Stephen Hawking nova teorija nije tako nova!

[bjelost]

Prema Stephen Hawking-u u njegovoj najnovijoj teoriji stoji otprilike ovako:

"Osnovna stvar koju znamo o crnim rupama je da ono što uđe u njih – više ne izlazi van. Barem ne na istome mjestu gdje je i ušlo. Poznati znanstvenik Stephen Hawking pridružio se teoriji koja tvrdi da bi ljudi mogli izaći iz crne rupe, samo ne natrag u svoj svemir.
Crne rupe nisu u stvari sasvim crne kako ljudi misle te bi mogle voditi u alternativne svemire, predložio je Hawking na konferenciji u Stockolmu.
“Rupa bi trebala biti velika, a ako se rotira mogla bi imati prolaz u drugi svemir. Ali se ne bi mogli vratiti u naš. Tako da, iako mi se sviđaju svemirski letovi, to baš i ne bih probao”, rekao je Hawking.
Riječ je o pokušaju rješavanja problema koji muči fizičare o tome što se događa s predmetima nakon što prođu točku bez povratka, nakon koje se ni svjetlo ne može vratiti. Znanstvenici vjeruju da informacija o objektu mora biti sačuvana, čak i ako sama stvar bude ‘progutana’. A taj paradoks zbunjuje znanstvenike već desetljećima.
Hawking sada predlaže mogućnost da je informacija pohranjena na samoj granici, na obzoru događaja. To znači da nikada niti ne dođe do crne rupe pa ne mora ni izlaziti iz nje.
A to bi isto značilo da ljudi ne bi nestali ako bi pali u rupu. Ostali bi kao ‘hologram’ na rubu ili bi ispali negdje drugdje.
“Ako se osjećate da ste u crnoj rupi, ne odustajte”, rekao je publici na kraju govora, “Postoji izlaz iz nje”."

Ono što se mora napomenuti da, religija već odavno govori o tome da ne postoji samo ovaj svijet već da postoji još najmanje šest osim ovoga. Popularno nazvano sedam nebesa. Stephen Hawking je skontao da tek ima još jedno osim ovog našeg prvog.
Pita se koliko će vremena proći dok se počne razmišljati da možda postoji i treća dimenzijapa četvrta itd.

Za one koji bi htjeli razmišljati izvan kutije, ja predlažem jednu diskusiju koja bi počela sa idejom da mi već imamo sedam paralelnih svjetova (nebesa/zemalja) i kako bi to u praksi funkcionisalo.

Uz to bih priložio neke ideje koje mislim da nisu bez ikakve logike. Sa malom primjesom islamske doktrine i pri tome ne bih nikoga da podcjenim ili omalovažavam nečiju vjeru ili nevjeru. Većda malo otvoreno prodiskutujemo o;

Šta bi bilo ako stvarno postoji sedam nebesa i sedam zemalja i kako bi to moglo funkcionisati po matematičko fizičkm i logičkim zakonitostima?

Hvala unaprijed na svakom komentaru ili primjedbi .

[bjelost]

Evo prvog djela razmišljanja o beskrajnom!

Prvi dio
Ništa

Šta u sebi obuhvata pojam ništa ili bolje rečeno kakvo je stanje ničega?

