Resulullah, Hazretlije,ostali zaslužnici

[Krokodil Behko]

Mene interesuje, na osnovu cega, neki muslimani, dobiju taj poseban status.
Odnosno, kako i ko to ucini?

Ovo pitanje, stavljam u zaseban topic, jer me zanima a mislim da i vriedi,
razgovarati o onim najzasluznijim.

Posebno me zanima, kakav je status dodijeljen Hamzi? Vojskovodji Muhameda a.s.
Eto, pa ako neko moze objasniti.....

[carobnjak N]

Piše se Resulullah ,a znači resul-poslanik ,a ..ullah se dobije vezanjem te riječi za riječ "Allah" što znači "poslanik božiji".
"hazreti " je mislim turska riječ ,a značila bi "blagoslovljen" tj. ako stavljaš taj pridjev prije nekog imena govoriš time i iskazuješ čast dajući mu taj epitet. Još se kaže na arapskom "radiAllahu anuhu " ,a često se koristi skarćeno r.a. ,a znači isto .
Te epitete mi sunije dajemo prijateljima Muhameda a.s. (alejhi selam -mir božiji na njega) ,njegovoj porodici ,kao i mnogim poznatim i priznatim alimima koji su obilježili istoriju islama, dakle i hazreti Hamzi kao njegovom rodjaku ,prijatelju i zaštitniku . Hamza r.a. je bio u samom početku Objave najveći borac za islam ali i inače poznat kao sjajan megdandžija u arapsko doba prije islama.
Poginuo je u bitci Uhud ,a ubijen je od strane plaćenog ubice roba kojemu su mušrici platili da ubije hazreti Hamzu .Njegovo tijelo su iskasapili ,a povodom toga Muhamedu a.s. su objavljeni slijedeći ajeti:

Ne tuguj: "Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi pobjedu dajemo sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide -- a Allah ne voli nevjernike" (Ali Imran, 140). Ne tuguj, nego uzimaj pouku od onih koji su živjeli prije i pogledaj kako smo postupali prema onima koji bijahu dobri i kako se osvetismo nasilnicima.

I ne žalosti se zbog njih i neka ti ne bude teško zbog spletkarenja njihova.

Ove riječi objavljene su kao potpora Poslaniku, a.s., nakon bitke na Uhudu, posebno zbog toga što je tu život izgubio njegov amidža Hamza ibn Abdul-Muttallib. Ibn Mes'ud, r.a., veli: "Nismo vidjeli Allahovog Poslanika da je ikada plakao tako kao što je plakao za Hamzom." Habbab veli: "Nismo imali kefina u koje bismo umotali Hamzino tijelo osim jednog ogrtača. Kad bismo ga stavili preko glave, noge bi ostale nepokrivene, a kada bismo pokrili noge, vidjela se glava." (Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu) Muhammed, a.s., toliko se rastužio zbog pogibije svog amidže Hamze da se zakleo da će zbog njega pogubiti 70 nevjernika pa mu Allah, dž.š., objavljuje: "Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova." (En-Nahl, 126,127).

Kad je par godina poslije oslobodio Meku od mušrika ,tu je zatekao i ubice Hamze r.a. pa im je po naputku ovog ajeta i oprostio

[Krokodil Behko]

Meni je Hamza, impozantan lik.
Najimpozantniji od svih oko Muhameda a.s.
Toliko vjere u Islam, na samom pocetku, kao i u ono, sto je Muhamed govorio,
to jeste prenosio ajete. Znaci li to da su resullahi, isto sto u krscanstvu apostoli?

[carobnjak N]

Meni je Hamza, impozantan lik.
Najimpozantniji od svih oko Muhameda a.s.
Toliko vjere u Islam, na samom pocetku, kao i u ono, sto je Muhamed govorio,
to jeste prenosio ajete. Znaci li to da su resullahi, isto sto u krscanstvu apostoli?

