Egzorcizam, salijevanje, zapisi

[Biba]

Cijenim obojicu kao forumaše ali...ne mislim tako...Mislim da osoba koja voli itekako može stradati, možda i više...Od zla ili zločestoće ne može nitko pobjeći već samo se može boriti...a onaj tko ljude voli, može samo još više biti pogođen zbog tuđe zloće nego onaj koji ne voli.Na kraju krajeva, pa Isusa su razapeli baš oni koje je volio...Protiv zla ne postoji cijepljenje...ni ljubav nije cjepivo protiv zlegripe ...zar djeca nisu najneiskvarenija ali...nitko ne zna šta ga može snaći...i kada...

[tovar]

Cijenim obojicu kao forumaše ali...ne mislim tako...Mislim da osoba koja voli itekako može stradati, možda i više...Od zla ili zločestoće ne može nitko pobjeći već samo se može boriti...a onaj tko ljude voli, može samo još više biti pogođen zbog tuđe zloće nego onaj koji ne voli.Na kraju krajeva, pa Isusa su razapeli baš oni koje je volio...Protiv zla ne postoji cijepljenje...ni ljubav nije cjepivo protiv zlegripe ...zar djeca nisu najneiskvarenija ali...nitko ne zna šta ga može snaći...i kada...

Ti si duša moja povrijeđena. Život je bio jako okrutan prema tebi. Ma otopiti ću ja taj led oko tvoga srca prepunog ljubavi, ne bio ja tovar ako ga ne otopim.

Na temu:
Evo, ja se počeo baviti proricanjem pa tako sada proričem otapanje leda oko Bibinog srca možda čak i prije nego otopim led sa sjevernog pola. Čuvajte se poplave.

[ina]

svakodnevno nam namecu svega i svacega. Kako se oblaciti, kako pricati ,sta slusati i sta kupiti.
Banalan primjer...u supermarketu konstantno nam ispred ociju nametnu sta kupiti .
Mislim da se bar jednom svakome desilo da kupi ono sto mu uopce nije ni trebalo ili ono zbog cega nije ni dosao u kupovinu. A pogotovo nesto isto a s drugacijim cijenama.
Tako je nekako i s drugim metodama.Mozemo izabrati ali ne bas uvijek.
Kad cujem neke price o zapisima itd ..nacisto se najezim i bojim.

Ne znam kakva su tvoja vjerovanja o svemu ovome jer nisi mnogo napisala o tome, niti ja zelim da ti kazes vise nego sto zelis. Ali zelim da ti dam jedan jako prijateljski savjet: Nemoj se bojati. Ako se bojis, to je i jedini nacin da ti nesto te vrste naudi. Takodjer, ili nisi rekla ili ja nisam pratio, ne znam da li vjerujes u Boga. Ako je odgovor pozitivan, vjeruj da je on jedini koji moze dopustiti da ti neko naskodi na ovaj nacin. Ako vjerujes u Njega, samo se njega trebas bojati i onda ova tema za tebe postaje nesto, o cemo mozes sa lakocom da pricas, bez da se bojis.

Nadam se da nisam bio prenapadan jer tvoj primjer prodavnice i kupovanja onoga sto ne zelimo je jako dobar primjer. Zbog toga ne bih volio da me shvatis kao nekoga ko namece svoje vjerovanje. Zato sve obo sto sam napisao, napisao sam sa onim "AKO". Svako dobro.

Moj nacin zivota i moja religija nimalo se ne rimuju...iako vjerujem u Boga.Paradoksalno ali je tako.
Hvala na sugestiji ....

