TUZLA

[Naseef Mushroom]

DA malo pojacam Tuzlanski sastav
B'rdan svjema

Wilkommen
Jesi li banovan tamo ili si onako navratio?

[General War]

DA malo pojacam Tuzlanski sastav
B'rdan svjema

Wilkommen
Jesi li banovan tamo ili si onako navratio?

Generalno ni jedno ni drugo...Pozvan...nemam ja nista protiv "onog" foruma....a vidim da dosta je i na jednom i na drugom...pa why not i ja.

[Masamune]

Prije tačno 26 godina u Tuzli se dogodio najteži zločin nad civilima, kada je granatom ispaljenom sa srpskih položaja sa planine Ozren ubijena 71 osoba, a ranjeno njih više od 200. Vrijeme prolazi, bol ne jenjava, a osuđeni krivac je i dalje na slobodi.

Dvadeset i peti maj u Tuzli se do ratnih razaranja obilježavao kao Dan mladosti, a prije tačno 26 godina tu tradiciju je prekinuo jedan od najtežih zločina nad civilima.

Naime, 25. maja 1995. godine u večernjim satima brojni Tuzlaci odlučili su prošetati užom gradskom jezgrom, ne sluteći da je za većinu njih to nažalost posljednji izlazak iz kuće.

Granatu ispalili u 20 sati i 55 minuta

Tačno u 20 sati i 55 minuta sa srpskih položaja sa planine Ozren na Tuzlansku kapiju ispaljena je granata koja je ubila 71 osobu, a njih više od 200 je teže ili lakše ranila.

Prosjek dobi poginulih građana bila je 21 godina, a najmlađa žrtva bio je dvoipogodišnji Sandro Kalesić koji se na okupljalištu mladih našao skupa sa svojim roditeljima.

Još jedan tužni 25. maj osvanuo je u Tuzli, a suze majki, očeva, braće, sestara, rođaka i komšija kvase nadgrobne spomenike ubijenih koji su svoj vječni smiraj pronašli u Aleji mladosti u kompleksu Slana banja.

Osim smrti njihovih najmilijih već više od dvije decenije neprekidno ih boli i spoznaja da krivac za masakr vrijeme ne provodi iza zatvorskih zidova.

Od ranije je poznato da je za ovaj zločin na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina pravosnažno osuđen general bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novak Đukić, shodno nepobitnoj činjenici da je kao komandant Taktičke grupe "Ozren" (VRS) 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu.

Međutim, od 2014. godine on se nije odazvao izvršenju kazne pod izlikom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica trenutno ne može biti izručen našoj zemlji jer ima srbijansko državljanstvo.

Ali, kaznu može služiti u Srbiji jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH, što još nije učinjeno.

Krivac još neće odgovarati

Shodno trenutnim prilikama Đukić još neće odgovarati za zločin počinjen na Kapiji jer, prema tvrdnjama sudskih vještaka iz Srbije, za pojavljivanje pred sudom u Beogradu "nije sposoban zbog psihičkih problema".

U medicinskom izvještaju se dalje dodaje da Đukić pred vijeće pravosudne institucije u Srbiji neće moći prije septembra 2021. godine, kada bi ponovo trebalo izvršiti procjenu.

Inače, Viši sud u Beogradu već skoro tri godine odgađa odluku u predmetu Đukića, s uporištem da je on u januaru 2018. godine primljen u Kliniku za psihijatriju Vojnomedicinske akademije (VMA) u Beogradu, zbog psihičkih problema.

S druge strane, na dan kada Tuzla plače, u skladu s epidemiološkim prilikama bit će upriličen program obilježavanja godišnjice masakra.

Prema protokolu, u 11 sati roditelji poginulih, predstavnici gradske i kantonalne vlasti te članovi udruženja položit će cvijeće u Aleji mladosti. Sat vremena kasnije na Kapiji je planiran komemorativni skup, a u 20 sati i 55 minuta oglasit će se sirena za uzbunu.

