Kako su radnici živjeli u SFRJ

Moderator: Krokodil Behko

Post Reply
User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Izetbegović: Danas se u BiH živi puno bolje nego u YU

Post by Konsultant » 25 Nov 2015, 21:52

sve ste rekli svojim komentarima koliko je omiljen medju svijetom

navika
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 12400
Joined: 18 Mar 2015, 20:07
Status: Offline

Re: Izetbegović: Danas se u BiH živi puno bolje nego u YU

Post by navika » 25 Nov 2015, 22:33

Nisam citala cijeli text, ali prilicno se slazem s nurudinom.
Svi ljudi koja ja poznajem imaju sad mnogo vise vec nekad, ali svejedno su nezadovoljni.
Oni se ne usporedjuju s onim sto su oni bili do jucer vec s tim sto neko jest danas, negdje. S bogatim, uspjesnim, slavnim.
Trebalo bi imat na umu (mozda i na zidu objeseno ) stanje ljudi iz cijelog svijeta, ne samo naprednih zemalja (mada i kod njih ima bijede vise vec sto mozete i zamisliti).
E tad kad se uporedimo s nekim kome krov prokisnjava, il ga uopste nema, ko ne zna hocel sutra imat ista da jede, kome je zivot svaki dan u opasnosti, i sl. tad postajes zahvalan za sve sto imas, sta vise skontas da imas i vise vec sto ti treba.

Ne znam kako ce zvucati, ali sjecate se zadnjih poplava u Bosni? Ljudi histericni, placu (s razlogom) pokazuju na poplavljene i srusena kuce. Odjednom izgleda da su imali sve, a sad im je sve uhelaceno.
Ali da je kojim slucajem dosla neka tv ekipa da ih snima i pita za zivot, prije poplave, vecina bi se izjasnila da im je tesko, da nemaju, da se na ovaj ili ovaj nacin pate.
Uglavnom se ponasamo kako nam televizija servira. Kad se s televizora javi da je ekonomska kriza, tad je ekonomska kriza. Nema veze sto ona vec godinama traje, nije tv javio. A kad javi, mi se shodno javljenoj situaciji pocinjemo mijenjati.
Neko je s tv javio da je nasa zemlja gladna, napacena, siromasna, i mi se ponasamo u skladu s tim. Javili su i da su nam politicari lopovi, i mi ih tako tretiramo. Nema veze sto osobno nemamo nikakav dokaz za to.
Kad bi samo mogli da zasnivamo svoja vlastita misljenja, umjesto sto prihvatamo misljenja vecina, bilo bi nam sve lakse...

User avatar
Mohr
Inventar foruma
Inventar foruma
Posts: 8978
Joined: 16 Aug 2015, 21:15
Has thanked: 1 time
Been thanked: 11 times
Status: Offline

Re: Izetbegović: Danas se u BiH živi puno bolje nego u YU

Post by Mohr » 25 Nov 2015, 22:44

Pitanje (je): Imati ili biti? ;)

User avatar
Konsultant
Legenda foruma
Legenda foruma
Posts: 11187
Joined: 22 May 2011, 10:40
Been thanked: 1 time
Status: Offline

Re: Izetbegović: Danas se u BiH živi puno bolje nego u YU

Post by Konsultant » 26 Nov 2015, 00:43

navika wrote:Ne znam kako ce zvucati, ali sjecate se zadnjih poplava u Bosni? Ljudi histericni, placu (s razlogom) pokazuju na poplavljene i srusena kuce. Odjednom izgleda da su imali sve, a sad im je sve uhelaceno.
Ali da je kojim slucajem dosla neka tv ekipa da ih snima i pita za zivot, prije poplave, vecina bi se izjasnila da im je tesko, da nemaju, da se na ovaj ili ovaj nacin pate.
Uglavnom se ponasamo kako nam televizija servira. Kad se s televizora javi da je ekonomska kriza, tad je ekonomska kriza. Nema veze sto ona vec godinama traje, nije tv javio. A kad javi, mi se shodno javljenoj situaciji pocinjemo mijenjati.
Neko je s tv javio da je nasa zemlja gladna, napacena, siromasna, i mi se ponasamo u skladu s tim. Javili su i da su nam politicari lopovi, i mi ih tako tretiramo. Nema veze sto osobno nemamo nikakav dokaz za to.
Kad bi samo mogli da zasnivamo svoja vlastita misljenja, umjesto sto prihvatamo misljenja vecina, bilo bi nam sve lakse...
Upravu si za medije. Servirana nam je teza politicari kradu, kad je tako moram i ja, vlast je arogantna, kukaj za guzovacu,... Mislimo kako je na drugim mjestima bolje nego kod nas, skoro savrseno. Itekako nepotizam vlada sirom EU, razlika je sto mi to ne vidimo s ove distance, ne znamo koliko tamo ima talova,kako elita sebi steli poslove. Nisu bas svi kao Jose Mujica.