[Biba]

Inasab je itekako u pravu.Nije to samo u trgovinama, trgovci se služe lukavstvom da ostvare zaradu i računaju na ljudsku slabost.sasvim ju razumijem.Kako nas samo reklamama bombardiraju kao da smo svi glupavi ...Ni za moj način života se ne može reći da je puno vezan za religiju, ne znam, za svoju okolinu nisam religiozna osoba ali to me ne zabrinjava.Savjetovali su mi čak i da u molbu za posao napišem da sam vjernica i da idem u crkvu.Nikad ne bih lagala na takav način...a posao sam ipak dobila.Možda jesam svojeglava ali ja drukčije ne mogu.Ne bojim se da će mi netko nanijeti zlo..ni vrački, ni uroka...ljudi su jedni drugima najveći urok ili najveća sreća... i ničega se ne treba bojati...tak i tak sve bude kak bude...A što se tiče tovara i leda.. ne bi bilo dobr još jednu poplavu praviti...ta moja mala škola je već tri puta poplavljena, majke mi, eno su mi radnici ključ nast. stola izgubili pa ću morati obijati ladicu...

[Biba]

Salahudine, iz tvojih usta u Bozje usi.Prekrasno si sve opisao i nista nije nerazumljivo.Ma a ponekad budem brzopleta.Htjela sam zapravo reci da se cesto dobrim ljusima dogadzaju nepravdee i nesrece.Tako se jedan nas svecenik u ratu pokolebao i pitao ima li Boga...kad je vidio strahote oko sebe..Znam da mrziti nema smisla.Nisu uzalud mudti ljudi rekli da covjek koji mrzi...zapravo dira u svoju ranu koja bi prije zacijelila ako u nju ne dira...Lijepo sibrekao da uvijeko postoje oni koji vide tudzu dobrotu i ljubav...ja nisam predobra ali ima roditelja koji cesto dodzu i pricaju kamo su miji bivsi ucenici dobri i jako paze jedno na drugo..jakobsu dobribostali i u ucenju ali rooditeljima je puno mailije sto su tako sobri...ja sam se samo trudila objasniti im da je to najvaznije, vaznije od svih petica... i da ja nikoga od njih ne volim zato sto dobiva petice..samo ih volim... ...ti si dobar covjek...to se vidi po svemu..

[Senf]

Ove stvari su me uvijek u PM plasile...ali opet u drugu ruku privlacile

[Čarobni]

Nek te ova tema ne privlači u ova doba.

[Calla]

Cijenim obojicu kao forumaše ali...ne mislim tako...Mislim da osoba koja voli itekako može stradati, možda i više...Od zla ili zločestoće ne može nitko pobjeći već samo se može boriti...a onaj tko ljude voli, može samo još više biti pogođen zbog tuđe zloće nego onaj koji ne voli.Na kraju krajeva, pa Isusa su razapeli baš oni koje je volio...Protiv zla ne postoji cijepljenje...ni ljubav nije cjepivo protiv zlegripe ...zar djeca nisu najneiskvarenija ali...nitko ne zna šta ga može snaći...i kada...

Tako je Bibooo

[Biba]

Ja sam imala priliku upoznati jednoga mamlaza koji je pravio zapise. Boljela me jako kralježnica a bila sam jako mlada. Liječnici su imali suprotna mišljenja a taj mamlaz je tvrdio da mi je netko bacio urok na mene. Nagovarali su me da odem k njemu u Njemačku jer je mamina dobra prijateljica živjela s njim, iako je bio oženjen. Baš su me nagovarali. Tražio je i moju sliku. Bila sam premlada ali "zvonilo" mi je da on ne može biti u redu. Nisam ni pomišljala poslati fotografiju. Maminoj prijateljici je pravio zapise...ona se nakon nekoliko godina bacila pod vlak...bila je bolesna a i saznala je da on ima i druge ljubavnice ... Mene je kralježnica prestala boljeti bez lijekova i zapisa...istina, moja kralježnica nije kao u normalnih ljudi

[Biba]

Na temu opsjednuća zlim duhovima postoji brojna literatura u kršćanskom svijetu, kao i velik broj knjiga koje su pisali sami egzorcisti, s njihovim autentičnim svjedočanstvima. No vrlo je rijetko da netko tko je doživio i prošao opsjednuće (dakako i oslobođenje) svjedoči o svome iskustvu u knjizi, kakvu je hrvatskoj javnosti priredio splitski Verbum. Naime, u Verbumovoj biblioteci "Svjedočanstva" sljedećeg tjedna izlazi knjiga "Moje opsjednuće – kako sam se oslobodio 27 legija demona" Talijana Francesca Vaiasusa, u suautorstvu novinara Paola Rodarija.

