Nisam upoznao baš puno Bosanaca, ali za one koje jesam, mogu reči, da su bili jako radišni ljudi...
Moram naravno napomenuti, da kod nas rijetki znaju Bosance podjeliti još u podskupine (Bošnjaci, Srbi, Hrvati), pa nekako to baš i ne djelimo...
Trebalo mi je vremena, da barem neke po imenu mogu skužiti u koju skupinu spadaju...
Kad su kod mene radile građevinske ekipe, upalo mi je u oko, kako Bosanci, koji su došli koju godinu prije ostalih i otvorili firme, nemilosrdno iskorištavaju svoje sunarodnjake...
Imao sam ekipu koja je radila, a spavali i jeli su kod žene od šefa, a plačali kao dobar hotel. Kad smo pokrili krov, napravio sam im piknik. Počistili su sve jelo, tako da nije trebalo posuđe prat...
Godina unazad, sječam se Bosanaca kao glasnih. Išli su u grupama i dobacivali djevojkama ili sjeli svaki na svoju polovicu autobusa i glasno komentirali okolinu...
Kod jako suzdržanih Slovenaca baš ih nije bilo težko uočiti. To je danas teško više primijetiti. Ovi što su ovdje, nekako su se povukli. Možda je još najglasnija druga ili treča generacija u očajnim pokušajima nači neki svoj, posebni identitet, ali meni se nekako vidi, da se puno njih ne osječa doma ni tu, ni u Bosni...
Imamo jednu takvu u familiji...

Svaki drugi tjedan bježi u Bosnu, a kad se vrati, kaže kako nikada više neče iči...
Možda bi za kraj još jednu priču napomenuo...
Pošto živim malo van centra, gdje nema skručenih naselja, nema baš ni doseljenika...
Znam za jedne Kineze, Albanca koji prodaje povrče, a doselila se je i jedna familija iz Bosne. Mali je išao sa mojim u osnovnu...
Uglavnom, mali je u godinu dana odlično Slovensko pričao i bio jako dobar učenik...
Neki su tu več trideset i više godina, pa neznaju...
