Islam

[Melek]

Kalem je olovka, jedna vrsta olovke.

[Fazlija]

Zaklinje se u svoju olovku da je to sto pise istina?!

Hm, zanimljivo. Dobar stos. Tako su slicno govorili Ciko I Zagor... tako mi jelenjskih rogova...

[Mutevelija]

Bog se zaklinje stvorenjima u Kur'anu kao dokaz svoje veličanstvenosti.
Tako mi Vremena sura ASR
Tako mi dana i noći kad se utiša sura AD Duha
Itd

Imate dosta primjera u Kur'anu gdje se Bog zaklinje

Ti se vidim opet sprdaš..

[Fazlija]

Samo postavljam pitanja. Bog se zaklinje (?!) svojim stvorenjima?!

To je kao kada bi se covjek zaklinjao svojim vlastitim mislima?! Zamislis plavog patuljka, i onda mu se zaklinjes?! Cemu?!

[Mutevelija]

Zato što sebe Veliča.


"Uzvišeni Allah se zaklinje samim Sobom samo na dva mjesta u Kur’anu
Uzvišeni Allah se zaklinje samim Sobom samo na dva mjesta u Kur’anu

Na dosta mjesta u Kur’anu, Uzvišeni Allah se zaklinje različitim zakletvama. Uzvišeni se, međuostalim, zaklinje: Kur’anom, zvjezdanim nebom, Gorom, zvijezdom koja zalazi, perom, mjesecom, danom kada Sudnji dan nastupi, rumenilom večernjim, Danicom, zorom, gradom, Suncem, jutrom, noći, smokvom, maslinom, vremenom itd. Iza svake te zakletve slijedi, u Kur’anu, nešto vrlo bitno i vrlo važno za čovjeka. Te zakletve su način privlačenja pažnje.

No, šta je sa najvećom zakletvom? Zakletvom koja je jedina nama muslimanima dopuštena?

Šta je sa Allahovom zakletvom samim Sobom?

Na dva mjesta se Uzvišeni Allah zaklinje samim Sobom:

فَلَا وَرَبِّكَ لَا يُؤْمِنُونَ حَتَّىٰ يُحَكِّمُوكَ فِيمَا شَجَرَ بَيْنَهُمْ ثُمَّ لَا يَجِدُوا فِي أَنفُسِهِمْ حَرَجًا مِّمَّا قَضَيْتَ وَيُسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

„I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“1)
وَفِي السَّمَاءِ رِزْقُكُمْ وَمَا تُوعَدُونَ فَوَرَبِّ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ إِنَّهُ لَحَقٌّ مِّثْلَ مَا أَنَّكُمْ تَنطِقُونَ

„A na nebu je opskrba (nafaka) vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!“2)
U prvom slučaju, iz sure Nisa, Uzvišeni se klete Sobom da bi upozorio one koji nisu voljni slijediti i prihvatati presude Allahovog poslanika, s.a.v.s., a Allahov poslanik, s.a.v.s., ne priča po svome hiru.

U drugome slučaju, iz sure Zarijat, Uzvišeni se klete Sobom kako bi ukazao da je naša nafaka kod Njega a ne kod drugih ljudi. I još nam podcrtava da je to istina kao što je istina što govorimo kako se ne bi plašili drugih ljudi u vezi naše nafake, jer nam je ona zagarntovana.

Poruka ova dva ajeta jeste: slijedi Allahova poslanika, s.a.v.s, u riječi i djelu, a time ćeš slijediti i Uzvišenog Allaha; i ne plaši se šejtanskih vesvesa da ćeš ostati bez nafake ako to budeš radio!

A šta mi radimo?!

Mi izbjegavamo ne samo ono što nam Allahov poslanik, s.a.v.s, govori, već i ono što nam govori Uzvišeni Allah i to zbog toga što smo umislili da je naša nafaka u rukama onih kojih se plašimo.

Da nam Allah popravi naše stanje, poveća nafaku i učini da se samo Njega bojimo."

[Melek]

Ne, ima tu malo rezona, u Fazlijinim zakljuccima.. Obicno se jedna individua zaklinje u nesto sto je iznad nje. Tako da ovo zaista cudi.. Ispada da je Vrijeme iznad samog Boga, zar nije pomalo tako?