Dobrim djelom necu se moci sloziti s Nurudinom. Morate malo razumjeti kako je Juga funkcionisala. Bio je to zatvoren sistem sve do '86 ili 87. Strategija je bila hajmo mi proizvoditi nasim snagama. Generalna slika savrsenog gradjanina je obican radnik, posteno radi, plata prema radnom statusu... stvarana je radnicka klasa-nesto izmedju srednjeg sloja i obicnih radnika. Ima li smo ograniceno, dosta kvalitetno, proizvedeno lokalno, granice uvoza su bile zatvorene. Prava radnika su bila misaona imenica za ove danas, zdravstvo solidno-besplatno, skolstvo-besplatno, povoljne kredite, kriminal minimiziran... Kolicina novca koja se vrtila u BiH nekad i sada je drasticno veca. Privreda je lakse dolazila do novca, oni u vrhu su radili svoj posao, radnici su za 8h opet stizali ostvariti norme.

Za BiH se ne moze reci kapitalisticko uredjeno. Vise zivimo feudalizam koji propagira socijalizam upakovan u ustavno uredjenje od frankenstajna. Zadnjih 20 godina sve jasnije imamo krug svetih krava koji kontrolise skoro sav novac,poslove... unutar BiH, direktno ili indirektno. Mali postotak novca se koristi za zamazivanje situacije, dobijanje glasova od socijalne kategorije... Svake godine se zaduzujemo kreditima ili probijamo - zivi na dug. Fulat budzetsku projekciju deset godina zaredom u skoro svim institucijama, jasno pokazuje gdje smo, sta smo. Pokusavamo ici putem kapitalizma, privatne inicijative, no oni koji trebaju raskrciti put ne rade bas pretjerano na stvaranju ambijenta za kapitalizam.

Cinjenica jeste da se ima vece slobode odabira, moze kupiti vise, trzni centri su puniji. Posljedica je strategije koju je BiH odabrala, liberalizacija bez kontrole "uvozi brale sta hoces". Vise loseg nego dobrog. Kriminal nije mali u smislu klasicne pljacke i sve do ne placanja poreza, sto PDV sto doprinosi. Napredovali jesmo prividno ... hajmo pobrojati velike kompanije koje su nakon rata rastocili. Opppps nemojmo tu temu. Spasava nas priliv novca iz inostranstva, mrsavi izvoz, nesto donatorskih projeketa. Ima te neke vjerske slobode ko biva, to nam nude kao uspjeh. Opstine procerdaju novac na XY udruzenja. 20 godina nakon rata i dalje imamo enorman broj borackih udruzenja.

Ako pomislite kako je bolje, Makedonija se hvali otvaranjem firme za 24h, sto to mi nemamo? Je li to neka napredna tehnologija ili samo uredjeni procesi. Poljska, Bugarska, satrase u outsourcingu,... Svijetla strana je recimo proizvodnja malina, sve mozes sam, pojednostavljene procedure otkupa, cijene solidne... Ha se drzavni aparat umjesa u nekom sektoru samo nam stvara probleme u razvoju. Nemoj slucajno elektranu zapoceti... tantalove muke. Napretka ima u odnosu na 20 godina, medjutim kada bi se moglo porediti s godinama 2007-2008, nazadovali smo.

Sumarno, drugaciji ekspoze nije se mogao ocekivati od nekog s vrha. Mora se necim pohvaliti, pruziti nadu, reci mi smo ti koji mozemo pokrenuti na bolje. Koji je to politicar jos odabrao fubar strategiju?
Jos jedna stvar sto se moze primjetiti iz clanka... vlast je podjeljena medju feudalcima, Avaz otanjio s pljuvanjem po Bakiru.

