Post
by Fazlija » 30 Jan 2016, 11:36
Ja, ovaj... htjedoh da kazem... jedared... kada sam dosao sasvim slucajno na neka mjesta koja se bas nisu promijenila puno kroz stoljeca... imadoh potpuno spontana sjecanja na prosle zivote.
Prvo takvo iskustvo sam imao jos kao student. Krenuli mi u Veneciju jedred prije rata da prodajemo na ulicama neke djindjuve, mirisne stapice i sl. I kako se ide vlakom preko lagune do stanice Santa Lucia sve bijase u redu. Ali kada stigosmo na Santa Luciju, i kada izadjosmo iz vlaka, i zakoracismo preko prvog baroknog mosta u staru Veneciju... oplete me neki cudan osjecaj da ja tu negdje stanujem, da mi je tu negdje kuca, mozda samo ulicu-dvije-tri dalje... i da izvinete, da je tu negdje jedan mali klub... da ga tako nazovem, u kojem se mladici iz bogatijih familija zabavljaju s vrlo razdraganim i oskudno odjevenim djevojkama...
Kako smo ulazili dublje i dublje u Veneciju slike iz nekog proslog zivota su se sve vise ponavljale. Gotovo na svakom uglu novi dozivljaj, objesna jurnjava mladih plemica uskim ulicama na konjima, dok se obican puk bezglavo sklanja u stranu, macevanja, dvoboji po skrovitim ulicama grada, cudna sjecanja da u toj ulici mora da je ambasada.... neke od drzava koje sada vise niti ne postoje, slike docekivanja brodova s dalekih puteva i prodaja zita Republici, zveckanje zlatnika u kesama... Venecija je doista bila oligarhija, sva prava su pripadala malobrojnim plemickim familijama...
Zanimljiv mi je jedan dozivljaj. Pocela je kisa i mi smo se sklonili u neku crkvu. Cim smo usli u crkvu, opet slika, vec ostarjeli plemic po toj istoj crkvi hoda i raspravlja s nekim redovnikom o bitku i prapocetku, smislu zivota i sl. Redovnik objasnjava vrlo mehanicisticki sistem. Sunce je u sredistu naseg sustava, planete se okrecu oko njega. Nas sistem se okrece oko sredista svemira, a srediste svemira je Bog sam. Plemicu se takav pogled vrlo svidja. Razumijeva to kao svojevrstan drustveni poredak u kojem je plemstvo u sredistu stvari, a priprost svijet okolo. I shvaca da ce i nakon ovog zivota doci u raj, gdje ce plamstvo biti prvo do Boga, a ostali isto tamo, samo u drugom redu. Ali niti to nije lose. Vjerovao je da je poseban, znao je da nije nista osobito zlo ucinio, da se u Senatu ponekad zalagao i za prava siromasnih... jednom rijecju, taj plemenski poglavica i oligarh je vjerovato da ide ravno u raj. Nije shvacao da se raj dostize nesebicnoscu, davanjem, poniznoscu... razvio je ogromnu oholost i posve krivu sliku o svijetu i sebi. I naravno, umjesto u raju, rodio se na brdovitom balkanu sa Bosandjerosima i drugim divljackim plemenima koja jedni drugima razbijaju kamenjem glave, a umjesto u sjajnoj Republici, vladarici mora, svjedocio je raspadu neke druge, isto tako sjajne Republike u plemenskom kaosu. A sve da bi vjezbao milosrdje, poniznost, davanje, dobrotu... jer nije dovoljno bogatasu pokoji put siromasima dobaciti bakrenjak koji mu smeta u dzepu.
http://forum.srednjiput.rs/