Posmatrajmo ništa kao beskrajnu cjelinu i kao matematičku nulu. Ništa ne postoji u obliku tj. ne može se opipati, dodirnuti obuhvatiti...; Međutim ništa možemo posmatrati i kao uniju između dva suprotna kraja jedinstvenog beskraja.
Jedan kraj beskraja je vječno prisustvo svega stvorenog ili vječni maksimum odnosno maksimalna ispunjenost ili svepunost;
Drugi kraj beskraja je vječno odsustvo svega stvorenog ili vječni minimum odnosno maksimalna ispražnjenost ili svepraznost.
Da bi to bolje razumjeli krenućemo od jednog jednostavnog primjera; zamislimo jednu jabuku prije stvaranja ičega tj. u vrijeme kada nije bilo nikakve kreacije;
Vrijednost tog ništa je bila tada 0 (ništa), tj. unija između svepunosti i svepraznosti je apsolutno ujednačena, zatim, iz tog ničega izvadimo jabuku. Tako da mi sada, negdje kroz vječnost, imamo prisustvo jabuke i sada nula nije nula već nula plus jabuka, a da ne bi bio narušen beskrajni red u vječnom beskraju mi sad imamo i nula minus jabuka.
Naprimjer, nula plus jabuka je kreacija koja ima masu i energiju i ona teži svepunosti dok je nula minus jabuka kreacija kojoj sad fali masa i energija i ona teži svepraznosti. Unija, zbir, suma ili proizvod ove dvije jabuke je opet ništa.Tako da, kada u potpunosti spojimo jabuku i njen nedostatak ponovo dobijamo vječnu nulu. Dakle, dokle god postoji nešto iznad ničega (tj izvan nule) mora postojati nedostatak toga u ničemu ili ispod ničega (tj u nuli).
Ovdje je bitno razjasniti i ulogu vremena odnosno dužinu života jabuka u vječnosti. Ako imamo i plus jabuku i minus jabuku a one nemaju vremena odnosno dužinu života one su u nultom stanju. Međutim ako imamo i vrijeme tih jabuka odnosno dužinu njihovog života u vječnosti onda smo dobili još jedan bitan faktor stvaranja.
Istovremeno moramo te dvije jabuke razdvojiti prostorno, tj. obije jabuke se nalaze na dva različita prostora (mjesta).
U ovako opisanom stanju jabuka tj. uz prisustvo: vremena, prostora, mase i energije mi imamo kreaciju izvan nule tj.ništavila.
Znači, ništa je bezuzročno stanje svega, iz kojeg se svaka kreacija može raspakovati i ponovo u njega vratiti (zapakovati) a da se pri tome ne narušavaju logičko-matematičko-fizički zakoni. Tj. ništa je najveća moguća riznica svega i svačega.
Kad nešto izvučemo iz ničega, reakcija na to je ekvivalentan nedostatag istog u ničemu. Tako, ako to svedemo na globalni nivo to podrazumjeva da sve što je stvoreno i postoji “sada” odnosno iznad ničega ima svoj ekvivalent tj. nedostatak u ničemu tj. ispakovano je iz ničega i uvjek postoji mogućnost da se ponovo vrati (tj. spakuje) u ništa.
Život toga (tj. bilo kakve kreacije) je odnos (plus; energije, mase, prostora i vremena) iste i nedostatka istog (minus; energije, mase, prostora i vremena) u vječnosti.
Ako, po svuda, kroz vječnost ispakujemo sve moguće iz ničega dobijamo svepunost jedan kraj vječne beskonačnosti dok na drugoj strani vječne beskonačnosti imamo vječni nedostatak tog istog ili svepraznost.
Između ova dva kraja je smješteno sve moguće.
Ono što se nalazi izvan (iznad) nule osnova je građe vidljivih ili materijalnih svjetova, a nedostatak toga ili ono što se nalazi unutar (ili ispod nule) je osnova ili građa nevidljivih ili duhovnih svjetova.
● Čist duh je najveći mogući nedostatak svega mogućeg unutar nule (ničega).
● Čista materija je najveće moguće prisustvo svega mogućeg van nule (ničega).
Između čistog duha i čiste materije se nalaze sve moguće i nemoguće kreacije.

[bjelost]

Evo nastavka!

Vječnost

Vječnost? Koja je definicija vječnosti? Da li je to stanje ili kretanje ili nešto između toga, što bi se definisalo kao unija ovog dvoga?
Šta podrazumjeva vječnost kao stanje?

Sve oko nas teče, rađa se, živi, umire ... Navikli smo na prolaznost kao svakodnevnicu i mnogi su se utopili u nju pa kao i da nisu živi u ovoj vrtoglavoj prolaznosti, niti su ikad bili ...
Zamislimo obrnuto-proporcionalni svjet ovoj našoj kratkoj i brzoj prolaznosti. Jedan svijet u kojem ništa ne prolazi već sve traje, traje, traje ... do u beskonačnost (beskraj) ... znači traje i ne prekida se njegovo trajanje, nikada ...
Osobina ove naše niže realnosti je prolaznost;
Osobina više realnosti je neprolaznost.
Energija u našem svijetu je takođe prolazna kao i masa u višoj realnosti je vječna …
Inače, energija je teško ukrotiva kod nas, nestabilna i promjenjljiva, a time i masa. Ono što je po zakonu o održanju energije i mase osobenost našeg svijeta jeste da se iz ničega ne može dobiti niti energija niti masa (bar za sada...).
Na osnovu toga je izgrađena sva naša moderna nauka. Dakle, iz ništa ne može biti nešto (tj energija-masa) niti nešto može biti ništa po istom zakonu; tj zakon o uzroku i posledici koji je u velikom neredu i u kojem nered konstantno raste, pojava zvana entropija; tj zakon o haosu na kojem se zasniva moderno tumačenje ostalih "nekontrolisanih" zakona.
Haos je naravno samo u našim glavama, a u prirodi je to savršena harmonija i red za onoga ko hoće malo da razmisli. Sve ima svoje zašto i svoje zato, samo mi to ne vidimo, pa su neki protumačili prirodu kao haotičnu slučajnost ... baš poput jedne nekontrolisane eksplozije iz koje iskače majmun, pa potom postaje čovjek …
A, pogledajmo malo sebe; sjetimo se da smo bili ništa pa smo sad nešto i opet ćemo biti nešto ili ništa... A, pogledajmo i svijet oko sebe, moderna nauka kaže da je i on bio ništa, a sad postoji ... i naravno, ako je stvoren iz ničega logično je da se opet može vratiti u ništa; tj.energija može doći iz ničega i u ništa se može opet vratiti.
Ako ovako razmišljamo onda razmišljamo razumno i logično bez protivrječja. Tumačenje da iz ništa ne može nastati nešto, u našem slučaju, znači da mi ne postojimo, niti smo postojali niti ćemo postojati što je nerazumno, jer mi ipak postojimo dok ovo čitamo, a vjerovatno ćemo i nestati ...
Poznato nam je svima: “Mislim, dakle postojim!” Pravo pitanje na ovom mjestu trebalo bi biti: “Koliko ja u stvari postojim ili u kojem intenzitetu ja postojim?”
Intenzitet postojanja je mjera (i to prostorna i vremenska mjera) dužine moga postojanja ili težine moje mase (energije)... U odnosu na beskraj (beskonačnost) ja sam i dalje ništa, a da li ću to uvjek biti, to je dobro pitanje?. Moje eventualno vječno prisustvo u beskraju prostora i vremena bi mi dalo epitet vječan, naravno nekad rođen ali vječan, dakle besmrtan (bolje rečeno polu-besmrtan).

