Kršćanski fundamentalisti

[Julia-Klara]

nuto pastora i autfita...a stado neka pase, i nije ni za sta drugo

[Lebowski]

O ukusima se ne raspravlja.

[storm]

O ukusima se ne raspravlja.

Koju ti travu volis

[Krokodil Behko]

Vođa pokreta je otac Akakije "skinheds" Stanković



Negdje u bespuću Kučajskih planina u istočnoj Srbiji, pod pokroviteljstvom manastira Novi Stjenik, nedavno je održan Svetolazarevski Pravoslavni Omladinski Kamp (SPOK). Ovo okupljanje nema nikakve veze sa zvaničnom Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), već kamp „dejstvuje pod blagoslovom preosvećenog episkopa Akakija“ iz malo poznate Srbske istinske pravoslavne crkve (SIPC). Riječ je o zilotima čiji je slogan: „Što se nešće u lance vezati, to se zbiježe u ove planine, da se uči kako treba vjeru pravu čuvati i slobodu zlatnu junački braniti! Sa verom u Boga za kralja i otačastvo!“...

Izvještači iz štaba episkopa Akakija preko svog blogspota obavještavaju javnost:

[ytube][/ytube]

ŠTA JE NAJVEĆI PROBLEM ZA SPOK: Najveći problem predstavlja manjak kvalitetnih šatora koji u ekstremnim uslovima planiskog višednevnog boravka moraju posjedovati kvalifikaciju „trosezonskih“ ili najmanje „dvosezonskih“ šatora koji su namjenski napravljeni za boravak u prirodi ne samo tokom ljeta nego i tokom proljeća i jeseni jer planinske noći ljeti mogu biti i te kako vlažne i hladne. Ako se tome pridoda i eventualno kišno vrijeme, život djece u planini je gotovo nezamisliv i na kraju krajeva i opasan po zdravlje bez adekvatne opreme od koje je svakako najvažniji dobar šator (...) Dakle, za budućnost SPOK-a, a samim tim i povećanja kapaciteta njegovih učesnika potrebna je finansijska pomoć za kupovinu novih šatora.

KO SU BILI UČESNICI: Ove godine učesnici SPOK-a, ili Lazarevci kako ih mi u kampu zovemo, bili su pretežno mlađeg uzrasta. To je ovogodišnjem SPOK-u dalo posebnu razdraganu atmosferu. Veoma je poželjno da se u SPOK-u sljedećih godina nađe veći broj tinejdžera. Koliko je SPOK potreban djeci manjeg uzrasta u toliko je potrebniji tinejdžerima. Apelujemo na roditelje da svojoj starijoj djeci sugerišu učešće u SPOK-u. Iako se aktivnosti kampa na osnovu uzrasta u nekim sferama razlikuju ipak zajednički život u kampu zahtijeva požrtvovanost i brigu starijih ka mlađima, a u isto vrijeme i poštovanje mlađih ka starijima. Takođe je za sve veoma korisno da tinejdžeri svojim trudom, čestitošću i disciplinom koji se sa pažnjom neguju u kampu budu primjer za podražavanje mlađima jer se na takav način njeguje duh poretka i sabornosti.

A ONI SU NAM PREKO POTREBNI – ZAŠTO: Poredak i sabornost su našoj hrišćanskoj omladini danas preko potrebni jer u savremenom svijetu koji nas okružuje caruju besporedak, izopačeni primjeri za podražavanje, opšte nepoštovanje i sebična individualnost.

DUHOVNE VEČERI UZ LOGORSKU VATRU I BOGOMOLJAČKE PJESME: Pored već poznatih lazarevaca od prošle godine došli su i novi. Sklopila su se nova nezaboravna prijateljstva. Novost ovogodišnjeg SPOK-a je svakako lazarevac Dimitrije iz Niša koji je uveličao ceremoniju dizanja i spuštanja zastave svojom trubom svirajući svako jutro i veče melodiju srpske himne „Bože pravde“. Bili su tu uobičajeni časova iz vjeronauke i istorije srpskog junaštva koje je vodila popadija Jefimija. Svako veče je prošlo uz pjevanje patriotskih i bogomoljačkih pjesama uz logorsku vatru koje su sve do jedne poslije već trećeg dana naučene napamet. Uveče uz logorsku vatru igrala se i pantomima. Sveštenik kampa o. Stefan je uz logorsku vatru održao duhovno veče sa svim lazarevcima uz mnoštvo objašnjenja, živih razgovora, uzajamnih pitanja i odgovora u vezi životne svakodnevnice i raznih dilema ili problema sa kojima se djeca ili tinejdžeri sreću u dobu svog uzrasta.