[Fazlija]

Meni to religijko (dualisticko) glediste opcenito nema smisla. Kljucno je pitanje zasto je Bog uopce stvarao svijet ogranicenih i nesavrsenih pojava, ako je sam sebi dovoljan i potpuno savrsen. Odgovora nema, moguce je tek sutjeti kao mistici i mudraci svih svjetskih tradicija.

Pa ipak, umjesto (smislenog) odgovora, mozda je poticaj na razgovor izreka indijskih mudraca da je Bog stvarao svijet zbog - igre! Bilo mu je dosadno samom sa samim sobom, pa je stvorio sve svjetove. Iako ova izreke ne daje odgovor na pitanje - zasto - ipak daje uvid u pitanja - sto je svijet.

Svijet je tok bozanske svijesti. Nesto kao zamisljaj, misaona tvorevina unutar bozanskog uma, projekcija, matrix. Vrijeme, prostor, svi fizicki zakoni, sve pojave ustvari ne postoje. Odnosno, postoje samo i dok ih bozanska svijest zamislja.

U tom gledistu, koji je uopce smisao da se Bog objavljuje stvorenim bicima na takav nacin?! Zato bi im slao svoje postare i glasnike, ako se sam moze ocitovati u svakom pojedinom bicu i pojavi u bilo kojem trenutku? Ako sam jeste svako bice i pojava koju je stvorio?!

Pa cak i kada bi smo prihvatili poprilicno cudnovatu pretpostavku da Bog treba glasnike, ili da se mozda ne zeli drugacije ocitovati nego preko glasnika... pogledajmo sta ti glasnici porucuju, sta navodno Bog preko njih porucuje bicima koja je sam izravno (i bez posrednika) stvorio.

Porucuje im da trebaju slijediti moralnost, jer je on stvorio i zakon uzrocnosti, pa ako budu zli i sami ce dozivjeti zlo. U redu, to ima nekog smisla. Ali etika nije jedino sto Bog porucuje. Pogledajmo sta porucuje u pogledu ontologije i eshatologije... ako to mozemo tako reci...

Porucuje im da trebaju po crkvama i hinduistickim hramovima matijati neke molitve, klanjati po dzamijama i buddhistickim hramovima... i onda ce se desiti sta? Doci ce u raj (ili pakao, potpuno svejedno)?! Iz jednog zamisljenog svijeta ce doci u drugi jednako tako zamisljeni svijet?!

Meni to nema puno smisla. Svi svjetovi su podjednako privremena i nesavrsena projekcija (da ne kazemo, zamisljaji) bozanske svijesti. Svi su u sustini podjednako odvojeni od samog Tvorca. Preseljenje iz jednog svijeta u drugi nema smisla. Jedino smisleno se cini odlazak iz svih svjetova i sjedinjenje s Bogom samim.

[KOMESAR]

Ne, ima tu malo rezona, u Fazlijinim zakljuccima.. Obicno se jedna individua zaklinje u nesto sto je iznad nje. Tako da ovo zaista cudi.. Ispada da je Vrijeme iznad samog Boga, zar nije pomalo tako?

Obicno ljudski um ne moze dokuciti pravu istinu,nego proizvoljno zakljucuje u svoj toj skucenosti.

[KOMESAR]

Meni to religijko (dualisticko) glediste opcenito nema smisla. Kljucno je pitanje zasto je Bog uopce stvarao svijet ogranicenih i nesavrsenih pojava, ako je sam sebi dovoljan i potpuno savrsen. Odgovora nema, moguce je tek sutjeti kao mistici i mudraci svih svjetskih tradicija.

Pa ipak, umjesto (smislenog) odgovora, mozda je poticaj na razgovor izreka indijskih mudraca da je Bog stvarao svijet zbog - igre! Bilo mu je dosadno samom sa samim sobom, pa je stvorio sve svjetove. Iako ova izreke ne daje odgovor na pitanje - zasto - ipak daje uvid u pitanja - sto je svijet.

Svijet je tok bozanske svijesti. Nesto kao zamisljaj, misaona tvorevina unutar bozanskog uma, projekcija, matrix. Vrijeme, prostor, svi fizicki zakoni, sve pojave ustvari ne postoje. Odnosno, postoje samo i dok ih bozanska svijest zamislja.

U tom gledistu, koji je uopce smisao da se Bog objavljuje stvorenim bicima na takav nacin?! Zato bi im slao svoje postare i glasnike, ako se sam moze ocitovati u svakom pojedinom bicu i pojavi u bilo kojem trenutku? Ako sam jeste svako bice i pojava koju je stvorio?!

