Šta živi mogu učiniti za mrtve?

[carobnjak N]

Ucenje Kur’ana za umrle

U vjerskoj tradiciji bosanskohercegovackih muslimana duboko je ukorijenjen obicaj ucenja Kur’ana za mrtve. To narocito dolazi do izražaja u ramazanu. Tada se po našim džamijama brojne hatme “poklanjaju” pred duše umrlih. Evidentno je da je manji broj onih koji licno uce Kur’an za duše svojih preminulih, jer se vecina, s obzirom da ne poznaje arapsko pismo, opredjeljuje za “narucivanje”, odnosno “iznajmljivanje” onih koji ce to ciniti.
Pitanje ucenja Kur’ana za umrle spada u pitanja o kojima nema jednoglasnog stava islamskih ucenjaka. O takvom ucenju postoje dugacke rasprave medu ulemom: jedni kažu da sevap od tog ucenja dospijeva umrlom, a drugi tvde suprotno. Svaka strana navodi brojne argumente. No, svi su saglasni ‘da se za takvo ucenje ne može uzeti nadoknada, jer ukoliko ucac uzima nadoknadu za ono što je proucio – onda nema sevapa i takav postupak je zabranjen (haram) i onome ko daje i onome ko uzima’.

Po hanefijskom mezhebu, ucenje Kur’ana za mrtve može se tolerisati jedino u slucaju da pojedinac (pro)uci Kur’an i pokloni sevape postignute od tog ucenja onome kome želi od svojih preminulih, ali – bez uzimanja bilo kakve nadoknade. Poznati ucenjak hanefijskog mezheba, šejhu-l-islam Ibn Ebi-l-’Izz (preselio na ahiret 792.h./1389. godine), u znamenitom Komentaru Tahavijine poslanice o akaidu (El-‘Akide et-Tahavijje) tvrdi kako sevapi od takvog ucenja stižu preminulom, ali istovremeno kategoricki odbija ucenje uz uzimanje bilo kakve materijalne nadoknade. U vezi s tim on iznosi brojne argumente.

U Enciklopediji fikha (El-Mevsu’atu-l-fikhijje) stoji: ‘Hanefijski mezheb je kategorican kada je rijec o ucenju Kur’ana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno (la jedžuzu) i od takvog ucenja nema sevapa! Naprotiv, i onaj ko daje i ko uzima je grješan! U principu, hanefijski mezheb ne dozvoljava cak ni uzimanje nadoknade za poducavanje ucenju Kur’ana, ali kasniji ucenjaci tog mezheba to su dozvolili na osnovu istihsana.’
To bi, dakle, ukratko bio stav hanefijskog mezheba o spomenutom pitanju. Bosanskohercegovacki muslimani sljedbenici su hanefijskog mezheba, od dolaska islama na ove prostore pa do danas. cudno je da naš mezheb ima tako jasan stav u vezi s ovim pitanjem, a da se to u stvarnosti ne poštuje.
Ucenje Kur’ana umrlima u Fetvama Husein-ef. Ðoze

Husein-ef. Ðozo je markantna licnost medu bošnjackom ulemom 20. vijeka. Studirao je na cuvenom Al-Azharu, prije Drugog svjetskog rata, a radio i djelovao u izuzetno teškim okolnostima Titove komunisticke Jugoslavije. Napisao je više djela od kojih je najpoznatije Fetve.
U Fetvama je rahmetli Ðozo u više navrata razmatrao pitanje ucenja Kur’ana za umrle. Ineresantni su njegovi odgovori. On zastupa stav da se Kur’an može uciti umrlima i da od toga oni imaju koristi, ali ucac ne smije uzimati nikakvu nadoknadu. Ucenje Kur’ana za pare je – smatra Ðozo – skrnavljenje Kur’ana kao Božije upute ljudima. Ta zabluda ima svoje razloge:

1. Opca orijentacija na smrt i mrtva covjeka koja je zadesila muslimane u vremenu dekadence. To je velika deformacija islama jer je islamskim propisima dat samo metafizicko-eshatološki smisao. Ovzemaljski smisao propisa potpuno je zanemaren. Kur’an se ne uci živima da bi im poslužio kao pravilo i putokaz u životu. On se sada uci mrtvima, iako je sasvim jasno da je došao živom covjeku da ga pouci kako treba da živi i da kroz život na ovom svijetu zaradi vjecnu srecu na ahiretu. Zbog takve pogrešne orijentacije došlo je do zloupotrebe Kur’ana, jer se on poceo koristiti za sve, samo ne za ono cemu je namijenjen – tvrdi Ðozo.