ŠUMSKA KATAKOMBNA LITURGIJA: Na praznik svetih carskih mučenika: Cara mučenika Nikolaja i carice mučenice Aleksandre sa njihovom djecom carevićem Aleksejem i carevnama Olgom, Tatjanom, Anastasijom i Marijom koji su ubijeni od strane bogobornih komunista (4/17 jul) odslužena je šumska katakombna liturgija u velikom šatoru kampa. Na svetoj liturgiji svi lazarevci, pošto su se prethodnog dana ispovijedili kod duhovnika kampa sveštenika Stefana, su se pričestili.

POD PIŠTALJKOM BRATA TEODORA: Ovogodišnja novina SPOK-a je jutarnja fiskultura na kojoj su po molitvi i dizanju zastave lazarevci na livadi pod pištaljkom brata Teodora radili razne vježbe kao što su trčanje, sklekovi, trbušnjaci i čučnjevi. Glavni spektakl je svakako bilo alpinističko uže za prelaz ljudstva visoko razapeto nad rječicom Demižlok. Svi lazarevci su se uspješno oprobali u ovoj ni malo jednostavnoj disciplini koja ne zahtijeva samo tjelesnu snagu nego i hrabrost.



KALAŠNJIKOV ZLO NE MISLI: Naravno, u programu SPOK-a je bilo i već tradicionalno Airsoft streljaštvo iz SPOK-ovog arsenala Airsoft replika na kojima bi pozavidio čak i neki Airsoft klub. Lazarevci su držali u rukama i pucali iz njih replike automatskih pušaka: Ruske - AK47 (poznatije kao kalašnjikov), američke M4 i švajcarske SIG556. Tri najbolja Airsoft strijelca SPOK-a 2014. bili su Noje iz Amerike, Vasilije iz Vrdnika i Dimitrije iz Novog Sada. U obližnjoj šumi lazarevci su se podijeljeni u četiri grupe i oprobali u pravljenju bivaka od grana, paprati, konopca i šatorskih krila.

SPARTANSKO NOĆENJE: Ovog puta nisu izostali ni marševi od po više od deset kilometara i to po ne tako lakom terenu. Vrhunac je svakako bio marš dječaka sa ruksacima i jedno spartansko noćenje (samo sa podloškom i vrećom za spavanje) van kampa u potpunoj divljini jedne pećine Lazarevog kanjona.

UZBURKANI TALASI ŽITEJSKOG MORA: Deset dana SPOK-a prošlo je za tren oka preispunjeno raznim kamp aktivnostima, korisnom edukacijom, nezaboravnim druženjem, zabavama, igrom ali i veoma zanimljivim avanturama. SPOK je za ovih deset dana poput snažnog vjetra dunuo u jedra lazarevaca na duhovni, moralni i patriotski podstrek koji će ga, ako Bog da, dugo i silovito voditi kursom Svetosavskih ideala presjecajući uzburkane talase žitejskog mora do sljedeće godine.

OMLADINA IŠTE POMOĆ: Mi smo obavezni da kroz ovaj kamp našoj omladini pomognemo da sačuva svoj Svetosavski i Svetolazarevski identitet. Omladini je potrebna pomoć u otporu protiv militantnog sekularizma i liberalizma – denacionalizacije svijesti i dehristijanizacije duše. Obnova i opstanak Srpskog naroda zavisi od rada sa našom omladinom.

NEŠTO ZA KRAJ, VESELO: Neka nam na svetom poduhvatu – SPOK-a budu na pomoć Bog ni sveti velikomučenik srpski knez Lazar. Amin, Bože daj!




KO JE AKAKIJE?

U tekstu na sajtu Akademediasrbija detaljnije se otkrivaju detalji iz Akakijevve biografije. Mada nije po crkvenoj hijerarhiji najstariji „po činu“ u posljednih nekoliko godina monah Akakije spominje se kao najvatreniji Zilot u Srbiji i organizator ove vjerske zajednice koja sebe naziva: „pravovjernim i istinskim ravnateljima Pravoslavne vjere“, dok je drugi nazivaju otpadnicima od pravoslavne crkve i sektašima.

Otac Akakije je bio žrtva u velikom pogromu Zilota na Svetoj Gori, kada su prije nekoliko godina izbačeni uz pomoć specijalaca iz svojih kelija i manastira Esfigmen i silom odvedeni sa Svete Gore. Priča se da ne samo što je pretrpio sa još nekoliko mladjih monaha brutalno prebijanje od strane grčkih specijalaca, već je proveo i neko vrijeme u zatvoru. Konačno je došao u Srbiju.

Nemanja Stanković rođen u Novom Sadu 1970. godine dobio je svjetovno ime Akakije. U mladosti je bio član grupe "Skinheds". Onda je odlučio da promijeni život. Iskušavao se osam mjeseci u manastiru Kovilj, a potom ga je put odveo u Rusiju, pa zatim na Svetu goru gdje se u Kareji zamonašio. Ali ni to mu nije bilo dovoljno, pa još jednom postao iskušenik ovoga puta u manastiru Zilota Esfigmenu. Odatle se poslije događaja na Svetoj gori vratio u Srbiju i u roditeljskoj vikendici na Fruškoj gori "počeo da prosvjećuje Srbe". Zbog toga ga je Episkop bački Irinej isključio iz Srpske pravoslavne crkve. Episkop Atanasije Jevtić Zilote naziva raskolnicima, iako se oni smatraju jedinim pravim pravoslavcima –starokalendarcima.

Zilote podržava snažno svetogorski manastir Esfigmen, na čijoj je najvišoj kuli istaknuta velika crna zastava sa mrtvačkom glavom na kojoj je napisano "Pravoslavlje ili smrt". Njihov predvodnik u Srbiji je danas jeromonah Akakije, koji kaže da ne treba primati blagoslov od sveštenika Srpske pravoslavne crkve, koji je lažni niti prisustvovati njihovim službama i molitvama.

Kada su prije dvije godine hipici i nudisti u Kučevskim planinama blizu manastira Stjenik organizovali ljetni kamp nudista i pripadnika Hopijevaca (pripadnika sekte Hopi indijanaca osnovane prije tri decenije u Americi) koji se nazivaju i „Djeca duge“, Ziloti su svuda po planini, na engleskom jeziku, istakli plakate upozorenja na kojima je pisalo: "Ovo je Srbija", a jeromonah Akakije, zaprijetio je da će, ukoliko se nudizam na brdu odmah ne zaustavi, organizovati srpske patriote i vjernike, koji će tu sramotu silom prekinuti.

“Tišinu i mir netaknute prirode jednog od najmanje naseljenih dijelova Srbije u Homoljskim planinama narušilo je na stotine ljudi, žena i djece, koji su, igrajući nagi danju i noću oko logorske vatre, uz vrisku i zvuke bubnjeva, primorali čak i divljač da bježi u druge krajeve. Nudizam je u suprotnosti sa tradicijom Srbije i kako je prošla gej-parada u Beogradu, tako će proći i ovi agresivni nudisti“ – obećao je tada otac Akakije, čiji je jedan pratilac tada pretukao jednog agresivnog hipi nudistu, koji se šetao nag u blizini sestrinstva, i koji je docnije podmetnuo požar zbog koga su morali da intervenišu vatrogasci iz Bora. Tek onda je policija došla i rastjerala hipike, da bi se docnije konstatovalo da okupljanje preko stotinu ljudi i to skoro svih stranog državljanstva, nije uopšte nikome prijavljeno.

Govoreći o Zilotima u Srbiji pojednostavljeno, oni koji misle da se radi o grupi zanesenih otpadnika SPC gube iz vida činjenicu da mnoge patriotske organizacije iz Srbije stoje na strani Zilota, a posebno iz inostranstva, naročito u SAD. Isti slučaj je i sa grčkim Zilotima koji imaju podršku najmanje milion vernika – „starokalendaraca“ koji nisu prihvatili novo računanje vremena u Grčkoj pravoslavnoj crkvi.