Pa cak i kada bi smo prihvatili poprilicno cudnovatu pretpostavku da Bog treba glasnike, ili da se mozda ne zeli drugacije ocitovati nego preko glasnika... pogledajmo sta ti glasnici porucuju, sta navodno Bog preko njih porucuje bicima koja je sam izravno (i bez posrednika) stvorio.

Porucuje im da trebaju slijediti moralnost, jer je on stvorio i zakon uzrocnosti, pa ako budu zli i sami ce dozivjeti zlo. U redu, to ima nekog smisla. Ali etika nije jedino sto Bog porucuje. Pogledajmo sta porucuje u pogledu ontologije i eshatologije... ako to mozemo tako reci...

Porucuje im da trebaju po crkvama i hinduistickim hramovima matijati neke molitve, klanjati po dzamijama i buddhistickim hramovima... i onda ce se desiti sta? Doci ce u raj (ili pakao, potpuno svejedno)?! Iz jednog zamisljenog svijeta ce doci u drugi jednako tako zamisljeni svijet?!

Meni to nema puno smisla. Svi svjetovi su podjednako privremena i nesavrsena projekcija (da ne kazemo, zamisljaji) bozanske svijesti. Svi su u sustini podjednako odvojeni od samog Tvorca. Preseljenje iz jednog svijeta u drugi nema smisla. Jedino smisleno se cini odlazak iz svih svjetova i sjedinjenje s Bogom samim.

Ako nema boga i ako On nije stvorio nebesa i zemlju ko onda jeste.U tom smislu otkud sva ta nesavrsena stvorenja i zasto?

[KOMESAR]

Samo postavljam pitanja. Bog se zaklinje (?!) svojim stvorenjima?!

To je kao kada bi se covjek zaklinjao svojim vlastitim mislima?! Zamislis plavog patuljka, i onda mu se zaklinjes?! Cemu?!

Ti boziju mudrost i svemoc uporedjujes sa ljudskom .Okani se corava posla!

Usput

Vjerujes li ti da postoji nevidljivi svijet?

[KOMESAR]

Sura 68 (Kalem) je objavljena povodom pocetka objave Kurana. Kad se je prvi put Muhamedu s,a,v.s.,na povratku kuci iz pecine Hira, ukazao melek DZebrail i saopstio mu da je odabran od gospodara za misiju on je jedva prevalio preko praga.Strovalio se na krevet,uhvatila ga je groznica od koje se je tresao nekoliko dana.Saznavsi za njegovo stanje Mekom se munjevitom brzinom pronijelo da je poludio.

[KOMESAR]

Bio jednom jedan vaiz. Čim se popne na minber, podigao bi ruke i počinjao dovom: „Ja Rabbi, podari milost onima koji presjecaju na putu, onim lošim ljudima, buntovnicima, smutljivcima! Podari milost svim kafanskim srcima i onima koji se podsmijavaju s dobrima.“

Rekli su mu: „Mi do sada ne vidjesmo ovakav običaj. Nije plemenito činiti dovu onima koji su skrenuli (s pravog puta)“

On reče: „Ja sam vidio dobro od njih, zbog toga sam učio dovu. Toliko su počinili zla, zuluma i mučenja, na kraju su me spasili od zla i spojili me s dobrim ljudima. Kad god sam se okrenuo dunjaluku, doživio sam mučenje od njih, patio sam, dobio sam batine. Zbog toga sam pobjegao dobrima. Mene su ti loši doveli na ovaj put. Bili su uzrok mojoj dobroti, pa im činim dove.“

Rob se utječe svome Gospodaru od derta i kadera. Žali se na stotine zahmeta koji su ga zadesili, a Allah mu kaže: „Sad si vidio, na kraju je patnja i dert tebe dovela u stanje moljenja Meni i popravila te. Ti se požali na onoga koji te udaljava i tjera od Naše kapije, koji te odvraća od tvog puta. U realnosti, svaki dušman je tvoj lijek, priskrbljuje ti korist kako bi od njega pobjegao, kako bi se povukao i kako bi tražio Allahovu dobrotu.

Zbog toga su pejgamberi bili pod tolikim ponižavanjima i mukama. Patnju koju su oni mučili, bila je puno veća od patnje koju muči čitav svijet. Belaji koji su ih zadesili nisu zadesili ni jednu drugu grupu ljudi.