– Život mi se promijenio u trideset i prvoj godini, 29. prosinca 2002., kad je veliko otkriće stubokom promijenilo moj način razmišljanja. Vozili smo se iz Alcama, grada u kojemu živim, u pravcu Palerma; na mjestu vozača bila je moja žena Daniela, a uz nju moja mama. Za putovanje je bio "kriv" brat Ferro, isusovac s kojim sam se neko vrijeme družio i koji je inzistirao: "Francesco," rekao mi je, "vrijeme je da pođeš u Palermo, u crkvu u Noceu u kojoj je otac Matteo La Grua. Samo ti on može pomoći." Šezdeset kilometara koji su nas dijelili od našega cilja nije bilo lako. Bio sam uznemiren. Teško sam disao i govorio bez kraja i konca. Nadugo i naširoko vodio sam monologe koje je bilo teško razumjeti. Na sve sam načine nastojao ogorčiti one koji su se nalazili u autu sa mnom. Dakako, nisam išao u Palermo protiv svoje volje, ali istodobno sam se bojao i htio sam se vratiti natrag. Nešto me je uznemiravalo. Okretao sam se čas desno, čas lijevo, ali dobro znam da se to nešto nalazilo na točno određenu mjestu: unutar mene. Moja je žena motrila cestu i nastojala je ne slušati me: mora pod svaku cijenu stići na odredište", piše na početku svoje nesvakidašnje ispovijesti Vaiasusa, koji je u dodir sa sotonizmom došao kao četverogodišnje dijete, za vrijeme boravka njegove obitelji u SAD-u, kada je ga je majčina prijateljica odvela na sotonističku "crnu misu", posvetivši ga Sotoni, iz osvete zbog lošeg supruga kojega joj je preporučila Francescova majka. Dječak je vrlo brzo obolio od astme, a nakon toga slijedio je čitav niz tegoba, koje su doslovce eksplodirale u njegovim tridesetim godinama.

Zloduh u obliku psa

– Francesco je podnosio i fizička i psihička trpljenja. Bronhijalna astma; one respiratorne krize koje su počele u dobi od četiri godine i koje su se godinama ponavljale svaka četiri sata; neprestani bolovi u listovima koji mu nikada nisu dali mira i u vezi s kojima liječnici nisu ništa mogli učiniti; problemi sa zubima i desnima koje su se povlačile sve do korijena zubi; alergije na koži s ponekad nepodnošljivim svrbežom; trajan osjećaj nemira; poteškoće s probavom; snažni bolovi koji su mu probadali cijelo tijelo; trans s bolnim kricima koji su potresali svakoga tko bi se našao u blizini i koji su posvuda prodirali, i kroz zidove kuća; one praznine u sjećanju; oblik usnoga herpesa; veoma bolna upala uha; brbljavost s beskonačnim ponavljanjem riječi bez ikakva smisla; snažni bolovi u glavi, u trbuhu, u gležnjevima, u testisima, na licu, na vratu, a koje je izazvao zloduh u obliku pasa, mačaka, ljudi; udarci po čitavu tijelu; dugi sati iznenadna, nepredvidiva i silovita padanja u trans kada bi zauzimao neprirodne položaje tijela i izvodio neprirodne pokrete nakon čega bi uvečer bio potpuno iscrpljen, kao što je iscrpljena bila i Daniela, njegova žena, kojoj je Francesco u jednomu trenu morao reći: "Ma kako još možeš biti sa mnom?"; ona čista, nepatvorena mržnja, baš kao da je iza njegovih očiju izvor koncentrirane, praiskonske mržnje; velike poteškoće u primanju tijela Gospodinova; neobični pokreti za vrijeme euharistijskih slavlja na kojima je sudjelovao, a koji su rastresali sve prisutne – svjedoči jedan od svećenika koji je priskočio u pomoć Vaiasusi, fra Benigno, franjevac obnove, egzorcist nadbiskupije Monreale, povjerenik sicilijanske biskupske konferencije za formaciju sicilijanskih egzorcista.

