BRČKO

[Julia-Klara]

Odlican tekst

Sto se tvog uvodnog komentara tice a vezanog za moderatora koji je predlozio da se raspravljate na pp - dojadilo mi je citati vasa prepucavanja, to je sve.

Nadam se da se razumijemo

[Vladimir RUS]

Ovaj tekst koji si donio pun je mrznje, i naravno zaobilazi jednu cinjenicu - da je uciteljica koja je smjenjena sa stalnim boravkom na opCini Orasje, koja nije Distrikt. Mogla se prijaviti u Distriktu, znaci prijaviti se u selu gdje je radila, i problem bi bio rijesen.
To pod jedan.
Pod broj dva - nije niko kriv nastavnom kadru kojeg ima jako malo jer eto, radije rade po Hrvatskoj, ili ako vec ne mogu onda u osnovnim i srednjim skolama u samom gradu.

Pod tri - moja tetka je prije rata radila kao uciteljica u hrvatskom selu, pricala hrvatski, to i dan danas radi, ja sma radila na "obiteljskom" radiju, znaci strogo se pricao hrvatski, ali sada se poveo linc iz nekog samo njima poznatog raloga.

Praznici, drzavni i vjerski, su u svim skolama isti, zato ne vidim razlog da se lincuje uciteljica jer ima drugacije ime.

Laganini, tekst koji si prenio je obojen mrznjom, i bilo bi lijepo da objavis i izvor - po ko zna koji put ti se skrece paznja na to.

Bez namjere da stajem na ičiju od ove dvije strane, ali koliko sam razumio jednu razumio sam i drugu stranu u ovom konfliktu. Naime, zvaničnici Brčko Distrikta, uslijed (opravdanih) kritika od strane naroda upućenih prema zvaničnicima sa zamjerkom da dobro plaćene javne poslove iiiiz sektora obrazovanja dobijaju osobe iz susjednih opština dok lokalni nastavni kadar visi na birou čekajući zaposljenje, Vlada je onda odlučila da onemogući zapošljavanje spomenutim licima koji dolaze sa susjednih opština. U međuvremenu, isplivala je na vidjelo nov problem, a koji govori da postoje deficitarni kadrovi na etničkom principu. Eh sad, ja znam da je u doba bivše Jugoslavije moglo "da se miješa", a sad ne, barem ne u seoskim sredinama te stoga jasno mi je zašto ljudi u (monoetničkim) seoskim sredinama neće da im djecu jezik i istoriju uči osoba druge etničke pripadnosti. I mene je u osnovnoj, dok sam išao u područnu (seosku) školu učila osoba iste nacionalnosti dok kasnije kada sam krenuo 5-ti osnovne u školi u gradu i onda mi je predavala osoba pripadnik moje nacionalnosti, pa čak i u srednjoj dok sve ostale predmete mješovito. Mada, ima i danas slučajeva da maternji jezik predaje osoba kojoj to maternji jezik nije, ali to je rijetkost u gradu, a pogotovo na selu tako da donekle razumijem ovu situaciju.

Vlada Brčko Distrikta mora da popusti u segmentu u kome ne postoji adekvatna zamjena.

[Julia-Klara]

Situacija je komplikovana sama od sebe, ali se kasno rjesava i na pogresan nacin
Sve sto si naveo stoji, ali mi je zasmetalo da je donesen tekst koji podcrtava samo jednu stranu price, to je sve.

Moj problem je sto ne vidim problem u tome da mi dijete uci neko ko je druge nacionalnosti (rodicinoj kcerki je ucitelj Srbin, i? ) ali to sam samo ja.

Nadam se da ce se svi skulirati i skontati sta rade, mada su sanse male.

A i o deficitu nastavnickog kadra sam pisala,pa me gospodin ismija, a nisam nista netacno rekla

[Vladimir RUS]

Situacija je komplikovana sama od sebe, ali se kasno rjesava i na pogresan nacin
Sve sto si naveo stoji, ali mi je zasmetalo da je donesen tekst koji podcrtava samo jednu stranu price, to je sve.

Moj problem je sto ne vidim problem u tome da mi dijete uci neko ko je druge nacionalnosti (rodicinoj kcerki je ucitelj Srbin, i? ) ali to sam samo ja.

Nadam se da ce se svi skulirati i skontati sta rade, mada su sanse male.