2. Drugi razlog je komercijaliziranje obreda. Mnoge novotarije (bid’ati), obicaji i zablude koje su dobile obilježje vjere nastale su – smatra Ðozo – iz komercijalnih razloga.
Zato u jednoj od svojih fetvi, rahmetli Ðozo porucuje: ‘Krajnje je vrijeme da se okrenemo živima i da Kur’an pocnemo uciti živima. On je došao da žive uci kako treba živjeti. On koristi mrtvima samo onoliko koliko su živjeli po njemu i koliko su u svakodnevnoj praksi primjenjivali njegove principe.’
Rahmetli Ðozo se sa velikom žarom zalagao za ispravljanje pogrešnog odnosa koji znatan broj muslimana ima prema Kur’anu. U fetvi br. 358 on kaže:

‘Stvar ispravljanja grešaka i zabluda koje su poprimile obilježje vjere nije baš tako lahka i jednostavna. Mi smo svjesni toga. Zato nas otpor nimalo ne uzbuduje. Ucenje Kur’ana mrtvima za pare samo je detalj jedne pogrešne orijentacije i pogrešnog odnosa prema Kur’anu. (…) Kur’an je prestao biti zakon života. Držimo ga u kuci radi bericeta. Pišemo iz njega hamajlije i zapise, ucimo ga mrtvima… Uživamo i u njegovoj muzici i dobrom mekamu. Sve je više nego ono radi cega je objavljen. Bit ce mnogo poteškoca u mijenjanju ove koncepcije. Vec je u toku proces mijenjanja ali ce on dugo trajati. Za hator istine, htjeli bismo reci da se u vjerodostojnim i priznatim fikhskim djelima i kod priznatih fakiha i autora, uopce ne posatvalja pitanje ucenja Kur’ana mrtvima za novac. Jedino se postavlja pitanje sevapa i ispravnosti ucenja Kur’ana mrtvima bez novca: da li od takvog ucenja ima koristi umrlom ili nema. Ucenje Kur’ana mrtvima dozvoljava se, iskljucivo, pod uvjetom da ucac ne naplacuje to ucenje.’ (Fetve, I, 335)

Na pitanje ‘da li se mogu gotove hatme prodavati kao što to neki cine’, rahmetli Ðozo je odgovorio: ‘Treba jedanput zauvijek znati da se sa Kur’anom ne može ni u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur’anskim ajetima predstavlja težak grijeh. Na mnogo mjesta u Kur’anu najoštrije se osuduje takva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja «gotovih hatmi» spada u zabranjenu trgovinu. Zaista je veliko poniženje i uvreda za Kur’an da ga upletemo u naše špekulacije i pretvorimo u sredstvo za postizanje naših sebicnih materijalnih interesa.’ (Fetve, I, str. 98)
Na pitanje ‘da li se za ucenje Kur’ana mrtvima mogu uzimati hedije, bez pogadanja o cijeni’, rahmetli Ðozo je odgovorio:

‘Mi smo nebrojeno puta ponovili stav islama prema ucenju Kur’ana mrtvima za pare. Promjena naziva i pretvaranje placa u hedije je najobicnija prica i nedopustiva špekulacija. Gledali smo slicnu špekulaciju i vrlo prozirnu hilei-šer’ijju kod prodaje Kur’ana u Turskoj. Umjesto rijeci cijena, piše hedija 800 lira. Ova igra, koliko je odraz jednog naivno formalistickog i primitivnog shvacanja, ona istodobno predstavlja grubu špekulaciju. I iskati-salat (namaz koji se klanja za umrle s ciljem njihovog oslobadanja od odgovornosti za namaze koje nisu klanjali) u vidu devra pociva na istoj špekulativnoj osnovi. Mi forsiramo i preporucujemo da se umjesto hatmi i tevhida šalju prilozi medresi sa uvjetom da sevap od tih priloga ide za dušu umrloga, u cije se ime šalje, ne zahtijevajuci od medrese ucenje hatmi. Ovo je u potpunom skladu sa ucenjem islama. Od ovog priloga umrli ce zaista imati veliki sevap. Njemu ce trajno teci dio sevapa od svih dobrih djela medrese i ucenika, koja su omogucena ovim prilozima.’ (Fetve, II, 83)