***

Vratimo se na pitanje; Šta podrazumjeva vječnost kao stanje?

Vječno stanje je osobina materije (mase/energije) koja čini da ona nikada ne opada (ne raspada se).
... tj. ne raspada se u smislu jer je njen izvor ili korjen energije nepresušan tj jednom pokrenuta energija (masa) uvjek traje kreće se...
Šta podrazumjeva vječnost kao kretanje?
Vječno kretanje je osobina materije (mase/energije) koja čini da ona kad se jednom pokrene nikada ne staje (ne zaustavlja se).
... a, ono je “slično” takozvanom “peripetumobile” tj. mašini koja kad se stavi jednom u pogon nikad ne staje. Naravno samo slično, jer u peripetumobilu, da bi on ostao u vječnom pogonu, u njega energija niti ulazi niti iz njega više izlazi, tj. energija (masa) unutar njega kontantno cirkuliše u beskraj... dok u vječnom kretanju tj. pri kretanju u višoj dimenziji postojanja, sve ima osobine peripetumobila, samo što se sve može zaustaviti bilo kad i opet pokrenuti bilo kada. Tu se dotok energije i mase se uvjek može pokrenuti i zaustaviti, i ako je već u pokretu može se beskrajnio dugo kretati krot vječni prostor ili beskrajno dugo stajati u vječnom prostoru...
To podrazumjeva da su u višoj dimenziji postojanja duh i materija u potpunoj harmoniji i to do u beskraj.
Pojednostavljeno rečeno to podrazumjeva da u višoj dimenziji postojanja, neko biće poželi nešto i to bude; naravno to mora biti u okviru vječnih zakona, tj. zakona prostora i vremena koji vladaju tom (višom) dimenzijom. U suštini bi definicija vječnosti trebala biti odavno postavljena u našim glavama i trebala bi glasiti;
Vječnost je beskrajno stanje materije.
... bilo duhovne ili materijalne bilo u kretanju ili u stajanju; tj. stanje sa beskonačnim prilivom energije ili sa njenim beskonačnim odlivom ili i jedno i drugo ...; tj npr;
... Stanje vječne; svjetlosti; mase, energije, sile, gravitacije, materije, nematerije…
... Stanje vječnog; života, smrti, uživanja, bola, inteligencije, gluposti, radosti, tuge…
Sve ove kreacije su u okvirima vječnih zakona i mi smo samo, grubo rečeno, njihov nus-proizvod.

Čitav ovaj naš vidljivi svijet koji se prostire oko nas nije vrijedan u odnosu na višu realnost i njene zakone ni koliko je vrijedno krilo mušice za nas.

[bjelost]

Evo dalje!

Zemlja i nebo?
Ebu Hurejre r.a. veli da je jedan dan Resulullah s.a.v.s. izašao među ashabe, a oni su u razmišljanje utonuli, pa im rekao:
“O čemu ramišljate?”
“Razmišljamo o Stvoritelju!” - odgovoriše.
“Razmišljajte o stvorenju, a ne razmišljajte o Stvoritelju, jer ga vašim razmišljanjem ne možete obuhvatiti. Razmišljajte o tome, kako je Allah stvorio sedam nebesa i sedam zemalja i kako je ispod svake zemlje udaljenost pet stotina godina, i ispod svakog neba pet stotina godina, i između svaka dva neba pet stotina godina, i kako na sedmom nebu ima more čija je dubina kao ovo sve zajedno, u kome stoji melek a voda mu nije ni do članaka.”

