Prisjetimo se nama dragih pjevača i pjevačica,koji više nisu sa nama,ali koje ćemo pamtiti uvijek po njihovim pjesmama i anđeoskim glasovima...
Todor «Toše» Proeski (Prilep, 25. siječnja 1981. – Nova Gradiška, 16. listopada 2007.), makedonski pjevač pop i tradicionalne glazbe.
* 25. siječnja 1981. – rođen je u Kruševu u Makedoniji
* 1996. – započinje njegova profesionalna karijera
* 1996. – pojavljuje se u holivudskom hitu «Mirotvorac» u prvoj sceni s njegovom najdražom glumicom, Nicole Kidman
* 1999. – izdaje album prvijenac «Negdje u noći» («Nekade vo nokta»)
* 2000. – izdaje drugi album, «Sinot Božji»
* 2001. – prvi rasprodani koncert u beogradskom Sava centru
* 2001. – započinje suradnju s menadžericom Ljiljanom Petrović i izdaje treći album, «Ako me pogledaš u oči»
* 2003. – postaje UNICEF-ov veleposlanik dobre volje
* 2003. – osvaja priznanje za humanitarni rad – Statuu Majke Tereze
* 2004. – nastupa na izboru za Pjesmu Eurovizije – 14. mjesto s pjesmom «Life»
* 2004. – objavljuje album «Dan za nas»
* 2005. – objavljuje album «Pratim te»
* 2006. – pjesma «Srce nije kamen» postala najizvođenija pjesma u hrvatskom eteru
* 2006. – u Makedoniji izlazi strip «Super Toše», gdje je on prikazan kao junak koji se bori protiv piratstva
* 2007. – pobjeđuje na finalnoj večeri Hrvatskog radijskog festivala na Hvaru
* 2007. – s Antonijom Šolom snima pjesmu «Volim osmijeh tvoj» za kampanju koja djecu podučava pranju zubi
* 5. listopada 2007. – na Gradskom stadionu u Skoplju održao posljednji veliki koncert
[media]j6Sn8dV-BiI[/media]
Prisjetimo se...
-
merylin
- Aktivni forumaš
- Posts: 4572
- Joined: 30 Mar 2010, 13:22
- Been thanked: 4 times
- Status: Offline
Re: Prisjetimo se...
Dino Dvornik (Split, 20. kolovoza 1964. - Zagreb, 7. rujna 2008.) hrvatski je glazbenik, pjevač, skladatelj i tekstopisac. Drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u ožujku 2008. godine. Tri puta je dobio prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, 1996. godine za skladbu "Afrika", 1997. godine osvaja Porina za album Enfant terrible i 1998. godine dobiva Porina za album Vidi ove pisme..., za najbolji kompilacijski album[1]. Glumio je u seriji Naše malo misto, a nakon toga u još nekoliko dječjih filmova i serija. U kolovozu 1989.g. ženi se sa Danijelom Kuljiš i sa njom dobiva kćer Elu[2].
Dino Dvornik, pjevač i skladatelj, preminuo je u Zagrebu u svojoj 45. godini života (18 dana nakon što je navršio punih 44 godine).
[media]omTO-dU1bm4[/media]
Dino Dvornik, pjevač i skladatelj, preminuo je u Zagrebu u svojoj 45. godini života (18 dana nakon što je navršio punih 44 godine).
[media]omTO-dU1bm4[/media]
Give a girl the right shoes,and she can conqer the world!
Marilyn Monroe
Marilyn Monroe
-
Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120417
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6975 times
- Been thanked: 7908 times
- Status: Offline
Re: Prisjetimo se...
POČAST GLAZBENIKU
Milan Mladenović dobio plato u Beogradu
Plato ispred Doma omladine u Beogradu od danas nosi ime poznatog glazbenika i frontmena grupe Ekatarina Velika Milana Mladenovića
Službeno otvaranje platoa finalizacija je inicijative koju je pokrenula Liberalno demokratska partija Srbije i koju je, putem raznih socijalnih mreža, podržalo oko 20.000 ljudi, rekao je šef vijećničke grupe LDP-a u Skupštini Beograda Dejan Ranđić, nakon otvaranja, javlja Mondo.
Liberalno demokratska partija pokrenula je u martu inicijativu da se prostor ispred Doma omladine nazove po Milanu Mladenoviću, a Skupština Beograda je u lipnju prihvatila tu inicijativu, podržanu sa 10.000 potpisa građana.
Milan Mladenović rođen je 21. rujna 1958. u Zagrebu, a kako mu je otac bio vojno lice; šest godina kasnije se sele u Sarajevo, a 1970. obitelj prelazi u Beograd.
U veljači 1982. godine, Milan formira grupu Katarina Velika, koja je tijeku svog postojanja izdala devet albuma, s pjesmama koje su obilježile to vrijeme – 'Par godina za nas', 'Oči boje meda','Ljubav', 'Krug', 'Dum-dum', 'Neko nas posmatra'...
Milan Mladenović umro je od raka 5. studenoga 1994. u Beogradu, a njegovom smrću, prestala je postojati grupa EKV.
Životna priča - Milan Mladenović: Sećanje na princa rokenrola
Iako je živeo samo trideset šest godina, legendarni muzičar Milan Mladenović ostavio je neizbrisiv trag u rok muzici, a mada se polemisalo da je imao sidu i bio narkoman, uzrok smrti ovog srcelomca ženskih srca bio je rak pankreasa
Iako je prošlo petnaest godina od smrti Milana Mladenovića, jednog od najznačajnijih umetnika bivše Jugoslavije, legenda o njemu živi sa istim žarom. Šarmer koga većina žena i dalje smatra za prototip savršenog muškarca svojim nesebičnim radom ostavio je dubok trag u muzici koju rado slušaju pripadnici svih generacija.
Dečak iz vode umro je pre petnaest godina, 5. novembra, nakon tri meseca borbe sa rakom pankreasa u jednoj novobeogradskoj višespratnici sa verom u bolju budućnost i sutra vredno življenja za one koji ostaju. Do samog kraja sačuvao je vedar duh iako je većina njegovih stihova obojena gorkim i oporim tonom. Na neki čudan vizionarski način predvideo sva dešavanja koja će uslediti na tlu bivše SFRJ. Surova vremena, posle titoromantizma zbrisala su sa lica Zemlje generacije koje su želele i trudile se da izvan okvira komunizma obezbede slobodu izražavanja onima koji dolaze. Najapsurdnija činjenica jeste i da je osamdeset odsto članova, bližih saradnika i prijatelja najupečatljivijeg jugoslovenskog benda Ekatarina Velika mrtvo. Basista Bojan Pečer umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998, a klavijaturistkinja Margita Stefanović 18. septembra 2002. godine u Beogradu, a uzrok njene smrti nikada nije zvanično potvrđen, mada se veruje da je umrla od posledica intravenoznog korišćenja droge. Ostali članovi benda preminuli su od side, Ivan Vidović 1992. i Dušan Dejanović 2000. godine što čini tragediju ovog benda još većom. Uprkos svemu legenda i o njima i dalje živi istom snagom kao i osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka.