A i o deficitu nastavnickog kadra sam pisala,pa me gospodin ismija, a nisam nista netacno rekla

Slažem se, pa kad meni koji sam ja ovo da kažem prošao, jedva i ja uspijem da razumijem sve ovo. Mogu samo da mislim kako je ljudima sa strane.

Ni meni lično ne smeta. Znam situacija koje si spomenula i sam sam bio svjedok jednoj situaciji koja je bila još specifičnija od ove. Naime, u doba kada je grad Brčko bio u RS (ustvari tad je već bio Diistrkt samo što tek kasnije su spojili da se ide svi u istu smjenu) u osnovnoj školi muzičko po planu iz Istočnog (tada Srpskog) Sarajeva mi je predavala Bošnjakinja. Bilo mi je u početku neobično i malo da kažem neugodno da vidim da učiteljica Bošnjakinja svira na klavir (ili šta li je već bio) Igrale se delije, Bože Pravde i Marš na Drinu.

Poslije sam se navikao. Mada to je bilo muzičko, drugo je ipak na maternjem, to je ipak da kažem još osjetljivija kategorija, mada realno ti nastavnici i profesori su uglavnom iz doba Jugoslavije tako da su automatski obučeni za sve tri vrste jezika. Najboilje je na kraju pitati ljude dali hoće, ako hoće, problem riješen, tamo gdje neće, tu napraviti izuzetak od pravila, kao što već postoji i dan danas izuzetak od pravila u nekim situacijama u kojim osobe druge nacionalnosti podučavaju djecu na jeziku koji učitelju/ici ili profesoru/ici nije maternji. Kombinacija je ključna riječ ovdje, gdje to može naravno. Uglavnom to može u gradskim sredinama pošto postoji situacija (ja lično znam tj. sam čuo za jednu Srpkinju koja predaje Bosanski), ali to je tako u gradskom području, dok selo je ipak selo. tj. svi se znaju tako da bi svaki dan to bila glavna tema.

[dr laganini]

..evo i gradonačelnik kaže da neće hrvati u prosvjetu

Roditelji hrvatske djece iz mjesne škole u Gornjoj Skakavi u Brčko Distriktu u Bosni i Hercegovini zatražili su povratak na posao hrvatske učiteljice, na čije je mjesto od drugog polugodišta zaposlena Bošnjakinja koja djeci ne predaje nastavu na hrvatskom jeziku.












Potporu im je dao i dogradonačelnik Brčkog Anto Domić, koji je osudio prijetnje upućene roditeljima djece koji su najavili da bi mogli zaustaviti slanje djece na nastavu do rješenja ovoga problema.

U pismu kojega su uputili roditelji vlastima Brčko Distrikta upozorili su kako je hrvatskoj djeci uskraćeno pravo na obrazovanje na materinskom jeziku.

"Hrvatski jezik, kao jedno od naših Ustavom zajamčenih prava, doveden je u pitanje. Nama je veoma važno da dijete u toj dobi, kada se formira, nauči hrvatski jezik", naveli su u pismu roditelji hrvatske djece.

Učiteljicu Hrvaticu, koja je predavala djeci u jesenskom dijelu u mjesnoj školi Gornja Skakava, gdje treći razred pohađa troje hrvatske djece, na početku ovoga polugodišta zamijenila je Bošnjakinja.

"Mi smo imali učiteljicu čijim radom smo bili prezadovoljni, djeca su bila u jednom obiteljskom ozračju i sve je to njezina zasluga i zašto nešto što je savršeno mijenjati", rekao je jedan od roditelja Anto Ilić. On nije isključio mogućnost da djeca prestanu pohađati nastavu u znak prosvjeda.

Učiteljica Hrvatica u mjestu Gornja Skakava dobila je otkaz, a na njezino mjesto je predstojnik odjela za obrazovanje u vladi Brčko distrikta Adnan Osmanović (Stranka demokratske akcije) imenovao Bošnjakinju.

Dogradonačelnik Brčko distrikta Anto Domić, koji je i predsjednik brčanskog HDZ-a te dopredsjednik HDZ-a BiH, upozorio je kako u školama gdje nastavu pohađaju djeca Bošnjaka nastavu isključivo vode bošnjački učitelji i nastavnici.