"Imajući u vidu da veliki broj građana i delegacija želi odati poštovanje žrtvama zločina na Kapiji i svim civilnim žrtvama rata, Organizacioni odbor obilježavanja 25. maja moli sve građane i delegacije da se prilikom dolaska na Aleju mladosti na Slanoj banji i na Kapiju pridržavaju svih propisanih mjera zaštite (fizička distanca, zaštitna maska i ograničen broj osoba u grupi)", apelirali su iz Gradske uprave Tuzle, istaknuvši da 25. maj predstavlja jedan od najtežih dana u historiji grada.



Na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. smrtno su stradali Razija Dedović, Alma Brguljak, Senada Hasanović, Fahrudin Ramić, Pera Marinović, Šaban Mustačević, Edhem Sarajlić, Adnan Beganović, Asmir Bakalović, Suzana Dušić, Almasa Ćerimović, Amir Dapa, Amir Đuzel, Vesna Kurtalić, Edisa Memić, Sanja Ćajić, Nedim Rekić, Mustafa Vuković, Adnan Hujdurović, Edina Ahmetašević i Amira Mehinović.

Život su izgubili i Franc Kantor, Asim Slijepčević, Sandro Kalesić, Edin Hodžić, Indira Borić, Sulejman Mehanović, Damir Kurbašić, Ilinka Tadić, Selma Nuhanović, Edin Mehmedović, Nihad Šišić, Amir Čekić, Indira Okanović, Ilvana Bošnjaković, Admir Alispahić, Jasenko Rosić, Damir Bojkić, Samir Mujić, Rajif Rahmani, Almir Jahić, Lejla Bučuk, Azur Mujabašić, Azur Vantić, Suzana Abuismail, Šemsa Hasičić, Senahid Salamović te Nenad Marković.

Agresorska granata usmrtila je još i Hamdiju Hakića, Petra Stjepanovića, Elvisa Alagića, Lejlu Atiković, Armina Šišića, Rusmira Ponjavića, Alema Hidanovića, Zadu Dedić, Vanju Kurbegović, Jelenu Stojičić, Hasanu Hrustanović, Agu Hadžića, Selmu Čauševića, Nešeta Mujanovića, Adrijanu Milić, Samira Čirka, Muriu Fatušić, Elvira Murselovića, Adnana Saimovića, Jasminku Sarajlić te još četiri osobe koje nisu identifikovane.

Odlukom Kantonalne vlade od 2016. godine 25. maj je proglašen Danom žalosti u Tuzlanskom kantonu.

klix.ba

[Mutevelija]

[Fuddo]

Od ranije je poznato da je za ovaj zločin na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina pravosnažno osuđen general bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novak Đukić, shodno nepobitnoj činjenici da je kao komandant Taktičke grupe "Ozren" (VRS) 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu.

Međutim, od 2014. godine on se nije odazvao izvršenju kazne pod izlikom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica trenutno ne može biti izručen našoj zemlji jer ima srbijansko državljanstvo.

Ali, kaznu može služiti u Srbiji jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH, što još nije učinjeno.

A sto to nije ucinjeno?
Je li taj Sud BiH ikad dao bilo kakvo obrazlozenje?
Ustvari, je li ih ikad iko pitao sto nisu nista ucinili?

[Masamune]

Od ranije je poznato da je za ovaj zločin na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina pravosnažno osuđen general bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novak Đukić, shodno nepobitnoj činjenici da je kao komandant Taktičke grupe "Ozren" (VRS) 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu.

Međutim, od 2014. godine on se nije odazvao izvršenju kazne pod izlikom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica trenutno ne može biti izručen našoj zemlji jer ima srbijansko državljanstvo.

Ali, kaznu može služiti u Srbiji jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH, što još nije učinjeno.

A sto to nije ucinjeno?
Je li taj Sud BiH ikad dao bilo kakvo obrazlozenje?
Ustvari, je li ih ikad iko pitao sto nisu nista ucinili?

http://www.sudbih.gov.ba/predmet/2472/show

Ali je šmugnuo tako da je slobodan. To zašto nisu ništa dalje poduzimali je nejasno.

