Julia-Klara wrote: ↑26 Apr 2020, 12:22
Cisto informativno me zanima
Odlično pitanje koje zahtijeva opširan odgovor. Gledaću da skratim što je moguće više. Ako mi nešto naumpadne, mogu dopuniti.
Helem, grijesi su sastavni dio našeg bivstva. Čovjek je po samoj prirodi sklon griješenju.
Uostalom, ima i predaja koja kaže, kad ljudi ne bi griješili, Allah bi ih zamijenio drugim ljudima koji bi griješili.
Allah to griješenje uzima kao nešto normalno za čovjeka.
Recimo, u suri ma'ide kaže: "a onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je."
Ili u suri ta-ha: "Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje."
Za mene lično, najjači ajet o tome jeste onaj iz sure furqan: "onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je."
Dakle, počiniti grijeh nije nešto strano ili nezamislivo, naprotiv!
Isto tako, u hadisu nalazimo da Allahu neće dosaditi da prašta(u značenju da neće prestati da prašta) sve dok insanu ne dosadi da traži oprost.
Dakle, učiniš grijeh pa se pokaješ. Nakon određenog vremena ponovo doživiš momenat slabosti pa ponovo počiniš isti grijeh, pa se iskreno pokaješ, i sve tako... Allah neće prestati da ti oprašta taj grijeh.
E sad, postavlja se pitanje zašto se insan ne može kontrolisati.
To je vrlo teška situacija. Teško za pojasniti onome ko ne dijeli istu sudbinu.
Navela si te primjere i ja ću se zadržati na njima.
Za mene je to grijeh kojeg se ne bojim jer me nikada nisu privlačili oni aparati, čak su mi odbojni.
Ali itekako razumijem kockare.
Isto tako recimo alkohol. Iako sam nekada bio ljubitelj dobrog viskija, prestao sam prije više od 10 godina i ne privlači me.
Ali razumijem alkoholičare. Identična situacija kada je u pitanju laž, prevara i sl.
Sve grješnike razumijem jer i sam sam slab na jedan grijeh, a to su žene.
Ima ljudi koji sasvim normalno mogu boraviti u prostorijama sa ženom, razgovarati i otići.
Za mene nemoguća misija.
Isto kao da nisam ja. Recimo da znam da je to teški grijeh, ali u tom momentu zaboraviš i vjeru, i moral, i mišljenje ljudi...jednostavno sve.
Kasnije se kaješ, muči te savjest i tako.
Za mene je jedino rješenje da se ne osamljujem sa ženama. Toga se pridržavam i super.
Vjerujem da je isto tako i kod drugih ljudi sa njihovim slabostima.
I, ponavljam, glavno je prepoznati taj grijeh i boriti se protiv njega.
Sjećam se kako je govorio tz hafiz skejić, inače moj prijatelj. Kratko rečeno, spoznati grijeh i boriti se protiv njega.
Ako si ga radio sedam dana u sedmici pa smanjio na šest, bolji si čovjek.
Nadam se da sam odgovorio na pitanje.