Kada su nebo i masa u jednoj cjelini onda nemamo ni jedno već samo jednu srednju ili nultu cjelinu. Međutim kad iz te nulte cjeline izvadimo masu (čitaj zemlju) ostaje nam praznina (upražnjeno mjesto) u nultoj cjelini tj. nula postaje rjeđa za vrijednost izvađene mase iz nje odnosno vakuma (čitaj neba).
Odnos neba i zemlje odnosno vakuma i mase jeste određen kvadratom brzine svjetlosti; i naravno;
Što je veći i vakum (izvađena masa iz iste zapremine), odnosno nedostatak mase iz nulte cjeline to je svjetlosti lakše da se probija kroz nju, odnosno ona biva brža.
Na drugoj strani, što imamo više izvađene mase (izvađene mase u istoj zapremini) masa biva gušća...
...i obrnuto…
Što je manji i vakum (izvađena masa iz iste zapremine), odnosno nedostatak mase iz nulte cjeline to je svjetlosti teže da se probija kroz nju, odnosno ona biva sporija.
Na drugoj strani, što imamo manje izvađene mase (izvađene mase u istoj zapremini) masa rjeđa...
Istovremeno, što više odnosa nebesa i zemlje nastaje, to se više vrši se separacija rjetkoće i gustoće tj. nebesa i zemalja.
Tako da; Što je vakum veći u nekom nebu tj. nebo je rjeđe to se ono više raširuje odnosno ima veću zapreminu, a njegova zemlja je više komprimirana, teža i stabilnija i obrnuto što je vakum u nekom nebu gušći tj. što je vakum puniji to se ono više skuplja odnosno ima manju zapreminu a njegova zemlja je manje komprimirana, lakša i nestabilnija.

Možemo zamisliti prvo nebo i prvu zemlju kao jednu kompaktnu cjelinu iznad koje se nalazi drugo nebo i druga zemlja isto tako kompaktni, a u kojima je sadržano prvo nebo prva zemlja; I potom treće nebo i zemlja u kojima su sadržani i drugo nebo i zemlja u sebi sa prvim nebom i zemljom i tako sve do sedmog neba i zemlje u kojima su sadržana sva ostala nebesa i zemlje.
Nebesa i zemlje su kompaktne svako za sebe i slično se mješaju kao npr. što imamo vodu u tri agregatna stanja. Sve je to voda, međutim; svako to zasebno agregatno stanje je svijet za sebe i u suštini se ne mješaju. Ako ih imamo u jednoj posudi i ako bi ih pomješali oni bi se opet držali odvojeno. Para bi ostajala para, voda voda a led led. I na sličan način kako je led uronjen vodu ili zrak, ipak, unutar leda ne ulazi niti voda niti para. Polje sila u ledu ostaje nepromjenjeno ma koliko ga pokušavali pomješati sa poljem sila vode ili pare.
Ako pretpostavimo da se svjetlost u ledu kreće jednom brzinom, i kad ona izađe iz leda u vodu kreće se brže, a kad iz vode izađe u zrak kreće se još brže. S tom paralelom možemo uporediti sedam nebesa i zemalja i njihovu kompaktnost sa tri agregatna stanja vode, s tim da zemlje i nebesa nemaju tri već sedam “agregatnih” stanja, a s timu logici ne tri brzine svjetlost (para, voda, led) nego sedam brzina svjetlosti (vezano za sedam “agregatnih” stanja svakog neba i njegove zemlje). I naravno svaka brzina svjetlosti je specifično vezana za svoje nebo i zemlju.

Kako imamo sedam nebesa, tako znači da imamo i sedam zemalja koje su obrnuto-proporcionalne svojim nebesima.
● Što je zemlja (čitaj masa) teža to je ona koncentrisanija i kompaktnija, i nalazi se dublje u prostoru (udaljenija je od neba);
● Što je zemlja (čitaj masa) lakša to je ona manje koncentrisana i kompaktna, i nalazi se pliće u prostoru (bliža je nebu);
Pošto imamo sedam zemalja svaka zemlja je, počev od prve sve udaljenija od prvog odnosno sedmog neba, tako da je sedma zemlja najdublja tj najudaljenija najteža i najgušća u odnosu na sva nebesa i na jediničnu cjelinu istovremeno.
● Što je nebo (čitaj vakum) teži to je on koncentrisaniji i kompaktnij, i nalazi se dublje u prostoru (bliži je zemlji);
● Što je nebo (čitaj vakum) lakši to je on manje koncentrisan i kompaktan, i nalazi se pliće u prostoru (udaljeniji je od zemlje);
Pošto imamo sedam nebesa svako nebo je, počev od prvog sve udaljenije od prve odnosno sedme zemlje, tako da je sedmo nebo najpliće tj. najudaljenija najlakše i najrjeđe u odnosu na sve zemlje i na jediničnu cjelinu istovremeno.