"Roditelji učenika, ne samo iz Gornje Skakave, nego i iz drugih sredina, očekuju da se pojasni zašto bošnjačku djecu u Maoči, Rahiću, Palanci, Brci isključivo uče učitelji i učiteljice bošnjačke nacionalnosti na bosanskom jeziku", kazao je Domić, napomenuvši da se roditelji OŠ Gornja Skakava nisu protivili učiteljici Bošnjakinji, već otpuštanju Hrvatice koja je ovu djecu učila u prvom polugodištu nastavne 2016/2017 godine.

On je poručio roditeljima hrvatske djece da se ne boje prijetnji mogućim sankcijama zbog najavljenog bojkota nastave te ih je pozvao da trebaju ustrajati na pravima da im se djeca obrazuju na materinskom jeziku.

"Kao dogradonačelnik inzistirat ću da se ova nepravda ispravi i nacionalna struktura zaposlenih u obrazovanju ispoštuje", zaključio je Domić

[dr laganini]

..naravno očekujem ban.. miralem ionako ne postoji

Interesantno da Mirelam ne postoji. Postoji i te kako, to je ona sorta na kojem cetnicki olos poput tebe zube je lomio i lomice dok god bude onog bosanskog prefiksa. PP nije moj stil (kao sto predlaze jedan od moderatora), pogotovo sa polupismenim sljamom koji do osamnaeste godine nije razlikovao maslinu od ovcijeg brabonjka, i dok nije otisao silom prilika dalje od svog sela i onda u uzaludom pokusaju se trudio, naravno bez uspjeha, da spozna da postoji nesto drugo osim njegovog sela koje vuce samo tradiciju blajburskih svercara duhana.
I da zavrsim , jer je i ovo previse za tvoj mentalni sklop, dodavajuci nesto sto je jedan pametni ciko davno napisao, ali to naravno nema sansi da dodje do tvojih nedostajucih mozdanih celijica. Ovo nemoj da citas sam, nego nadji nekoga ko je zavrsio ako nista osnovnu skolu da ti pokusa rasclaniti neke stvari.

"Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma.


Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se «izrazi», ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, kao zadatak i cilj probleme od epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih, itd. Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N.N. ( tj.Vojo) postaje čovek akcije, narodni tribun, privid individuuma. Kad smo ga već sveli na tu meru, na njegovu pravu meru, pošto smo ga izdvojili iz krda, u koje se on sam smestio – ili gde su ga drugi smestili, imamo pred sobom individuu bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila (Jules)(Voju:ooo).


To je onaj Sartrov Žil (Vojo ), koji je porodična nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomen jedne jedine teme: Engleza (Bosnjaka , Srba,.....). To bledilo, to drhtanje, ta njegova «tajna», da ume da prebledi na pomen Engleza (opet uturi predhodno ), to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju.

Ovaj i ovakav portret, primenjiv na sve nacionaliste (ovo je ono sto ti nisi skontao o Vojama ), može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički ), literaturu (ako je pisac ), društvene funkcije, jer su one isuviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam. Treba li reći da je on, po opredeljenju asketa, potencijalni borac koji čeka svoj čas. Nacionalizam je, da parafraziram Sartrov stav o antisemitizmu, «potpun i slobodan izbor, globalan stav koji čovek prihvata ne samo prema drugim nacijama nego i prema čoveku uopšte, prema istoriji i društvu, to je istovremeno strast i koncepcija sveta».

Nacionalista je, po definiciji, ignorant (iliti dr.) . Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje koje ne iziskuje truda. Ne samo «pakao to su drugi», u okviru nacionalnog ključa, naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko...) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, dakle, totalitarna ideologija.

Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše «iz naroda i za narod», koji svoj individualni glas tobože potčinjava višim, nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič (a, da se podsetimo, Kič bi se mogao meriti stepenom banalnosti svojih asocijacija – A. Mol.), u srpsko – hrvatskoj varijanti, nacionalizam je borba za prevlast oko licitarskog srca.

Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik( pa ni Hrvatski ), niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture – ne tiču ga se. Ali stvar nije tako prosta. Ako i zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno. Kič i folklor, folklorni kič, ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje nacionalističke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u svetu, nije antropološke prirode, nego nacionalističke. Insistiranje na famoznom coleur locale-u takođe je, ako je izvan umetničkog konteksta, što će reći da nije u službi umetničke istine, jedan od vidova nacionalizma, prikrivenog.

Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više, mi koljemo, kad se mora, ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke, itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu, u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. Skočiti malo više od njega, ostali me se ne tiču. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče. Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli. Ne skače se, ne baca se kamena s ramena da bi se dostigao svoj sopstveni maksimum, nego da bi se nadigrali oni, jedini, slični a tako različni, zbog kojih je igra i započeta.

Nacionalista se, rekosmo, ne boji nikog, osim svog brata. Ali od njega se boji strahom egzistencijalnim, patološkim: pobeda izabranog neprijatelja jeste njegov apsolutni poraz, ukidanje njegovog bića. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim, jeste apsolutna pobeda. Stoga je nacionalizam ideja beznađa, ideologija mogućne pobede, zagarantovana pobeda, poraz nikad konačan. Nacionalista se ne boji nikoga, «nikoga do Boga», a njegov bog jeste bog po njegovoj meri, bledi rođak Žil, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan kao i on sam, «ponos porodice», porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije – bledi, blesavi rođak.

Rekli smo, dakle, biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze. «To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan da je sasvim priguši a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili anonimnosti gomile, ili u nekakvom pravednom ratu. Nezadovoljnik koji u mirnodopsko vreme ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune» - slika i prilika citiranog Sartrovog antisemite. I odakle, pitamo se, taj kukavičluk, to opredeljenje, taj zamah nacionalizma u naše doba? Pritisnut ideologijama, na marginama društvenog kretanja, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, u praznini, ne učestvuje u društvenom životu a društveno biće, individualista a individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde? Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija, i antiideologija..."
D. Kis
Pa hebem ti cojek te opisao, jos dok si noge u kravljoj balegi grijao.
A sto se tice moderacije, bujrum. Ja cu svoje reci,pa makar na guzicu progovorio.

.. koja patetika..

[Vladimir RUS]

Brčko: U MZ Grčica gradi se Omladinski kulturni centar (VIDEO)

U brčanskoj najvećoj gradskoj mjesnoj zajednici Grčica, gradiće se Omladinski kulturni centar, koji će imati 1.200 kvadratnih metara korisnog prostora. Ukupna, projetkovana vrijednost objekta je 800.000 maraka.



Brčansko gradsko naselje Grčica, ima više od 10.000 stanovinka.

Iako je sastavni dio grada, decenijama je bez ključnih inafrastrukturnih objekata. Pogotovo kada je riječ o omladinskom organizovanju i društevnim aktivnostima.

"Samim nazivom Omladinski kulturni centar, ne mora značiti da će ovaj objekat koristiti samo omladina. Naš je cilj da zadržimo omladinu u gradu i našoj mjesnoj zajednici ali biće otvoren za sva udruženja građana", istakao je Vedran Јovičić, predsjednik MZ Grčica.

"Ljudi koji bi htjeli da pokrenu nekakve sekcije i da slobodno vrijeme nekako iskoriste, ne mogu da dođu na red, malo je prostora. Tako da je Grčica tu dio grada", naglasio je mještanin MZ Grčica, Boro Ristić.

https://www.youtube.com/watch?v=sAIqd2vpnqo

Iz budžeta Distrikta Brčko 2015. godine za Omaldinski kulturni centar, obezbijeđeno je 200.000 maraka a plan je da se i u ovogodišnjem budžetu, obezbijedi idnetičan iznos.

"Smatramo da sa ovim sredstavima, koja su ranije obezbijeđena će biti dovoljno, da se taj objekat stavi pod krov, i da bude završena prva faza i naravno da, u kasnijim budžetima obezbiejdimo sredstva, kako bi imali finalni proizvod", rekao je Srđan Blažić, šef Odjeljenja za za stručne i administrativne poslove Distrikta Brčko.

Struka upozorava na neophodnost svakodnevnih kulturno-sportskih aktivnosti za mlade.

"Zajednica treba da razmišlja o tome. Mladi su budćnost. Sjetimo se samo kako je to nekada bilo, koliko je energije bilo kada se mladi ljudi skupe, tu ima i umjetnosti, i sprota i druženja, neformalnih, formalnih veza, jednostavno to današnjem čovjeku fali. Bojim se za ove mlade generacije, ako budu ostali u virtuelnom svijetu, to neće izaći na dobro", smatra ovo prof. dr. Miroslav Gavrić sa Univerziteta u Istočnom Srajevu.

Za izgradnju ovog objekta u naselju Grčica, regualcionim planom Grada Brčko, predviđeno je zemljište bivšeg preduzeća ODP "Tehnograđe".