- Ja tebi čitam poslednje slovo, ja tebi, a ko meni? Sada si otišao da bi se negde rodio. Zvuk, snaga i energija! Ti me čuješ sad. Rastanak je i ponovni sastanak, puno ljubavi je otišlo sa tobom to što se sada ne vidimo, ne znači da nismo zajedno. Ovde je mnogo ljudi da te isprati, tvoji ljudi... Dečak iz vode u purpurnim dubinama stvarne muzike, neka bude lepo, neka bude istinito, neka se čuje... Samo jedan put vodi do pravde, kao što su i sve reči bile na tvojoj strani, i vetar, i zemlja, i dah. Neka ovo bude dosta, neka ovo bude sa merom, vidimo se... - reči su kojima je muzičar i dugogodišnji Milanov prijatelj Zoran Kostić Cane ispratio velikana jugoslovenskog rokenrola na večni počinak, a osim njega sahrani na Novom groblju pored porodice i najbližih prijatelja, prisustvovali su i brojni obožavaoci EKV-a. Ispred grada Beograda od vrsnog muzičara oprostio se potpredsednik Milenko Kašanin, novinar Petar Popović i svi oni koji su znali da Milanov odlazak najavljuje dolazak šunda i iskrivljenih vrednosti.
Milan Mladenović rođen je 21. septembra 1958. u Zagrebu gde je i živeo do polaska u osnovnu školu. Njegov otac Spasoje, rodom iz Kruševca, bio je oficir Jugoslovenske narodne armije, a majka Danica domaćica iz Makarske. Od prvog dana pa sve do smrti, punih trideset šest godina borio se za muziku i živeo po pravilima koja mu je ona nametala.
- Počeo sam da sviram u četvrtom razredu osnovne škole kada mi je otac kupio akustičnu gitaru na kojoj je pisalo Tango, potom sam išao u muzičku školu i naučio neke akorde. Bilo je to u Sarajevu gde smo se doselili kada sam imao šest godina i na čudan način mislim da je ono mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me naravno mlatili, i dolazio sam kući krvav, plačući, što je trajalo do 1970. kada smo se preselili u Beograd. U Sarajevu sam imao najboljeg prijatelja Amera sa kojim sam idući ulicom stalno pevao Bitlse. Tada sam želeo da kada porastem postanem jedan od njih. U tom periodu mnogo sam čitao, što mi je ostalo kao potreba i kasnije. Stalno sam menjao ukuse, čas bi mi se nešto svidelo, a čas ne bi. Sećam se da sam mahnito čitao Aleksandra Dimu i to ispod klupe za vreme časa zbog čega sam i oćoravio pa sam kasnije morao da nosim tegle na očima i nisam video belu mačku u mraku - pričao je Milan u emisiji Tri želje za zlatnu ribicu Ireni Mišović o tome kako mu je rokenrol bio način života, a muzika vazduh koji je udisao i koji ga je pokretao. Ipak, njegovi prvi ozbiljni koraci u muzici dogodili su se krajem sedamdesetih u bendu Limunovo drvo koji je nastupao po gitarijadama, u Domu omladine i SKC-u.
Iako u početku nije imao podršku roditelja za izbor muzike kao životnog puta, ipak su ga podržali već nakon prvog hvalospeva u novinama koji je veoma brzo usledio.
- Kad sam definitivno odlučio da se bavim rokenrolom to se mojim roditeljima uopšte nije dopadalo, ali sam se na kraju izborio da se naviknu na to, a onda bi im bilo drago kada pročitaju moje ime u novinama. Počeli su aktivno da me pomažu i podržavaju. Na neki način kao i svi drugi ljudi, i ja sam savršena mešavina svojih roditelja. Čini mi se da sam žestok na majku i blag na oca, a kada je reč o fizičkom izgledu, jedino sa sigurnošću znam da sam nos nasledio od tate - otkrio je svojevremeno magazinu Ćao, a upravo je njegov otac bio glavni krivac za Milanov izbor profesije pošto mu je kupio prvu gitaru i upisao ga u muzičku školu.
Za razliku od poslednje decenije u kojoj je živeo, početak osamdesetih ostao mu je u predivnom sećanju jer je mogao bez ikakvih stega da uživa u beskrajnoj ljubavi koja je u tom periodu vladala među ljudima.
- Osamdeset prva, druga i možda treća bile su veoma interesantne godine jer je tada bila manija žurki po Beogradu i postojao je određeni krug ljudi koji je se ludo zezao. Nešto u vazduhu je visilo, neka dobra atmosfera, svi su bili zajedno i svi su imali simpatije za svoje bližnje. Iz te euforije isplivale su tri beogradske grupe: Idoli, Električni orgazam i Šarlo Akrobata koju smo osnovali Dragomir - Gagi Mihajlović, Dušan Kojić Koja, Vd i ja. Snimili smo za Yugoton ploču Paket aranžman, čime smo prestali da budemo demo-bend, već smo postali veoma poznati, prava senzacija. Svuda se pisalo o nama, pošto je svima izgledalo da smo iz istog fazona i da pripadamo istom pokretu. Koja je bio vrlo ozbiljan, Vd je u sve unosio dosta humora i ironije, a ja sam hteo da sve to zvuči kompaktno i melodično. Njih dvojica svirali su veoma slobodno, a ja sam to kočio jer nisam ni mogao pored pevanja da to postignem i sa gitarom - zabeleženo je u monografiji Milana Mladenovića Dečak iz vode autora Flavia Rigonata.
Sa Gagijem, koga je upoznao još u Jedanaestoj beogradskoj gimnaziji, a potom sa njim studirao na filološkom fakultetu, osnovao je bend Katarina II. Tada im se prvi put pridružila Magi koja je Milana osvojila svojom muzikalnošću i sluhom. Ipak, dve godine kasnije zbog čestih sukobljavanja bend se raspao. Gagi je polagao pravo na ime benda, a Milan i Magi, Bojan Pečer i Firči odlučili su da osnuju novi bend sa sličnim nazivom - Ekatarina velika. Grupa je snimila sedam ploča, a kroz njenu postavu prošlo je mnogo ljubitelja rokenrola, međutim najčešće promene dešavale su se za bubnjevima za kojima su bili Ivan Vdović Vd, Ivan Fece Firči, Ivan Ranković, Srđan - Žika Todorović, Marko Milivojević i drugi. Veoma važan i prepoznatljiv pečat ostavili su Margita Stefanović Magi za klavijaturama i Bojan Pečer koji je bio jedan od najtalentovanijih basista svog vremena.
Slava koju je stekao i brojni obožavaoci koji su ga pratili kao frontmena EKV-a nisu mu pričinjavala zadovoljstvo. Milan je želeo da ljudi vole njegovu muziku, a ne njega. Međutim, najupornije su bile devojke koje su ga pratile, ljubile, za njim vrištale. Ipak, iako se o njegovom privatnom i intimnom životu veoma malo zna, poslednje godine proveo je sa Majom Maričić koja je bila njegova najveća životna ljubav, a upravo toj devojci posvećena je i pesma Oči boje meda. U tom periodu, negde početkom devedesetih njegovo srce po svaku cenu želela je da osvoji i novinarka Luna Lu, a to joj je nakratko pošlo za rukom u periodu kada su Maja i Milan raskinuli. Koliko o njegovim ljubavima, polemisalo se i o tome da li je koristio opijate. Njemu bliski ljudi tvrde da je bio izuzetno odgovoran, strog, posvećen čitanju i nikada narkoman, dok drugi zastupaju mišljenje da je umro od AIDS-a koji je dobio kao posledicu dugogodišnjeg konzumiranja narkotika.
