bjelost wrote:Izuzetno zapažanje, i lijep crtež. S tim što bi ja dodao da tijelo koje dostigne kritičnu masu ne zadržava se u našem nebu nego propada u naredno i ne ostavlja puno traga za sobom. Dok su crne rupe još uvjek tragovi tijela koje je još uvjek u našem nebu tj. nisu još u potpunosti napustile naš horizont. Ato si ti baš tako nacrtao. I ja bih to pojasnio crtežom:
Poznata mi je ona teorija o iskrivljivanju prostora, to jeste o udubljivanju istog, a koje nastaje kad zvijezde/sunca dostignu takav nivo da eksplodiraju. Nastaje super nova a iza nje ostaje ugađena zvijezda kojoj se težina toliko poveća da je ono što ti nazivaš jednim nebeskim svodom, jednostavno ne može izdržati i nastaje udubljenje u prostoru.
Ne znam kako da ti ovo pojasnim, pa evo da nacrtam, a ti se ne ljuti
http://sketchtoy.com/65846117
http://sketchtoy.com/65846221
Dobro, pojasnio si, ali da li ovo krivljenje i ispravljanje prostora narušava vremenski kontinuum ili je to eventualno lokalno, samo oko tog solarnog sistema?
Kad smo već kod vremena, ne čini li ti se da ovo vrijeme ne može biti povezano sa vremenom u nekom drugom nebeskom svodu? Mi i kad bi došli tamo, nekim svemirskim brodom, mi ne bi više bili mi. Zbog različitih masa, život u tom drugom svodu, možda izgleda potpuno drugačije. Možda uopšte nije baziran na ugljeniku, nego na primjer na siliciju ili nečemu drugom. Ne znam da li bi ikako mogli funkcionisati, mi kao mi, u ovom obliku života, s ovim vizualnim oblicima, pa iu s ovim načinom razmišljanja.