BiH u očima drugih

[numka]

Mada ova i nije nesto crna. Crnjih ima u Crvenim Njivama j Tz

Jer je mulatkinja. Mama Bosanka, otac Sudanac. Živi ovdje cijeli život. Slično kao Danijela Mijatović

[Maja]

U Panami kada za nekoga žele reći da je izgubljen ili dezorjentisan žargonski kažu da je "u Bosni".

Ovo stoji i u latinoameričkom online rječniku AsiHablamos.com koji objašnjava definiciju termina i sinonime koji se u Panami još koriste.

Daju dvije definicije - jedna je "izgubiti se, zalutati", a druga "biti dezorjentisan".

Kao primjer kako ovaj žargon koriste u rečenici navode: "Domaći političari su u Bosni" što objašnjava da se ovaj termin koristi kada se neko izgubljeno ponaša, kao da je "pao s Marsa".

Sinonimi za "biti u Bosni" su izgubljen (perdido, extraviado) i dezorjentisan (desorientado)

Ovaj termin je naveden i u doktorskom radu iz španske književnosti, odnosno književnosti Paname koji je rađen na Univerzitetu u Leonu.

U dijelu gdje nabraja opći rječnik u Panami, pod tačkom "B", između ostalih, stoji i "u Bosni" ili "biti u Bosni".

Zbog čega je to tako i kako je nastao ovaj žargon u Panami zasigurno da bi nam morao objasniti neki panamski leksikolog, no bez obzira na objašnjenje, ova činjenica je i dalje interesantna, a možda i indikativna.

Klix.ba

[Melek]

Tjese se

[HAVANA]

Pa u pravu su, sta.

[HAVANA]

I mi kazemo u qrcu smo. A nismo.

[Maja]

Da ne otvaram novu vijest...svakako su tu negdje po bitnosti.

[Melek]

Popustio covjeku dihtung, sta

[HAVANA]

I to je problem. Pripisa ti se. On je moro.

[insomnia]

Ovaj sudija je u Bosni

[greeneyes]

Barthez je stative zaljev'o

[dadojović]

Panama i nogomet? Hmm!?
Dely Valdes.
Taj se nazabijao golova, tamo krajem devedesetih, u PSG-u i Oviedu.

[Krokodil Behko]

Ovaj sudija je u Bosni

Pa kod nas je liga takva, da se igra po šumama i livadama, pa nije neki problem pišati na utakmici.

[Fuddo]

Meni kad neko rekne fudo jes cuo sta je bilo u Panami
Ja reknem, jebote Panama

[Hurija]

Panama me samo asocira na narko kartele vala .

[HAVANA]

Meni kad neko rekne fudo jes cuo sta je bilo u Panami
Ja reknem, jebote Panama

Ti bas ko da si u bosni

[Maja]

Pa ima logike. Sta je ono s Marsa nazvano Jezero po selu iz Bosne.

[Melek]

Ima nesto radnika u Nasi porijeklom odatle.

[Koraci_u_noci]

Bar nismo glupi, i to je nesto

[CikCikCikPogodi]

O odlasku državljana Bosne i Hercegovine u Njemačku za boljim životom svjedočimo svakodnevno, ali o dolasku Nijemaca koji žele živjeti u našoj zemlji i ne tako često. Ekipa Klix.ba posjetila je njemačke porodice koje su iz Wolfsburga doselile u selo kod Bosanske Krupe i tu planiraju svoju budućnost.

Dok smo se vozili uskim makadamskim putem tražeći selo i nadali se da se nećemo izgubiti razmišljali smo koliko je realna prvobitna informacija da su neki stranci odlučili život početi ispočetka u šumovitim predjelima Krajine. Zašto bi neko napustio državu poput Njemačke, za kojom mnogi čeznu, ne samo iz BiH? Zašto bi neko napustio uređen sistem, sigurnost i pošao put bosanskohercegovačke neizvjesnosti.

Ali, i to je moguće. BiH je za ovih nekoliko porodica postala novi dom i mjesto odakle planiraju graditi svoju, neku novu budućnost. Na početku nam kažu kako su tokom pandemije koronavirusa, prije nekih 8-9 mjeseci počeli razmišljati o odlasku iz Njemačke sa svojom djecom. U kontaktu s prijateljima koji su posjećivali Balkan saznali su za BiH, Krajinu, a sudbinom su došli u Bosansku Krupu. Nisu gubili mnogo vremena pa su odmah kupili kuću, a planiraju osnovati i firmu. Za početak je mala prepreka jezik, ali zajedno sa djecom u školi, dva puta sedmično u naredna tri mjeseca pokušat će prevazići i tu prepreku.

Karl s još dvije porodice živi 20-ak kilometara od Krupe. Malo mjesto, tek s nekoliko kuća i dobrim komšijama, odabrali su za mjesto boravka. Kupili su kuću s dvorištem u kojem se uveliko radi, a uz pravu bosansku kafu, počela je i priča.