- Nije baš prijatno kada ljudi žele sa vama da pričaju i onda kada niste raspoloženi za to. Više ne mogu nigde da odem, ne mogu da radim ono što želim. Ljudi me sve češće maltretiraju. Ne mogu da se pomirim s tim preuveličavanjem na svim poljima, izgubljenim vremenom koje provedem u razgovoru sa onima koji me zovu bez ikakvog razloga i hoće da čuju samo tračeve. To ume da bude vrlo neprijatno - izjavio je za list Ćao.
Početkom 1994. Mladenović je boravio u Brazilu gde je sa Milanom Subotićem Subom, nekadašnjim frontmenom grupe Rex Ilusivi, snimio poslednju album Dah anđela.
- To je neka vrsta psihodeličnog samba-roka s balkanskim uticajem. Brazil je ogromna i predivna zemlja koja iz naše perspektive izgleda kao druga planeta. Zaljubio sam se u te ljude koji tako skladno žive jedni sa drugima i sa prirodom. Crnci, Indijanci, Japanci, Nemci, Italijani, svi žive zajedno, pošteno i ne dele se. Među njima nema rasizma. To je siromašna zemlja, ali ljudi zbog toga nisu nesrećni. Mislim da bismo od njih i mi mogli mnogo da naučimo kako da budemo tolerantniji i opušteniji - izjavio je Milan za TV poster, a oni koji su ga poznavali tvrde da nikada nije preboleo bratoubilački rat na prostorima bivše Jugoslavije i da je upravo to bio konačan potpis na njegovoj umrlici. Mnoge patriote mu i danas zameraju odbijanje nastupa u Banjaluci početkom devedesetih, što je bio njegov otpor svemu onome što se dešavalo u republici gde je jedinstvo i razumevanje trebalo da služi za primer.
- Izvesno je da kroz život idem stihijski, pa gde se zaustavim. Jedno je sigurno - nikad ne znam gde ću krenuti. Ja ne mogu da pevam o vanzemaljskoj ljubavi, ako me guše i razdiru ovozemaljski jadi. Stojimo na rubu iznad neke razjapljene provalije koja s nestrpljenjem čeka da nas proguta, a iznad nas, razbuktala se vulkanska lava koja počinje da curi, rasteže se po nama. Čini mi se da smo stisnuti, ne možemo ni korak nazad, ali ni napred... Borite se za svoju ličnu slobodu, ne dozvolite da vas neki lažni srebrnjaci i krivo opravdane norme uguše, borite se za život - zabeležene su Milanove reči u monografiji.
Suviše revoltiran razvojem događaja Milan je zajedno sa nekoliko rok muzičara 1992. pokrenuo projekat antiratnog karaktera Rimtutituki. Himna Slušaj vamo objavljena za Radio B92 bila je prst u oko odgovornima za nastali haos. Najuticajniji muzičari tog vremena kreću da sviraju u otvorenom kamionu ulicama Beograda promovišući mir, ali njihovi pokušaji nisu imali odjeka među razjarenom masom spremnom na ubijanje. Pokušaj organizovanja koncerta pod nazivom S.O.S mir iliti ne računajte na nas, nikada nije realizovan, a očaj i nemoć bili su jedine emocije koje su im preostale. Sličan naboj oseća se i na poslednja dva albuma Ekatarine Velike, Neko nas posmatra i Dum Dum.
U avgustu 1994. nakon nastupa grupe na Festivalu u Budvi, Milan biva prebačen u bolnicu gde je ustanovljeno da ima rak pankreasa, a posle tri meseca teške borbe sa bolešću preminuo je izuzetno iscrpljen i sa svega trideset i pet kilograma.
- Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol, i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine - reči su kojima je završena njegova monografija.
[media]oDNxM2ZW3oM[/media]
[media]iuSthfwzjPs[/media]
Milan Mladenović dobio plato u Beogradu
Plato ispred Doma omladine u Beogradu od danas nosi ime poznatog glazbenika i frontmena grupe Ekatarina Velika Milana Mladenovića
Službeno otvaranje platoa finalizacija je inicijative koju je pokrenula Liberalno demokratska partija Srbije i koju je, putem raznih socijalnih mreža, podržalo oko 20.000 ljudi, rekao je šef vijećničke grupe LDP-a u Skupštini Beograda Dejan Ranđić, nakon otvaranja, javlja Mondo.
Liberalno demokratska partija pokrenula je u martu inicijativu da se prostor ispred Doma omladine nazove po Milanu Mladenoviću, a Skupština Beograda je u lipnju prihvatila tu inicijativu, podržanu sa 10.000 potpisa građana.
Milan Mladenović rođen je 21. rujna 1958. u Zagrebu, a kako mu je otac bio vojno lice; šest godina kasnije se sele u Sarajevo, a 1970. obitelj prelazi u Beograd.
U veljači 1982. godine, Milan formira grupu Katarina Velika, koja je tijeku svog postojanja izdala devet albuma, s pjesmama koje su obilježile to vrijeme – 'Par godina za nas', 'Oči boje meda','Ljubav', 'Krug', 'Dum-dum', 'Neko nas posmatra'...
Milan Mladenović umro je od raka 5. studenoga 1994. u Beogradu, a njegovom smrću, prestala je postojati grupa EKV.
Životna priča - Milan Mladenović: Sećanje na princa rokenrola
Iako je živeo samo trideset šest godina, legendarni muzičar Milan Mladenović ostavio je neizbrisiv trag u rok muzici, a mada se polemisalo da je imao sidu i bio narkoman, uzrok smrti ovog srcelomca ženskih srca bio je rak pankreasa
Iako je prošlo petnaest godina od smrti Milana Mladenovića, jednog od najznačajnijih umetnika bivše Jugoslavije, legenda o njemu živi sa istim žarom. Šarmer koga većina žena i dalje smatra za prototip savršenog muškarca svojim nesebičnim radom ostavio je dubok trag u muzici koju rado slušaju pripadnici svih generacija.
Dečak iz vode umro je pre petnaest godina, 5. novembra, nakon tri meseca borbe sa rakom pankreasa u jednoj novobeogradskoj višespratnici sa verom u bolju budućnost i sutra vredno življenja za one koji ostaju. Do samog kraja sačuvao je vedar duh iako je većina njegovih stihova obojena gorkim i oporim tonom. Na neki čudan vizionarski način predvideo sva dešavanja koja će uslediti na tlu bivše SFRJ. Surova vremena, posle titoromantizma zbrisala su sa lica Zemlje generacije koje su želele i trudile se da izvan okvira komunizma obezbede slobodu izražavanja onima koji dolaze. Najapsurdnija činjenica jeste i da je osamdeset odsto članova, bližih saradnika i prijatelja najupečatljivijeg jugoslovenskog benda Ekatarina Velika mrtvo. Basista Bojan Pečer umro je u Londonu od srčanog udara 13. oktobra 1998, a klavijaturistkinja Margita Stefanović 18. septembra 2002. godine u Beogradu, a uzrok njene smrti nikada nije zvanično potvrđen, mada se veruje da je umrla od posledica intravenoznog korišćenja droge. Ostali članovi benda preminuli su od side, Ivan Vidović 1992. i Dušan Dejanović 2000. godine što čini tragediju ovog benda još većom. Uprkos svemu legenda i o njima i dalje živi istom snagom kao i osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka.