U fetvi br. 437, na pitanje ‘da li se može mrtvima pokloniti Jasin na gramofonskoj ploci’, rahmetli Ðozo kaže:
‘Ne može se mrtvima uciti Kur’an na gramofonskoj ploci. Mrtvima se poklanja sevap od ucenja. Naime, taj sevap poklanja ucac, jer ga je on zaradio i jer je njegov. On ga samo može pokloniti. Ploca nema sevapa od ucenja, niti ga može drugom pokloniti. Ploca ne uci sa namjerom niti svjesno. Otuda ispravnost tvrdnje da se Kur’an ne može uciti mrtvima za pare. Rekli smo da samo ucac može pokloniti umrlome svoj sevap od ucenja. Ako on taj sevap proda ili naplati, on ga više ne može poklanjati, jer ga je prodao i on nije više njegovo vlasnik. Taj sevap nije postao vlasništvo kupca, jer se izgubio i bio poništen u jednoj nedozvoljenoj kupoprodaji. Takoder je, iz istog razloga, iznos dat kao naknada za ucenje izgubio svojstvo sadake, jer nije dat kao sadaka nego kao protuvrijednost za ucenje pa zbog toga mrtvome nema ništa ni od tog iznosa. Ucenje Kur’ana mrtvima za pare predstavlja nedozvoljeni kupoprodajni akt u kojemu se, usljed toga, poništava sevab i od ucenja i od novca.

Mrtvome od svega toga nece biti koristi.’ (Fetve, I, str. 409)
U fetvi br. 557 rahmetli Ðozo pojašnjava šta je to što koristi umrlima i šta živi mogu uciniti za svoje merhume. U tom pogledu on kaže:

‘O pitanju ucenja Kur’ana mrtvima za pare pisano je nebrojeno puta. Kada bi se save sakupilo na jedno mjesto izašla bi citava knjiga. U svim tim pisanjima receno je jasno i odredeno da, prema propisima islama, nije dozvoljeno uciti Kur’an za pare mrtvima. Mrtvima može svako prouciti ono što zna i pokloniti im sevap od toga. Ali je najvažnije i najsevapnije da se pijetet prema mrtvima iskazuje putem dobrih dijela, pomaganjem živih i doprinosom za opce, zajednicko dobro.’ (Fetve, II, str. 69-70)

* * *
Na kraju, kao zakljucak, kažimo:

Kur’an se može uciti pred duše umrlih na nacin da svako uci svome preminulom i za to ne uzima bilo kakvu materijalnu nadoknadu. Ucenje Kur’ana za pare nije ispravno. Pogrešno je, takoder, shvacanje da umrli imaju koristi iskljucivo od ucenja Kur’ana. Prema jednoglasnom mišljenju islamskih ucenjaka mrtvi imaju koristi od: 1. Dove koja se upucuje Allahu za oprost njihovih grijeha, 2. Sadake koja se za njih dijeli i 3. Hadža (i umre) koji se za njih obave. Ostali oblici sjecanja na umrle su diskutabilni.
Zato upucujmo dove Svevišnjem Allahu da se u ovim mubarek danima smiluje našim preminulim, oprosti im grijehe, prede preko njihovih hrdavih djela i uvede ih u Džennet. Dijelimo za njih sadaku! cinimo djela koja su od opce koristi za društvo pa onda poklanjajmo sevape od tih dijela pred duše naših merhuma. Ako smo u mogucnosti, obavimo za njih hadž i umru. Od toga, naše rahmetlije, zasigurno, imaju koristi.

Allahu, smiluj se nama i našim umrlim i podari nam Svoju milost i okrilje! Amin!

[legoh_da_radim]

aferim brate, rekao si sve što se može reći na ovu temu

[Dust]

Prodaja gotovih hatmi... Mozes li ovo objasniti, sta znaci to, gotova hatma?

[carobnjak N]

Text sam ja kopirao sa jedne stranice i postavio sam ga gdje sam god mislio da ima svrhe .
Užasno sam se osjećao kad je efendija za 27.noć ,noć objave Kur'ana ,ibadeta ,zikra i noć koja je početak duhovnog i spiritualnog preporoda ,odjednom počeo da čita spisak sviju koji su mu platili da pročita koliko su oni Jasina poklonili pred duše svojih umrlih tj zaplatili nekoga da ih prouči .
Spisak je ćitao jedno 15minuta najmanje ,znači riječ je možda i o preko 100. ljudi ,a inače je tarifa od 20-50 km

[legoh_da_radim]

-----

[carobnjak N]

Prodaja gotovih hatmi... Mozes li ovo objasniti, sta znaci to, gotova hatma?