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Krokodil Behko » 20 Dec 2018, 09:56

NOĆ KOJA JE ČKALJI PROMIJENILA ŽIVOT: Na vratima mu se pojavio OGROMAN ČOVJEK u dugačkom zimskom kaputu i šeširu... A onda se desilo ONO ŠTO NIKO NIJE OČEKIVAO


Image

Bliži nam se doček Nove godine. Svi, ili bare većina, očekuju da im nova 2019. donese nešto dobro za nas i nama drage. Ima i onih, sigurni smo, koji će i od same novogodišnje noći očekivati neko čudo.

E baš jedno čudo i to veliko novogodišnje čudo dogodilo se na dočeku davne 1955. godine u domu najpoznatijeg glumca ondašnje Jugoslavije - Miodraga Petrovića Čkalje.

O tom je pisao njegov sin glumac i reditelj Čedomir Petrović u autorskom tekstu koji vam prenosimo u cijelosti.

"Beograd pod velikim snegom. Hladno. Ispod nule. Prava zima kao što su nekad bile. Doček 1955 godine. Tako su mi kasnije pričali majka i otac. Ja sam imao šest godina i slike su sastavljene od priče roditelja i onoga što ja pamtim.

Živeli smo u ulici Draže Pavlovića, broj ne pamtim. Onaj deo bliže Cvijićevoj ulici. Drugi sprat, garsonjera sa predsobljem toliko malim, da bi samo jedna osoba mogla da uđe, mi smo morali da se sklonimo u sobu. Kuhinja tek tolika da bi samo majka ušla i spemila nešto za jelo. I soba sa dva kreveta, malim ormanom, stočićem i tri stolice. Toliko tesno a toliko puno radosti i ljubavi. Otac je ukrašavao malu jelku koja je zauzimala pola sobe.

Neko je zazvonio na vratima. Nikoga nismo očekivali. Otac je otvorio vrata i na njima je stajao čovek. Za mene onako malog delovao je kao džin iz neke bajke. Imao je dugački zimski kaput, brkove i šešir. Skinuo je šešir. Majka i otac su ga pozvali da uđe unutra. Majka je ostavila njegov ogroman zimski kaput na krevet a on je seo na stolicu. Izvinjavao se što je tako iznenada i nenajavljen banuo i odmah rekao rečenicu koja je delovala kao da je već mnogo puta izgovarana – Ja sam rođeni brat narodnog heroja Ivana Milutinovića, ja sam … onda je rekao svoje ime.

Nisam ga zapamtio. Ni sada posle toliko godina ja se ne sećam njegovog imena. Nastavio je … Vidite, ja sam dobio stan, dvosoban stan, malo dalje odavde, ima 42 kvadrata … nije za mene, moja kćerka ide na studije, pa bi ona tu stanovala … Gledali smo ga ali ništa nismo razumeli.

Osetio je i nastavio – Ja sam vas druže Petroviću gledao u „Zajedničkom stanu“, nekoliko puta a i pročitao sam negde da stanujete u garsonjeri sa suprugom i sinom, pa sam hteo da vam predložim da vi pređete u taj stan što sam dobio a mojoj kćerki je ovaj vaš sasvim dovoljan, još i veliki.

Pričali su mi majka i otac da smo ga dugo gledali. Otac je prvi pitao – Ali mi nemamo para da vam platimo. Šta da mi platite? Otac je nastavio – Pa, tu razliku u kvadratima. Bio je mnogo ljut – Ja sam došao da ispravimo nepravdu i da pomognem jednom umetniku i njegovoj porodici. Ako spomenete još jedanput novac, ja odlazim. Otac i majka su se prosto bacili na njega – Ma nemojte da idete, molim vas … nećemo više da spominjemo novac … ne znamo šta nam bi? Za šta ste?

Te večeri je počela velika radost pomešana sa nevericom.

Prolazilo je vreme. Otac je sa bratom Ivana Milutinovića išao u opštinu Palilula da srede papire. Po nekoliko puta dnevno prolazili smo ispred XV paviljona Profesorske kolonije. Ulica Braće Grim, broj 18. Prvi sprat sa malom terasom. Nismo mogli verovati da ćemo se jednog dana preseliti iz 15 u 42 kvadrata. Majka je već isplanirala gde će cveće staviti.

