carobnjak N wrote: ↑10 May 2019, 23:46
Vratis se nazad u zemlju, postanes mineral, izrastes kao biljka, pojede te krava, neki covjek pojede kravu i to udje u njegov krvotok, pa postanes spermatozoid koji se spoji sa jajnim stanicama i postanes beba.
He, he, ovo podsjeca na objasnjenje koje je dano u Chandogya upanishadu Sama Vede. Naravno i u drugim upanishadima vedske i tantricke predaje. I Mutevelija je ispravno primjetio da se tu krije velika opasnost. Opasnost da ti se malo razlabave prijasnja kruta praznovjerja i da pocnes malo sire razmisljati... a sta ces onda?!
carobnjak N wrote: ↑10 May 2019, 23:46... dakle umire samo tijelo, a iluzija o jedinki nestaje.
Svijest koja pokrece tu bebu je ista Jedna svijest koja je bila i u tebi, a njen izvor je Allah ( ajet Allahu semavati wel erd)
Upanishade bi rekle, ne samo da je Allah njezin izvor, nego da ta svijest jeste Allah. Tattvam asi (ti to jesi), ta svijest, taj Brahman (Allah) ti to jesi... U Chandogya, Brahadaranyaka i u Kausitaki upanisadima nalazimo poznatu pricu o tome kako vedski mudrac Uddalaka poducava svojeg sina Svetaketua o tome da su Brahman (Allah) i Atman (dusa) ustvari jedno. A to isto pjevaju Jelaluddin Rumi i drugi sufijski mistici. I tako Svetaketu (Mutevelija) postaje arhetip tragaoca koji iz stanja neznanja i zbunjenosti postepeno dolazi do spoznaje - Aham Brahamasmi - ja jesam Allah...
carobnjak N wrote: ↑10 May 2019, 23:46
Mislim da ti ovo neces razumjeti...al nejse, Allah hoce
Hoce, hoce, samo polako. Isto kao Svetaketu i nas je Mutevelija arhetip tragaoca, isprva zbunjen krutim vedskim praznovjerjem, drzi se slijepo obreda i opire se sustini koja mu je tu pred ocima.
Ono sto se meni cini kao sustinska razlika izmedju vedske, krscanske i islamske tradicije jeste upravo u tome da je vedska tradicija obiljezena nekoliko milenijuma dugim otporom protiv religijskog praznovjerja brahmana (svecenika). I oni su imali dominantnu svecenicku kastu koja je zastupala vrlo krute, pojednostavljene i bakovite obrasce vjerovanja. No cijela upanishadska, budisticka i tantricka tradcija se zasnivaju na otporu brahmanskoj vjerskoj zatucanosti i mitologiji. Zastupaju upravo stav koji iznosi Caroblnjak da potraga za Bogom ne ide izvana, nego u nama samima. Zastupaju introspspeksciju, umjesto vjerskog obreda (koji i dalje moze ostati u primjeni, ali kao sporedan ili nizi oblik prakse). A time sto njeguju introspekciju, dolaze do dubljih spoznaja o jedinstvu dusa i Boga. To postaje pravi cilj duhovnog traganja, a ne puste price o raju ili strah od pakla.
Ne boj se Mutevelija. Nece Vrag izaci iz ormara
, nema u mraku nista strasno. Badava su te isprestarsili pricama za djecu o paklu. Ako posteno zivis i radis dobra djela, sigurno nece posljedica biti bolna. Neces zavrsiti u paklu, jer... niko ne propada niti na ovom svijeti, niti na onome, ko cini dobra djela, ako u ovom zivotu ne uspije spoznati Brahmana (Allaha), on se radja u obitelji duhovnih mudraca ili bogatih ljudi gdje ga njegove prethodne sklonosti same nose naprijed. Ako se makar proba baviti duhovnoscu, on brzo stize do vrhunske spoznaje Brahmana.... kaze otprilike Bhagavad Gita.