Pa to je kad kao proučiš Kur'ana i onda čekaš nekoga ko će više da ti plati tj "kupi" to od tebe

[Maja]

Jedna hatma=50KM

[legoh_da_radim]

-----

[carobnjak N]

Pa eto pohlepa i gramzivost . Nisam ja zavidan da neko zaradi za 15minuta par hiljada maraka ali to nije samo to ,nego to ima šire posljedice na zajednicu i na stepen vjere kod te zajednice.
Znači jedan višedimenzionalni grijeh ,da tako kažem ,kojega javno radi neko ko predvodi duhovnu zajednicu u tom mjestu.
Ne može biti gore

[Dust]

Prodaja gotovih hatmi... Mozes li ovo objasniti, sta znaci to, gotova hatma?

Pa to je kad kao proučiš Kur'ana i onda čekaš nekoga ko će više da ti plati tj "kupi" to od tebe

Tobe jarabi, zar i to ima

[silence]

O kakvih sve muslimana ima da čovjeku pamet stane... . Trgovina učenja Kur'ana je zabanjena, a efendija trguje li trguje... E moj efendija neka ti je Bog na pomoći... . Ovo je za svaku osudu.
Griješan je onaj ko prima novac, ali je isto tako griješan i onaj ko daje novac za učenje Kur'ana.
Dugačak spisak bi...

[komsija]

: ‘Hanefijski mezheb je kategorican kada je rijec o ucenju Kur’ana uz uzimanje nadoknade. To nije dozvoljeno (la jedžuzu) i od takvog ucenja nema sevapa! Naprotiv, i onaj ko daje i ko uzima je grješan!

Svi do jednog uzimaju-naplacuju
Nema tog hodze kod nas koji ne naplacuje
Sjecam se jednog koji je sluzbovao u mojoj Brki (kada je poceo rat pobjegao u Norvesku a ostavio dzematlije) koji je mom komsiji (pitao ga za mevlud da mu uci) : Eeee znas li ti posto ja ucim!!!!!

[silence]

Čitala sam da nije grijeh naplatiti učenje Kur'ana onom čovjeku koji je u potrebi i kome su ta sredstva potrebna za život, a sve ostalo je grijeh. Ovo "naplatiti" ne znači da onaj ko uči treba da kaže cijenu, nego da mu druga strana dadne znajući da je on u potrebi (siromah).

[harlekin]

ne kontam cemu toliko zgrazanje
to je isti onaj islam koji kaze da zena treba bit pokrivena?
da bi se trebalo klanjat 5 namaza dnevno?
da se ne naplacuje ucenje Kur'ana?
itd..itd... kako to da nas tako pogadje nest a za drugo nas zaboli djon iako iz istog Kur'ana potjece?
ima jedan samo?
uvijek kontam imaju dva tri najmanje pa svak seb uzme nest iz nekog sta mu pase

[carobnjak N]

Čitala sam da nije grijeh naplatiti učenje Kur'ana onom čovjeku koji je u potrebi i kome su ta sredstva potrebna za život, a sve ostalo je grijeh. Ovo "naplatiti" ne znači da onaj ko uči treba da kaže cijenu, nego da mu druga strana dadne znajući da je on u potrebi (siromah).

Možeš ti siromašnom dati sadaku i ovako. Uglavnom ja ne znam ni jednog hodžu da je siromah .
Možda bi se mogle pomoći efendije u rs-u u povratničkim džematima jer su tamo teške situacija ali ne opet na način da prouči nešto ,nego recimo ako ima mekteb i uči djecu kažeš mu da ga želiš nagraditi za podučavanje djece ,a to je dozvoljeno. Vjeruj da je to puno veća korist za onoga koji želi dati u te svrhe

[bubica]

Ja se i ne sjecam da je ikada drugacije bilo. Uvijek znam da su se davale vitre i za ucenje hatme. Dobro je da sada znamo da je pogresno. Ustvari ovo vodi u diskusiju, sta je sada tacno. Svi ce reci da je ono nase sto smo naucili tradicionalno i ispravno.
Takodjer kao i ucenje El Fatiha mrtvima. Negdje sam procitala da ni to nije ok. Mozda je bolje da svako procita barem jedanputa Kurán ali se stvarno skoncetrise i ako nesto nije dobro razumio se odmah sa time malo duze zabavi. Ja sam kupila Kurán na bosanski i sve je tako lijepo napisano.