Koliko znam apostoli su prvi sljedbenici i učenici Isusa-Isa a.s. ,a to bi bilo identično ulozi ashaba kod Muhameda a.s. Isa je isto Resulullah isto kao i Musa -Mojsije i mnogi drugi spomenuti u Kitabu -Bibliji ..Mnogi su odmah povjerovali Muhamedu a.s. jer je bio poznat po nadimku u tom mekkanskom aristokratskom društvu kao El-Emin tj. Povjerljivi . Hazreti Hamza je sigurno velikan i simbol borca i hrabrosti ,a naslijedio ga je po svemu tome meni najupečatljiviji ashab hazreti Alija-Ali koji je od svoje desete godine slijedio Poslanika s.a.w.s. primivši islam te postao borac koji je redovno izlazio pred bitke i djelio mejdan sa protivnicima Muhameda a.s. i nikad nije izgubio. Poslanik a.s. mu je dao svoju kćer Fatimu r.a.

[Krokodil Behko]

Gledao sam neki film, ili tacnije receno, dio filma o hazreti Rabiji.
Eh sad, jel to ona samo kod Turaka, neka hazretlija ili je opcenito
u Islamu, prihvacena kao takva kao i zbog cega?
Nisam bas nesto najupuceniji oko toga.

[carobnjak N]

Gledao sam neki film, ili tacnije receno, dio filma o hazreti Rabiji.
Eh sad, jel to ona samo kod Turaka, neka hazretlija ili je opcenito
u Islamu, prihvacena kao takva kao i zbog cega?
Nisam bas nesto najupuceniji oko toga.

Ja nemam pojma ko je to
P.S preporučujem ti da naslov popraviš u " Resulullah" jer Resulah ne znači ništa niti sam čuo da se tako bilo gdje izgovara

[Krokodil Behko]

E evo nasao sam neki tekst. Ipak je hazreti i razgovarala je sa Poslanikom.

Rabija r.a. je rodjena u vrlo siromašnoj obitelji. U noći kada se rodila,u kući njenih roditelja nije bilo ničega. Njena majka rekla je ocu da donese malo ulja iz komšiluka da barem upale lampu. Za Rabiju nije bilo čak ni krpe u koju bi se zamotala. Pošto je njen otac bio pod zakletvom da neće nikada ni od koga ništa tražiti, on samo izaše napolje i poslije nekog vremena se vrati u kuću rekavši da komšija nije kod kuće. Rabijina mati zaplaka od nagomilanog bola i neimaštine, a njen otac se skupi u ćošku ojadjen. Poslije malo vremena on zaspa, te usni Poslanika koji mu reče:
Ne žalosti se. Dijete koje ti se rodilo, biti će kraljica medju ženama, i biti će ?efad?ija za 70,000 mojih sljedbenika. Sutra otidji do Isa'a Zadana (Guvernera Basre), te mu napiši na papir: Ti svaku noć učiš 100 salavata a petkom naveče učiš 400. Prošla noć je bila Petak a ti si zaboravio svojih 400 salavata. Sad umjesto toga podaj ovome čovjeku 400 dinara zauzvrat.
Rabijin se otac probudio i zaplakao. Odmah je napisao što mu je Polslanik rekao , te je poslao Guverneru. Guverner je bio veoma radostan kada je primio poruku od Poslanika, jer je znao da je to što je napisano istina. Odmah je dao 2000 dinara siromasima, a 400 dinara poslao Rabijinom ocu napisavši mu: Volio bih da te vidim, ali ja ne mislim da je ispravno da takav čovjek treba da posjeti mene. Radije bih ja došao i potro svoju bradu od tvoj dovratak. Ali ipak bih te zamolio da me obavjestiš ako ti nešto zatreba u budućnosti.
Poslije nekoliko godina Rabijini roditelji su umrli, njene sestre nestale a ona sama je prodana od strane jednog pokvarenjaka u roblje. Njezin ju je vlasnik tjerao na težak rad. Jednog dana je išla putem kad ju je neki stranac napao. Ona se dade u bijeg, ali ubrzo pade te iščaši ruku. Ona zavapi:O moj Gospodaru, ja sam stranac , osiroćena bez oca i majke, nemoćan sužanj i slomljene ruke. Opet, za sve to ja Ti se ne žalim, i sve što želim je Tvoje zadovoljstvo, da znam dali si ti zadovoljan samnom ili ne. Tada je začula glas: Ne žalosti se. U budućnosti ćeš biti počašćena toliko da će ti i Meleki na Nebu zavidjeti.
I tako se Rabija vratila kući svom vlasniku, danju posteći a noću klanjajući. Jedne noći, njen ju je vlasnik ugledao kroz prozor kako na sedždi uči dovu:
O Allahu, Ti znaš da je želja srca moga da Te obožavam i da je svjetlost mojih očiju da Te služim. Kad bih mogla, ja se nebih ni jedan sat odmarala od Tvoga obožavanja: ali Ti si me stavio u ovakve okolnosti da budem u vlasti Tvoga stvorenja.
Vlasnik je vidio Nuur iznad njene glave koji je obasjavao cijelu kuću. To ga je preplašilo, te je cijelu noć razmišljao o tome. Kada je jutro osvanulo, on joj reče da je slobodna i da može da ide gdje god hoće. Rabija je otišla u pustinju i provela cijeli svoj život u služenju Allahu Svemoćnom.

