Kada je Bogdana Nikolić u maju predala prijavu Javnoj ustanovi Djeca Sarajeva kako bi upisala svoju dvogodišnju kćerku u vrtić, nije ni pomislila da bi je mogli odbiti, jer je ona samohrana majka, i čak po pravilniku ove ustanove ima prioritet.
Međutim, na njeno iznenađenje, iz JU Djeca Sarajeva objasnili su joj da za status samohrane majke mora predati potvrdu o smrti oca djeteta, njegovom nestanku ili oduzimanju roditeljske skrbi sudskim putem, kao jedine dokaze da dijete odgaja sama.
Kako ništa od navedenog nije bio njen slučaj, djevojčica Mia nije dobila dodatne bodove dovoljne za upis u vrtić.
“To me jako pogodilo, jer sam bila sigurna da će je primiti i svi su mi govorili da imam prednost kao samohrana majka, ali na kraju je ispalo da to ništa ne vrijedi. Planirala sam nastaviti školovanje ili tražiti posao. Voljela bih i da se moja kćerka druži sa drugom djecom u vrtiću”, kaže ova 21-godišnjakinja.
Zvonimir Nikolić, djed djevojčice Mije, šokiran činjenicom da njegova unuka nije primljena, iako je dijete samohrane majke, otišao je u JU Djeca Sarajeva da se žali.
“Samo sam htio da provjerim šta je to samohrana majka, da nas opet ne bi odbili, i prvo pitanje koje mi je uputila v.d. direktorica bilo je “gdje nam je smrtni list oca?”. Nisam to dobro razumio, pa sam je jasno pitao da li je samohrana majka samo ona kojoj partner pogine ili umre, ona mi je odgovorila ‘da’. Znači, ako je otac živ, majka ne može biti samohrana bez obzira što dijete odgaja sama”, objašnjava.
Zapravo, ko je samohrani roditelj u zakonu nije jasno definisano. U Porodičnom zakonu FBiH nigdje se ne navodi ova kategorija, dok u Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH stoji da je samohrana majka ona koja nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici, a sama izdržava svoju djecu.
Potvrde koje ne postoje
Zvonimir dodaje da su još na prvom konkursu za prijem djece u vrtić, raspisanom u maju, vidjeli da u slučaju samohranog roditelja treba priložiti dokumentaciju koja dokazuje da je jedan od roditelja nije živ, da je nestao ili mu je oduzeta roditeljska skrb sudskim putem.
Međutim, objašnjava, pomislili su da je to neka greška, jer im je bilo nelogično da je to navedeno kao jedini mogući slučaj da neko bude samohrani roditelj.
“Odmah sam nazvala Centar za socijalni rad da vidim šta mi treba od papira da izvadim tu potvrdu da sam samohrani roditelj, a oni su mi rekli da ne treba nikakva potvrda, nego da je rodni list djeteta dokaz. Zaposleni u JU Djeca Sarajeva, kada sam predavala dokumentaciju, rekli su mi da to ne važi i da nije potvrda, a ja sam im objasnila da su mi tako naveli u Centru za socijalni rad. Oni su na kraju uzeli dokumentaciju i na tome se završilo”, objašnjava Bogdana.
Iako je Bogdana od Centra za socijalni rad dobila ovakvo objašnjenje, Jasmina Čongo, v.d. direktorica JU Djeca Sarajeva, tvrdi da je jasno naznačeno koju dokumentaciju treba predočiti da se potvrdi određeni status, kao naprimjer da su roditelji zaposleni, da je dijete bez oba ili jednog roditelja...
“Svi ovi statusi su se trebali potvrditi određenim potvrdma, rješenjima, tako i u slučaju samohranih roditelja koji svoj status potvrđuju dokumentom dobijenim od nadležne općinske službe za socijalni rad”, kaže Čongo.
Iz Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo, koji obuhvata službe socijalne zaštite u općinama, kažu da se u toj instituciji ne vodi evidencija o samohranim roditeljima.
“Pa prema tome, Centar i ne izdaje potvrdu o tome da je neko samohrani roditelj”, dodaju.
Bodovi i liste čekanja
Ipak, v.d. direktorica JU Djeca Sarajeva navodi da je u konkretnom slučaju Bogdadine kćerke prijava odbačena zbog toga što je ne ispunjava starosne uslove za grupu od jedne do dvije godine.
Međutim, Nikolići tvrde da nema nikakvih argumenata za to, jer su konkurisali za odgojnu grupu od jedne do dvije godine, budući da Mia još nema dvije godine.
“Napunit će ih krajem septembra, a čula sam od jednog roditelja da djeca rođena u oktobru mogu ići u tu grupu, ali to nigdje ne piše, nije navedno u konkursu i kako smo mi to mogli znati. Uostalom, na prijavi postoji i opcija alternativnog vrtića, ukoliko se dijete iz nekog razloga ne primi u prvi za koji je konkurisano“, pita se Bogdana.
S druge strane, Mia nije primljena ni u alternativni vrtić, naveden u prijavi za upis, koji čak ima odgojnu grupu i za djecu od jedne do dvije i od dvije do tri godine. Čak nije stavljena ni na listu čekanja ni za jedan vrtić.
To se zapravo desilo na drugom konkursu, koji je ponovljen jer je inspekcija utvrdila da broj upisane djece na prvom konkursu nadilazi kapacitete ove ustanove.
Zbog mnogobrojnih žalbi roditelja kojiese odnose na nejasnu i nepreciznu primjenu kriterija prioriteta kod prijema, JU Djeca Sarajeva objavila je i pravilnik o bodovanju, prema kojem samohrani roditelji dobijaju osam bodova.
Ipak, kada su izašli rezultati ponovoljenog konkursa, vidjeli su da Mia opet nije dobila te bodove zbog čega nije ni primljena ni u primarni, ni u alternativni vrtić.
Dobila je samo po dva boda za to što prvi put konkuriše za vrtić i zato što teritorijalno pripada mjesnoj zajednici vrtića. Osam bodova za samohranu majku joj nisu uračunali.
Sa tih 12 bodova bi bila druga za prijem u gotovo svim sarajevskim vrtićima. Jer samo jedno dijete je primljeno sa najviše 13 bodova, a uglavnom su primana sa osam ili devet bodova.
Šta kada se bude upisivala u školu, fakultet…?
„Ljudi u Komisiji su pregledali sva priložena dokumenta, i prijedlog za alternativni vrtić, i da odgaja dijete sama, i onda oni na kraju da kažu da neko mora da umre ili pogine, ili da se roditelji potuku pa da se ode na sud, kako bi moja unuka bila primljena. Kao da zakonski ne postoji”, kaže Zvonimir.
Bogdana dodaje da ne želi da njeno dijete ovakve situacije prate kroz život i da zakonski nigdje ne pripada.
“Nije to više pitanje prijema, možemo je upisati i u privatni vrtić, jer nismo nikakav socijalni slučaj. Ovo je pitanje principa. Šta će ona majka koja nema nekoga ko će stati iza nje, šta sutra kada naša Mia bude upisivala gimnaziju, fakultet, tražila stipendiju?”, pitaju se.
Iako nema ni dvije godine, djevojčica Mia rođena u Bosni i Hercegovini već se susrela sa diskriminacijom zbog nejasnih zakona, silne administracije i nepreciznih konkursa. Njena majka i djed, kažu, ipak neće dozvoliti da ona zbog toga u vlastitoj državi bude građanin drugog reda.
(Aljazeera.balcans)
ma i ja bih zapravo pomislila tako da mom sinu to netko napravi iz bahatosti..mislim da bi ga zubima mogla poderati...
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
:
