Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Jesen 2003. Ja i stari krenuli autom iz Swe za Sarajevo. Cijeli put naporan, od jutarnje guste magle u Njemačkoj, zastoja zbog radova na putu, zbog nesreća, gužve na graničnom prelazu Šentilj, kasnije na hrvatskoj granici...
Elem kasno doba noći, prošli smo Zenicu i Kakanj, nađem neku radio-stanicu i kad krenu ova stvar.
I ne znam zašto, ali odvrnuo sam je do daske. Kad tad zvučnici nisu crkli, neće nikada. Nakupilo mi se bilo svega što se izdešavalo prije tog puta i nekako - kao da se sve sa mene sapralo tom pjesmom.
I onda ugledah ona svjetla Sarajeva, obuze me ona radost još od djetinjstva kad god bih ugledao Sarajevo i najednom život postade lijep.
Da sam jednom... . Ali emotivac sam, tako da je ok ..