Knjiga obiluje desecima užasavajućih opisa opsjednuća i pokušaja oslobađanja jer su se Vaiasusom bavili mnogi talijanski egzorcisti, od kojih je jedan bio čak biskup-egzorcist te najpoznatiji egzorcist na svijetu, p. Rufus Pereira, koji je imao oko 50.000 egzorcizama, ali je rekao da se s tako teškim slučajem kao što je ovaj nikada nije sreo u svojoj praksi.

Vaiasusa svjedoči kako su prve naznake problema došle s odbojnošću prema svetome, čemu nije pridavao veliku pažnju. No zainteresirao ga je jednom zgodom, na izletu, susret s jednim redovnikom koji se bavio iscjeljenjima i ozdravljenjima. Kada su se počeli zajedno moliti i kada su došli do toga da Vaiasusa mora izgovoriti da se odriče duha spiritizma, on jednostavno nije mogao izustiti te riječi. Doduše, nakon te zajedničke molitve nestala je tjeskoba koja ga je pratila godinama. Uslijedili su susreti i molitve otklinjanja, Vaiasusa je doživljavao razne tegobe, od probavnih preko glavobolja, gubeći sve više i više kontrolu nad sobom.

– U jednomu trenutku, gurnut tajanstvenom snagom, s nečuvenom silovitošću skačem na noge. Skupljenih nogu skačem po cijeloj sobi. Sada vidim sve, svaki predmet, premda je moj um, to jasno spoznajem, još uvijek zarobljen u staklenoj urni. Sada sam veoma snažan. Moje tijelo ima novu energiju. Osjećam se nepobjedivim. Ja sam lav i moj bijes ništa ne može svladati. Moje lice gubi normalne, prirodne crte. Oči su mi raširene, obrve postaju ogromne. Spreman sam rastrgati svakoga tko se nađe preda mnom. Moj je razum tu negdje, sa strane: nemoćan nazoči preobrazbi mojega tijela i mojih osjećaja.

Strašni urlici iz usta

Duboka mržnja. Prema bratu Ferru osjećam duboku mržnju koja se okreće i protiv moje mame i mojega brata. Mišići na mojemu licu miču se desno i lijevo i ne mogu učiniti ništa da ih zaustavim. Iz mojih usta izlaze strašni urlici. Glasnice su mi napete, ukrućene. Što je to u meni? Šuma. Ne znam kako drukčije definirati ono što se mahnito uskomešalo u mojemu tijelu, potresajući ga u dubini: šuma nastanjena okrutnim životinjama. Skačem s jedne na drugu stranu sobe poput nemirna boksača u ringu. Jak sam, veoma snažan. Mrzim sve i svakoga. Nemoguće me je zaustaviti. Beskorisno je pokušati me zadržati. Majka plače. Brat bi htio pobjeći, ali ne može: skamenjen me promatra, ne zna što bi mislio. U njemu su samo čuđenje i strah, velik strah. Skačem s poda na kauč, gore pa dolje, u neprestanu pokretu. Brat Ferro pokušava nešto učiniti. Nastoji me uhvatiti za ruku, ali opazio sam njegov pokret i odgurnuo ga prema jednomu zidu sobe. On ipak ne odustaje te kaže: "Zazivam ovdje nebeske anđele, svece, sv. Mihaela arkanđela. Opkolite ga." Ali još sam snažan. Zadajem mu dva udarca i razbijam mu naočale – piše Francesco Vaiasusa, koji u susretima s drugim svećenicima egzorcistima ima velike reakcije i odmah ih počinje vrijeđati glasom koji nije njegov.