Ako ti Allah dadne neki zahmet, osaburi i budu zadovoljan. Belaj koji dođe od Prijatelja te čisti. Ako jedan čovjek vidi hajr u belaju, belaj postane sladak. Kada bolesnik vidi da se izliječio, gorak lijek mu biva sladak.

[Mutevelija]

Ne, ima tu malo rezona, u Fazlijinim zakljuccima.. Obicno se jedna individua zaklinje u nesto sto je iznad nje. Tako da ovo zaista cudi.. Ispada da je Vrijeme iznad samog Boga, zar nije pomalo tako?

Ima predaja da je Allah Vrijeme u jednom hadisu
Nemojte psovati vrijeme jer Allah je vrijeme
Koliko puta vam se desilo da kazete: «Sto je danas vrijeme ruzno» ili «Ovo vrijeme je bolesno» ili ako nista drugo koliko puta ste se nasli u sredini, medju ljudima kojima je prvo sto kazu «kakvo je samo ovo vrijeme danas tesko…» itd. Zivimo u takvoj sredini gdje je razgovor o vremenu medju prvim temama kada ljudi ne znaju o cemu bi drugo pricali… Medjutim, mnogi ne znaju da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, strogo zabranio psovanje vremena, vjetra, povisene temparature i pijetla.
Jedan od hadisa koji govore na tu temu razlog je zasto bas ova tema. Rijec je o hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, rekao: «Nemojte psovati vrijeme jer Allah je vrijeme » (Muslim)

Druga duza verzija je hadis kudsi koji se takodjer nalazi u Muslimovoj zbirci hadisa, a koji glasi: Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, je rekao: Allah je rekao: Covjek me uznemirava svojim govorom: Losa li vremena! Zato neka niko ne kaze: Loseg li vremena!, jer ja sam vrijeme (tj. uzrokujem sve sto se dogadja u tom vremenu). Mijenjam njegove noci u dane, a kada htjednem Ja cu ih usmrtiti!»

Ubej b. K'ab prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, rekao: Nemojte psovati vjetar, pa ako vidite nesto sto ne volite, proucite: Allahumme inna nes'eluke min hajri hazihi-r-rihi ve hajri ma fiha ve hajri ma umiret bihi, ve ne'uzu bike min šerri hazihi-r-rihi ve šerri ma fiha ve šerri ma umiret bihi. »Allahu, molimo te za dobro ovog vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utjecem ti se od njegovog zla, zla koji nosi i zla s kojim je poslan!»
Uzviseni Allah u Kur'anu kaze:

"Ti vidis planine i mislis da su nepomicne, a one se pomicu kao sto se pomicu oblaci." (En-Neml, 88. ) "

[Venera]

Hadise su pisali ljudi o svojim zakljucima o Bogu u periodu kad su hadisi zabiljzeni, isti hadisi nemau univerzalnu vrijenost, vec, iskljucivo, povijesni dio jednog vremena.

[Mutevelija]

Imaju jer su ih pitali i prenosili časni ljudi.

O da imaju Hadis je druga objava u Islamu prva je Kur'an.

[Venera]

Imaju jer su ih pitali i prenosili časni ljudi.

O da imaju Hadis je druga objava u Islamu prva je Kur'an.

sto znaci "casni ljudi"

[Mutevelija]

To su drugovi Muhameda a.s koji su najbolji vjernici i generacije u Islamu sto je dokazano i Kur'an om.