"Imamo prijatelje iz Bosne, a u maju smo sedam dana bili ovdje. Dugo smo razmišljali o odlasku iz Njemačke i migracijama, nismo znali gdje ćemo, u koju državu, ali definitivno smo to htjeli uraditi za naše porodice. Imali smo određene ciljeve po kojima smo birali državu, a prijatelji su nam pokazali BiH. Ovdje smo pregledali dosta lokacija, i brzo smo počeli razmišljati o konceptu eko sela ili škole u prirodi. O tome smo već razgovarali s načelnicima Bihaća i Krupe, a olakšavajuća okolnost je što nas je društvo prihvatilo širokih ruku", kaže Karl na početku razgovora za Klix.ba govoreći uopće prvi put za medije.

Uče jezik i žele osnovati firmu za eko selo i nastavu u prirodi

Dodali su kako još uvijek ne znaju jezik, ali da su na početku ipak uspjeli nekako komunicirati s ljudima koji su uvijek srdačni. Na pitanje šta ih je "natjeralo" da napuste Njemačku, Karl ističe kako su u jednom trenutku izgubili osjećaj povezanosti s državom te da su zbog toga odlučili krenuti naprijed, dalje, gdje bi svojoj porodici pružili ono što ih ispunjava - slobodu, mir, prirodu, uživanje u životu.

"Nismo se osjećali povezani s Njemačkom i bilo je divno otići iz nje, doći ovdje, i čim smo došli, krajem juna, ovo mjesto smo osjetili našim domom. Prijatelji u Njemačkoj su nam govorili da ne idemo, iako nismo znali hoćemo li ostati ovdje kao što ni sada ne znamo jer rješavamo boravišne vize kako bismo mogli ostati, ali bilo im je i žao i drago jer pratimo svoje instinkte", dodaje Karl.

Dok se priprema za nastavak uređenja kuće, Karl nam pripovijeda kako još uvijek borave u kamp prikolici. Ipak, vrijedno rade na renoviranju kuće koju su kupili uz plan da do zime sve bude spremno.

"U BiH se osjećamo slobodno. Ovo je život koji smo htjeli, miran život, osjećamo slobodu, prirodu. Naša djeca idu u školu, igraju se i imaju priliku odrasti u prirodi, vole i Unu i uživaju u svakom danu", naglašava naš sagovornik.

Na mjestu gdje se trenutno nalaze, 20-ak kilometara od Krupe, planiraju napraviti eko selo te nastavu u prirodu što je koncept koji se svidio mnogim njihovim poznanicima. Karl je svjestan da je koncept eko sela već viđen u BiH te da je integracija s tom idejom lagana. Osnivanjem firme ne žele zaraditi novac kako bi se obogatili već društvu ponuditi nešto korisno i osigurati tek dovoljnu količinu novca za život.

"Ako napravimo profit sve će se vratiti u društvo. Mi ne želimo zaraditi novac, želimo uraditi nešto za društvo", dodaje Karl.

Karl je sa svojom porodicom i još dvije porodice već u nastavnom procesu. Škola koju pohađaju osim nastave za djecu ima i nastavu za odrasle te već sada uče bosanski jezik kako bi se lakše sporazumijevali.

"Imamo istu zadaću kao i djeca, pa je lakše" kroz smijeh govori Karl.

Osjetili tromost bh. birokratskog sistema i čekanje u redovima s porukama "Nedostaje vam jedan papir"

Dodaje da na području Krajine ima još porodica koje su došle iz Njemačke, ali da još nisu odlučile žele li ostati ovdje, ali poručuje i da ima još porodica koje se raspituju o dolasku i životu u BiH te se njihov dolazak očekuje u proljeće 2022. godine.

Ipak u svemu ovome Karl je osjetio i bh. tromost društva. S obzirom na to da već nekoliko dana prikuplja dokumente za vize i registraciju firme, osjetio je birokratske muke.

"Neobično je čekati svugdje po nekoliko sati, naprimjer u banci da čekate, ovdje je normalno, ali u Njemačkoj nije i na to se prilagođavamo. Satima čekam, iz dana u dan, od vize, plaćanja računa, odlaska u policiju da nešto riješite, dok u Njemačkoj u policiju idete samo ako ste kriminalac. Još uvijek pokušavamo sve riješiti, nije lako, ali imamo vremena i živaca. Ne želimo ići u Njemačku pa se vraćati ovdje, želimo ostati ovdje", dodaje naš sagovornik.

Zanimalo nas je šta misli o velikom broju našim državljana koji hrle ka Njemačkoj, u potrazi za boljim životom. Karl kaže da Njemačka nije baš zemlja snova kako mnogi zamišljaju te da obećanja o savršenom životu nisu takva kakva se predstavljaju.