Ako posmatramo samo nebesa odnosno vakume, sa predhodnim zaključcima, da je svako niže nebo (vakum) gušće od neba iznad i ako se krećemo kroz npr. prvo nebo (vakum), da bi dospjeli u drugo nebo (vakum) moramo razbiti prvo nebo (razderati) da bi dospjeli u nebo iznad, odnosno da bi iz nižeg vakuma dospjeli u viši vakum moramo na neki način moći razrjediti vakum prvog neba do nivoa vakuma drugog neba itd. do vakuma sedmog neba.
U prirodi to vidimo lakše na primjeru zemlje (mase). Vidimo da u “zvjezdama” na našem najbližem nebu, ako ima dovoljno pritiska njihov centar komprimira sve više dok ne dostigne takav nivo dok gustina komprimirane mase ne dostigne takvu komprimiranost da jednostavno ne može opstati na našem prvom nebu i zemlji već se prebacuje u više nebo i postaje dio njega, a kod nas se ona gubi. Ovaj fenomen je u modernoj fizici poznat pod imenom “crna rupa”.

Crna rupa nije ništa drugo do otvor između dva neba.

[bjelost]

i dalje...

ZAKLJUČAK!

● Sedmo nebo (čitaj vakum) je najviše i najpraznije i kroz njega se svjetlost širi najbrže ono je najudaljenije od prve zemlje;
● Svako niže nebo (čitaj vakum) je gušće od sedmog neba, a najgušće je prvo nebo kroz koje se svjetlost širi najsporije i ono je najbliže Zemlji;
● Prva zemlja (čitaj masa) je najrjeđa i najmanje kompaktna i najbliža prvom nebu;
● Što je zemlja gušća (čitaj masa) to je udaljenija od prvog neba a bliža sedmom nebu;
● Najgušća i najkompaktnija je sedma zemlja (čitaj masa) i istovremeno ona je najbliža sedmom nebu;

Naravno da ima još više o ovome ali to po eventualnoj potrebi se može nastaviti.

Samo ću u sledećem postu još dodati jedno hipotetičko putovanje do sedmog neba sa zamišljenim kosmičkim brodom...

[bjelost]

Evo tog putovanja!

Hipotetičko putovanje

Ako bi zamislili jedan svemirski brod sa svim sređenim praktičnim uslovima za jedno kosmičko putovanje. Kako bi prešli sa našeg prvog neba na drugo nebo i šta bi se sa nama desilo na drugom nebu i zakonima prirode koji vladaju na tom nebu?
Postepenim ali konstantnim ubrzavanjem našeg broda mi bi mogli za relativno kratko vrijeme da dostignemo brzinu približnu svjetlosti od c 1 = 3 e 8 (m/s) i u određenom momentu bi prešli u drugo nebo.
Do momenta samog prelaska u drugo nebo mi u našem brodu nebi ništa primjetili, odnosno sve bi bilo relativno normalnih proporcija unutar samog broda i mi nebi primjetili neku razliku u našoj visini ili težini unutar broda. Međutim, posmatrač sa horizonta prvog neba bi izmjerio da bi mi bivali sve manji i sve teži u odnosu na našu prvobitnu masu i zapreminu. I tako sve dok potpuno nebi nestali u nekoj “crnoj rupi” na horizontu prvog neba. U momentu kad naša brzina biva bliska brzini svjetlosti c 1 = 3 e 8 (m/s) naš porast mase i smanjenje zapremine postaje neodrživo za horizont prvog neba i mi bivamo prebačeni u horizont drugog neba, ali tada.!?
U horizontu drugog neba mi primjećujemo da se praktično ne krećemo tj. stojimo na jednom mjestu. U stvari mi se i dalje krećemo istim ubrzanjem kao što smo se kretali i prije prema našim mjernim instrumentima unutar broda, ali je sada je naša trenutna brzina minimalna u odnosu na objekte na horizontu drugog neba tj. mi ponovo krećemo od iste početne brzine tj. od brzine puno manje od c 1 = 3 e 8 (m/s), tj od brzine kao kad smo kretali kad smo krenuli na našem prvom nebu. Naši mjerni instrumenti unutar broda bi pali na nulu i potom bi pokazali ponovno postepeno ubrzavanje prema brzini svjetlosti c 2 = 8,9 e 16 (m/s). I tako dalje bi ubrzavali po istom pravilu do svakog sledećeg neba.
Ono što bi primjetio posmatrač sa svakog sledećeg neba je da bi se mi najednom pojavili pred njima i počeli postepeno ubrzavati do približne brzine svjetlosti c = 3 e 8 (m/s) postepeno bi nam padala zapremina i rasla masa i mi bi se ponovo izgubili u nekoj “crnoj rupi” u horizintu datog neba. I tako sve do sedmog neba gdje bi se završilo naše ovo naše hipotetičko putovanje. I na sedmom nebu bi naši instrumenti pokazivali da mi sada možemo ubrzavati do fantastične brzine svjetlosti od c 7 = 2,17 e 59 (m/s). Stim da bi naša masa u odnosu na početnu masu prvog neba bila sad puno kompaktnija i stabilnija odnosno fantastičnih 4,71 e 118 (J) po kilogramu nekog objekta u našem brodu.