Uzvišeni Allah poručuje: ''Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.'' (Et-Tevba, 100.)
Braćo moja u Dini Islamu! Prvi muslimani, koje spominje Uzvišeni Allah, jesu Muhammedovi, a.s., ASHABI. To su ljudi koji su se susreli sa Muhammedom, a.s., i prihvatili njegovo poslanstvo, a zatim umrli kao muslimani. Oni su najbolja generacija ljudi, koja se ikada pojavila na Zemaljskoj kugli. Allah je njima zadovoljan i kao nagradu podarit će im vječni Džennet. Kao što je zadovoljan i generacijama koje dolaze iza njih – AHBABIMA, koji se ugledaju u ashabe i slijede ih. I njima će Dragi Allah dati istu nagradu.
Prema tome, ko god želi da uđe u Džennet, treba da slijedi Poslanikove, a.s., ashabe. Prvenstveno četvericu najboljih, kojima je Poslanik, a.s., još za njihova života obećao Džennet. To su prva četverica (pravednih) halifa: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, r.a. Za njih je Muhammed, a.s., rekao: ''Držite se moga sunneta i sunneta upućenih halifa, koji će doći poslije mene! Čvrsto ih se držite!'' (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže)
Među ashabima imaju još dvojica, koje danas želim posebno istaknuti, jer su spomenuti u Kur'anu.
Prvi od njih jeste Isa, a.s. O njemu smo prije govorili i govorit ćemo opet, akobogda, drugom prilikom. Nas danas samo zanima po kojem osnovu je on ashab?
Prema sljedećem. Isa, a.s., je živ, uzdignut je na drugo nebo i tamo čeka dozvolu Uzvišenog Allaha da se vrati na Zemlju. On se susreo sa Muhammedom, a.s., za vrijeme Mi'radža. A kada se bude vratio na Zemlju, on će do svoje smrti slijediti sunnet Muhammeda, a.s. Dakle, pravi ashab.
Drugi ashab, koji je spomenut u Kur'anu, jeste Poslanikov, a.s., miljenik i poznati vojskovođa Zejd ibn Harise. On je kao dječak pao u ropstvo i bio je prodan na Mekkanskoj pijaci Ukaz. Kupio ga je Hakim ibn Huzame ibn Huvejlid i poklonio ga svojoj tetki Hatidži, r.a. Kasnije ga je hzr. Hatidža poklonila Muhammedu, a.s.
Kada su Zejdov babo Harise i amidža Ka’b saznali da se Zejd nalazi u Mekki u vlasništvu Muhammeda b. Abdullaha, sakupili su novac i krenuli su da ga otkupe. Muhammed, a.s., je odbio da uzme otkupninu i ponudio je Zejdu da izabere – ili da ide sa svojim babom i amidžom ili da ostane kod njega. Na očevo zaprepaštenje, Zejd je odlučio da ostane sa Muhammedom, a.s.
Nako toga je Muhammed, a.s., obznanio Mekkelijama da je Zejd njegov sin, pa su ga tako i zvali – Zejd b. Muhammed. Međutim, kada je objavljen ajet o zabrani adopcije (usvajanja djece), ljudi su ga ponovo počeli zvati Zejd b. Harise.
Njega je Poslanik, a.s., oženio sa Zejnebom bint Džahš. Nažalost, taj brak je Zejneba prihvatila iz stida da odbije Poslanikovo, a.s., posredovanje. Tako je, na kraju, njihov brak propao. Pošto se osjećao odgovornim za propast tog braka, Poslanik, a.s., se oženio sa Zejnebom, a Zejdu je izabrao drugu ženu, Ummi Kulsum bint Ukba. Na taj način je Poslanik, a.s., ličnim primjerom dokinuo džahilijetski običaj prema kome je muškarcu bilo zabranjeno da se oženi sa ženom, koju je razveo njegov posinak.
Upravo o tome govori 37. ajet sure El-Ahzab, u kome je i spomenut ashab Zejd, r.a.
Veliki vojskovođa Zejd b. Harise pao je kao šehid u bici na Mu’ti, koja je vođena protiv Bizantinaca osme godine po Hidžri. Tada je imao pedeset i pet godina. Neka mu se Dragi Allah smiluje.
Braćo moja! Budimo od onih koji slijede ashabe! A nemojmo biti od onih koji ih vrijeđaju i proklinju, jer je Poslanik, a.s., rekao: ''Ko psuje moje ashabe, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi.'' (Muslim)
I spremajmo se, braćo draga! Spremajmo se za susret sa posljednjim ashabom! Spremajmo se za dolazak Isa, a.s.!!!

[Venera]

To su drugovi Muhameda a.s koji su najbolji vjernici i generacije u Islamu sto je dokazano i Kur'an om.

nisu casni, vec su lojalni

[KOMESAR]

To su drugovi Muhameda a.s koji su najbolji vjernici i generacije u Islamu sto je dokazano i Kur'an om.

nisu casni, vec su lojalni

Lojalnost nije isto sto i ravnopravnost. U islamu su ljudi braca?

[Venera]

To su drugovi Muhameda a.s koji su najbolji vjernici i generacije u Islamu sto je dokazano i Kur'an om.

nisu casni, vec su lojalni

Lojalnost nije isto sto i ravnopravnost. U islamu su ljudi braca?

kakva ravnopravnost

Islam je bratstvo,fraternity, isto kao sto su slobodni zidari bratsvo, to samo davno skuzili