[KOMESAR]

"Ona je bila cvijet Džennetske bašće ...koji je došao i otišao...a čiji miris će zauvijek ostati u mom sjećanju'' (Alija r.a. o Fatimi r.a.)

[Krokodil Behko]

"Ona je bila cvijet Džennetske bašće ...koji je došao i otišao...a čiji miris će zauvijek ostati u mom sjećanju'' (Alija r.a. o Fatimi r.a.)

Mi kako vidim, nemamo ni to sjećanje. Polako je izbacuju iz Islama.
Odnosno, umanjuju njenu ulogu u svemu.

[paparaci]

uopsteno se slabo sjecamo i radimo na tome. da krenem od samog sebe.

ono sto meni nedostaje jesu vazovi o Fatimi r.a., Aisi r.a. i slicnim i o ulozi koju su odigrale.

mislim da je to jako vazno za jacanje svijesti o vaznosti zene i njenom polozaju, kako u familiji, tako i u drustvu.
usput bi se odaslala ljepsa poruka i slika skepticima i protivnicima islama zbog izmedju ostalog iskrivljene slike vrijednosti i polozaja zene u islamu.

[KOMESAR]

Alija,r.a.
Čovjek koji je cio život od Resulullaha,a.s. nur ubirao kao predstavnik Allahovog Poslanika a.s., svojim kerametima je nastavio njegove mudžize...
Alija,r.a.,velikan vjere okupan morem znanja,posjedovao je takve vrline da niko drugi na svijetu nije mogao dostići ovu uzvišenost.

[Krokodil Behko]

Ko je bio a.s. Hidr i da li je tačno da je ubio nečije dijete, da ne bi roditelje odvratilo od vjere?

[Mutevelija]

Ko je bio a.s. Hidr i da li je tačno da je ubio nečije dijete, da ne bi roditelje odvratilo od vjere?

To sam se i ja pitao kako je Bog mogao dozvoliti da sse ubije dijete, ako je dijete po Islamu bezgrešno.
Hidr je bio poslanik koji je hodao sa Musa a.s i radio neobjašnjive stvari, da bih kasnije rekao da mu je tako Bog odredio.
To je sura Pećina al Kehf.
Evo ti u isto vrijeme odgovora zašto muslimani kažu "Mašallah"
"Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti #
i reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta! #
One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio – #
čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta! #
I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili. #
Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli. #
On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: “Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!” #
I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti, #
i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” #
I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio? #
Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. #
A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, #
pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega, #
ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada.” #
I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!” #
I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći. #
Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča. #
Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može! #


A evo sad za Hidra.
i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. #
“Mogu li da te pratim” – upita ga Musa – “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?” #
“Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati” – reče onaj – #
“a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?” #
“Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da” – reče Musa – “i da ti se neću ni u čemu protiviti.” #
“Ako ćeš me već pratiti” – reče onaj – “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!” #
I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!” #
“Ne rekoh li ja” – reče onaj – “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” #
“Ne karaj me što sam zaboravio” – reče – “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!” #
I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!” #
“Ne rekoh li ja tebi” – reče onaj – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” #
“Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” – reče – “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!” #
I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si” – reče Musa – “uzeti za to nagradu.” #
“Sada se rastajemo ja i ti!” – reče onaj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.” #
“Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; #
što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, #
a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; #
a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” #

[Krokodil Behko]

što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, #
a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; #

Bez obzira na sve, ovo nije u duhu vjere. Nigdje drugdje u Kur'anu ne piše ovakav ajet, osim tu i na svim drugim mjestima je drugačija postavka i drugačiji duh. Na vjernicima je da budu vjernici, a ako ih dijete odvede s tog puta, pa bože dragi, nek se sudi onom ko je kriv. Ovo je slično kao sa Ibrahimom i kušnjom njegovom u vezi žrtvovanja djeteta.