Sve je išlo dobro, dok jednoga dana nije drug Milutinović došao kod nas. Bio je smrknut – Meni je strašno žao ali ne možemo da izvršimo zamenu stanova. Zašto, jedva su izustili majka i otac? – Drug predsednik opštine i drug predsednik stanbene komisije, ispričali su mi da jedna drugarica sa troje dece čiji je muž poginuo u ratu, nema krov nad glavom i predložili su mi da njoj dam stan a meni će dati nešto manje za kćerku. Izvinite ali tako je pravednije. Ustao i otišao.

Majka se zaplakala a ocu je sve to bilo sumnjivo i počeo je da ispituje. Doznao je da nema nikakve udovice. Da je dotična ljubavnica predsednika stambene komisije i da nema ni jedno dete. Ispričao je Milutinoviću sve ali on nikako nije mogao da poveruje da su ga slagali i to predsednik jedne opštine i predsednik jedne stanbene komisije. Verovao je da na tim mestima moraju biti najčasniji i najmoralniji ljudi … jer zašta smo se onda borili?

Otac je osetio da nam stan u ulici Braće Grim 18 polako izmiče iz ruku i preko Upravnika pozorišta, koji je preko nekih svojih veza, uspeo da ugovori prijem kod druga Moše Pijade tadašnjeg predsednika Savezne skupštine Federativne Republike Jugoslavije.

Uzeo je otac odelo iz pozorišnog fundusa, jer nije imao svoje. Majka ga očistila i otac je otišao da zamoli za pomoć druga Mošu.

Biće otac ispred te iste skupštine mnogo kasnije, posle 45. godina i obratiće se stotinama hiljada ljudi i pogrešiće pred kraj života što se upetljao u politiku a lepo mu je otac, moj deda Čedomir, govorio kada je polazio iz Kruševca za Beograd – Sine, bavi se svim i svačim, radi sve što hoćeš, samo se nikada nemoj mešati u politiku. Ona je najveća kurva i ostavićete onda kada ti bude bila najpotrebnija …

Vi, kod druga Pijade, pita oca čuvar na ulazu a za pojasom mu pištoljčina ko omanje dete? Da, imam zakazano u 10 sati. Kucnuo je na vrata ali se ništa nije čulo. Bila su tapacirana. Ušao je u kabinet i video za stolom jednog malog brku već u godinama, koji će za nešto više od dve godine umreti u Parizu. Biće sahranjen u Beogradu, u Grobnici narodnih heroja na Kalemegdanu, zajedno sa Đurom Đakovićem, Lolom Ribarom i Ivanom Milutinovićem. Postoji nešto u životu i u tim njegovim čudnim putevima. Ivan Milutinović, pored koga će Moša Pijade provesti večnost. Rođeni brat Ivanov, stanovi, pravda i lopovi po opštinama koji su oduvek postojali.

Rukovao se otac sa drugom Mošom. Pričali malo o pozorištu … Jer i ja sam umetnik. Ja znaš slikam. Zamisli molim te, popeli se neki radnici i čiste patinu sa centralne kupole skupštine i sa ovih manjih, bočnih. Jedva sam uspeo da ih sprečim. Trebaće nama još mnogo godina da se civilizujemo.

Ispričao mu otac svoju muku. Drug Moša diže slušalicu – Dajte mi predsednika opštine Palilula. Nije ni završio ime opštine, kad se čuje kroz slušalicu dranje – Smrt fašizmu, sloboda narodu! Na telefonu predsednik opštine Palilula drug … nisam zapamtio kako se zvao, izvolite druže Pijade, predsedniče Savezne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugosla…., prekida ga drug Moša – Dobro bre, dosta. Nego čujem da ti imaš tamo nekog predsednika stambene komisije … kako se zove? Dere se onaj i dalje – Micko, Micko se zove. Ovoga sam zapamtio po mišu. Bio je neki miš Micko što bi sve gricko. Slušaj me sad dobro. Ovde kod mene je glumac drug Miodrag Petrović. On će sada, još malo da krene kući. Proćiće pored opštine, jer ste blizu mene. Neka ga čeka dole, ispred vrata taj Micko sa stambenom dozvolom. Jer si me razumeo? Razumeo sam druže Pijade, predsed … Drug Moša je spustio slušalicu.