[Mutevelija]

BRČKO, 15. svibnja (FENA) - U organizaciji Mjesne zajednice Šatorovići, a u saradnji s Vladom Brčko distrikta, od 16. do 27. svibnja ove godine održat će se "Međunarodni sajam trešnje Šatorovići-Brčko distrikt BiH 2016.".

[Username]

A gdje tresnja tu je i Mala Mu

[Julia-Klara]

jedva cekam kuci
proci ce mi jagode, one najljepse, necu ih jesti ove godine
ali se nadam da cu biti u vrijeme kad bostan krene njam,njam

[Julia-Klara]

Šah, ludnica, Kairo i Sebilj: Priča o brčanskoj Vijećnici

Mnoge zgrade u našem gradu kriju zanimljivu istoriju iza oronulih zidina. O nekima smo već pisali, o nekima ćemo pisati u budućnosti. Ali, jedna građevina simbol je Brčkog već duže od vijeka i danas je njen red da ispriča svoju priču. Predstavljamo vam brčansku Vijećnicu.

U drugoj polovini 19. vijeka, Brčko počinje da se urbanističko-arhitektonski modernije razvija. Izgrađeno je 18 škola različitog tipa, 1880. godine izgrađena je i sinagoga, zatim je sagrađena Bijela džamija (zvana Džedit džamija). 1886. godine napravljena je i zgrada bolnice. 1891. godine izgrađen je i hotel “Posavina“. Konačno, 13. septembra 1894. završena je izgradnja mosta preko save, dugog 775. metara.

Bio je to jedan od najznačajnijih perioda u istoriji našeg grada. U to vrijeme izgrađena je i Gradska vijećnica. Koštala je tada 108 hiljada zlatnih kruna. Završena je 18. avgusta 1892. godine, a u njoj su kroz istoriju bile smještene opština, zatim pošta, telegraf i Savska kapetanija, biblioteka, galerija… Danas, Vijećnica je dom Gradonačelnika Brčko distrikta.

Od 2004. godine naša Vijećnica upisana je kao Spomenik od nacionalnog značaja za BiH.

Većina čitalaca već zna da brčanska Vijećnica ima i sestru – Vijećnicu pravljenu u sličnom stilu koja krasi Sarajevo. Obje zgrade djelo su istog arhitekte, Aleksandra Viteka. Nijednu od njih Vitek nije završio. On je tih godina počeo ozbiljno da oboljeva i na kraju završava u psihijatrijskoj bolnici u Gracu, gdje će i umrijeti 1894. Rad na vijećnicama u Sarajevu i Brčkom nastavio je njegov pomoćnik Ćiril Iveković, koji je gradnju i priveo kraju.

Zanimljivo je da je Vitek prvo radio nacrt za sarajevsku Vijećnicu, ali je ona u Brčkom ipak starija. Brčaci su prosto bili brži od Sarajlija, pa su svoju Vijećnicu napravili prije.

Radeći na nacrtima, Vitek je u više navrata putovao u Kairo i druge bliskoistočke gradove kako bi tamo proučio detalje na nekim monumentalim građevinama, i uticaj tih putovanja, kao i ti detalji i danas se mogu vidjeti na Vijećnici.

Život Aleksandra Viteka dostojan je romana. Rođen je u Sisku, a živio je u Gracu, Beču (gdje je i diplomirao arhitekturu), i Sarajevu. 1882. godine bio je 9. najbolji šahista svijeta. Danas bi ga zvali “velemajstorom“. Ostalo je zabilježeno da je 1881. godine odigrao simultanku na slijepo na deset tabli! Tih godina, na turniru u Beču, pobjedio je Vilhelma Štajnica, čovjeka koji će 1886. postati prvi zvanični šahovski prvak svijeta.