[Zagorka]

[Katja]

Lijep naslov.

Katoličanstvo: spali ženu na lomači.

Islam: raznesi nedužnog prolaznika bombom.


Štaaaa? Ne sviđa nam se baš kad se naše vjere ovako izgeneraliziraju....

I mislila sam.

[Zagorka]

yebo naslov,gle teksta

[Dzagoda]

A strogo "skinhead" hahahahahahahah Tito dragi

[Krokodil Behko]

Za silovanje i opijanje ista kazna



Mnogo je toga rečeno o Amišima, i mnogo toga već i sami znate. Njihov način života ne prestaje da nas fascinira, a kako bi i mogao: zamislite samo, postoji negdje na planeti grupa ljudi koja živi kao u srednjem vijeku i odbija da se integriše u naš svijet, ma koliko on izgledao privlačan.

Postoje ipak neke manje poznate činjenice o njima. Evo nekih.

Genetski poremećaji

Generalno gledano, Amiši su veoma zdrava društvena grupa, obzirom da vode seoski život sa visokim stepenom fizičkih aktivnosti i jedu organsku hranu bez prezervativa i aditiva. Pate i od mnogo manje stresa nego ostali ljudi u savremenom svijetu.

Međutim, imaju jako plitak genski fond: njih oko 250.000 koliko ih ima pripadnici su oko 200 familija zbog čega postoji veliki broj nasljednih bolesti koje se prenose sa jedne na drugu generaciju. Pate od toliko rijetkih poremećaja da nauka za mnoge čak nema ni ime. Jedan Amiš je posebno po tome poznat, a to je glumac Verne Troyer koji je najniži čovjek na svijetu, visok samo 81 centimetar, a poznat je kao Mini-Me iz filmova o Austinu Powersu.

Amiški kompjuter

Premda odbijaju modernu tehnologiju, nisu potpuno zatucani. Iako ne voze automobile, prihvatit će vožnju od strane druge osobe, a ponekad će pozvati i taksi. Iako njihove kuće nisu povezane sa električnom mrežom, mnogi u domovima imaju generatore na gas kojima zagrijavaju vodu ili pokreću frižidere.

Imaju čak i svoj računar, napravljen specijalno za njih, “Deskmate”. On nema konekciju na internet, na njemu ne možete da igrate igrice, ili da gledate filmove. Koristi se isključivo u poslovne svrhe, i u sebi ima Word, procesor i programe za knjigovodstvo.

Ubistvo

Jedan od centralnih stubova njihovih uvjerenja je nenasilje, i oni zaista jesu generalno gledano mirna grupa, i to u toj mjeri da je u čitavoj njihovoj historiji samo jedan čovjek osuđen za ubistvo. Bio je to šizofrenik Edward Gingerich koji je 18. marta 1993. godine ubio svoju ženu, izvadio joj unutrašnje organe i poredao ih pored njenog tijela. Pošto je bio bolestan, odslužio je samo pet godina; 2011. se objesio, a pored svog tijela ostavio je poruku “molim vas, oprostite mi”.

Silovanja

Premda su ubistva nešto nečuveno u njihovoj zajednici, drugi oblici kriminala nisu. Postoje silovanja, čak i slučajevi incesta i pedofilije. Uglavnom se rješavaju unutar grupe, a Amiši su više zainteresovani za to da se čovjek pokaje zbog svojih grijeha nego da ih kazne. Npr, silovateljima se zabranjuje ulaz u crkvu na šest sedmica, ista kazna koju dobije i onaj koji se prepije.

Međutim, postoje rijetki slučajevi kada je zakon morao da se umiješa, kao u slučaju Chestera Masta koji je ekskomuniciran nakon što je tri puta silovao svoju mlađu rođaku prije nego što je konačno prijavljen i uhapšen. Čak i u ovom slučaju, postoje pripadnici zajednice koji su ga posjećivali u zatvoru i davali mu duhovno vodstvo.

Vozačke dozvole za kočije

Kočije su jedan od najpoznatijih simbola Amiša, koji, kao što smo rekli i kao što i sami znate, ne voze motorna vozila. Međutim, da bi vozili kočije morate da imate dozvolu, a ako zaspite dok vozite ili ste pijani, možete biti kažnjeni kao da vozite i automobil. Pennsylvania, američka savezna država gdje mahom žive, izdala je čak i uputstvo za voženje kočija, koja informiše o saobraćajnim pravilima.

