Muslimani u Bosni i Hercegovini obilježavaju mubarek noć Lejletul-miradž, koja nastupa večeras sa akšam-namazom.
Lejletul-Miradž je noć o kojoj govore i Kur’an i hadis, a pod ovom odrednicom podrazumijevaju se Isra, ponoćno putovanje od Mekke do Kudsa u Jerusalemu, i Miradž, uzdignuće Božijeg poslanika do Sidretul-muntehaa, koji su se dogodili u istoj noći.
Prema historijskim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a. s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Taliba.
Poslije tog gubitka, Poslanik je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama.
U tim trenucima Poslanik je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi’radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen u brojnim hadisima i povijesnim djelima.
U Kur’anu je o Israu zabilježeno: “Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi.”
Na Miradžu je Poslanik uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana.
Na Mi’radžu je Poslaniku objavljen propis o namazu koji je, prema njegovim riječima, “Miradž (duhovno uzdignuće) muslimana”, a objavljena su mu i tri posljednja ajeta sure El-Bekare.
Nije precizno zabilježeno kada je bila noć Israa i Mi’radža. Sigurno je da je bila prije Hidžre, bez daljnjeg preciziranja, ali je pretpostavka da je to 26. noći mjeseca redžeba.
Ova noć u tradiciji muslimana naših prostora obilježava se i kao Dan Vakifa.
pusti ba turke i njihove kandilje.