Arhitekturu Bosne i Hercegovine obogatio je mnogim građevinama. Umro je 1884. u mentalnoj ustanovi u Gracu pod do danas nerazjašnjenim okolnostima. Hospitalizovan je kao šizofreničar i liječen oko godinu dana. Mnogi vjeruju da je počinio samoubistvo, neki tvrde da je umro od tuberkuloze…

A Sebilj iz naslova teksta? Onaj u Sarajevu, najpoznatiji na ovim prostorima, projektovao je upravo Aleksandar Vitek.

http://www.nula49.com/brcko/sah-ludnica ... vijecnici/

[Heidi]

Kad god je vidim, padne mi na pamet biblioteka, drveni skripavi pod, miris knjiga i bradati ciko (zaboravila sam mu ime ) kako gumicom brise po clanskoj kartici i sve one "svrtke" rukom otresa sebi na hlace

[Julia-Klara]

ehehe, radio je jedno vrijeme poslije rata, dok sam jos bila "clan", a vidjala sam ga i na slobodnoj kad sam dolazila.
I da, onaj miris knjiga i skripavi pod

[Krokodil Behko]

Kad god je vidim, padne mi na pamet biblioteka, drveni skripavi pod, miris knjiga i bradati ciko (zaboravila sam mu ime ) kako gumicom brise po clanskoj kartici i sve one "svrtke" rukom otresa sebi na hlace

Jesil to dizala afričke bajke, da čitaš?

[Heidi]

U to vrijeme sam bila na Karl May tripu
Znam da me je pitao, koliko puta cu jos dignuti Winnetou, a stid me bilo reci, da mi otac kradom cita indijanske knjige pa ne mogu stici

[Julia-Klara]

Ne mogu vjerovsati da ga vise nema. Bio mi je "stariji brat", i niko nije srcano grlio kao on. Rode, rahmet ti dusi

BRČKO DANAS U JOŠ JEDNOJ ŽALOSTI: NA PUTU KA SREBRENICI POGINUO MOTOCIKLISTA NAŠ BRČAK DAMIR ČAMPARA

Brčko je danas u još jednoj žalosti. Mnoge Brčake je rastužila vijest kada su saznali da je vozeći motor na putu ka Srebrenici poginuo Brčak Damir Čampara (46) kojeg će ga mnogi pamtiti po mnogim dobrim djelima.

Do saboraćajne nezgode je došlo oko 11:15 časova na magistralnom putu Zvornik-Bijeljina udarivši sa motorom u kombi u mjestu Roćević.

Kako piše Zvornički.ba prema riječima svjedoka koji su se u to vrijeme nalazili u Roćeviću, zakačio je motorom dostavni kombi kompanije "Sarić" i od udara je izgubio kontrolu i pao sa motora udarivši, prema riječima svjedoka, tijelom od kombi i sve to vjerovatno pri velikoj brzini, a potom je motor sletio u kanal i našao se u njivi daleko od puta dok je stradali ostao na magistralnom putu ležati.

Motociklist nije bio u koloni, pa su tako svi svjedoci zbunjeno gledali šta se dešava.

Sa teškim povredama davao je znakove života, a jedan od prvih vozača koji je pristigao na mjesto nesreće, stradalog je ubacio u svoj automobil i povezao prema ambulanti u Kozluku. Sanitet se pojavio poslije izvjesnog vremena, kada je stradali već stigao do najbliže ambulante, pišre zvornički.ba.

Nažalost, povrede su bile preteške tako da ni brzina i ljudskost savjesnog vozača koji je najbrže reagovao nije pomogla.

Portal "infobrcko.com" upućuje iskreno saučešće porodici i ostat će svima nama u sjećanju kao dobar prijatelj.

[Mohr]

Ode čovjek, u sekundi... Dobar čovjek...

[Krokodil Behko]

U Brčkom je nedavno osvanuo neobičan oglas za posao. Poslodavac traži dvije radnice za rad u kuhinji, ali kandidatkinje moraju ispuniti i dodatne uvjete.

- Friško razvedene, radnice iz kladionica, radnice koje planiraju zaraditi za haljinu i otići na svadbu pa ponovo mami i tati, radnice koje planiraju zaraditi za kartu do zemlje snova (Njemačke), kao i radnice čija je najbolja prijateljica na budžetu nisu poželjne - napisano je..

[Zagorka]

Pametan je. Naci ce malo morgen. Ode ova omladina vani sva, a kuhare i konobare niko ne upisuje te skole vise.
Jos samo malo i molice za radnika.
Cuj 400 maraka. Kako te ljude nije sramota da idu ispod zakonskog minimuma.
Ne znam kako je uopste dopusteno. Jedino da ne prijavi.
A jes para jaka, ima da se red uhvati....konjina....mamu nek zaposli

[Julia-Klara]

Ja kad sam govorila da je moja mama radila u kuhinji za 400km niko mi nije vjerovao

Dobro,pred kraj :karijere" je imala 600 ali opet, krvava je to para, i 1000 je malo za posao koji je i kako je radila