"Realnost je doista teška. Dosta manje novca ostaje, život nudi mnogo mogućnosti, ali morate teško raditi da biste zaradili i sve troškove platili. Na kraju, nemate vremena za sebe. To smo sebi rekli, nemamo vremena za ljude u našim životima i odlučili smo se posvetiti porodicama i to promijeniti", zaključio je Karl.

Nismo naučili sva bosanska jela, ali znamo napraviti ćevapčiće

Eka je Njemica iz druge porodice koja je zajedno s Karlovom porodicom stigla u BiH i na istom imanju planira svoj život.

Kaže nam da je sretna što nakon burnog i brzog života u Njemačkoj može odmarati u Bosni i Hercegovini, u prirodi te da se može posvetiti sebi i porodici.

"Ljudi su ovdje opušteni, nisu pod stresom i svi su raspoloženi. Dan nam počinje uživanjem u jutarnjem suncu, upijanju zraka, a onda idemo do komšija da vidimo kako su, odemo u trgovinu, kupimo šta nam treba i pravimo doručak djeci. Imamo dosta hrane, dosta izbora, još nismo naučili sva bosanska jela, samo ćevapčiće", kroz smijeh govori Eka te dodaje da je povrće i voće dosta ukusnije u BiH.

Ističe da se nije bilo teško navići na ovaj život, da uživaju u svakom trenutku i da se ne kaju niti jednog trenutka što su napustili Njemačku.

"Jučer smo bili i na Uni, kupali smo se, sunčali, zaista je lijepo i osvježavajuće", dodaje Eka.

Gosti koji su već nekoliko mjeseci u BiH kažu da su šokirani kako ljudi tretiraju smeće u BiH. U Njemačkoj, kako kažu, su naučeni koje je smeće "toksično", a koje ne, koje je razgradivo i koje ne, te da smeće ne pripada prirodi.

"Mnogi Bosanci žive blizu prirode i znaju da nisu njeni vlasnici i da im ona treba, a opet smeće bacaju u prirodu, kao da tu pripada", s čuđenjem govori Eka.

Komšije uvijek srdačne i tople, načelnik Krupe obećao podršku

U mjestu gdje žive nalazi se nekoliko kuća i komšija. Dušan i Ahmed su samo neki od njih, a razgovoru za Klix.ba Ahmed Salihović kaže da su njegove nove komšije veoma srdačne, dok Karl kaže da je Ahmed voljan uvijek pomoći.



"Naše je da ih primimo i čim su došli zaista su bili fer i korektni i uspostavili smo fin odnos. Tu su, moramo ih primiti, ugostiti, olakšati im život, samo razmislite koliko je naših ljudi gore otišlo. Žao mi je što se muče s našim sistemom i birokratijom, Angela Merkel je primila pola miliona Bosanaca, a mi ne možemo za tri porodice olakšati registraciju i prijavu da žive u BiH", pojašnjava Salihović.

Načelnik Bosanske Krupe Armin Halitović danas je posjetio Nijemce te kazao da će Općina ispuniti svoja obećanja oko priključka vode i internet konekcije.

"Prvi put smo se čuli mailovima prije osam ili devet mjeseci, odgovorio sam im, kako mi je i obaveza d aim pomognem. Ipak, mislio sam da od toga nema ništa te da se o dolasku i životu u Krupi raspituju onako. Međutim, ljudi su tu, došli su, žive, žele ostati i mi ćemo se potruditi da imaju što ugodniji boravak ovdje. Tražili su da im pomognemo s vodom i internetom, to ćemo uraditi, a njima zaista želim sretan boravak u Krupi", izjavio je Halitović.

Direktor Prve osnovne škole u Bosanskoj Krupi Amir Velić za Klix.ba kazao da su po dolasku Nijemaca u Krupi organizovali posjetu kako bi ih pitali da li žele poslati djecu u školu što su srdačno prihvatili i sami željeli učiti jezik.

"Ponudili smo im ono što možemo ponuditi strancima na polju obrazovanja. Naša je sreća što imamo i obrazovanje za odrasle, što su oni prihvatili kako bi lakše naučili jezik. Nikakvih problema nije bilo, a sada imamo 5-6 djece različitih uzrasta u školi", dodao je Velić.

Ističe kako će djeca prva tri mjeseca, po uzoru na evropske države, učiti jezik kako bi lakše uključili u Nastavni plan i program na bosanskom jeziku koji odgovara njihovom uzrastu.

"Sve je ovo novina za nas, ali svi su dobro prihvaćeni i oni su nas dobro primili pa ćemo nastaviti našu saradnju kroz školski proces", zaključio je Velić.

Dok je Njemačka za mnoge zemlja iz snova, u odlivu mozgova iz BiH lijepo je znati da neko, negdje, želi doći i živjeti u BiH, a još ljepše kada dođu i žele stvari mijenjati na bolje.

Izvor: Klix.ba

[Matan]

Ne bi ni Bosanci odlazili da imaju kapital..
lako je doci sa kapitalom i poceti nesto..
ako ne ide, ode ja opet za Njemacku..