[Mutevelija]

što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, #
a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; #

Bez obzira na sve, ovo nije u duhu vjere. Nigdje drugdje u Kur'anu ne piše ovakav ajet, osim tu i na svim drugim mjestima je drugačija postavka i drugačiji duh. Na vjernicima je da budu vjernici, a ako ih dijete odvede s tog puta, pa bože dragi, nek se sudi onom ko je kriv. Ovo je slično kao sa Ibrahimom i kušnjom njegovom u vezi žrtvovanja djeteta.

Pa ne piše problem je što nekom ovo može biti opravdanje za ubijanje murteda (onog ko otpane od vjere ) kaoi i neki hadisi koji podržavaju ubijanje onoga ko napusti Islam.

Vidi: " Ko god napusti Islam ubij ga" Muslim, ima raznih hadisa koji podržavaju ubijanje murteda, e sad imamo problem, ako vehabija proglasi nekog musliman murtedom on ga može ubiti i voditi rat protiv njega. E taj se problem prožimao još od Omer r.a kad su se muslimani podijelili na Šije i Sunnije.
"Ko promjeni svoju vjeru ubijte ga", a u hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, je došlo: "Nije dozvoljena krv muslimana osim zbog jedne od tri stvari: zinaluka oženjenog (udate), ubistva i ostavljanja vjere, napuštanja džemata".

Takođe, prenešeno je u dva Sahiha da je Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, kada je došao Ebi Musi El-Eš'ariju, radijallahu anhu, u Jemen da je kod njega našao vezanog čovjeka, upitao ga je ko je on a on mu je pojasnio da je taj čovjek bio Židov koji je primio Islam, a zatim se vratio na židovsku vjeru. Onda je Ebu Musa El-Eš'arij, radijallahu anhu, zatražio od njega da sjedne a on mu je rekao: "Neću sjesti sve dok ne bude ubijen, to je presuda Allaha i Njegovog Poslanika", ponovio je to tri puta, pa je naređeno da se ubije i ubijen je. A u jednom rivajetu je došlo da je prije toga od ovog čovjeka traženo da učini tevbu.
Evo sa "njihovih" stranica http://www.ehlus-sunne.ba/index.php/aki ... i-iz-vjere Ali citiraju autentične hadise.
Evo šta kaže rijset ba
"Kazna za napuštanje islama
Published in Septembar 7, 2011 Štampa, El. pošta
Pitanje

Selam.

Zašto u islamu nije dozvoljeno da musliman izađe iz vjere ako to želi, tj. da prihvati neku drugu vjeru nego se propisuje smrtna kazna za takve?



Odgovor

Esselamu alejkum!

Kur'an nedvojbeno utvrđuje i naglašava princip zabrane prisile u vjerovanju, kao načelo koje se navodi u suri El-Kehf, 29. ajet: "I reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!"

Kada je riječ o praktično-pravnim, odnosno o pozitivno-pravnim posljedicama napuštanja islama, ono je regulisano islamskim krivično-pravnim propisima koji se tumače na različite načine shodno mezhebskom opredjeljenju tumača. Pitanje je, dakle sporno. Savremeni islamski pravnici su uglavnom na stanovištu da se odmetnik ne kažnjava zbog nevjerstva, već zbog subverzivnog, propagandno-obavještajnog djelovanja protiv javnog reda i mira, odnosno protiv osnova uređenja društva, ukoliko takvo djelovanje postoji. Ako takvog djelovanja nema, nema ni sankcije, jer u islamu ne postoji institucija inkvizicije.

[Lebowski]

Piše i u Kur'anu al zavisi kao se gleda na to, da li se uzima kontekst, koje tumačenje

[Mutevelija]

Nećeš nigdje naći.
"Ko napusti Islam ubij ga".
Toga nema.