Čuo si? Čuo sam, odgovorio je otac kroz suze. Hvala vam, mnogo vam hvala druže Mošo. Koliko ti treba do opštine. Otac kroz smeh – Normalnim hodom pet minuta a u ovakvim prilikama deset sekundi. Nasmejao se i drug Moša. Otac prilazi da se rukuje … Čekaj, sedi još malo. Sad si dobio stan. Ne moraš više da brineš. Koliko su te maltretirali ovi iz opštine? Još malo pa godinu dana. Neka čeka ovaj Micko ispred. Nek se smrzne malo … nego, da li si video jednu drugaricu ispred da sedi i čeka? Video sam. Ostani malo da čuješ nešto … ti si glumac, možda će ti nekada zatrebati?


Ulazi u kabinet ženica. Loše obučena. Letnje cipele na ovu zimu. Uplašena ko srna. Sedi drugarice. Neka stajaću. Kako hoćeš. Čujem da si mi opsovala majku … Jesam, diže ženica pogled i gleda ga u oči. Ja znam zašto ali ispričaj ovom drugu. Bilo je dva sata. To je kraj radnog vremena u fabrici. Žurim kući. Imam malo dete, pa se brinem a i da ga nahranim. Kad ono zatvorili sve kapije i ne puštaju kući. Pa, jeste li vi normalni? Moram kući. Imam malo dete. Ne može. Naređenje. Zašto? Dolazi drug Moša Pijade da vam održi govor … i onda mi izlete … ma jebote Moša Pijade i nek ide on u pičku materinu … Izvinite druže Pijade, nisam trebala. Kada si dobila otkaz u fabrici? Od kada ne radiš? Od kada sam vam opsovala majku. Vremenski, pitam. A, pa ima 8 meseci. Znam. Vraćaš se u fabriku. Daće ti lakše radno mesto. Dobićeš svih osam plata unazad. Dobićeš povišicu i moći ćeš pola sata ranije da ideš kući. Zbog deteta. Dok malo ne odraste. I njoj su kao i ocu suze same potekle. Hvala … hvala. Pošla je ka vratima. Stani malo. Zastala je. Sad idi ti u pičku materinu … i onda smo kvit? Jesmo. Nasmešila se kroz suze.

U letu sam otrgao iz ruke stambenu dozvolu od Micka koji je stajao smrznut i zaleđen i onako usput mu opsovao majku, pričao je kasnije otac.

Tu novu 1956 godinu dočekali smo u našem novom stanu, u XV paviljonu Profesorske kolonije u ulici Braće Grim 18, prvi sprat, mala terasa i 42 kvadrata. Otac i majka su kupili ženski ručni sat za kćerku rođenog brata Ivana Milutinovića, kao zahvalnost za sve što je učinio za nas. On se naljutio i nije hteo da čuje. Jednog dana majka je krišom odnela i poklonila ga devojci. Ocu su odbijali mesecima od plate.

Šetali smo po stanu. Išli iz jedne sobe u drugu. Imali smo dva pogleda. Na dvorište i na ulicu. Izlazili na malu terasu. Ledadžija nam je donosio kukom zakačen komad leda i ostavljao u kadu. Majka je tu držala namirnice dok se led ne istopi. Nije bilo frižidera. Jednom sam se propeo na prste i ugledao u kadi punoj vode jednog ogromnog brkatog soma kako pliva. Bližila se slava a ja sam od tada zamrzeo kupanje i pranje.

I kad god dođe to glupo veče kada svi kao nešto čekamo i očekujemo, setim se ogromnog čoveka, sa velikim brkovima, dugačkim zimskim kaputom i šeširom na glavi. Srce mu nisam video ali mora da je toliko veliko da je zato i nosio toliko veliki zimski kaput. Setim se rođenog brata Ivana Milutinovića, kome nisam ime zapamtio ali sam zapamtio njegovu dobrotu i poštenje.

Setim se da je bilo nekada davno, neko vreme, kada je bilo dobrih ljudi …"

(SB)
online

User avatar
Hurija
Pandora
Pandora
Posts: 19647
Joined: 05 May 2018, 21:21
Has thanked: 874 times
Been thanked: 1047 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Hurija » 20 Dec 2018, 18:11

:D


Bilo je i gornjeg
Ostalo je cutanje.