[Fuddo]

A sto to nije ucinjeno?
Je li taj Sud BiH ikad dao bilo kakvo obrazlozenje?
Ustvari, je li ih ikad iko pitao sto nisu nista ucinili?

http://www.sudbih.gov.ba/predmet/2472/show

Ali je šmugnuo tako da je slobodan. To zašto nisu ništa dalje poduzimali je nejasno.

Cekaj ba,
Ovaj je bio uhapsen, osudjen, i onda ga pustili, ponistili presudu, pa ga on nabro?
Jesam li ja ovo dobro skonto, letimicno sam preletio preko linka?

[The 51st State]

Rahmet im i slava.

Nadam se da nece biti vatrometa u sarajevu veceras uz pateticnu izjavu saucesca kao mjeru pranja,

[Masamune]

http://www.sudbih.gov.ba/predmet/2472/show

Ali je šmugnuo tako da je slobodan. To zašto nisu ništa dalje poduzimali je nejasno.

Cekaj ba,
Ovaj je bio uhapsen, osudjen, i onda ga pustili, ponistili presudu, pa ga on nabro?
Jesam li ja ovo dobro skonto, letimicno sam preletio preko linka?

Presuđeno, pa se onda on žalio jer se proces vodio po pogrešnom krivičnom zakonu čime su mu djelomično usvojili žalbu i onda je cijeli predmet vraćen u početnu fazu. Tek je onda bila pravomoćna presuda 2014. godine kojom je osuđen na 20 godina zatvora, ali se tad već nalazio u Srbiji i do dan danas se suđenje tamo odgađa navodno zbog njegovih psihičkih problema... neće njemu ni do smrti biti suđeno kako stvari stoje. Po ovome naši izgleda jesu pokrenuli sve što treba. Dalje je do Srbije.

Ne zna se kad je tačno pobjegao u Srbiju. Najvjerovatnije prije ove posljednje presude.

[Mutevelija]

Onda ide kmecanje za ovo na Ozrenu.

[Mutevelija]

Nema krivca nema Srpskih tijela

[Krokodil Behko]

Od ranije je poznato da je za ovaj zločin na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina pravosnažno osuđen general bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novak Đukić, shodno nepobitnoj činjenici da je kao komandant Taktičke grupe "Ozren" (VRS) 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu.

Međutim, od 2014. godine on se nije odazvao izvršenju kazne pod izlikom da se nalazi na liječenju u Srbiji. Iako je za njim raspisana potjernica trenutno ne može biti izručen našoj zemlji jer ima srbijansko državljanstvo.

Ali, kaznu može služiti u Srbiji jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH, što još nije učinjeno.

A sto to nije ucinjeno?
Je li taj Sud BiH ikad dao bilo kakvo obrazlozenje?
Ustvari, je li ih ikad iko pitao sto nisu nista ucinili?

Obrazloženje je da su masakr počinili islamski teroristi, a ne Srbi.

O trošku srbijanskog ministarstva odbrane, štampana je knjiga, u kojoj piše da je za masakr kriv dvoipogodišnji Sandro Kalesić (takođe žrtva tog dana) jer je on to učinio eksplozivnim prslukom.

Znači, Sandro je okupio svoju ekipu iz kindergatena, stali su na Kapiju i potom je uzviknuo:
"Idemo sada laja slozno, tli-cetili - bum.


https://pescanik.net/novak-djukic-ponovo-medju-nama/

[insomnia]

Al jok. Ovi iz Srbije samo viknu “joj Tuzlaci su najbolji ljudi u ex ju, tu nema nacionalizma” i mores im raditi sta hoces

[Mutevelija]

[Mutevelija]

"Bitka za Vozuću vodila se u završnom razdoblju rata u Bosni i Hercegovini između Armije RBiH i Vojske Republike Srpske od srpnja do 10. rujna 1995. u selu Vozuća kod Zavidovića. Cilj Armije RBiH bio je osloboditi Vozucu od srpskih agresora i povezati se sa Tuzlom, ali i otvoriti prolaz za napad na Doboj; međutim, potpisivanjem Daytonskog sporazuma u prosincu 1995. okončan je rat te su pripreme za napad na Doboj obustavljene. Postrojba El Mudžahid, sastavljena od stranih i bosanskohercegovačkih muslimana, bila je ključna za uzeće Vozuće.
"