- Ja tebi čitam poslednje slovo, ja tebi, a ko meni? Sada si otišao da bi se negde rodio. Zvuk, snaga i energija! Ti me čuješ sad. Rastanak je i ponovni sastanak, puno ljubavi je otišlo sa tobom to što se sada ne vidimo, ne znači da nismo zajedno. Ovde je mnogo ljudi da te isprati, tvoji ljudi... Dečak iz vode u purpurnim dubinama stvarne muzike, neka bude lepo, neka bude istinito, neka se čuje... Samo jedan put vodi do pravde, kao što su i sve reči bile na tvojoj strani, i vetar, i zemlja, i dah. Neka ovo bude dosta, neka ovo bude sa merom, vidimo se... - reči su kojima je muzičar i dugogodišnji Milanov prijatelj Zoran Kostić Cane ispratio velikana jugoslovenskog rokenrola na večni počinak, a osim njega sahrani na Novom groblju pored porodice i najbližih prijatelja, prisustvovali su i brojni obožavaoci EKV-a. Ispred grada Beograda od vrsnog muzičara oprostio se potpredsednik Milenko Kašanin, novinar Petar Popović i svi oni koji su znali da Milanov odlazak najavljuje dolazak šunda i iskrivljenih vrednosti.
Milan Mladenović rođen je 21. septembra 1958. u Zagrebu gde je i živeo do polaska u osnovnu školu. Njegov otac Spasoje, rodom iz Kruševca, bio je oficir Jugoslovenske narodne armije, a majka Danica domaćica iz Makarske. Od prvog dana pa sve do smrti, punih trideset šest godina borio se za muziku i živeo po pravilima koja mu je ona nametala.
- Počeo sam da sviram u četvrtom razredu osnovne škole kada mi je otac kupio akustičnu gitaru na kojoj je pisalo Tango, potom sam išao u muzičku školu i naučio neke akorde. Bilo je to u Sarajevu gde smo se doselili kada sam imao šest godina i na čudan način mislim da je ono mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me naravno mlatili, i dolazio sam kući krvav, plačući, što je trajalo do 1970. kada smo se preselili u Beograd. U Sarajevu sam imao najboljeg prijatelja Amera sa kojim sam idući ulicom stalno pevao Bitlse. Tada sam želeo da kada porastem postanem jedan od njih. U tom periodu mnogo sam čitao, što mi je ostalo kao potreba i kasnije. Stalno sam menjao ukuse, čas bi mi se nešto svidelo, a čas ne bi. Sećam se da sam mahnito čitao Aleksandra Dimu i to ispod klupe za vreme časa zbog čega sam i oćoravio pa sam kasnije morao da nosim tegle na očima i nisam video belu mačku u mraku - pričao je Milan u emisiji Tri želje za zlatnu ribicu Ireni Mišović o tome kako mu je rokenrol bio način života, a muzika vazduh koji je udisao i koji ga je pokretao. Ipak, njegovi prvi ozbiljni koraci u muzici dogodili su se krajem sedamdesetih u bendu Limunovo drvo koji je nastupao po gitarijadama, u Domu omladine i SKC-u.
Iako u početku nije imao podršku roditelja za izbor muzike kao životnog puta, ipak su ga podržali već nakon prvog hvalospeva u novinama koji je veoma brzo usledio.
- Kad sam definitivno odlučio da se bavim rokenrolom to se mojim roditeljima uopšte nije dopadalo, ali sam se na kraju izborio da se naviknu na to, a onda bi im bilo drago kada pročitaju moje ime u novinama. Počeli su aktivno da me pomažu i podržavaju. Na neki način kao i svi drugi ljudi, i ja sam savršena mešavina svojih roditelja. Čini mi se da sam žestok na majku i blag na oca, a kada je reč o fizičkom izgledu, jedino sa sigurnošću znam da sam nos nasledio od tate - otkrio je svojevremeno magazinu Ćao, a upravo je njegov otac bio glavni krivac za Milanov izbor profesije pošto mu je kupio prvu gitaru i upisao ga u muzičku školu.
Za razliku od poslednje decenije u kojoj je živeo, početak osamdesetih ostao mu je u predivnom sećanju jer je mogao bez ikakvih stega da uživa u beskrajnoj ljubavi koja je u tom periodu vladala među ljudima.
- Osamdeset prva, druga i možda treća bile su veoma interesantne godine jer je tada bila manija žurki po Beogradu i postojao je određeni krug ljudi koji je se ludo zezao. Nešto u vazduhu je visilo, neka dobra atmosfera, svi su bili zajedno i svi su imali simpatije za svoje bližnje. Iz te euforije isplivale su tri beogradske grupe: Idoli, Električni orgazam i Šarlo Akrobata koju smo osnovali Dragomir - Gagi Mihajlović, Dušan Kojić Koja, Vd i ja. Snimili smo za Yugoton ploču Paket aranžman, čime smo prestali da budemo demo-bend, već smo postali veoma poznati, prava senzacija. Svuda se pisalo o nama, pošto je svima izgledalo da smo iz istog fazona i da pripadamo istom pokretu. Koja je bio vrlo ozbiljan, Vd je u sve unosio dosta humora i ironije, a ja sam hteo da sve to zvuči kompaktno i melodično. Njih dvojica svirali su veoma slobodno, a ja sam to kočio jer nisam ni mogao pored pevanja da to postignem i sa gitarom - zabeleženo je u monografiji Milana Mladenovića Dečak iz vode autora Flavia Rigonata.
Sa Gagijem, koga je upoznao još u Jedanaestoj beogradskoj gimnaziji, a potom sa njim studirao na filološkom fakultetu, osnovao je bend Katarina II. Tada im se prvi put pridružila Magi koja je Milana osvojila svojom muzikalnošću i sluhom. Ipak, dve godine kasnije zbog čestih sukobljavanja bend se raspao. Gagi je polagao pravo na ime benda, a Milan i Magi, Bojan Pečer i Firči odlučili su da osnuju novi bend sa sličnim nazivom - Ekatarina velika. Grupa je snimila sedam ploča, a kroz njenu postavu prošlo je mnogo ljubitelja rokenrola, međutim najčešće promene dešavale su se za bubnjevima za kojima su bili Ivan Vdović Vd, Ivan Fece Firči, Ivan Ranković, Srđan - Žika Todorović, Marko Milivojević i drugi. Veoma važan i prepoznatljiv pečat ostavili su Margita Stefanović Magi za klavijaturama i Bojan Pečer koji je bio jedan od najtalentovanijih basista svog vremena.