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Bla » 09 Jan 2019, 15:05

ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Krokodil Behko
Globalni moderator
Globalni moderator
Posts: 120136
Joined: 21 Apr 2010, 22:40
Location: nesto u čevljanovićima
Has thanked: 6879 times
Been thanked: 7758 times
Status: Online

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Krokodil Behko » 11 Jul 2019, 19:19

Image
online

User avatar
ElTriconi
Đulaga
Đulaga
Posts: 36825
Joined: 24 Mar 2019, 14:13
Mood:
Has thanked: 23121 times
Been thanked: 4503 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by ElTriconi » 11 Jul 2019, 19:33

Cuj kako, dateboglipisacuva. Imali previse slobodnog vremena pa nas zajebase :valja
Sehara mi puna blaga
Al ne haje moja draga 🤗😊

User avatar
Bla
i dva polipa
i dva polipa
Posts: 75774
Joined: 30 Aug 2013, 14:21
Location: Rodna grudva
Mood:
Has thanked: 1 time
Been thanked: 34 times
Contact:
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Bla » 11 Jul 2019, 20:05

meni po slici više liči da su se zaputili u Igalo :hm
ćućešćećemoćeteće samsijesmostesu
:back: :underage: :no_mobile_phones: :do_not_litter: :stew: :pizza: :smoking: :ok:

User avatar
Socrates
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 44805
Joined: 09 Jan 2016, 07:50
Location: . . . . . . . . .
Been thanked: 2 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Socrates » 11 Jul 2019, 20:34

Vala, ako su svi ovako kolektivno krenuli u istom pravcu, meni je dovoljno da :dole
. . . . . . . . .

User avatar
Ommadawn
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1616
Joined: 16 Sep 2019, 18:03
Location: Prvi sprat, desna vrata. Pozvoni. Ne ocekuj da otvorim. Ne cujem od muzike. Probaj ponovo.
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Ommadawn » 19 Sep 2019, 18:10

Pa, prvih dvadeset-trideset godina im je bilo prilično dobro. Ni u Zapadnoj Europi nije bilo ništa bolje.
Ali jaz je počeo da raste sve više onda kad je standard počeo da pada.
Ab yul ann idyad awt
En yab na log a toc na awd

F*CK CANCER! F*CK DIABETES!

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37664
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2204 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Pasaga » 19 Sep 2019, 18:12

Ommadawn wrote: 19 Sep 2019, 18:10 Pa, prvih dvadeset-trideset godina im je bilo prilično dobro. Ni u Zapadnoj Europi nije bilo ništa bolje.
Ali jaz je počeo da raste sve više onda kad je standard počeo da pada.
standard nije padao...
vec je na zapadu malo brze rastao.....
sta mislis,gospon,sto ..... :)
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Mutevelija » 19 Sep 2019, 18:14

Mogo si spavat na klupi :D.

a niko se ne pita zasto bi spavao na klupi ako imas stan kucu :oo
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Pasaga
Hadžija
Hadžija
Posts: 37664
Joined: 09 Dec 2012, 16:58
Location: NORDPOL
Has thanked: 2865 times
Been thanked: 2204 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Pasaga » 19 Sep 2019, 18:15

Mutevelija wrote: 19 Sep 2019, 18:14 Mogo si spavat na klupi :D.

a niko se ne pita zasto bi spavao na klupi ako imas stan kucu :oo
...izgleda to je bila najveca vrjednost ....
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce

"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".

User avatar
storm
Forum [Bot]
Forum [Bot]
Posts: 74128
Joined: 16 Oct 2013, 12:19
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by storm » 19 Sep 2019, 18:17

Ommadawn wrote: 19 Sep 2019, 18:10 Pa, prvih dvadeset-trideset godina im je bilo prilično dobro. Ni u Zapadnoj Europi nije bilo ništa bolje.
Ali jaz je počeo da raste sve više onda kad je standard počeo da pada.
Mozda je točno do tu - da ni u zapadnoj Europi nije bilo puno bolje.
Ali da je bilo prilično dobro, i nije.
Dosta je još bilo gladnih, oduzimanja zemlje nakon rata, gradnja infrastrukture... Uvijek je dobar dojam nakon rata - samo da ne puca.
E kad je trebao sustav nešto i raditi, bez zajmova... Stvara se veća razlika između nas i zapada...
I ode "pobjednik" kod "poraženog" na baustelu :oo
Habibti, ya nour el - ain... :srce

