Ja sam od malena naučio da mi nismo hArapi i da mi koristimo svoje riječi , pa tako i što se tiče ove teme
Odem na Google, upišem lijepo po naški
Ćaba i dobijem između ostalog i ovo :
KAKO JE NASTALA ĆABA?
Islam kaže da je Abraham za svog sina Ismaila sagradio "Božju kuću" pored bunara u pustinji koji im se naprasno ukazao i spasio im život. Bunar je poznat pod imenom Zamzam.
Originalna kuća je bila mala u odnosu na današnju koja je u obliku velike kamene kocke visoke 15 metara. Kuća je nazvana Ćaba (Kaaba) i nalazi se u Meki.
Danas se pobožni Muslimani mole 5 puta dnevno Alahu okrenuti uvijek u pravcu ovog svetog mjesta, upravo kako im je Muhamed propisao. Kada putuju na hodočašće oni kruže oko ove kuće sedam puta tražeći od boga milost i mjesto pored njega u Raju.
Ćaba danas i prije 120 godina. Prije nego što je postala islamsko sveto mjesto, Rivera kaže da je u Ćabi bila obješena slika Bogorodice sa malim Isusom.
U početku su posjetitelji Ćabe dolazili i donosili darove. To su obično bile domaće životinje ili razne rukotvorine. Čuvari kuće su ih uljudno i sa zahvalnošću sve dočekivali, darove ostavljali u kući. Ali s vremenom ljudi iz Jemena koji su kuću čuvali nisu više primali posjetitelje sa takvom ljubaznošću, a ni za poklone čini se nije više bilo mjesta. Poslije nekoliko plemenskih sukoba i pobuna, pokloni iz Ćabe su pobacani u bunar i sve je zatrpano pijeskom. Tako je bunar iščezao, a u Ćabu je postavljen novi poganski idol bog "Hubal".
Jednoga dana, nakon mnogo godina pojavio se Abdula Al Mutallib iz moćnog plemena Hašima. Bio je vrlo ugledan i poštovali su ga i u plemenu Koreiša, koje je sada nastanilo područje gdje se nalazila Ćaba.
Abduli Al Mutalibu se jednog dana javila božja vizija i otkrila mu gdje da kopa bunar. Usmjeren je tako da slijedi tragove životinja i stigao je na mjesto gdje su iz plemena Koreiša prinosili žrtve i gdje je bilo mnoštvo tragova životinjske balege i krvi i ptice su tu najviše kljucale. Tu je počeo kopati i otkrio bunar. Postao je odmah heroj Meke.
Mutalib se molio svom bogu da ga obdari sa deset sinova, a za to bi mu on jednog sina dao kao žrtvu u Ćabi.
Njegove molitve su uslišane, ali jednog dana se bog Hubal oglasio podsjećajući ga da jednog sina mora žrtvovati. Tražio je najmlađeg, baš onog koji je Mutalibu bio najdraži.
I dječakova majka se pobunila, pa je Mutalib otišao pitati vračaru za savjet. Ona mu je predložila da pita boga bi li bio zadovoljan ako bi mu kao žrtvu prinjeo 100 kamila, a da poštedi sina. Bog Hubal je pristao i mali Abdula Alah, najmlađi sin, bio je spašen. On će kasnije postati otac proroku Muhamedu.
Ali, Abdula Alah nije dočekao da vidi svog sina Muhameda jer je umro dok je njegova žena Amina čekala dijete. Islam dalje kaže da je ona tada čula glas koji joj je rekao da će dijete koje nosi biti "Gospodar naroda" i kada se rodi da će ga sam Gospod zaštititi. Glas joj je tada rekao i da sina treba nazvati Muhamed.
Kada se Muhamed rodio djed Mutalib ga je odnio u Ćabu i zahvalio se bogu na tako dragocjenom poklonu.
Muhamed je odmah poslan u pustinju da ga doje pustinjske žene i podižu kako tradicija nalaže kako bi očvrsnuo i izbjegao boleštine koje su vladale u Meki. Tu su, kaže dalje islamska priča, naišla dva čovjeka u bijelim haljinama, položila Muhameda na zemlju i iz njegovih grudi izvadili srce, i iz srca izvadili grijeh u obliku crnog grumena, a zatim scre dobro oprali u bunaru. Nakon izbacivanja grijeha, njegovo srce je napunjeno vjerom. Na njegovom tijelu nije od toga ostao nikakav ožiljak, a na leđima je od rođenja imao mali okruglasti biljeg.
Što je ovo trebalo predstavljati?
Alberto Rivera skreće pažnju na riječi samog Muhameda koji je spomenuti događaj ovako opisao: "Sotona dodiruje svakog Adamovog sina, onog dana kada ga majka rodi, spašava samo Mariju i njenog sina". Nije li ovo tipično učenje rimokatoličke crkve? Odakle ovakvo tumačenje Muhamedu, ako nije bio katolik?
Islam dalje kaže da je Muhamed imao devet godina kada je sa svojim ujakom išao sa karavanom kroz pustinju (njegova majka i djed su već bili umrli), kada ih je presreo jedan rimokatolički monah i vidjevši dječaka počeo se raspitivati za njega. Odmah je tražio da vidi njegov biljeg na leđima i tada je ushićen uzviknuo: "To je pečat proročanstva!"
Odmah je upozorio Muhamedovog ujaka da dječaka čuva od Židova (Divide et impera!), koji nikako ne smiju saznati tko je on, jer bi u tom slučaju protiv njega pokrenuli sva zla svijeta. Savjetovao je ujaku da dječaka odmah vrati kući, jer su za njega predodređena neka velika djela.
PS, to sam prenio i nisam autor tog teksta
. Kad su oni rekli da ih ne zavitlava jer svi znaju da su kipovi neživi ,onda ih je pitao zašto im se mole ,klanjaju itd te je na kraju razbio i toga velikog itd.
Tako da je samo ta činjenica dovoljna da link proglasim žešće glupim ,međutim bar vidim odakle si ti tako pametan i odkale crpiš neznanje.