Ovdje možemo postaviti neka interesantna pitanja.

Da li se sa sedmog neba možemo ponovo spustiti na naše prvo nebo i kako?
Dali je naše prvo nebo u odnosu na ovaj horizont sedmog neba u kojem se sada nalazimo 7,2 e 50 puta manje po metru dubine našeg broda!?!
Da li možemo ubrzavati ponovo do blisko brzini svjetlosti c 7 = 2,17 e 59 (m/s).
Šta se dešava ako možemo iskočiti sa horizonta sedmog neba?
Da li mi tada dospjevamo u neku višu realnost i šta se dešava tada?
Da li se tada zatvara neki fizički krug i mi se u momentu kad napustimo horizont sedmog neba možda možemo iz te druge “više realnosti” ponovo vratiti na niža nebesa, tj. kući na prvo nebo?
Ako se možemo vratiti na prvo nebo, koliko je proteklo vremena od momenta kad smo napustili naš voljeni horizont?



Pitanja o ovim ciframa i ću naknadno razjasniti po eventualnoj potrebi. HVALA

[Terasa svjesti]

Ok je bjelost . Kao prvo red bio bio da si nam se predstavio barem iz uljudnosti.

Kao drugo ja bih napravio uvod i pojasnio više stvari o Stephen Hawking-u teoretskom fozičaru , šteta je što je obolio od amiotrofične lateralne skleroze (ALS). Uzgred život i priroda su čudni nešto ti oduzmu a neki dar i daju .Ipak se radi o naučniku i stručnjaku za termodiinamiku, relativnost i kvantnu mehaniku.Neznam jesi li spomenuo gore Njegovu Teoriju svega .
Kad budem malo odmorniji možda i razbacimo eglen .

[bjelost]

Hvala pa čujemo se eventualno kasnije.

[Biba]

Tesla je rekao da ce covjecanstvo mnogostruko vise napredovati kad pocne izucavati duhovnost...s drugevstrane mi imamo o duhovnosti ponusjene istine davno..
Znanstvenici otkeivaju postojanje sve manjih čestica ali one se ne mogu vidjeti nego samo njihov trag...
Sada kazu dacsto je nesto po masi manje - to ima vecu energiju...zakljucak -duh ima najvecu energiju...nista materijalno nije bez mrvice duhovnog i obrnuto...
Na tom svijetu samo mijena stalna jest...vrijeme postoji samo tamo gdje se dogadjaju promjene...vjexnost nema promjene...
Davno je receno da tamo gdje prestaje fizika, pocinje metafizika...znanstvenici rijese jednu misteriju a onda otkriju jos vecu....Zasto ne mozemo vjerovati religiji kad vecinu znanja steknemo upravo vjerovanjm...
Sad znanstvenixi pisu da je svemir samo u naaim mislima i da ga mimstvaramo...
Rusi odavno isspituju mjesta tj. vrata u paralelni svijet....
Zgodno je netko rekao o svim tim teorijama pa i Hawkingovoj - Covjek moze svemir spoznati jednako kao fetus svijet izvan majcine utrobe...et...lako je teoeije smisljati...zapravo to i nisumteorije vec hipoteze...a istinu imamo napisanu...samo et zanimljivije je Hawkingovo kobajagisanje i morebitisanje
Veceras sam namjeravala pisati o kletvama...al suzdrzat cu se...ne zbog straha vec bi mislili da lazem

[Terasa svjesti]

Hvala pa čujemo se eventualno kasnije.