Pripreme Armije RBiH da zauzme Vozuću u Zavidovićima i planinu Ozren koju je držala Vojska Republike Srpske počele su već u svibnju 1995. Prva operacija nazivala se Crveni lav, a njome su muslimanske snage potjerale VRS i prekinule njihovu komunikaciju preko Ozrena, stvarajući tako pretpostavke za napad prema Vozući. U napadu prema Ozrenu 27. svibnja 1995. istakli su se pripadnici odreda El Mudžahid. Nakon samo sedam minuta borbe uspjeli su uzeti strateški važnu kotu Podcjelovo, potpuno razbijajući linije srpske obrane. Prethodno su dvije godine muslimanske snage uzalud pokušavale osvojiti Podcjelovo kojeg su Srbi nazivali "vratima srpske Moskve". Nakon pada Podcjelova, mudžahedini se brutalno obračunavaju sa srpskim ranjenicima i zarobljenicima sijekući im glave. Mudžahedini su načinili i snimku svojih nedjela. U napadu na Podcjelovo poginuo je i emir, jedan od vođa mudžahedina, Abdulah Libi.[1]




U srpnju je pokrenuta i operacija muslimanskih snaga za napad na Vozuću. Nazvana je "Bitkom ponosa", a 10. rujna 1995. počela je završna faza te operacije pod nazivom "Uragan 95". Zapovjednik operacije Uragan 95 bio je Refik Lendo, zapovjednik operativne grupe "Bosna" na području Žepča i Zavidovića. U operaciji su sudjelovali i Crni labudovi koji su počinili pokolj nad Hrvatima u Grabovici 9. rujna 1993. te druge postrojbe Armije RBiH. Krajnji cilj same operacije bio je progon srpskog stanovništva i naseljavanje između 10 i 15 tisuća muslimanskih izbjeglica (mudžahira) iz Srebrenice i Žepe. Sam napad na Vozuću zapovjedio je predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović koji je bio zainteresiran i u ishod napada. Pripadnici srpskih snaga na Ozrenu držali su kako ne mogu biti poraženi, međutim, iznenadnim napadom s leđa zavladao je kaos u srpskim redovima. Napad sleđa su pripadnici srpske Četvrte ozrenske brigade uočili kada je spaljeno selo iza njih. Za četiri minute mudžahedini su osvojili stratešku kotu Paljenik i srušili cijelu srpsku obranu, a Vozuća se našla u potpunom okpkoljenju. U napadu na srpske snage poginuo je i emir Abu Tabit al Masri. U izvješću Abu Maalija, jednog od emira, navodi se da je u napadu ubijen veći broj srpskih vojnika, dok je 60 njih zarobljeno. Umjesto da ih odvedu u zatvor u Zenicu ili Dom umirovljenika u Zavidovićima, mudžahedini su ih brutalno poklali u svom kampu snimajući svoje radnje. Zarobljenici su također mučeni i od njih je traženo da se međusobno ubijaju, a kasnije su oskvrnjena i tijela ubijenih.[1]

Armija RBiH počela je napad na Vozuću 10. rujna 1995. Glavna i ključna udarna snaga napada bili su pripadnici odreda El Mudžahid.[2] Nakon što je pala Vozuća, pripadnici odreda su počinili brutalan pokolj nad srpskim vojnicima i civilima. Ubijeno je pedesetak zarobljenih srpskih vojnika odsijecanjem glave sjekirama, sabljama i motornim pilama. Snimke pogubljenja slane su po islamskim zemljama s ciljem prikupljanja donacija. Nakon pada Vozuće nestale su 463 osobe. Posmrtni ostatci oko 240 Srba do danas nisu pronađeni.[1][3] Likvidacije od strane pripadnika odreda El Mudžahid navele su srpsko stanovništvo na iseljavanje. Mudžahedini su pohvaljeni za veliki broj ubijenih srpskih vojnika u napadu i zarobljavanje znatne količine oružja. Poginuo je i velik broj mudžahedina, njih 129, od čega 105 stranaca i 24 bosanskohercegovačka muslimana. Napad mudžahedina na Vozuću predvodio je Muatez Bila, koji je nakon pada sela poginuo u akciji. Pad Vozuća otvorio je i mogućnost za muslimanski napad na Doboj, međutim, uskoro je potpisan Daytonski sporazum kojim se okončao rat u Bosni i Hercegovini.[2]"

