KOMESAR wrote: ↑15 Jun 2017, 10:27Nama poslanika,nema objava. Šta onda ima?
Zanimljivo je primjetiti neke podudarnosti...
1) Svi narodni svijeta, bez obzira da li u Evropi, kod sibirskih shamana, u Africi, Oceaniji ili kod Indijanaca Sjeverne ili Juzne Amerike su vjerovali u obogotvorene prirodne sile. Mogli bi smo pretpostaviti da je to izvorno i opce ljudsko vjerovanje ili praznovjerje.
Svi oni imaju mnostvo bogova i boginja, i svako od njih je ustvari utjelovljenje neke prirodne stvaralacke sile. Munja, gormovnik, Perun, Indra, Jupiter. Priljece, ljubav, grcka Afrodita ili slavenska Vesna; Obilje, Volos, Dionis... itd.
Kako stupaju u vezu sa tim bogovima i boginjama, a ustvari sa stvaralackim silama prirode koje zele kontrolisati - preko svojih posvecenih shamana, vraceva, carobnjaka. Srednjovjekovne vjestice samo su preostatak te predkrscanske i predislamske religije (vidi priloge o etnologu Zoranu Cici na temi o paganizmu). Kako vrac stupa u vezu s bozanstvom? Putem a) objave (bozanstva, vile i slicna bica mu se izravno obracaju) ili b) putem transa uslijed opojnih droga. Vedski brahmani piju somu, keltski druidi spravljaju svoje napitke, africki i indijanski vracevi svoje, srednjovjekovne vjestice svoje itd.
Objava je temljna karakteristika svih shamanskih i mnogobozackih vjerovanja u razlicite stvaralacke sile. Shaman ili po naski - vrac, dobiva poruke od razlicitih bozanstava, mitoloskih bica, vila i sl. te ih onda prenosi drugim ljudima. Smisao ove religije je ispravno zivjeti. Uravnoteziti razlicite prirodne sile kako bi se postigao skladan i plodan zivot. Samo posveceni shamani i vracevi mogu stupati u vezu s bozanstvima. Obican svijet to ne moze, i zato se vracevi razvijaju u posebnu kastu posvecenih. Narod slusa sta mu svecenik govori, prenosi mu bozje poruke ili objave kako da postupa.
Ovakva religija je bila prisutna u cijelom svijetu, pa tako i na Bliskom istoku.
2) Samo se u Indiji (pred-arijskoj i pred-vedskoj Indiji) i Kini dogodila jedna potpuno nova duhovna revolucija, potpuni otklon od gore opisanog obrasca i samo tamo su nastale potpuno drugacije koncepcije religija koje se vise ne zasnivaju na mnogim stvaralackim silama (i potrebi njihovog uskladjenja), nego na prepoznavanju jednog i jedinog vrhovnog nacela do kojega se stize sabranoscu paznje, a ne vise magijskim obredom.
Stoga bozanska objava ustupa mjesto posve prirodnom psiho-spiritualnom iskustvu koje moze dozivjeti svaki covjek.
Te religije krecu od pretpostavke da postoji samo jedno, a ne mnoga, vrhovna nacela cijelog svemira (Tao, Brahman i sl.) pa samim time obozavanje mnogobrojnih sila poput munje, vatre, vjetra i sl. postaje besmisleno. To nacelo prozima sve pojave, one iz njega nastaju i u njega se stalno vracaju. Taj bitak je sustina i samog covjeka. Covjek moze prepoznati da je i sam nista drugo do to isto vrhovno nacelo (indijska upanishadska izreka: tat tvam asi - to si ti, ili so' ham - to sam ja... posve ista formula koju koriste i sufije). Sredstvo kako to spoznati nije vise obred, a niti opijanje drogama, napicima i sl. nego sabranost uma, sabranost paznje (yoga, meditacija i sl.). Mozda bi smo ovu kulturu mogli (radno) nazvati - tantrickom. Jer rijec tan-tra i znaci na samskrtu "sredstvo oslobodjenja putem sirenja". Rasijanost uma se njegovim sabiranjem (kroz yogu) pojacava kao svjetlost kroz socivo i tako sabran um prolazi kao laser kroz sve pojave. Biva sposoban uvidjeti (samskrtski: pra-jna ili pro-znati) da se iza raznolikih mnogih pojavnosti krije jedna te ista duhovna stvarnost iz koje sve nastaje i u koju se sve vraca. Indijska rijec tantra se u kineskom izricaju prvo promijenila u rijec taota, a kasnije u tao. Otuda se za kineski taoizam u Indiji koristi i naziv cina-tantra (kineska tantra).