Amiški tajkuni

Iako su vrlo religiozni, to ih ne sprječava da budu i gramzivi, u nekim slučajevima. Uostalom, nije kao da su se zavjetovali na siromaštvo. Postoje Amiši koji su veoma uspješni biznismeni. Naravno, gdje je novac tu je i korupcija. Bernie Madoff, amiški investicioni broker, potrošio je 16,8 miliona dolara svojih klijenata ulažući na rizične akcije i svo vrijeme govoreći mušterijama da je sve u redu. Uhapšen je zbog prevare, a sud nije dozvolio zajednici da sama riješi ovaj problem.

Lutke bez lica

Sva djeca na svijetu vole da se igraju lutkama kada su mala, pa ni amiška nisu u tome izuzetak. Njihove su ručno rađene, i obučene u ručno rađenu minijaturnu garderobu koja je ista kao i ona koju nose u stvarnim životima. Međutim, nemaju lica. Nije jasno tačno zašto, ali izgleda da je to povezano sa amiškim uvjerenjem da su svi ljudi jednaki u božijim očima i da samo Bog može praviti ljude. Postoje i muške i ženske verzije, koje se prepoznaju po tome kako su obučene. Amiši inače lijepo zarađuju prodajući ih turistima.

Fabrike štenadi

Psi koji se prodaju u američkim pet šopovima obično dolaze iz “fabrika” koje mahom drže Amiši. Okrug Lankaster u Pennsylvaniji je čak proglašen “američkog prijestonicom fabrika štenadi”. Amiši na pse gledaju kao i na bilo koje druge životinje, i ne prave razliku između njih i svinja.

Jezik

Iako većina njih priča i engleski, Amiši među sobom uglavnom pričaju na dijalektu njemačkog koji se naziva i pennsylvanijski nemački, ili pennsylvanijski holandski. Ima i dijelova zajednice koji pričaju švicarsko-njemački. Sve ovo je zato što su Amiši kao grupa zapravo potomci njemačkih imigranata koji su došli u 18. stoljeću u Sjevernu Ameriku. Nijemci su inače dominantna etnička grupa u SAD, što je također malo poznat podatak.

Demografska eksplozija

Početkom 20. stoljeća bilo je samo 5.000 Amiša, a danas ih ima barem 250.000. Procjenjuje se da se njihova populacija udvostručuje u svakoj generaciji. Premda ponekad primaju autsajdere u svoje redove, ovakav demografski rast mahom je proizvod načina njihovog života i potpuno je prirodan. Amiši imaju velike porodice, u prosjeku sa šestoro ili sedmoro djece. Većina njih ne napušta zajednicu i ostaje njen dio. Napuštanje zajednice ima ozbiljne posljedice, pošto Amiši obično ne komuniciraju više sa onima koji odu. Poznat je slučaj djevojke Kate Stoltz koja je danas supermodel.

Strah od gubitka kontakta sa članovima porodice mnoge tjera da ostanu do kraja. Međutim, možda ih i taj jednostavni način života čini sretnim na način na koji mi ne možemo da znamo. Možda većina njih prosto ne želi da napusti svoj raj, piše Telegraf.rs

[Zagorka]

Neko gledao one emisije s njima kad im ponude da žive ko normalni englezi?Imaju na TLC-ju(sad će reći ova ne zna prebaciti kanal,ali sve čudne stvari su tu,pa virnem,normalno).
Većina ih jedva čeka da odu,i kad odu ne znaju se normalno ponašati,obično je to opijanje ili nešto drugo pretjerano,malo ih baš uspije fino,ali uglavnom neće nazad samo kad okuse.
Tako,ja bih rekla da malo njih zivi s voljom tu,više sto se tu rodi pa nema kud.
Mada ima i onih koji se vrate ako ih zajednica prihvati(uglavnom muškarci).To su oni što ne znaju kuda će.

[Rabiosa]

Osebujni.

[Rockefeller]

Meni asocijacija na Amiše je lik iz filma Sex drive.

Ko nije toplo preporučujem. Komedija.
[ytube][/ytube]

1:50 i naprijed...

