Jeste, sporan je. Barem trenutno.
Shodno tome da ivz voli koristiti kijas(analogiju), postavio bih sljedeće pitanje.
Kada je došlo do sukoba između alije i muavije, jesu li nakon toga alijini sljedbenici svoj zekat uplaćivali u bejtul mal koji je kontrolisao muavija koji nije bio na kur'anu i sunnetu?
Je li hasan, sin alijin, svoj zekat davao muaviji?
Kad mi odgovore na to pitanje, to će ujedno biti i odgovor na pitanje jesmo li dužni da u ovom vaktu svoj zekat dajemo ivz.
U prethodnom postu sam pojasnio zašto trenutno ne dajem zekat u ivz, te kad ću se vratiti u okrilje ivz i ponovo njima davati zekat.
Što se tiče dijela za vitre, smatram da ne postoji uporište u sunnetu da se iste daju ivz.
Pročitao sam odgovor sa linka kojeg si postao.
argumenti koji govore o šerijatskoj utemeljenosti organiziranog prikupljanja zekata izravno se odnose na ustanovu zekata, ali isti propis se primjenjuje i na sadekatu-l-fitr na temelju analogije jer su korisnici sadekatu-l-fitra, kao što smo spomenuli, identični korisnicima zekata.
Ovo je to o čemu pričam.
Oni koriste kijas(analogiju) kako bi opravdali svoj postupak.
Problem je u tome što mi u vezi pitanja vitri imamo vrlo jasne hadise koji preciziraju pitanje sadakatul fitra iliti vitri.
Ne može analogija protiv jasnog hadisa. Analogija se koristi samo u prilici kada imamo neki novi slučaj za koji nema precizan odgovor u kur'anu i hadisu.
Islamski stručnjaci idu dalje i kažu da je najstrozije zabranjeno da se umjesto postojećeg hadisa koristi analogija.
To ponajbolje govori slučaj koji se odigrao u medini kada je muhamed al bakir(sin zejnul abidina, sin husejna, sin fatime, kći božijeg poslanika) najstrožije upitao imamul azama ebu hanifu, citiram: "jesi li ti onaj koji vjeru moga djeda i njegove hadise mijenja kijasom?"
Dalje, sama ivz na linku kojeg si postavio tvrdi sljedeće:
obaveza vjernika je da im se pokoravaju i prihvate to uređenje, ukoliko odluke pretpostavljenih nisu u suprotnosti sa intencijama Šerijata.
Budući da smatramo da ne rade po šerijatu, a to sam pojasnio u prethodnom postu, nismo dužni da se pokoravamo toj odluci sve dok se ne vrate na sunnet.
Suma sumarum, budući da su vitre u pogledu vremena davanja, načina davanja, te količine davanja najpreciznije određene i to hadisom, nema mjesta za analogiju koju koristi ivz.
toje pogrešno i odbacuje se.
Prije negoli se osvrnem na tekst i zaključke sa linka, najpreče se osvrnuti na autore samog teksta.
Autor je poznati selefijski šejh el usejmin.
Cijenim. Za razliku od vehabija, selefije su braća u islamu.
Što se tiče fikha, nećemo se složiti u haman pa devet od deset slučajeva.
Oni, prilikom donošenja fetvi, u apsolutnoj većini slučajeva slijede ibn tejmiju iako u vezi određenog pitanja ima daleko većih stručnjaka.
Mali primjer. Razgovarao sam sa jednim selefijom u vezi određenog pitanja i kao argument iznio mišljenje ibn hadžera. Što se tiče ibn hadžera, ulema je saglasna da se pod nebeskim svodom nakon prvih generacija nije pojavio veći učenjak u hadisu.
I sad, kažem mu da je o tom hadisu ibn hadžer rekao to i to.
On odgovara da je ibn tejmije rekao to i to.
Kada sam ga upitao da li je moguće da u hadisu daje prednost mišljenju ibn tejmije u odnosu na ibn hadžera, samo se nasmijao i promijenio temu.
Čovjek je šejh.
Helem, da se vratim na temu. Budući da sam otegao sa prvim dijelom, ovdje ću biti kratak.
Jedan citat s početka teksta.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem
Meni je ovdje kraj rasprave.
Imam ahmed prenosi predaju u kojoj se kaže: onoga ko mene jednim salavatom spomene, Allah će deset puta spomenuti, biće mu oprošteno deset grijeha i biće podignut za deset stepeni.
Isto tako, imam hakim prenosi hadis u kojem se, između ostalog, kaže i ovo: neka je proklet onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!
Isto tako, kab, r.a. prenosi da su pitali poslanika kako da donose salavat, pa im je rekao: "Allahume sali ala muhamedin ve ala AAALI muhamed... "
Dakle, Allahu moj, neka je salavat na muhameda i njegovu porodicu.
Salavat je pravo poslanikove porodice. Kad čitamo buhariju i druge prenosioce ali na arapskom, nalazimo da nakon što spomene aliju ili fatimu, obavezno doda alejhisselam. Zašto? Zato što je to njihovo pravo.
Dakle, kad ovaj čovjek sa linka napiše Allahov poslanik, trebao je dodati salallahu alejhi ve alihi ve selem.
onaj ko zakine salavat, ne može meni donositi fetve.
Meni je tu kraj.
Pisao sam o vitrama. Najbolje su one koje se daju u hrani i na bajramski dan ali prije bajram namaza.
Šta nam to kaže? Kaže nam da se daju ljudima koji žive u blizini.
Ali, ulema kaže da se mogu uplatiti dan, dva prije bajrama i da je dozvoljeno dati u novcu.
Edit.
Nešto mi naumpade...
Gdje narod griješi?
Narod griješi tamo gdje griješi i ivz, a to je korištenje analogije, pa kažu nešto tipa "ja siromašnom muji odnesem mesa, brašna i riže, a on nema ulja i nema šerpu da skuha"
To je analogija kojom se vode kada daju pare.
To je pogrešno u sljedećem slučaju i zbog sljedećeg razloga.
Hadiska mudrost davanja hrane ogleda se u sljedećem...
Dosta ashaba je bilo siromašno i živjeli su jedni kraj drugih.
Narod bi jednima od njih nosio hurme, drugima ječam, trećim suhe grožđice, itd.
E sad, neko bi dobio više ovoga a manje onoga, dok bi drugi imao suprotno.
Tako se ostavljala mogućnost da ti siromašni ljudi međusobno mijenjaju namirnice i tako jačaju bratske veze.
Budući da kod nas nije takav slučaj i da često u jednoj ili dvije mahale imaš samo jednog siromaha, može se dati dan ili dva prije bajrama te dati u novcu kako bi ta osoba tačno kupila ono što joj treba.
Ps.
Kada sam već spominjao hadise, red je da s vama podijelim jedan posebno lijep.
Taj hadis prenosi enes, r.a., inače čovjek koji je kao dijete došao u poslanikovu kuću i naravno bio odlično upućen u hadis.
Helem, enes, r.a. prenosi da je poslanik, s.a.v.s. rekso: "ko mi u jednom danu prouči hiljadu saavata, prije nego što umre vidjet će svoje mjesto u dženetu."
Divan hadis.