Uglavnom, ucitelji koji ovo naucavaju nisu nikakvi bozji glasnici, oni poducavaju samo o svojem vlastitom iskustvu. Svi drugi ljudi koji to zele mogu i sami pokusati doseci njihovu razinu sabranosti uma. Svako ko to uspije, moze i sam iskusiti njihovo misticno iskustvo. Nema vise odnosa svecenik (koji jedini ima vezu s bogom) i vjernici (koji slijepo vjeruju sto im svecenik, prorok ili vrac prepricava). Umjesto odnosa svecenik-vjernik, razvija se donos ucitelj-ucenik.
3) Sta su danasnje abrahamske (objavne) religija i zasto su sve nastale na Bliskom istoku?
Odgovor je vrlo jasan. Indijski trgovacki i kulturni utjecaj na civilizacije Bliskog istoka je danas posve jasno dokazan. Bliski istok je sve negdje do 1.800 ili 1.200 godina pr. N.e. bio podrucje nesumnjivog indijskog (mozda cak i kineskog) kulturnog utjecaja. Zato nas najpoznatiji jugoslavenski/hrvatski indolog 20. stoljeca Cedomil Veljacic kaze da je u predbiblijsko vrijeme postojala jedna arhajska civilizacija ciji se utjecaj protezao sve od Kine do Sredozemlja.
Veljacic vjerovatno pretjeruje kada govori o Bliskom istoku (mada je i sam dokumentirao ostatke jainske kulture u visim drustvenim slojevima danasnjeg Jemena i sl.). Bliski istok (za razliku od Indije i kine) nije bio podrucje gdje je ova yogicka ili tantricka kultura bila dominantna. Vjerovatno je Bliski istok bio rubno podrucje u kojem su se mijesale mnogobozacka shamanisticka vjerovanja drevnog Sumera, Akada, Egipta, Arabije s yogickim ucenjima Indije i Kine. Jednom kada je kulturni utjecaj prekinut (naprasnom propascu civilizacija kasnog broncanog doba, vidi rasprave na temi Budizam) oko 18. ili 15. st. pr. N.e. nastalo je neko hibridno ucenje. Mijesanje elemenata mnogobozackih religija i monistickog ucenja yoge i tantre.
Zato nas Veljacic i tvrdi da su sve biblijske (abrahamske) religije samo krivotvorina mnogo starije vjere predbiblijskog razdoblja. Oni su uzeli neke elemente indijske tantre (o tome da postoji samo jedno vrhovno nacelo, a ne mnostvo raznih stvaralackih sila), ali kako se s vremenom znanje o tehnikama sabranosti uma (yogi) izgubilo - sta su mogli uciniti nego se vratiti na svoje starije vjerovanje o objavama. Pomijesali su monisticka ucenja indijske tantre sa svojim mnogobozackim i shamanskim vjerovanjima u objave stvaralackih sila izabranim shamanima i vracevima. Samo sada ne vise objave razlicitih stvaralackih sila, nego samo jedne.
Eto, to su ti tvoje objave, ako me vec pitas.
Po tome islam ne samo da nije najbolja i najizvornija objava od svih abrahamskih religija, nego je dapace samo zadnja u nizu mjesavina i pogresnih tumacenja izvornog ucenja indijske tantricke tradicije ciji su napola shvaceni i samo djelomicno preneseni preostaci nadahnuli osnivanje svih abrahamskih religija, od jevrejstva, preko krscanstva pa sve do islama.
I upravo zato su sve te tzv. objavne religije nastale na Bliskom istoku, jer indijsko yogicko ucenje nije ni stiglo nikada do Kelta, Vikinga, Indijanaca ili Aboridzina. Oni su svi ostali na razini obozavanja mnogih stvaralackih sila (mnogih bogova)... sve dok kasnije nisu prihvatili nesto od onoga sto im je stiglo sa Bliskog istoka. Jednom rijecju, religije Bliskog istoka su sve odreda religije indijskog pokvarenog telefona. A u igri pokvarenog telefona, najlosiju poruku prima onaj koji je zadnji u nizu.