[carobnjak N]

Ja se i ne sjecam da je ikada drugacije bilo. Uvijek znam da su se davale vitre i za ucenje hatme.

Vitre su baška Bubice ,a baška je davanje za hatme. Davanje za hatme i jasine je pogrešno ,a za vitre nije jer su vitre nešto iz čega se pomažu medrese ,učenici da se školuju itd iako ti možeš vitre naravno dati i nekome kome ti smatraš da treba da daš

[carobnjak N]

Podsjeti me tema na Ilhamiju koji kaže još davne 1800 i neke stihove zbog kojih je bio pogubljen:

Cudan zeman nastade,
Sve zlikovac postade,
Din-dusmaninu stade;
Sta se hoce zaboga?
Vec takata nestade,
Zlo nam svako postade
Dobrih ljudi nestade;
Sta se hoce zaboga?
Ne ugledaju u citab
Ne uzimaju hic dzevab,
Niti misle na hesab;
Sta se hoce zaboga?
Ovo trpit-teska muka,
A jos visa turska bruka,
Munafika stoji huka;
Sta se hoce zaboga?
Turcin nema amela,
Krivda pravdu zamela,
Pa se pravda umela;
Sta se hoce zaboga?
Nasta cudna ulema,
Jer ne cine amela
Od njih jedna proloma;
Sta se hoce zaboga?
Ulemskoga sada hala,
Zalud njima gdjekod hvala
Vrat slomise porad mala;
Sta se hoce zaboga?
Nije kader bit imam,
A kaze se potaman,
Jordam
Cini ko seh-ismam;
Sta se hoce zaboga?
Svi veziri pravo sude,
Pa i pase dobro bude,
Al' murtati krivo gude;
Teska muka, zaboga!
I kod pasha ima ljudi,
Ko je dobar vrlo hudi,
Kad je vise zlijeh ljudi;
Niko ne zna do Boga!

Abdulvehab Ilhamija (Zepce 1773. - Travnik 1821.)

Ovaj pjesnik, mnogo je poznatiji po svojoj poeziji ispjevanoj na bosanskom jeziku. Napisao je dvadesetak takvih pjesama, poboznog i didaktickog sadrzaja, a najpoznatija je vrlo kriticki usmjerena prema savremenim prilikama "cudan zeman nastade".

Ilhamija, sejh, svojom poboznoscu i ispravnim zivotom, bio je uzor u svom vremenu. Kada se stihom pobunio protiv svakojakog zla, pozvanje, kako legenda veli, pred Dzelaludin-pasu u Travnik, sa zahtjevom da se odrekne svoje protestne poezije, koja je vec uveliko bila usla u narod. Ilhamija je odbio i tako se nasao u plejadi mislilaca koji su zivotom platili svoju knjizevnu rijec. Udavljen je u travnickoj tvrdjavi, a njegovi postovaoci podigli su mu turbe koje i danas postoji.

Ilhamija nije odlazio na skolovanje izvan BiH, to je nadoknadio samostalnim obrazovanjem kod dvojice vrlo ucenih sejhova Abdurahmana Sirije i Huseina Zukica. To je vidljivo iz njegove poezije na arapskom i turskom jeziku. Ilhamija je na turskom napisao preko stotinu pjesama i cetiri na arapskom. Rijec je o meditativnoj poeziji sejha, predanog u ljubavi prema Bogu, razmisljanju o smislu zivota. Stil mu je jednostavniji i razumljiviji nego u divanskoj poeziji. Napisao je i dva prirucnika na turskom jeziku.

[IM_ex]

Prema jednoglasnom mišljenju islamskih ucenjaka mrtvi imaju koristi od: 1. Dove koja se upucuje Allahu za oprost njihovih grijeha, 2. Sadake koja se za njih dijeli i 3. Hadža (i umre) koji se za njih obave. Ostali oblici sjecanja na umrle su diskutabilni.

Ucenje El Fatihe diskutabilno?

[carobnjak N]

Ja kao da čekam negdje iz prikrajka kad će se ko javiti ,a slučajno sam naletio

Ucenje El Fatihe diskutabilno?

Fatiha je isto dova