– U maloj sobi ostajem sam sa svojim bratom koji me dopratio. Sam sâm u iščekivanju da onaj koji je u meni, a kojega doživljavam kao svojega neprijatelja, istupi naprijed. Tek što je don Angelo ušao, počelo je moje ludilo. "Don Angelo, što misliš učiniti? Ti si nitko, ti si samo žderonja, po imenu i životu! Ti si budala!" Skačem s jedne strane sobe na drugu. Jednim udarcem noge gurnuo sam kauč prema njemu; mali trik da stavim pregradu između nas dvojice. Jer premda ga nastavljam vrijeđati: "Ti si nitko i ništa!" i: "Ja sam knez ovoga svijeta, a ti si nitko i ništa!" – očito je: ja se bojim njega, a ne on mene. Don Angelo još nije učinio ni jedan pokret. U jednomu času učini malen, gotovo neprimjetan korak prema meni. Od toga koraka počinjem drhtati: bojim ga se, strašno ga se bojim.

Razdražuje me

"U ime Isusa Krista, odlazi!", viče on. Drhtim i istodobno se počinjem bacati s još većom žestinom. "Prestani, ružna popino! Ne približavaj se jer ću ubiti Francesca!" Don Angelo ne reagira, ali ostaje usredotočen na svaki moj pokret. Stoji preda mnom posve uspravan. Njegov stav, njegov mir, njegova uspravnost razdražuju me, a nadasve me straše. Potom uzima u ruku malenu bočicu blagoslovljene vode. Škropi njome u mojemu smjeru. Voda pada na tlo prije nego što dođe do mene. Ali ipak ima učinka: postavila je između mene i njega barijeru koju ja savršeno razaznajem kao barijeru od vatre. Osjećam se zarobljenim i izgubljenim: iza mene, poput konopca u boksačkomu ringu, nalazi se zid sobe koji me priječi, a ispred mene je traka vatre: potpuno sam opkoljen. "Vatra! Vatra!" urlam. "Gorim!" Neočekivanom energijom uspijevam preskočiti na drugu stranu vatre i izići iz zatvora u kojemu sam bio zatvoren. Ali moja muka nije završila. Preda mnom se, osim vatre, i sada puno bliže, nalazi don Angelo. Promatra me, potom se okreće prema pokrajnjoj niši izdubljenoj u zidu i uzima u ruku veliku bocu koja sadrži nekoliko litara blagoslovljene vode. Potresen u dubini, gubim svu snagu. Padam na pod, posve mokar i bez snage. I počinjem vikati: "Angelo, Angelo, ne znaš što si mi učinio! Ne znaš što si mi učinio!" No Angelo ne odgovara. "Angelo, Angelo, moram ti reći što si mi učinio jer ti to ne znaš! Uništio si stablo astme!" – piše Vaiasusa, koji na mnogo mjesta svjedoči kako su mu pomagali sveci, osobito padre Pio iz Pietrelcine i Ivan Pavao II. Dakako, tražio je i liječničku pomoć, ali oni mu nikako nisu mogli pomoći. Posebno je teško bilo kada su ga tegobe stizale na poslu, u galeriji koju je držao sa svojom suprugom Danielom, a najteže trenutke provodio je u stanu.

