno izlazio, jer je konstantno razvijao neke ideje i htjeo napraviti neki projekat“, kaže Vedad Čaušević za svog prijatelja i radnog kolegu Hajrića.

„Uvijek je programirao u slobodno vrijeme, dok su ostali bili usredotočeni na to da dobiju dobre ocjene, odnosno učili-učili-učili, on je ustvari učio kako da osnuje svoju firmu.“

Sada, sa 20 godina, Hajriću mogu pozavidjeti i mnogo iskusniji. Njegova kompanija već vrijedi blizu četiri miliona dolara, cilj mu je da za tri godine godišnja zarada dostigne deset, a sa ovakvim rastom, rasle su i ponude o kupovini njegove kompanije.

No, za sada to za njega nije opcija. Vrijeme i trud koje je uložio, kako kaže, vrijedniji su od bilo koje milionske ponude.

[ytube][/ytube]

Sjajno. Nisam ovo znao i ne mogu da opišem koliko sam sretan za njega. Želim mu sve, sve, sve najbolje.

Ne mogu opisati koliko sam sretan za njega.

[Maja]

Banjalučanka Senita Slipac je imala 11 godina kad je u našoj zemlji počeo rat. Nakon godina izbjeglištva s porodicom se nastanila u Sjedinjenim Američkim Državama, ali njene veze s domovinom nikada nisu prestale. Prije četiri godine je osnovala fondaciju Bosana kako bi pomogla ugroženoj djeci u BiH. Ove godine se odlučila na još jedan veliki korak - iz Los Angelesa se doselila u Sarajevo kako bi bila bliže stipendistima i direktno im pomagala da postanu uspješni ljudi.

"Oduvijek sam znala da ću se baviti ovakvim poslom", kaže nam Senita, magistrica diplomatije, koja je od završetka fakulteta radila u nevladinom sektoru, te je prošla mnoge zemlje, pa i Afganistan i Palestinu. Ipak, kaže da joj je cilj uvijek bio da pomogne svojoj zemlji. Tako je sa grupom prijatelja 2009./2010. godinu kontaktirala dječije domove u BiH i povezala se s jednim mladićem iz doma u Zenici.

"Prijatelji i ja smo skupili 4.000-5.000 dolara i djeci u tom domu pokupovali sve što su nam rekli da im treba. Jako su se obradovali, ali sam u isto vrijeme vidjela da im je to samo privremeno riješilo egzistencijalne probleme. Ta sreća je bila kratkoročna, nismo rješavali ništa na duge staze. Razgovarali smo s njima o tome šta bi najviše voljeli. Rekli su da im treba pomoć u školi. Onda smo počeli da ih podučavamo nakon školskih časova, pomagali smo im da napišu zadaću, učili ih da rade na kompjuteru i njihovi nastavnici su bili oduševljeni. Oni koji su završavali srednju školu govorili su da bi rado da se dalje školuju. Tada smo shvatili da bi im najviše pomogle stipendije", ispričala je Slipac u razgovoru za Klix.ba.

Sve je lakše uz pomoć prijatelja

Za osnivanje fondacije bilo je potrebno mnogo hrabrosti, a jedna od najzaslužnijih osoba za to što Bosana danas postoji je poznati glumac Rade Šerbedžija, čije ime je otvorilo mnoga vrata. Godinu poslije se u projekt kao ambasadorica uključila bh. model Amra Silajdžić, s kojom je popularnost Bosane značajno porasla. Tu je i fudbaler Edin Džeko, koji nesebično pomaže djeci u BiH, te Mira Furlan, Sarah Čerkez, Martina Konaković, Branka Katić, Ivana Miličević i mnogi drugi. Na posljednjem humanitarnom okupljanju u Los Angelesu prikupljeno je novca više nego ikad, ali Senita vjeruje da je ovo samo početak.

"Velika čast mi je bila upoznati gospodina Jovana Divjaka. On je primjer čovjeka koji ovaj posao radi iz čiste ljubavi i iskreno se zalaže za ovu zemlju i njenu djecu. Voljela bih da takvih ljudi ima više. Njegovi dolasci na naše evente su mi bili veliko priznanje".

Fondacija Bosana danas stipendira 21 studenta iz svih krajeva naše zemlje. To su djeca koja dolaze iz dječijih domova i porodica u kojima nisu imali mogućnosti da se školuju i uspiju.