[Fazlija]

Ja se ne razumijem uopce u islam, ali nasao sam neki crtic koji govori o nekim ljudima koje je Muhamed pobio:



Ko su ti ljudi koje je pobio, i zasto ih je pobio. I opcenito ima tu dosta ubijanja u toj vjeri od pocetka. Dosta je od tih zasluznika ustvari najobicnijih ratnika koji nisu bili nesto duhovni, osim sto su se borili za Muhameda, ubijali ili sami ginuli za islam i sl. Druge religije su se isto sirile macem i krvlju, ali kasnije kada su se institucionalizirale i postale instrument drzavnih ekspanzija. No Muhamed je od samog pocetka, cini se, sirio svoju nauku ratovanjem protiv onih koji nisu htjeli prihvatiti islam. Drugi utemeljitelji vjera nisu bas ubijali i vodili ratove. To su tek cinili njihovi nastavljaci mnogo godina iza njih.

Onda tu vec spomenuto ubijanje otpadnika od islama, pa ubijanje za ovo, pa sakacenje za ono... ovako kada covjek gleda sa strane rekao bi - neka grozna vjera, neki totalni ludjaci. Zanima me kako je to bilo uredjeno u nasim krajevima za Turskog carstva. Meni se cini da za vrijeme Turaka to nije bas tako ekstremno bilo primjenjivano. Osim toga, vec spomenuta Rabija i ostali islamski mistici, razni sufijski redovi, uopce nisu bili takvi ekstremisti.

Sta se to sada desava da su te muslimanske zemlje postale toliko nazadne? Sto se vise drze vjere to postaju sve zaostaliji. Ima li to osnova u vjeri ili necemu drugome? Evo Evropa na primjer, dok se drzala vjere bila je najzaostalije mjesto na svijetu. Kada se pocela odmicati od vjere (renesansa, prosvjetiteljstvo, gradjanske revolucije) sve se popravilo.

[Lebowski]

Muslimanski svijet pati još uvijek od poraza kojeg su doživjeli, i ne mogu se osloboditi toga a i osjećaja žrtve. Čitav taj islamski svijet sanja renesansu halifata ili barem veći, značajniji dio, da se podsjete kako su jaki bili nekad na vrhuncu.

I nas Bošnjake sličan osjećaj često zeza, siguran sam da bi bili puno uspješniji da nije toga, žala za BiH, za ratom, zbog poraza, postojanja RS, podijeljene BiH. Pomiješaj to i sa gore opisanim žalom za muslimanskom renesansom, halifatom, pa i Osmanlijama kada smo bili begovi i te priče i stanje je još gore.

Dodaj tu i posljedice rata, prisustvo neprijatelja u vlastitoj zemlji i radikale među njima i vidiš da situacija nije nimalo dobra. Valja se izvući iz toga a tražimo rješenje evo 20 godina.

[Fazlija]

...žala za BiH, za ratom, zbog poraza, postojanja RS, podijeljene BiH...

Pa dobro, i ja kao Srbin zalim za BiH i SFRJ, i ide mi na zivce ova cetnicka RS, i kantoni, i budalastine... ali to je sve nasa neka dnevna politika.

Tema je mislim ipak malo sira od Bosne. Nije da se nesto razumijem u islam, nije niti da me nesto posebno zanima, ali kroz islam se stalno provlace te dvije struje. Zalupanost, nasilje i iskljucivost s jedne strane, i iskrena duhovnost, nenasilje i blagost koju prepoznajem npr. u sufizmu i sl.

Nije to samo problem islama. To je bilo i u krscanstvu. Zatucanost Pape i krizara u srednjem vijeku, i blagost raznih heretika poput bosanskih bogumila... No krscanska civilizacija je to rijesila stvaranjem gradjanske sekularne drzave i protjerivanjem vjere u privatnu sferu. Nema drugog nacina. Pa onda ti privatno budi fanatik ako bas hoces...

Isto tako i u politickom smislu - moze cetnicka organizacija, nema problema, ali samo ako je humanitarna. Slobodno se vi organizirajte, pustite brade do koljena. Financirajte srpsku kulturu, skole, gradite ceste, vodovode po srpskim selima, nema problema... ali kada pocnete da laprdate da cete nekoga ubijati - e, onda dolazimo po vas. Tako funkcionira gradjanska drzava. privatno mozes biti ludjak, ali kada to pocnes javno ispoljavati onda dolaze po tebe.

Ali ustvati... ako sam ja trolao ovu temu i ako sam of the topic... izvinjavam se i odoh ja nazad na buddhizam. On me je uvijek zanimao vise od islama