Svakako

[Mohr]

Zašto bi ti drugi svjetovi uopšte bili nalik Zemlji



A, drugarice učiteljice, gdje to imamo napisanu (apsolutnu, dakako) istinu

[bjelost]

Tesla je rekao da ce covjecanstvo mnogostruko vise napredovati kad pocne izucavati duhovnost...s drugevstrane mi imamo o duhovnosti ponusjene istine davno..
Znanstvenici otkeivaju postojanje sve manjih čestica ali one se ne mogu vidjeti nego samo njihov trag...
Sada kazu dacsto je nesto po masi manje - to ima vecu energiju...zakljucak -duh ima najvecu energiju...nista materijalno nije bez mrvice duhovnog i obrnuto...
Na tom svijetu samo mijena stalna jest...vrijeme postoji samo tamo gdje se dogadjaju promjene...vjexnost nema promjene...
Davno je receno da tamo gdje prestaje fizika, pocinje metafizika...znanstvenici rijese jednu misteriju a onda otkriju jos vecu....Zasto ne mozemo vjerovati religiji kad vecinu znanja steknemo upravo vjerovanjm...
Sad znanstvenixi pisu da je svemir samo u naaim mislima i da ga mimstvaramo...
Rusi odavno isspituju mjesta tj. vrata u paralelni svijet....
Zgodno je netko rekao o svim tim teorijama pa i Hawkingovoj - Covjek moze svemir spoznati jednako kao fetus svijet izvan majcine utrobe...et...lako je teoeije smisljati...zapravo to i nisumteorije vec hipoteze...a istinu imamo napisanu...samo et zanimljivije je Hawkingovo kobajagisanje i morebitisanje
Veceras sam namjeravala pisati o kletvama...al suzdrzat cu se...ne zbog straha vec bi mislili da lazem

Lijep komentar, i ima puno mudrog u tome što si rekla Bibo. Posebno mi se sviđa početak:

Tesla je rekao da ce covjecanstvo mnogostruko vise napredovati kad pocne izucavati duhovnost...s drugevstrane mi imamo o duhovnosti ponusjene istine davno..

[bjelost]

Zašto bi ti drugi svjetovi uopšte bili nalik Zemlji



A, drugarice učiteljice, gdje to imamo napisanu (apsolutnu, dakako) istinu

Neznam dali su nalik Zemlji već pokušajem da razmislim o mogućem matematičko-fizikom aspektu svih eventualnih nebesa odnosno zemalja uz napomenu, da ja polazim od ideje da oni egzistiraju, a to je navedeneo o mnogim vjerskim li religijskim knjigama. Tj. ja vjerujem da je istina da postoji sedam nebesa i sedam zemalja.

Hvala

[bjelost]

Ok je bjelost . Kao prvo red bio bio da si nam se predstavio barem iz uljudnosti.

Kao drugo ja bih napravio uvod i pojasnio više stvari o Stephen Hawking-u teoretskom fozičaru , šteta je što je obolio od amiotrofične lateralne skleroze (ALS). Uzgred život i priroda su čudni nešto ti oduzmu a neki dar i daju .Ipak se radi o naučniku i stručnjaku za termodiinamiku, relativnost i kvantnu mehaniku.Neznam jesi li spomenuo gore Njegovu Teoriju svega .
Kad budem malo odmorniji možda i razbacimo eglen .

PARDON

Zovem se Ismet i živim i radim u Švedskoj. U srednjim sam godinama.

[Mohr]

OK, samo ti nastavi da pokušaješ

[bjelost]

Evo URL na kojoj se može pogledati uvodni dio gore navedeng teksta sa jednostavnijim matematičko/fizičkim proračunima koji dopunjavaju navedeni tekst. Stranica je u pdf filu:

https://drive.google.com/file/d/0B6t7FI ... sp=sharing

[Vjetar]

Dobro došao!
Zanimljiva razmišljanja. Ne razumijem sve što si napisao, ali mi se sviđa da se zanimaš za ovakve stvari.

Rekao bih samo da se o ostalim svjetovima ne može razmišljati sa ovozemaljskom fizičko-logičkom pretpostavkom. To ti i ovo govori:

“Razmišljamo o Stvoritelju!” - odgovoriše.
“Razmišljajte o stvorenju, a ne razmišljajte o Stvoritelju, jer ga vašim razmišljanjem ne možete obuhvatiti. Razmišljajte o tome, kako je Allah stvorio sedam nebesa i sedam zemalja i kako je ispod svake zemlje udaljenost pet stotina godina, i ispod svakog neba pet stotina godina, i između svaka dva neba pet stotina godina, i kako na sedmom nebu ima more čija je dubina kao ovo sve zajedno, u kome stoji melek a voda mu nije ni do članaka.”

[bjelost]

Dobro došao!
Zanimljiva razmišljanja. Ne razumijem sve što si napisao, ali mi se sviđa da se zanimaš za ovakve stvari.

Rekao bih samo da se o ostalim svjetovima ne može razmišljati sa ovozemaljskom fizičko-logičkom pretpostavkom. To ti i ovo govori:

“Razmišljamo o Stvoritelju!” - odgovoriše.
“Razmišljajte o stvorenju, a ne razmišljajte o Stvoritelju, jer ga vašim razmišljanjem ne možete obuhvatiti. Razmišljajte o tome, kako je Allah stvorio sedam nebesa i sedam zemalja i kako je ispod svake zemlje udaljenost pet stotina godina, i ispod svakog neba pet stotina godina, i između svaka dva neba pet stotina godina, i kako na sedmom nebu ima more čija je dubina kao ovo sve zajedno, u kome stoji melek a voda mu nije ni do članaka.”