[bosnjakinja]

Al jok. Ovi iz Srbije samo viknu “joj Tuzlaci su najbolji ljudi u ex ju, tu nema nacionalizma” i mores im raditi sta hoces

sam pao sam se ubijo

nad fgr bosnjacima vrijedi pravit neko psiholosko istrazivanje jer su fakat fenomen

[bosnjakinja]

A sto to nije ucinjeno?
Je li taj Sud BiH ikad dao bilo kakvo obrazlozenje?
Ustvari, je li ih ikad iko pitao sto nisu nista ucinili?

Obrazloženje je da su masakr počinili islamski teroristi, a ne Srbi.

O trošku srbijanskog ministarstva odbrane, štampana je knjiga, u kojoj piše da je za masakr kriv dvoipogodišnji Sandro Kalesić (takođe žrtva tog dana) jer je on to učinio eksplozivnim prslukom.

Znači, Sandro je okupio svoju ekipu iz kindergatena, stali su na Kapiju i potom je uzviknuo:
"Idemo sada laja slozno, tli-cetili - bum.


https://pescanik.net/novak-djukic-ponovo-medju-nama/

Mozete misliti koliko bi fgrovci slavili kada bi se ovo dokazalo? pa onda nemaju vise te terete oko genocida,mogu otvoreno da se ljube sa srbima i napadaju zajedno ono sto svi najvise mrze-islam

[Taare]

"Bitka za Vozuću vodila se u završnom razdoblju rata u Bosni i Hercegovini između Armije RBiH i Vojske Republike Srpske od srpnja do 10. rujna 1995. u selu Vozuća kod Zavidovića. Cilj Armije RBiH bio je osloboditi Vozucu od srpskih agresora i povezati se sa Tuzlom, ali i otvoriti prolaz za napad na Doboj; međutim, potpisivanjem Daytonskog sporazuma u prosincu 1995. okončan je rat te su pripreme za napad na Doboj obustavljene. Postrojba El Mudžahid, sastavljena od stranih i bosanskohercegovačkih muslimana, bila je ključna za uzeće Vozuće.
"


Pripreme Armije RBiH da zauzme Vozuću u Zavidovićima i planinu Ozren koju je držala Vojska Republike Srpske počele su već u svibnju 1995. Prva operacija nazivala se Crveni lav, a njome su muslimanske snage potjerale VRS i prekinule njihovu komunikaciju preko Ozrena, stvarajući tako pretpostavke za napad prema Vozući. U napadu prema Ozrenu 27. svibnja 1995. istakli su se pripadnici odreda El Mudžahid. Nakon samo sedam minuta borbe uspjeli su uzeti strateški važnu kotu Podcjelovo, potpuno razbijajući linije srpske obrane. Prethodno su dvije godine muslimanske snage uzalud pokušavale osvojiti Podcjelovo kojeg su Srbi nazivali "vratima srpske Moskve". Nakon pada Podcjelova, mudžahedini se brutalno obračunavaju sa srpskim ranjenicima i zarobljenicima sijekući im glave. Mudžahedini su načinili i snimku svojih nedjela. U napadu na Podcjelovo poginuo je i emir, jedan od vođa mudžahedina, Abdulah Libi.[1]