– Mnoge sate provodim ležeći u kući, na podu. Sati potpuna transa. Ponekad imam snagu stotinu krvoločnih zvijeri. Ponekad sam nijem, nepokretan, poput mrtvaca. Ako se mičem, zauzimam nenaravne položaje. Izgledam poput životinje. Bivam odbačen pokraj hladnjaka, s nogama u zraku, izgledam poput lutke koja je tu slučajno ostavljena. Daniela i moja mama pomažu mi i mole se za mene. Ponekad ih motrim pogledom čiste, nepatvorene mržnje. Kao da je negdje unutar mojih očiju izvor koncentrirane mržnje, praiskonske mržnje. U tim se trenucima moj vrat nerazmjerno napuše, kao da će eksplodirati, a potom se odjednom ispuše. Usne mi se povlače unatrag: pokazujem zube, sve zube, sve do umnjaka. Ako govorim, ispuštam opsesivne i razorne krikove. Urlici koji pogađaju one koji se nalaze oko mene i prodiru posvuda, i u same zidove kuće – piše Vaiasusa o svojim nevjerojatnim iskustvima, koja se od sljedećeg tjedna mogu pronaći i u knjizi na hrvatskom jeziku, u izdanju Verbuma.

Potpuno sam ozdravio

– Čitajući ovu knjigu, mnogi bi mogli pomisliti kako je riječ o slučaju psihopatologije. No takvi bi trebali objasniti kako to da je Francesco postupno došao do potpuna ozdravljenja, a da se prethodno nije podvrgnuo nikakvu farmakološkom ili psihoterapeutskom liječenju. Najrazumnije objašnjenje jest da je Francesco bio žrtva đavolskoga mučenja, uz to što je bio i žrtva đavolskoga opsjednuća. Opsjedajući ga, đavao je suspendirao samo njegovu volju, ali ne i njegov razum i sjećanje. To je omogućilo Francescu da bude promatrač onoga što se događalo u njemu i da se svega sjeća s dojmljivom jasnoćom. To mu je pomoglo da sve napiše u ovoj knjizi koja će zasigurno pomoći brojnim osobama: bilo onima koje su otvorene mogućnosti postojanja đavla i njegova izvanredna djelovanja, bilo psihijatrima, ali i biskupima. Prvi će, čitajući ovu knjigu, imati mogućnost da bolje shvate kakva sve trpljenja zloduh može zadati čovjeku. Danas Francesco nema više takvih trpljenja. Sve je prošlo, ostalo je samo sjećanje. To treba zahvaliti ne liječnicima ili lijekovima, nego snazi koju je Isus Krist dao Crkvi, naime snazi da izgoni zloduhe, snazi koju danas imaju svećenici koji po odredbi svojih biskupa vrše službu egzorcista – piše fra Benigno, koji je od početka pratio Francesca Vaiasusa.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

[kuplung]

gdje se moze saznati,meni link ne radi

[Mutevelija]

Urok i sihir nije isto.

[Biba]

Eh, ja garantiram da meni nikakvo salijevamje pomoglo ne bi...Ma meni je nadrivračara i kazala da meni gledati ne može...a zašto ne može..pa znam, zato što je prevarantica...a sad...tko zna, možda jesam opsjednuta ... ali nečim drugim, nadam se

pomoglo ne bi-znaci nisi probala a i zasto bi neko tebi saljevao stravu ako nije potrebno ... ne radi se o nadrivracarama nego o zenama koje ipak znaju malo vise i od mene i od tebe
ja sam bila dijete kada mi je prvi put pomoglo, a imala sam 13-14 godina kada je pomoglo i drugi put
sestra je imala 3-4 godine kada je njoj pomoglo

ovo govorim jer sam imala slucaj "lijecenja" na sebi a ne da mi je pricala baba komsinicine tetke koja je znala jednu zenu koja je imala teticnu, koja je znala zenu ili muskarca (nije vise sigurna), ali nemam razloga d ajoj ne vjerujem
znaci MENI se desavalo , i mojoj sestri

Ja tebi vjerujem da ti je pomoglo, ali nesto mi je cudno u tvom razmisljanju. Napisala si da postoji milijun dokaza da Boga nema, izjavljujes da ne vjerujes vracarama...U redu. Ali cemu i kome ti to vjerujes da ti je pomoglo...Sto je to i kakvo to znanje ima zena koja vam je pomogla?
Kako mozes vjerovati necemu a ne znas cemu vjerujes...