Slava koju je stekao i brojni obožavaoci koji su ga pratili kao frontmena EKV-a nisu mu pričinjavala zadovoljstvo. Milan je želeo da ljudi vole njegovu muziku, a ne njega. Međutim, najupornije su bile devojke koje su ga pratile, ljubile, za njim vrištale. Ipak, iako se o njegovom privatnom i intimnom životu veoma malo zna, poslednje godine proveo je sa Majom Maričić koja je bila njegova najveća životna ljubav, a upravo toj devojci posvećena je i pesma Oči boje meda. U tom periodu, negde početkom devedesetih njegovo srce po svaku cenu želela je da osvoji i novinarka Luna Lu, a to joj je nakratko pošlo za rukom u periodu kada su Maja i Milan raskinuli. Koliko o njegovim ljubavima, polemisalo se i o tome da li je koristio opijate. Njemu bliski ljudi tvrde da je bio izuzetno odgovoran, strog, posvećen čitanju i nikada narkoman, dok drugi zastupaju mišljenje da je umro od AIDS-a koji je dobio kao posledicu dugogodišnjeg konzumiranja narkotika.
- Nije baš prijatno kada ljudi žele sa vama da pričaju i onda kada niste raspoloženi za to. Više ne mogu nigde da odem, ne mogu da radim ono što želim. Ljudi me sve češće maltretiraju. Ne mogu da se pomirim s tim preuveličavanjem na svim poljima, izgubljenim vremenom koje provedem u razgovoru sa onima koji me zovu bez ikakvog razloga i hoće da čuju samo tračeve. To ume da bude vrlo neprijatno - izjavio je za list Ćao.
Početkom 1994. Mladenović je boravio u Brazilu gde je sa Milanom Subotićem Subom, nekadašnjim frontmenom grupe Rex Ilusivi, snimio poslednju album Dah anđela.
- To je neka vrsta psihodeličnog samba-roka s balkanskim uticajem. Brazil je ogromna i predivna zemlja koja iz naše perspektive izgleda kao druga planeta. Zaljubio sam se u te ljude koji tako skladno žive jedni sa drugima i sa prirodom. Crnci, Indijanci, Japanci, Nemci, Italijani, svi žive zajedno, pošteno i ne dele se. Među njima nema rasizma. To je siromašna zemlja, ali ljudi zbog toga nisu nesrećni. Mislim da bismo od njih i mi mogli mnogo da naučimo kako da budemo tolerantniji i opušteniji - izjavio je Milan za TV poster, a oni koji su ga poznavali tvrde da nikada nije preboleo bratoubilački rat na prostorima bivše Jugoslavije i da je upravo to bio konačan potpis na njegovoj umrlici. Mnoge patriote mu i danas zameraju odbijanje nastupa u Banjaluci početkom devedesetih, što je bio njegov otpor svemu onome što se dešavalo u republici gde je jedinstvo i razumevanje trebalo da služi za primer.
- Izvesno je da kroz život idem stihijski, pa gde se zaustavim. Jedno je sigurno - nikad ne znam gde ću krenuti. Ja ne mogu da pevam o vanzemaljskoj ljubavi, ako me guše i razdiru ovozemaljski jadi. Stojimo na rubu iznad neke razjapljene provalije koja s nestrpljenjem čeka da nas proguta, a iznad nas, razbuktala se vulkanska lava koja počinje da curi, rasteže se po nama. Čini mi se da smo stisnuti, ne možemo ni korak nazad, ali ni napred... Borite se za svoju ličnu slobodu, ne dozvolite da vas neki lažni srebrnjaci i krivo opravdane norme uguše, borite se za život - zabeležene su Milanove reči u monografiji.
Suviše revoltiran razvojem događaja Milan je zajedno sa nekoliko rok muzičara 1992. pokrenuo projekat antiratnog karaktera Rimtutituki. Himna Slušaj vamo objavljena za Radio B92 bila je prst u oko odgovornima za nastali haos. Najuticajniji muzičari tog vremena kreću da sviraju u otvorenom kamionu ulicama Beograda promovišući mir, ali njihovi pokušaji nisu imali odjeka među razjarenom masom spremnom na ubijanje. Pokušaj organizovanja koncerta pod nazivom S.O.S mir iliti ne računajte na nas, nikada nije realizovan, a očaj i nemoć bili su jedine emocije koje su im preostale. Sličan naboj oseća se i na poslednja dva albuma Ekatarine Velike, Neko nas posmatra i Dum Dum.
U avgustu 1994. nakon nastupa grupe na Festivalu u Budvi, Milan biva prebačen u bolnicu gde je ustanovljeno da ima rak pankreasa, a posle tri meseca teške borbe sa bolešću preminuo je izuzetno iscrpljen i sa svega trideset i pet kilograma.
- Za kraj bih rekao samo da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio na tako neozbiljnu stvar kao što je rokenrol, i mislim da poštenije i iskrenije nisam mogao da potrošim sve te godine - reči su kojima je završena njegova monografija.
[media]oDNxM2ZW3oM[/media]
[media]iuSthfwzjPs[/media]
-
Krokodil Behko
- Globalni moderator
- Posts: 120417
- Joined: 21 Apr 2010, 22:40
- Location: nesto u čevljanovićima
- Has thanked: 6975 times
- Been thanked: 7908 times
- Status: Offline
Re: Prisjetimo se...
Milan Mladenović rodjen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu - umro 5. novembra 1994. godine u Beogradu
Milan Mladenović je bio jedan od najpopularnijih jugoslovenskih rock muzičara.
Biografija
Milan Mladenović je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu, Hrvatska. Otac mu je bio vojno lice. U šestoj godini se sa porodicom seli u Sarajevo, gdje živi i školuje se narednih nekoliko godina. Porodica Mladenović se 1970. godine seli u Beograd.
Najpoznatiji je kao pjevač i gitarista beogradske rock grupe Ekatarina Velika (EKV). Rođen u Zagrebu, živio u Sarajevu i Beogradu, Milan Mladenović predstavlja prototip pravog jugoslovenskog muzičara, a tako je živio i ponašao se. Raspad zemlje mu je izuzetno teško pao.
Karijera
Limunovo drvo
Zajedno sa školskim drugom iz 11. beogradske gimnazije, Dragomirom Mihailovićem Gagijem, Milan osniva svoj prvi bend "Limunovo drvo". Sviraju na gitarijadama u Žarkovu i Železniku, u Bloku 45, u beogradskom Domu omladine, a održali su i dva samostalna koncerta u SKC-u.
Poznatije numere Limunovog drveta bile su: „Da li se sećate?”, „Sedmi krug”, „Oko moje glave”, „Limunovljevo drvo”, „Ne veruj” i „Gubitaš”.
Šarlo Akrobata
Nakon prvog iskustva, Milan i društvo postaju aktivno uključeni u novi muzički pravac - novi talas. Zajedno sa Gagijem, Dušanom Kojićem - Kojom i Ivanom Vdovićem - Vdom, Milan Milan 1980. godine osniva svoj prvi značajniji sastav - Šarlo Akrobata.