"Sama činjenica da neko vjeruje u njih, da im kaže da mogu uspjeti za njih je nešto veliko. To su veliki talenti i inspirativne životne priče", ne krije svoje oduševljenje naša sagovornica. Ona dodaje da ne žele širiti mrežu sve dok ne budu sigurni da će biti u prilici da se posvete svakom studentu pojedinačno. Njihov sistem rada bazira se na potrebama studenata, pa tako imaju parcijalne i pune stipendije.

"Djeci iz doma koja nemaju smještaj plaćamo stanarinu, dok onima koji žive u studentskim domovima plaćaju boravak tamo. Kupujemo im sve što je potrebno za školovanje, od upisnine, školarine, pribora, knjiga, mada insistiramo da međusobno dijele knjige, da nauče da štede. Osim toga dobijaju 150 KM da pokriju osnovne troškove. Na sve to svako od njih ima i professional development fond, koji može da iskoristi za profesionalnu nadogradnju, naprimjer kurseve jezika, informatike i slično", objašnjava nam Senita, koja sa još pet djevojaka čini "srce" Bosane. Po potrebi im pomaže još desetak volontera, te mreža od 300-400 donatora.

Zahvalni studenti su najveće priznanje

Njihova fondacija je prava mala porodica, a Senita tačno zna kad koji student ima ispite, koje brige ga najviše brinu, a ako popusti u učenju, fondacija mu nađe mentora s kojim radi da bi popravio ocjene.

"Ja imam divne roditelje koji su me uvijek držali pri zemlji, ali koji su me također znali i nagraditi. Međutim, ja to nikad nisam iskorištavala. Zato me oduševi kad naši stipendisti pokažu da nisu nezahvalni. Naprimjer, kad mi student javi da mu treba neka knjiga koja se može kupiti u Zagrebu, ali da je pronašao u Beogradu i da je jeftinija. To pokazuje da se brinu o novcu. Imamo jednog studenta koji živi u Hadžićima, ali često ide na Bjelašnicu pa bere brusnice i prodaje ih na pijaci. Tako sebi zaradi za ljeto. Zato smo mu mi obezbjedili bicikl da mu pomogne u poslu. Također, sarađujući sa Sarajevo Film Festivalom jedan naš student je bio angažovan na nekim poslovima, ali se tako dobro pokazao da ga sad stalno zovu da obavlja sitnije poslove i sebi zaradi džeparac...", ispričala nam je osnivačica Bosane.

Konkurs raspisuju svake godine u junu, dok u septembru objavljuju imena novih stipendista. Ove godine će imati i online aplikacije, što će im olakšati proces prijema. Prioritet prilikom prijema imaju djeca bez roditelja i ona finansijski ugrožena. Fondacija od stipendista očekuje da na vrijeme daju ispite i završavaju godine studija. Stipendije im se na račune uplaćuju mjesečno, ali pod uslovom da predaju izvještaje i račune. Ako dođu u situaciju da moraju obnoviti godinu, stipendija im se zamrzava do sljedeće godine.

"Kod nas nema nikakvih predrasuda, a posebno nema štele, za koju u našem društvu smatraju da se podrazumijeva", ističe Slipac. "Prve godine kad smo razgovarali s djecom iz domova oni su nam otvoreno govorili da nam ne vjeruju i da ne očekuju da mi vjerujemo njima. Puno ljudi ih je iznevjerilo, ali im mi dajemo šansu da pokažu kako zaslužuju našu pomoć i povjerenje. Kad je čovjek školovan, načitan, kad je proputovao, onda drugačije i razmišlja, jači je i više vjeruje u sebe".

Omladina ne smije biti pasivna i neinformisana

Senita kaže da je razočarana omladinom koja za sve krivi političare, ne vjeruje u bolju budućnost, a ne pokušava da uzme stvari u svoje ruke, ne pokazuje kreativnost i ne pokušava da se razvije. Također ističe da su naši studenti u velikoj mjeri neinformisani i pasivni, navikli da im se dođe na noge i nešto ponudi, odnosno da je malo onih koji se sami zainteresuju za ono što se nudi, pa tako i stipendije.

Naša sagovornica zagovara i bolju povezanost sa bh. dijasporom.