Ja mislim da se time hoće reći da mi ako već razmišljamo o tim stvarima ne pokušavamo razmišljati o Tvorcu swt nego o njegovoj tvorevini kao što je u ovom slučaju sedam nebesa i zemalja...jer se pod stvorenjem baš misli na nebesa i zemlju:

... Razmišljajte o tome, kako je Allah stvorio sedam nebesa i sedam zemalja i kako je ispod svake zemlje udaljenost pet stotina godina, i ispod svakog neba pet stotina godina, i između svaka dva neba pet stotina godina ...

A ja baš to pokušavam učinim

hvala

[Krokodil Behko]

Zašto bi ti drugi svjetovi uopšte bili nalik Zemlji



A, drugarice učiteljice, gdje to imamo napisanu (apsolutnu, dakako) istinu

Neznam dali su nalik Zemlji već pokušajem da razmislim o mogućem matematičko-fizikom aspektu svih eventualnih nebesa odnosno zemalja uz napomenu, da ja polazim od ideje da oni egzistiraju, a to je navedeneo o mnogim vjerskim li religijskim knjigama. Tj. ja vjerujem da je istina da postoji sedam nebesa i sedam zemalja.

Hvala

Ako podržavamo i slijedimo logiku, a trebali bi, logika nam kazuje da MORA postojati način za brže putovanje kroz svemir lii još bolje, za sažimanje samog svemira, što bi rekao Einstein. To znači i da je brzina putovanja relativna, ukoliko mi znamo kuda idemo i ako nam je jasan plan stvaranja svemira, kao i njegova svrha.

Lično ne sumnjam u vrhovnog stvaratelja, jer ne može sve baš nastati tako, booom i eto svega, eto svega u izobilju.

Sad malo komentara na ovaj citat, pa kasnije kad uhvatim vremena i ostalo:

Ako posmatramo samo nebesa odnosno vakume, sa predhodnim zaključcima, da je svako niže nebo (vakum) gušće od neba iznad i ako se krećemo kroz npr. prvo nebo (vakum), da bi dospjeli u drugo nebo (vakum) moramo razbiti prvo nebo (razderati) da bi dospjeli u nebo iznad, odnosno da bi iz nižeg vakuma dospjeli u viši vakum moramo na neki način moći razrjediti vakum prvog neba do nivoa vakuma drugog neba itd. do vakuma sedmog neba.
U prirodi to vidimo lakše na primjeru zemlje (mase). Vidimo da u “zvjezdama” na našem najbližem nebu, ako ima dovoljno pritiska njihov centar komprimira sve više dok ne dostigne takav nivo dok gustina komprimirane mase ne dostigne takvu komprimiranost da jednostavno ne može opstati na našem prvom nebu i zemlji već se prebacuje u više nebo i postaje dio njega, a kod nas se ona gubi. Ovaj fenomen je u modernoj fizici poznat pod imenom “crna rupa”.

Poznata mi je ona teorija o iskrivljivanju prostora, to jeste o udubljivanju istog, a koje nastaje kad zvijezde/sunca dostignu takav nivo da eksplodiraju. Nastaje super nova a iza nje ostaje ugađena zvijezda kojoj se težina toliko poveća da je ono što ti nazivaš jednim nebeskim svodom, jednostavno ne može izdržati i nastaje udubljenje u prostoru.

Ne znam kako da ti ovo pojasnim, pa evo da nacrtam, a ti se ne ljuti

http://sketchtoy.com/65846117

[bjelost]

Poznata mi je ona teorija o iskrivljivanju prostora, to jeste o udubljivanju istog, a koje nastaje kad zvijezde/sunca dostignu takav nivo da eksplodiraju. Nastaje super nova a iza nje ostaje ugađena zvijezda kojoj se težina toliko poveća da je ono što ti nazivaš jednim nebeskim svodom, jednostavno ne može izdržati i nastaje udubljenje u prostoru.

Ne znam kako da ti ovo pojasnim, pa evo da nacrtam, a ti se ne ljuti

http://sketchtoy.com/65846117

Izuzetno zapažanje, i lijep crtež. S tim što bi ja dodao da tijelo koje dostigne kritičnu masu ne zadržava se u našem nebu nego propada u naredno i ne ostavlja puno traga za sobom. Dok su crne rupe još uvjek tragovi tijela koje je još uvjek u našem nebu tj. nisu još u potpunosti napustile naš horizont. Ato si ti baš tako nacrtao. I ja bih to pojasnio crtežom:

http://sketchtoy.com/65846221