Prvi nastup su imali aprila 1980. godine u SKC-u, kao predgrupa tada izuzetno popularnim jugoslavanskim punkerima - Pankrti iz Slovenije. Nekoliko pjesama grupe Šarlo Akrobata: "Niko kao ja", "Ona se budi", "Oko moje glave", "Mali čovek", vrlo brzo izlaze na kultnoj kompilaciji "Paket aranžman", a 1981. godine izdaju prvi ali i jedini album benda - "Bistriji ili tuplji čovek biva kad". Ovaj album se smatra najvažnijim albumom jugoslovenskog novog talasa. Šarlo Akrobata se ubrzo nakon toga raspada zbog umjetničkih nesuglasica između Milana i Koje.
Katarina II
Krajem 1981. godine, Milan sa Gagijem formira novi bend Katarina II. Tokom 1982. priključuju im se Margita Stefanović Magi na klaviru, a 1983. godine i basista Bojan Pečar te bubnjar Šarla Akrobate - Ivan Vdović Vd. Grupa izdaje album „Katarina II“ 1984. godine, a na njemu se nalaze čuvene pjesme "Aut", "Jesen", "Radostan dan", "Treba da se čisti", "Ja znam"... Većinu tekstova na debi ploči potpisuje Milan Mladenović.
Ekatarina Velika (EKV)
Kada Gagi dolazi u sukob sa zakonom i po povratku iz zatvora saznaje da više nije član grupe, uskraćuje grupi pravo da se i dalje zove "Katarina II". Nastaje "Ekatarina Velika" i dobija novog bubnjara Ivana Fecea Firčija.
Svoj prvi album pod novim imenom izdaju 1985. godine i nailaze na povoljne kritike. Godine 1986. godine albumom "S vetrom uz lice" iskaču u sami vrh jugoslovenske rock scene gdje, izdajući još nekoliko uspješna albuma suvereno ostaju sve do Milanove smrti.
Saradnja
Osim EKV-a, talenat koji vrišti iz Milana Mladenovića, omogućava mu i produciranje albuma grupa "Gustaf i njegovi dobri duhovi" i "Fit".
Filmovi i teatar
Milan Mladenović se zajedno sa ostalim članovima Ekatarine 1985. godine pojavljuje u filmu Gorana Markovića "Tajvanska kanasta", a godinu kasnije i u filmu Darka Bajića "Crna Marija" gdje čak igra glavnu ulogu i za koju radi pjesmu "Bus Station".
Krajem osamdesetih godina 20. vijeka Milan piše muziku za jednu pozorišnu predstavu na kojoj još rade i Vlatko Stefanovski, Đorđe Erić, Zoran Petrović i drugi.
Rimtutituki
Tokom rata na teritoriji bivše Jugoslavije, 1992. godine zajedno sa članovima grupa Partibrejkers i Električni orgazam, Milan kreira aktivistički projekat "Rimtutituki". Muzička aktivnost je koncentrisana na antiratnu propagandu. Njihov najpoznatiji singl "Slušaj 'vamo!" s ključnim refrenom "Mir, brate, mir" je promovisan koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda.
U vrijeme opsade Dubrovnika, Milan pozviva publiku da minutom šutnje odaju počast žrtvama bombardovanja u Dubrovniku. Kada je projekat "Rimtutituki" trebao gostovati u Banja Luci tokom rata u Bosni i Hercegovini, Milan je iz protesta otkazao nastup zato što je tada srušena najstarija i najpoznatija banjalučka džamija Ferhadija iz 1579. godine.
Angel's Breath
U ljeto 1994. godine Milan putuje u Brazil gdje sa dugogodišnjim prijateljem Mitrom Subotićem - Subom i nekoliko brazilskih muzičara snima album "Angel’s Breath" (Dah anđela). To je bila "neka vrsta psihodeličnog samba-roka s balkanskim uticajem". Nakon toga Milan odlazi u Pariz gdje radi spot za pjesmu "Crv".
Smrt
U augustu 1994. godine, nakon nastupa Ekatarine Velike na festivalu u Budvi, Milan je prebačen u bolnicu. Prije nego je album "Angel’s Breath" objavljen, Milan Mladenović umire od raka pankreasa, 5. novembra 1994. godine u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, na parceli 114, grob 523B.
Priznanje
Dvije ulice u gradovima bivših jugoslovenskih republika nose ime Milana Mladenovića. Najprije jedna ulica u Zemun Polju 2004. godine, a od decembra 2007. godine i u Zabjelu, predgrađu Podgorice, dobija ime "Ulica Milana Mladenovića".
Diskografija
Šarlo akrobata
* Paket aranžman [Razni izvođači] (Jugoton, 1981.)
* Bistriji ili tuplji čovek biva kad... (Jugoton, 1981.)
Katarina II
* Katarina II 1984.
Ekatarina Velika
* Ekatarina Velika 1985.
* S' vetrom uz lice 1986.
* Ljubav 1987.
* Samo par godina za nas 1989.
* Dum dum 1991.
* Neko nas posmatra 1993.
Rimtutituki
* „Slušaj 'vamo“ (Radio B92, 1992.)
Angel's Breath
* Angel's Breath / Imago Records, (1994)
antiratni projekat 1992 "manje pucaj vise tucaj.."
[media]mo5Yj_oBoUo[/media]
Milan Mladenović je bio jedan od najpopularnijih jugoslovenskih rock muzičara.
Biografija
Milan Mladenović je rođen 21. septembra 1958. godine u Zagrebu, Hrvatska. Otac mu je bio vojno lice. U šestoj godini se sa porodicom seli u Sarajevo, gdje živi i školuje se narednih nekoliko godina. Porodica Mladenović se 1970. godine seli u Beograd.
Najpoznatiji je kao pjevač i gitarista beogradske rock grupe Ekatarina Velika (EKV). Rođen u Zagrebu, živio u Sarajevu i Beogradu, Milan Mladenović predstavlja prototip pravog jugoslovenskog muzičara, a tako je živio i ponašao se. Raspad zemlje mu je izuzetno teško pao.
Karijera
Limunovo drvo
Zajedno sa školskim drugom iz 11. beogradske gimnazije, Dragomirom Mihailovićem Gagijem, Milan osniva svoj prvi bend "Limunovo drvo". Sviraju na gitarijadama u Žarkovu i Železniku, u Bloku 45, u beogradskom Domu omladine, a održali su i dva samostalna koncerta u SKC-u.
Poznatije numere Limunovog drveta bile su: „Da li se sećate?”, „Sedmi krug”, „Oko moje glave”, „Limunovljevo drvo”, „Ne veruj” i „Gubitaš”.
Šarlo Akrobata
Nakon prvog iskustva, Milan i društvo postaju aktivno uključeni u novi muzički pravac - novi talas. Zajedno sa Gagijem, Dušanom Kojićem - Kojom i Ivanom Vdovićem - Vdom, Milan Milan 1980. godine osniva svoj prvi značajniji sastav - Šarlo Akrobata.
Prvi nastup su imali aprila 1980. godine u SKC-u, kao predgrupa tada izuzetno popularnim jugoslavanskim punkerima - Pankrti iz Slovenije. Nekoliko pjesama grupe Šarlo Akrobata: "Niko kao ja", "Ona se budi", "Oko moje glave", "Mali čovek", vrlo brzo izlaze na kultnoj kompilaciji "Paket aranžman", a 1981. godine izdaju prvi ali i jedini album benda - "Bistriji ili tuplji čovek biva kad". Ovaj album se smatra najvažnijim albumom jugoslovenskog novog talasa. Šarlo Akrobata se ubrzo nakon toga raspada zbog umjetničkih nesuglasica između Milana i Koje.