User avatar
Ommadawn
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1616
Joined: 16 Sep 2019, 18:03
Location: Prvi sprat, desna vrata. Pozvoni. Ne ocekuj da otvorim. Ne cujem od muzike. Probaj ponovo.
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Ommadawn » 19 Sep 2019, 18:18

Pasaga wrote: 19 Sep 2019, 18:12
Ommadawn wrote: 19 Sep 2019, 18:10 Pa, prvih dvadeset-trideset godina im je bilo prilično dobro. Ni u Zapadnoj Europi nije bilo ništa bolje.
Ali jaz je počeo da raste sve više onda kad je standard počeo da pada.
standard nije padao...
vec je na zapadu malo brze rastao.....
sta mislis,gospon,sto ..... :)
Padao jeste. Sjeti se inflacija, zamrznutih plata, nestašica živežnih namirnica...
Istovremeno na Zapadu je rastao.
Narod je želio promjene. I promjene su došle. Ostalo je istorija. Ili povijest. Kako za koga.
Ab yul ann idyad awt
En yab na log a toc na awd

F*CK CANCER! F*CK DIABETES!

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Mutevelija » 19 Sep 2019, 18:18

A što se onda pedesete godine zovu gladne godine, trava se kuhala i jela.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

User avatar
Ommadawn
Osvježenje foruma
Osvježenje foruma
Posts: 1616
Joined: 16 Sep 2019, 18:03
Location: Prvi sprat, desna vrata. Pozvoni. Ne ocekuj da otvorim. Ne cujem od muzike. Probaj ponovo.
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Ommadawn » 19 Sep 2019, 18:19

Mutevelija wrote: 19 Sep 2019, 18:14 Mogo si spavat na klupi :D.

a niko se ne pita zasto bi spavao na klupi ako imas stan kucu :oo
Odspavaš jednu noć na klupi i niko te ne dira. Ali zato narednu noć...
Ab yul ann idyad awt
En yab na log a toc na awd

F*CK CANCER! F*CK DIABETES!

User avatar
Mutevelija
Selonačelnik
Selonačelnik
Posts: 86350
Joined: 28 Nov 2015, 20:04
Has thanked: 853 times
Been thanked: 1641 times
Status: Offline

Re: Kako su radnici živjeli u SFRJ

Post by Mutevelija » 19 Sep 2019, 18:20

Godišnjica Cazinske bune: Jedina organizovana pobuna naroda protiv vlasti u Titovoj Jugoslaviji



Dana 6. maja 1950. godine na Cazinskoj krajini, u 20-ak sela i zaseoka cazinskog i kladuškog sreza te susjednih sela preko rijeke Korane u Kordunu, desila se jedina, u historiji zabilježena, organizovana oružana pobuna naroda protiv tadašnje vlasti u bivšoj Jugoslaviji.
Ustanici su napali nekoliko zemljoradničkih zadruga i razoružali jednu stanicu milicije, dok drugih većih štetnih posljedica po državu nije bilo. No, vlast je, predvođena organima KPJ i Uprave državne bezbjednosti (tzv. UDBE) okarakterisala pobunu naroda kao kontrarevolucionarni čin velikih razmjera potican i iz inostranstva, djelovanje domaćih zelenokadrovaca, ustaša i četnika. Ipak, takve optužbe su bile poprilično neosnovane i nikad dokazane, tim prije jer su bili čelni ljudi Bune prvoborci i istaknuti partizani: Milan Božić i Ale Čović, koji su bili uz to i najugledniji ljudi među seljacima i osobe kojima su oni vjerovali.

U "ustanku" je učestvovalo oko 1.000 osoba. Od toga vrlo mali broj pravoslavnih, a ostalo velika većina bili su muslimani.

Pobuna je od strane nadmoćnih snaga JNA ubrzo ugušena, a "narodna vlast" se žestoko obračunala sa ustanicima. Bar 15-ak ljudi ubijeno je bez suđenja na kućnom pragu ili u obližnjim šumarcima, te se nekima ni do danas ne zna grob. Oko 20 ustanika je osuđeno na smrt. Kasnije je nešto njih pomilovano, a šest ih je strijeljano. Na desetine ih je osuđeno na duge kazne zatvora, još više na kazne "društveno korisnog rada", vremenskog perioda od nekoliko mjeseci pa do 2 ili više godina.