Kod mene se takvo djelovanje zena naziva bajanje i pomoglo je nekima....znas li ti pozadinu bajanja? ?.. i zasto to me zna svatko. To osoba na samrti prenese drugoj osobi.....zar ti nije sumnjivo...

[Rum]

[Remzudin]

Ja vjerujem vise u tablete

[Remzudin]

Urok i sihir nije isto.

Tako je
Urok dolazi iz oka
Sihir se mora stvarati

[Remzudin]

Cudno !!
ova tema vec od 2010 otvorena,a tek sad je vidim.

Ja cu ovak sektor malo bolje pregledati.

[Remzudin]

vjerujete li u te stvari i jeste li ikada to doživjeli ili neko vama blizak

je li pomoglo?

je li to bogohuljenje?

.odavno sam saznao za to

.to uvek pomaze

.bogohuljenje ! nije...to bi trebao svak isprobati.

[Krokodil Behko]

Društvenim mrežama su počeli da kruže klipovi koji su prvobitno postavljeni na YouTube kanal Nenada Paunovića koji se bavi istjerivanjem đavola, a na kojima se vidi kako to radi iz vidno uznemirenih ljudi.

Klečeći ili sjedeći nad "zaposjednutom osobom", Paunović izgovara molitve, prska ih svetom vodom ili dodiruje krstom, sve u cilju da iz njih "izbaci nečastivog", dok, po svemu sudeći, šarlatanskom praksom iz njih izbacuje samo - dinare.

"Zaposjednuti" ljudi vrište, bacakaju se i pričaju na nekom nerazumljivom jeziku, dok Nenad stoji nad njima i čita molitve, vršeći obred "istjerivanja đavola", piše Blic.

Prema njegovim riječima, dosta njih i ne zna da je zaposjednuto, a što se njegovih "moći" tiče, kaže da su dar od Boga, baš poput simbola koji mu se pojavljuje na čelu tokom Bogojavljanja, Uskrsa i Božića.

U razgovorima za medije, Nenad je pričao kako je sve navodno otkrio slučajno, kroz snove "u kojima su mu se ukazivale siluete". Nakon toga, došlo je i do prvog egzocerizma. Naime, kada je stavio dlan na čelo jedne žene, ona je navodno počela da vrišti.

"Otišla je kući, a meni je tu istu noć došla silueta u snove i rekla da se ne bojim i da ta žena u sebi ima nešto nečastivo, uzmi to i to uradi i biće joj bolje. Pozvao sam tu ženu sutradan, koja je jedva od straha našla snage da dođe. Stavio sam ruku na nju i ona je pala dole. Poslije toga sam počeo da čitam molitvu, gdje je ona počela da vrišti i priča čudnim jezikom. Okretala je svoje zglobove i bio sam uplašen, ali sam nastavio da čitam. U jednom trenutku je samo sve prestalo i sljedeći put kad sam stavio ruku na nju sve je bilo normalno", tvrdi Nenad.

Ono što je frapantno i zabrinjavajuće jeste činjenica da ljudi zaista dolaze kod njega na "istjerivanje đavola", i to za razne mentalne i fizičke boljke umjesto da se obrate ljekarima ili specijalistima. Na video snimcima koji se nalaze na njegovom kanalu, kojih inače ima preko 20, mogu se vidjeti podjednako i muškarci i žene, koji pod pretpostavkom da im on može pomoći, pristaju da on vrši iscenirane obrede nad njima.

Ipak, iako tvrdi da posjeduje "moći i veštine", kao i da mu se krst na čelu pojavljuje sam do sebe, Nenad je u razgovoru za medije rekao da nikada nije bio vjernik fanatik.


RSA

[Rum]

Evo vrag u gacama