Katarina II
Krajem 1981. godine, Milan sa Gagijem formira novi bend Katarina II. Tokom 1982. priključuju im se Margita Stefanović Magi na klaviru, a 1983. godine i basista Bojan Pečar te bubnjar Šarla Akrobate - Ivan Vdović Vd. Grupa izdaje album „Katarina II“ 1984. godine, a na njemu se nalaze čuvene pjesme "Aut", "Jesen", "Radostan dan", "Treba da se čisti", "Ja znam"... Većinu tekstova na debi ploči potpisuje Milan Mladenović.
Ekatarina Velika (EKV)
Kada Gagi dolazi u sukob sa zakonom i po povratku iz zatvora saznaje da više nije član grupe, uskraćuje grupi pravo da se i dalje zove "Katarina II". Nastaje "Ekatarina Velika" i dobija novog bubnjara Ivana Fecea Firčija.
Svoj prvi album pod novim imenom izdaju 1985. godine i nailaze na povoljne kritike. Godine 1986. godine albumom "S vetrom uz lice" iskaču u sami vrh jugoslovenske rock scene gdje, izdajući još nekoliko uspješna albuma suvereno ostaju sve do Milanove smrti.
Saradnja
Osim EKV-a, talenat koji vrišti iz Milana Mladenovića, omogućava mu i produciranje albuma grupa "Gustaf i njegovi dobri duhovi" i "Fit".
Filmovi i teatar
Milan Mladenović se zajedno sa ostalim članovima Ekatarine 1985. godine pojavljuje u filmu Gorana Markovića "Tajvanska kanasta", a godinu kasnije i u filmu Darka Bajića "Crna Marija" gdje čak igra glavnu ulogu i za koju radi pjesmu "Bus Station".
Krajem osamdesetih godina 20. vijeka Milan piše muziku za jednu pozorišnu predstavu na kojoj još rade i Vlatko Stefanovski, Đorđe Erić, Zoran Petrović i drugi.
Rimtutituki
Tokom rata na teritoriji bivše Jugoslavije, 1992. godine zajedno sa članovima grupa Partibrejkers i Električni orgazam, Milan kreira aktivistički projekat "Rimtutituki". Muzička aktivnost je koncentrisana na antiratnu propagandu. Njihov najpoznatiji singl "Slušaj 'vamo!" s ključnim refrenom "Mir, brate, mir" je promovisan koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda.
U vrijeme opsade Dubrovnika, Milan pozviva publiku da minutom šutnje odaju počast žrtvama bombardovanja u Dubrovniku. Kada je projekat "Rimtutituki" trebao gostovati u Banja Luci tokom rata u Bosni i Hercegovini, Milan je iz protesta otkazao nastup zato što je tada srušena najstarija i najpoznatija banjalučka džamija Ferhadija iz 1579. godine.
Angel's Breath
U ljeto 1994. godine Milan putuje u Brazil gdje sa dugogodišnjim prijateljem Mitrom Subotićem - Subom i nekoliko brazilskih muzičara snima album "Angel’s Breath" (Dah anđela). To je bila "neka vrsta psihodeličnog samba-roka s balkanskim uticajem". Nakon toga Milan odlazi u Pariz gdje radi spot za pjesmu "Crv".
Smrt
U augustu 1994. godine, nakon nastupa Ekatarine Velike na festivalu u Budvi, Milan je prebačen u bolnicu. Prije nego je album "Angel’s Breath" objavljen, Milan Mladenović umire od raka pankreasa, 5. novembra 1994. godine u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu, na parceli 114, grob 523B.
Priznanje
Dvije ulice u gradovima bivših jugoslovenskih republika nose ime Milana Mladenovića. Najprije jedna ulica u Zemun Polju 2004. godine, a od decembra 2007. godine i u Zabjelu, predgrađu Podgorice, dobija ime "Ulica Milana Mladenovića".
Diskografija
Šarlo akrobata
* Paket aranžman [Razni izvođači] (Jugoton, 1981.)
* Bistriji ili tuplji čovek biva kad... (Jugoton, 1981.)
Katarina II
* Katarina II 1984.
Ekatarina Velika
* Ekatarina Velika 1985.
* S' vetrom uz lice 1986.
* Ljubav 1987.
* Samo par godina za nas 1989.
* Dum dum 1991.
* Neko nas posmatra 1993.
Rimtutituki
* „Slušaj 'vamo“ (Radio B92, 1992.)
Angel's Breath
* Angel's Breath / Imago Records, (1994)
antiratni projekat 1992 "manje pucaj vise tucaj.."
[media]mo5Yj_oBoUo[/media]
Re: Prisjetimo se...
Dvije decenije od smrti pjevača grupe Queen Freddiea Mercurya
Freddie Mercury (Zanzibar, 5. rujna 1946. - London, 24. studenog 1991.), bio je britanski pjevač, tekstopisac i producent.
Životopis
Rano doba
Freddie je rođen u državi Zanzibar, koja 1964. postaje dio afričke države Tanzanije, pod imenom Farrokh Bulsara. Tanzanija mu je posthumno dodijelila nagradu za osobu koja je iz Tanzanije otišla u svijet i postigla jako puno.
Majka Jer i otac Bomi porijeklom su bili Iranci koji su živjeli u Indiji i sljedbenici zoroastrizma. Freddie je pohađao englesku školu u Indiji, gdje je uzimao i lekcije iz sviranja klavira. U istoj školi je i dobio ime Freddie, što je njegova obitelj isto tako prihvatila. Freddijev otac Bomi bio je računovođa za britansku vladu. Kad su u Zanzibaru izbili nemiri, zajedno s obitelji seli se u Feltham, Velika Britanija.
Početak glazbene karijere
U Veliku Britaniju došao je s 18 godina i pohađao fakultet za umjetnost i grafički dizajn, što će se u karijeri grupe Queen primijetiti na omotima albuma, te ponekad i na garderobi sastava. Freddie je izradio i poznati logo grupe. U Engleskoj je upoznao Rogera Taylora i Briana Maya, koji su zajedno s Timom Staffellom svirali u sastavu Smile. Nedugo nakon toga Staffell odlazi iz sastava i na njegovo mjesto dolazi Freddie. Dolaskom Freddieja koncepcija i izgled grupe se bitno mijenjaju, a upravo je Mercury dao novo ime grupi. Nešto kasnije, nakon nekoliko neuspješnih basista, dolaskom Johna Deacona, konačno je 1970. osnovan jedan od najpoznatijih svjetskih sastava - Queen.
