Fazlija wrote:Zalovanje je unutrasnji proces, i po meni ga je posve besmisleno javno oglasavati vanjskim obredima.
Postavljaju se 2 kljucna pitanja:
1) Svjedoci li mrtva osoba vise ovaj svijet, i ...
2) Ima li ona ikakve koristi od toga sto mi tu izvodimo.
Prvo, sta god mi radili ovdje, mrtva osoba vise ne svjedoci, nije toga uopce svjesna na bilo koji nacin. Smrt je slicna nesvjesti (samo mnogo dublje stanje "sna"). To je kao kada bi netko bio u dubokoj komi, a mi pred njega izvodili opijela i pomene, ili se odricali alkohola, ili pili alkohol u njenu cast. Ta osoba toga ne bi bila svjesna, niti bi imala od toga ikakve koristi.
Drugo, od takvih besmislenih obreda ne mozes imati koristi niti kada si ziv, a kamo li kad si mrtav. Da u zdravlje zivog covjeka pijes rakiju, mlijeko ili sok, svejedno... mala bi bila stvarna korist za tu osobu. Da u cast zive osobe palis svijece i odrzavas joj pomene i opijela... opet slaba koristi. Korisnije je nekome izraziti ljubav i postovanje rijecima ili djelom.
Dakle, ti su obredi besmisleni sami po sebi. A i ono sto si mogao reci ili uciniti zivom covjeku, sad je besmisleno jer je mrtav.
Dakle, za mrtvu osobu vise ne mozas uciniti nista. Mozes samo proci kroz svoju tugu, i meni to ima smisla. Ali mi nema smisla javno oglasavati svoje zalovanje pred drugim ljudima.
Ako taj covjek inace nije prakticni vjernik, i ne pridrzava se vjerskih pravila, zasto bi sada kada mu je umro otac?! Ako je otac bio vjernik za zivota, bilo bi mu draze da ga je sin pocastio pridrzavanjem vjerskih obicaja dok je bio ziv... sad mu ionako vise nista ne koristi, niti moze na bilo koji nacin znati sta njegov sin ovdje izvodi... Ako otac nije bio vjernik, ne bi mu se ni za zivota svidjelo da se sin zbog njega pridrzava bilo kvih vjerskih pravila...
Može se za mrtvu osobu učiniti, čak se mogu i pisati dobra djela za mrtvu osobu poslije njegove smrti.
Nisam zno da je Budizm ovoliko ograničen.