Kolektivna kazna iseljenja


Ono što je posebno interesantno je činjenica da je oko 115 porodica, sa oko 777 članova, osuđeno na "kolektivnu kaznu" - iseljenja, što je nezapamćen slučaj takve sankcije za cijeli period komunističke vladavine u cijeloj Jugoslaviji.

Naime, iako za to nije postojao nikakav zakonski i pravni osnov, niti je u postojećem zakonodavstvu Federativne Republike Jugoslavije uopće nekim propisom bila predviđena krivična kazna "kolektivnog preseljenja" cijelih porodica, nakon suđenja ovih 115 porodica, većinom muslimana s ukupno 777 članova (uključujući i žene, djecu i starce) kolektivno je iseljeno s područja cazinske i kladuške općine (gdje je živjelo preko 90% muslimanskog stanovništva) na područje općine znakovitog imena - Srbac (gdje je živjelo preko 90% pravoslavnog srpskog stanovništva).

Ova mjera kolektivnog iseljenja, gdje su i maloljetna djeca bila kažnjena za "grijehe" svojih očeva je inače bila jedino usporediva sa sličnim "kaznenim akcijama" Staljina u SSSR-u uperenim protiv cijelih naroda, kao što su Čečeni, krimskih Tatari i dr., koji su kolektivno iseljavani iz svojih domova i preseljavani na druge lokacije, a neki su tom prilikom i potpuno nestali.

Cazinska buna je snažno obilježila živote brojnih ovdašnjih porodica, odredila neizvjestan i težak ekonomski razvoj ovoga kraja i prouzročila čitav niz problema s kojima su se brojne porodice i njihovi potomci morali nositi kroz život.

Buna je bila tabu tema sve do 1991. godine, kada je svjetlo dana ugledala knjiga "Cazinska buna 1950.", autorice Vere Kržišnik Bukić, u kojoj je detaljno obrađen ovaj događaj. Ova knjiga, promovirana tek 16 godina nakon svog izlaska, doživjela je i svoj drugo izdanje „Cazinska buna- Od istine ka pravdi“ i po ocjeni svih stručnjaka , Vera Kržišnik-Bukić sačinila je jezgrovito naučno djelo u kojem su sabrane sve činjenice vezane za ovaj događaj.

"Radilo se o socijalnom buntu do egzistencijalnih krajnosti eksploatisanih seljaka koji su ustali protiv omrznute i nepravedne totalitarističke agrarne politike Komunističke partije Jugoslavije i njezinog još dodatno krutog provođenja na samom terenu. To je bilo vrijeme nesnošljivih tereta koje je ionako siromašnim seljacima nametala država u vidu nesrazmjerno velikih davanja poljoprivrednih i stočarskih proizvoda kroz obavezni otkup istovremeno tjerajući ih na rad za planirane potrebe u rudnicima, izgradnju puteva i drugog kroz tzv. mobilizaciju radne snage kada i koliko je to državi trebalo. Zatim, posebno od 1949. godine dalje, primoravajući seljake da se uključuju u seljačke radne zadruge, koje su za njih predstavljale otimanje vlastite svojine, a uz sve to 1950. je bila i godina velike suše pa je i danas u narodu poznata kao „gladna godina", kazala je za kratkom razgovoru za Klix.ba Kržišnik-Bukić.

Danas se i u Krajini o buni otvorenije priča, no ona i dalje krije brojne neistražene stvari i specifičnosti, s obzirom na posljedice i patnje koje je prouzrokovao ovaj događaj, a koje sežu i do današnjih generacija Krajišnika.

Općinsko vijeće Cazin 2011. godine donijelo je Rezoluciju o osudi masovnog kršenja ljudskih prava civilnog stanovništva u Cazinskoj krajini 1950. godine i zločina počinjenih od strane totalitarnog režima bivše Jugoslavije. Rezoluciju je 2013. godine potvrdila i Skupština USK, a ista je proslijeđena i na više državne instance.
Pero la suerte se ensañó contigo
Y te dejó con el alma
Hecha pedazos
Tú corazón
Quedó herido y sin perdón
Ya no sabe como amar
Como piedra endureció

🍉🍉🍉🍉

Post Reply

Return to “Jugonostalgija”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 10 guests