Na osnovu istraživanja došli su do zaključka da je platno proizvedeno u Indiji i da je prešao veliki put: od Jerusalima preko Turske i Francuske, da bi konačno završio u Torinu (Italija).
- Ovdje izvještavamo o glavnim otkrićima do kojih smo došli na osnovu analize DNK dobijenog iz čestica prašine koje su izvučene se dijelova otiska tjela i bočne ivice korištene za radiokarbonsko datiranje - napisao je dr Đani Barkača, profesor genetike biljaka na Univerzitetu u Padovi.
Kako navodi RealClearScience.com, naučnici su otkrili niz grupa biljaka koje rastu u Sredozemlju, među kojima su djetelina, preslica, cikorija i ljulj, dok su za neke biljke ustanovili da potiču sa Bliskog istoka, iz Azije i obje Amerike.
- Među vrstama biljaka iz Novog svijeta, vrijedan pomena je bagrem, koji raste na Apalačkim planinama na istoku SAD - navode naučnici. “Osim toga, identifikovali smo vrste biljaka koje se gaje i uobičajene su u mnogim poljoprivrednim sistemima Starog svijeta, uključujući i cikoriju, hmelj, krastavac i vinovu lozu.”
Nova saznanja, objavljena u časopisu “Scientific Reports”, navode na zaključak da je platno možda proizveden u Indiji, a da je platno nakon toga putovalo po svijetu i dolazilo u dodir s vjernicima širom planete, prije nego što je dospjelo u Italiju.
Druga pretpostavka je da je platno izrađen u srednjovekovnoj Evropi i da su ljudi iz cijelog svijeta dolazili da ga vide i tako ga kontaminirali svojim genetskim materijalom.
Uprkos tome, nastavlja se žučna rasprava o autentičnosti Torinskog platna, na kome se nalazi otisak čovjeka koji kao da je bio razapet na krstu. Na njemu se vide zadnja i prednja strana tijela čoveka s bradom i rukama prekrštenim na grudima. Tu je i nešto što liči na tragove krvi koja je istekla iz rana na zglobovima, stopalima i bočnoj strani tijela.
U najnovijem istraživanju naučnici ga opisuju kao čovjeka koji je “doživoo fizičku traumu na način koji odgovara razapinjanju na krst poslije prebijanja, bičevanja i krunisanja trnjem”.
Godine 1998. radiokarbonskim datiranjem utvrđeno je da je pokrov potiče s kraja 13. stoljeća, što potkrepljuje tvrdnje onih koji kažu da je riječ o srednjovekovnom falsifikatu. Međutim, on je i dalje obavijen velom misterije, djelimično zbog činjenice da naučnici do sada nisu uspjeli da utvrde kako je slika tačno nastala.
Pokrov dug 4,3 metra bio je prikazan na izložbi u Torinu od aprila do juna ove godine, a prije toga je poslednji put prikazan u javnosti 2010. godine.
Laneno platno, za koje neki veruju da je u njega bilo umotano tijelo mrtvog Isusa Hrista, više od 500 godina zaokuplja pažnju historičara, crkvenih poglavara, skeptika i katolika. Međutim, ne postoje historijski dokumenti o pokrovu koji potiču iz perioda prije 14. vijeka. Neki tvrde da je platno iz Lirea (Francuska) bio djelo falsifikatora i ubice koji je priznao zločin.
Od 15. stoljeća sačuvani su dokumenti o historijatu platna. Godine 1532. platno, koji je čuvan u kapeli u Šamberiju, prestolnici regiona Savoja, oštećen je u požaru. Kap otopljenog srebra sa kovčega proizvela je simetrični otisak kroz slojeve presavijenog pokrova, a Siromašne sestre klarise pokušale su da poprave štetu pomoću zakrpa.
Godine 1578. Emanuel Filiber, vojvoda od Savoje, naredio je da se pokrov iz Šamberija prenese u Torino, gde se i danas nalazi.
Među onima koji su bili opčinjeni pokrovom bile su i mnoge ozloglašene ličnosti. Nacistički diktator Adolf Hitler je, navodno, nameravao da ga ukrade kako bi mogao da ga koristi prilikom obreda crne magije.
U maju 2010, pet godina nakon što je postao papa, Benedikt XVI, odobrio je izlaganje pokrova, prvi put poslije 2000. godine.
(avaz)