Imaju oni onaj svoj Rumspringa kad mogu raditi svašta.

[Maja]

Npr, silovateljima se zabranjuje ulaz u crkvu na šest sedmica

Pa to mu je nagrada
Da mu je do crkve tj da je neki vjernik ne bi ni počinio silovanje.

[gospođa Brams]

Neko gledao one emisije s njima kad im ponude da žive ko normalni englezi?Imaju na TLC-ju(sad će reći ova ne zna prebaciti kanal,ali sve čudne stvari su tu,pa virnem,normalno).
Većina ih jedva čeka da odu,i kad odu ne znaju se normalno ponašati,obično je to opijanje ili nešto drugo pretjerano,malo ih baš uspije fino,ali uglavnom neće nazad samo kad okuse.
Tako,ja bih rekla da malo njih zivi s voljom tu,više sto se tu rodi pa nema kud.
Mada ima i onih koji se vrate ako ih zajednica prihvati(uglavnom muškarci).To su oni što ne znaju kuda će.

Gledala sam ja, ima ih na više programa, ja sam gledala na NatGeo.
Ma previše je to rigidna sredina, svi su ti mladi sretni što se izvuku otamo.
Koliko sam ja dobila dojam dosta su oštri prema onima koji odu, često je bio slučaj da je dijete bilo nesretno jer su mu roditelji otišli iz zajednice pa sad ono trpi osuđivanje
Ma, ja se plašim bilo koje skupine ljudi koja fanatično slijedi neka pravila

[Luna.]

njih jedan dio zeli otic ali se ne usudjuje, boji se neuspjeha i osude zajednice, jer to nije samo odlazak u novo, nego to znaci i prekid sa familijom i svim ostalim... a ima sigurno i onih koji ne zele, mada mislim da ih je manje.

[Krokodil Behko]

Pripadnici Srpske istinske pravoslavne crkve (ziloti) prije par dana objavili su novi poziv za Svetolazarev omladinski kamp, gdje djeca obučena u vojničku uniformu uče da pucaju iz replika kalašnjikova, piše 'Blic'.

Iako je prošle godine posle pisanja „Blica“ veliki broj institucija osudio kamp, ništa nije urađeno da se njegov rad zabrani.

Scene gdje dječaci i djevojčice rade sklekove, spavaju u pećini i sve to obučeni u vojničku uniformu su samo neke od aktivnosti koja će djeca i ove godine upražnjavati u kampu na Južnom Kučaju.

Roditelji koji prijave svoju djecu trebalo bi da plate 50 eura za učešće.

U MUP-u kažu da su prošle godine obavljeni su razgovori i prikupljena obavještenja i od organizatora i od roditelja učesnika kampa. Ipak, nažalost dalje od toga se nije otišlo, piše Blic.

Prošle godine u julu, SIPC (ziloti) je organizovala Svetolazarov pravoslavni omladinski kamp (SPOK) na Kučajskim planinama, gdje su dječaci i djevojčice uzrasta od sedam do 17 godina živjeli u vojničkim uslovima u prirodi. Kamp je prošle godine koštao uzmeđu 30 i 50 evra.

SIPC je naziv za nekanonsku i nepriznatu pravoslavnu crkvu koja od 1995. djeluje u Srbiji. Oni su pravoslavni fundamentalisti kojima je glavna ideologija antiekumenizam protiv katolika, ali i prekid svih kontakata s drugim hrišćanima. Smatraju i da je pravoslavna crkva pala u jeres. Prvi čovjek SPIC-a je Nemanja Stanković, poznatiji kao episkop Akakije.

(Blic)

[tovar]

A jadnu djecu opet preopteretili nepotrebnim gradivom. Treba ih samo naučiti traktore vozit jer se u Oluji pokazalo da samo tako mogu preživjeti ovi s ovakvom ideologijom.

[drugrankovic]

zna se ko je fundamentalista


pravoslavni fundamentalisti???

[drugrankovic]

fundamentalista u prevodu balija, siptar

u svakom slucaju osmanlija

[greeneyes]

fundamentalista u prevodu balija, siptar

u svakom slucaju osmanlija

Lupaš ko Maksim po diviziji. De bar koristi blagodeti neta pa pročačkaj malo gugletom ne bi l' šta naučio.