"Ljudi u dijaspori koje ja poznajem održavaju veze sa domovinom, trude se da očuvaju jezik, bez obzira na to gdje se nalaze. Dijaspora podržava našu fondaciju, pomažu nam da napravimo nešto pozitivno. Ipak, voljela bih kad bi se dijaspora bolje predstavila u našoj zemlji, ali i kad bi ljudi iz BiH bolje prihvatili dijasporu. Postoji ta neka averzija, uvriježeno mišljenje da dijasporci samo dolaze ovdje na godišnje odmore da troše pare. Trebamo biti malo više zahvalni dijaspori i drugačije doživljavati te ljude. Isto tako, ljudi u dijaspori moraju drugačije shvatati ljude u BiH, ne tretirati ih kao jadnike, neškolovane, nesposobne, kojima mogu pametovati. Treba da se udružimo - ja ću poslušati tebe, ti poslušaj mene", naglašava ova uspješna Bosanka koja svoj posao sve ove godine obavlja volonterski.

"Kad ljudima pričam o fondaciji, oni jednostavno ne mogu da vjeruju da ja to radim samo zato što želim pomoći i da nemam nikakve finansijske koristi od toga", otkriva nam Senita i dodaje: "Iskreno vjerujem da svako od nas može učiniti nešto dobro. Mi nismo zloban narod i ne treba nešto loše da se desi da bi reagovali".

Izvor: Klix.ba

[Julia-Klara]

eto kako se to radi... ovdje sam imala priliku slusati ljude kako kukaju,kao pomogli bi, a ne znaju kako...
postoje fondacije,ali ako i njima ne vjerujes, nadjes neku porodicu kojoj mozes svaki mjesec pomagati

[dacina_curica]

Julia nije svako "kukanje" u prazno. Nije lako osnovati fondaciju a jos teze ju je podici na noge i financirati.
Naravno, svako od nas moze nekoga financijski podrzavati, mnogi od nas to i rade. Ali pokusati napraviti neku promjenu na visem nivou je tesko. Mi ovdje imamo fondaciju koju u potpunosti financira jedan univerzitet i sve sto nam treba od lokalne bosanske populacije je dva sata vremena jednom u par godina i na prste mogu izbrojati ljude koji hoce da nam daju I to.

Djevojci svaka cast na inicijativi, njen altruizam je za svaku pohvalu ali mnogima od nas ruke JESU svezane kad je ovaj tip trajne pomoci i promjene u pitanju.

[Julia-Klara]

ne,ne,ne...nismo se razumjele... moj komentar je bio osvrt na neke ljude oko mene (ovdje,u Brnu), koji "zele" pomoci,ali uvijek nadju razlog da to ne urade

[dacina_curica]

Mea culpa

[Krokodil Behko]

Anesa Kajtazović kojoj su samo 24 godine, nedavno je u američkoj državi Iowa, pobijedila gradonačelnika Johna Rooffa predstavnika republikanaca, postavši demokratska gradonačelnica Waterlooa.
Anesa je sa sestrama, majkom Hadžirom i ocem Hazimom došla u SAD 1997. godine jer su više od četiri godine bili premještani u različite izbjegličke kampove, u nekoliko oblasti južne Europe.
Dok su roditelji obavljali teške poslove, ponekad i više njih da bi prehranili obitelj, Anesa, iako nije dobro znala engleski, započela je redovito školovanje i dobila diplomu specijaliste za javnu i poslovnu administraciju na University of Northem Iowa. Ujedno je završila je i Waterloo West High School.



Svjetlooka Anesa je pobijedila iskusnog političara i bivšeg gradonačelnika Roffa sa 59% glasova. Lokalni listovi su istaknuli kako 64 godišnji gradonačelnik, koji se za trajanja kampanje kompromitirao radi upotrebe državnog novca, potrošenog u skupa lobiranja i česta putovanja, nije mogao suprotstaviti šarmu, znanju, ambicioznosti i poletnosti lijepe Bosanke. Kako u Waterloou boravi značajan broj djevojčinih sunarodnjaka, Anesina pobjeda se slavila nekoliko dana.

[Ruana]

Bravo Anesa, mlada, lijepa i pametna.

[Peggy Sue]

Svaka čast... Mlada, lijepa i pametna... Go girl!!!

[fruit]

Kod nas u BiH,nebi imala šanse protiv Tihića.