U srpnju je pokrenuta i operacija muslimanskih snaga za napad na Vozuću. Nazvana je "Bitkom ponosa", a 10. rujna 1995. počela je završna faza te operacije pod nazivom "Uragan 95". Zapovjednik operacije Uragan 95 bio je Refik Lendo, zapovjednik operativne grupe "Bosna" na području Žepča i Zavidovića. U operaciji su sudjelovali i Crni labudovi koji su počinili pokolj nad Hrvatima u Grabovici 9. rujna 1993. te druge postrojbe Armije RBiH. Krajnji cilj same operacije bio je progon srpskog stanovništva i naseljavanje između 10 i 15 tisuća muslimanskih izbjeglica (mudžahira) iz Srebrenice i Žepe. Sam napad na Vozuću zapovjedio je predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović koji je bio zainteresiran i u ishod napada. Pripadnici srpskih snaga na Ozrenu držali su kako ne mogu biti poraženi, međutim, iznenadnim napadom s leđa zavladao je kaos u srpskim redovima. Napad sleđa su pripadnici srpske Četvrte ozrenske brigade uočili kada je spaljeno selo iza njih. Za četiri minute mudžahedini su osvojili stratešku kotu Paljenik i srušili cijelu srpsku obranu, a Vozuća se našla u potpunom okpkoljenju. U napadu na srpske snage poginuo je i emir Abu Tabit al Masri. U izvješću Abu Maalija, jednog od emira, navodi se da je u napadu ubijen veći broj srpskih vojnika, dok je 60 njih zarobljeno. Umjesto da ih odvedu u zatvor u Zenicu ili Dom umirovljenika u Zavidovićima, mudžahedini su ih brutalno poklali u svom kampu snimajući svoje radnje. Zarobljenici su također mučeni i od njih je traženo da se međusobno ubijaju, a kasnije su oskvrnjena i tijela ubijenih.[1]

Armija RBiH počela je napad na Vozuću 10. rujna 1995. Glavna i ključna udarna snaga napada bili su pripadnici odreda El Mudžahid.[2] Nakon što je pala Vozuća, pripadnici odreda su počinili brutalan pokolj nad srpskim vojnicima i civilima. Ubijeno je pedesetak zarobljenih srpskih vojnika odsijecanjem glave sjekirama, sabljama i motornim pilama. Snimke pogubljenja slane su po islamskim zemljama s ciljem prikupljanja donacija. Nakon pada Vozuće nestale su 463 osobe. Posmrtni ostatci oko 240 Srba do danas nisu pronađeni.[1][3] Likvidacije od strane pripadnika odreda El Mudžahid navele su srpsko stanovništvo na iseljavanje. Mudžahedini su pohvaljeni za veliki broj ubijenih srpskih vojnika u napadu i zarobljavanje znatne količine oružja. Poginuo je i velik broj mudžahedina, njih 129, od čega 105 stranaca i 24 bosanskohercegovačka muslimana. Napad mudžahedina na Vozuću predvodio je Muatez Bila, koji je nakon pada sela poginuo u akciji. Pad Vozuća otvorio je i mogućnost za muslimanski napad na Doboj, međutim, uskoro je potpisan Daytonski sporazum kojim se okončao rat u Bosni i Hercegovini.[2]"

Koja količina laži, jbte

[Krokodil Behko]

Obrazloženje je da su masakr počinili islamski teroristi, a ne Srbi.

O trošku srbijanskog ministarstva odbrane, štampana je knjiga, u kojoj piše da je za masakr kriv dvoipogodišnji Sandro Kalesić (takođe žrtva tog dana) jer je on to učinio eksplozivnim prslukom.

Znači, Sandro je okupio svoju ekipu iz kindergatena, stali su na Kapiju i potom je uzviknuo:
"Idemo sada laja slozno, tli-cetili - bum.


https://pescanik.net/novak-djukic-ponovo-medju-nama/

Mozete misliti koliko bi fgrovci slavili kada bi se ovo dokazalo? pa onda nemaju vise te terete oko genocida,mogu otvoreno da se ljube sa srbima i napadaju zajedno ono sto svi najvise mrze-islam

Pa Vučić već ozbiljno računa s tim. Odavno je izjavio, da će TZ ponovo više gravitirati Beogradu, nego Sarajevu, čim se završi autoput.

[Naseef Mushroom]

Kakva jeziva perverzna ironija da baš taj grad koji je od toliko gradova u bivšoj Jugoslaviji na najstravičniji način osjetio da je bratstvo i jedinstvo iluzija i da komšija može zapucati na svog komšiju i svoj grad da se oni najviše ponose što su danas Jugoslavija u malom.