Melody Gardot

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

A
M
A
Z
I
N
G

[Julia-Klara]

[Podrinjac]

Nemam pojma ko je dotična.

[Julia-Klara]

I ne moras vala

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

ovako se pjeva

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

If you love let me know, tell my heart which way to go...

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

[Julia-Klara]

Melody Gardot is one strong woman. In 2003, while cycling, she was struck by a car. She suffered serious head and spinal injuries. Her pelvis was broken in two places. Confined to a hospital bed for a year, lying on her back, she patiently learned again how to walk, brush her teeth, and other basic skills you take for granted. Ms. Gardot must wear dark glasses because, as a consequence of the accident, she is hyper-sensitive to light. Noise also affects her. She finds it difficult to listen to sounds above a whisper. Furthermore, the accident caused her long and short term memory problems. She has trouble sensing time. She describes her recovery this way: "It was like climbing Mount Everest every day."
Yet, she proves how adaptable we humans can be. The accident damaged the neural pathways between the brain's two cortices that control perception and higher mental functions, making it difficult for her to speak and effectively communicate her feelings; but you certainly cannot detect those handicaps as you watch and listen to this video. Managing her pain and disabilities, Ms.Gardot began writing and performing music to heal herself. Unable to tolerate sitting at a piano, she took up the guitar, which she was able to play while lying flat on her back in her hospital bed. We are grateful that she now shares her music therapy to heal us as well.



Bosanski:
Melody Gardot je jedna snažna žena. 2003. godine, dok je vozila bicikl, udario ju je automobil. Ona je zadobila ozbiljne povrede glave i kičme. Karlica joj je slomljena na dva mjesta. Godinu dana zatvorena u bolničkom krevetu, ležeći na leđima, strpljivo je ponovo naučila hodati, prati zube i druge osnovne vještine koje uzimate zdravo za gotovo. Gđa Gardot mora nositi tamne naočale jer je, kao posljedica nesreće, preosjetljiva na svjetlo. Buka takođe utiče na nju. Teško joj je slušati zvukove iznad šapata. Nadalje, nesreća joj je uzrokovala dugoročne i kratkotrajne probleme s pamćenjem. Ima problema s osjećanjem vremena. Ona ovako opisuje svoj oporavak: "Bilo je to kao da se svaki dan penjete na Mount Everest."
Ipak, ona dokazuje koliko mi ljudi možemo biti prilagodljivi. Nesreća je oštetila neuronske puteve između dva moždana korteksa koji kontroliraju percepciju i više mentalne funkcije, otežavajući joj da govori i efikasno komunicira svoja osjećanja; ali zasigurno ne možete otkriti te nedostatke dok gledate i slušate ovaj video. Upravljajući svojim bolom i invaliditetom, gospođa Gardot je počela pisati i izvoditi muziku kako bi se izliječila. Nije mogla tolerirati sjedenje za klavirom, uzela je gitaru koju je mogla svirati dok je ležala ravno na leđima u svom bolničkom krevetu. Zahvalni smo što sada dijeli svoju muzičku terapiju kako bi izliječila i nas.

[Julia-Klara]

pa boze

[Julia-Klara]

Neke pjesmice uzivo - savrseno!

[Julia-Klara]

Sve cekam kad ce opet koncert u Pragu, ali haman ne planira.
Najblize mi bio Bec prosle godine, ali nisam bila ni blizu