Krokodil Behko wrote:Nice try wrote:
@Behko,evo sad gledam s prozora dnevne i vidim samo planine,do pod nos
Zavisi,ako si na vrhu najviše planine,onda imaš ekstra pogled.
A jesi li ti ikada u životu, živila u ravnici? Rekao bih da nisi?
Da pojasnim; možeš u ravnici baciti pogled dalje od 15-20 metara, samo ako nema nikakvih objekata, pa ni ograda, pa ni neke njive s kukuruzom, ni živice, ama baš ništa
Nema šansine šanse da živiš u gradu i imaš dobar pogled, osim ako živiš u stambenoj zgradi, na 5+ spratu, pa čak i tu pod uslovom da nema još zgrada oko tebe, a obično, gdje ima jedna zgrada, bude ih još bar 10, pa tako da ništa
Dobro,može li se ona moja nesretna i neshvaćena rečenica shvatiti kao neka poetsko-pjesnička sloboda?
Kao vapaj jedne duše koja je izgubila svoj mir?Kao žal za rodnim krajem,kao težnju za djetinjstvom provedenim u krajevima gdje nema tako velikih planina,tek poneko brdo.
Naravno,ta rečenica je imala pretjerano značenje,a opet jedan slobodan duh,bez ograničenja je može razumjeti bez suhoparnih pitanja koja mi ti postavljaš
U odnosu na ovakav planinski kraj,gdje sada živim,moj zavičaj mi se čini kao najveća ravnica na svijetu.Pazi,i ovo ima pretjerano značenje
Sve u svemu,samo sam željela reći da ne volim planine
No,to nije razlog da ne pohvalim Rostovo,skijalište na putu Bugojno-Travnik,zaista divan pejzaž,za obitelji sa djecom predivno zimovalište,a i u toplijim mjesecima ima se što vidjeti.Etno selo i boravak u njemu vas vraća u neka prošla,jednostavnija i bolja vremena
"Nećemo ništa razumeti od hoda sveta ako budemo zamišljali da ljudi uvek postupaju pravedno..."
Balada o Bohoreti