Queen
S glasom nevjerojatnog opsega od čak četiri oktave, bio je jedan od najboljih vokala na tadašnjoj glazbenoj sceni, te se ujedno i danas smatra jednim od najvećih vokala u glazbenoj povijesti. Freddie je imao izuzetan talent za pisanje pjesama i melodija. Na to je utjecalo njegovo iskustvo u raznim vrstama glazbe, od indijske do britanske i američke. Njegova uvjerljivo najbolja i u svijetu najpoznatija pjesma je "Bohemian Rhapsody", s albuma A Night at the Opera iz 1975. godine. U Britaniji se zadržala 9 tjedana na broju jedan top ljestvice. Kroz daljnji razvoj karijere napisao je veliki broj pjesama koje su i danas vrlo poznate i još se uvijek mogu čuti na stadionima ili u dvoranama, kao npr. "We are the Champions"(News of the World, 1977.), "Crazy Little Thing Called Love" (The Game 1980.), "Barcelona" (solo album Barcelona 1988.), prvu veliku uspješnicu grupe, Killer Queen (Sheer Heart Attack 1974.) i publici vrlo omiljenu "Love of My Life" (A Night At The Opera 1975.), koju je posvetio Mary Austin.
1985. godine objavio je svoj prvi samostalni album u pop-rock-dance maniri Mr. Bad Guy, ali istovremeno nastavlja raditi zajedno s grupom. Najpoznatija pjesma s tog albuma je "Living On My Own", koja je nakon njegove smrti remiksana te doživljava više verzija i postaje veliki hit diljem svijeta. Godine 1987. upoznao je ženu kojoj se dugo divio Montserrat Caballé i s njom snimio album Barcelona, na kome je najpoznatija istoimena pjesma, izvedena na otvorenju Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. Montserrat je pjevala dok je Freddie bio na zaslonu iza nje. Godine 1987., oko Uskrsa, Freddie je saznao da boluje od SIDE ali to nije javno priznao sve do 1991., dan prije smrti 24. studenog. Godine 1987. je odlučio više ne odlaziti na turneje s grupom, ponajviše zbog bolesti s kojom se morao suočiti. Jedan od njegovih posljednjih nastupa uživo bio je u mjuziklu "Time" u Dominion Theateru 14. travnja 1988. godine, kada je nastupao zajedno s Cliffom Richardom, te su izveli pjesmu "In My Defence". Osim tog mjuzikla te nastupa s Montserrat Caballé, Freddie je dalje isključivo radio studijski, npr. 1989. godine izašao je album grupe Queen The Miracle, snimljeni su spotovi za nekoliko singlica, no turneja, kao i nastupi uživo su izostali.
1991. godine izlazi posljednji album grupe Queen za Mercuryjeva života, Innuendo, koji sadrži dvije oproštajne pjesme - remek djelo "The Show Must go On" i "The Days of Our Lives", proglašenu pjesmom godine u Velikoj Britaniji. Za ove pjesme mnogi vjeruju da ih je napisao Freddie, no stvarna istina je da su preostali članovi sastava Queen napisali te pjesme kao istinsku odu najboljem prijatelju. Za potonju je većinu stihova napisao bubnjar Roger Taylor. Ujedno je spot za pjesmu "The Days Of Our Lives" zadnje pojavljivanje Freddieja u javnosti, odnosno zadnji kadar zabilježen kamerom. Spot je snimljen u crno-bijeloj tehnici zbog Freddiejeva lošeg zdravstvenog stanja. Nekoliko mjeseci prije svoje smrti, mnogi su kroz spotove grupe Queen primjetili da je Freddie drastično smršavio, te su novinari sve više i češće počeli spekulirati da boluje od AIDS-a, što su on, članovi grupe i prijatelji energično opovrgavali. Freddie je u to vrijeme zbog opsade novinara i pritiska javnosti postao praktički talac u svom domu Garden Lodge u Londonu.
Privatni život
Freddie je kremiran, ali je sam naložio da se ne otkrije gdje je njegov pepeo. Samo Mary Austin zna gdje se pepeo nalazi. Kako je Freddie često volio boraviti u švicarskom Montreuxu, te su tamo snimljene i neke od zadnjih pjesama s njegovim vokalom, tamo se nalazi i njegov kip. Poslije smrti u oporuci je ostavio svoju kuću u otmjenoj četvrti Kensington, vrijednu od 12 milijuna funti, svojoj bivšoj zaručnici Mary Austin.
Freddie je bio biseksualac. Iako je s Mary Austin proveo 6 godina, nakon njihovog prekida ostali su najbolji prijatelji sve do njegove smrti. Potkraj 70-ih počeo je istraživati i gay scenu, a najviše je volio boraviti u New Yorku, Münchenu i na Ibizi. Početkom 80-ih, mijenja imidž: dugu kosu je skratio, te je pustio brkove - po čemu je i dan-danas prepoznatljiv. Njegov zadnji dugogodišnji partner bio je Jim Hutton, koji je umro 1. siječnja 2010. godine. Zajedno su bili od 1984./1985. do Freddiejeve smrti 1991. godine. Prije njega Freddie je u Münchenu znao često biti s austrijsko-njemačkom glumicom Barbarom Valentin, koja je pak tvrdila da je čak i živjela s njim te da je bio ljubav njenog života. Bili su vrlo bliski prijatelji, iako se po nekim biografijama tvrdi da su bili i ljubavnici.
Freddie je bio veliki fan Lize Minelli i Michaela Jacksona, s kojim je snimio duet "State of Shock" koji nikad nije izdan kao singl u izvedbi njih dvojice, već je Mick Jagger naknadno u studiju snimio vokale identične onim Freddijevim, te pjesma postaje megahit. Zanimljivo je da je original pjesme s Mercuryjevim dionicama ipak kasnije izašao u javnost. Freddie je i s Davidom Bowiem kroz grupu Queen snimio pjesmu "Under pressure", iako je nisu nikada uživo izveli. Surađivao je također i s Cliffom Richardom, te brojnim drugim glazbenicima i producentima.
Freddie je bio poznat po tome što nije volio davati često intervjue jer nije vjerovao novinarima nakon nekoliko lošijih iskustava. Bio je vrlo oprezan i jako je držao do svoje privatnosti. Također nije nikada priznao svoju seksualnu orijentaciju, niti je ikada govorio o svojim korijenima. Freddie je bio ljubitelj skupocjenih umjetnina, te ih je često kupovao kako bi ih darovao prijateljima te ukrasio svoj dom. Za njega je poznato da je bio hedonist i da je volio trošiti novac na velike zabave. Jako je volio mačke, stoga ih je imao nekoliko u svom domu. Svojoj najdražoj mački Delilah posvetio je istoimenu pjesmu s albuma Innuendo. I dok je na pozornici i općenito u javnosti djelovao kao snažan, moćan, ekscentričan, neobuzdan i prilično samouvjerljiv, u privatnom životu je bio gotovo čista suprotnost. Mnogi njegovi bliski prijatelji su potvrdili da je bio tih, plah, te vrlo srdačan i obziran. Kroz nekoliko intervjua je i sam Freddie to priznao.
Godine 1995. sastav Queen objavljuje i posljednji album Made in Heaven, na kojemu se nalaze posljednje pjesme koje je Freddie uspio otpjevati. Za pjesmu "Mother Love", Freddie je snimio vokale 2 tjedna prije smrti, no kako je za 2 tjedna umro, Brian May (gitarist) dovršio je zadnju kiticu i tako je nastala pjesma "Mother Love".
Nakon smrti [uredi]
20. travnja 1992. održan je Koncert u spomen na Freddieja Mercuryja u Londonu, koji su izravno prenosile televizijske postaje diljem svijeta te se smatra da je bio gledaniji nego Live aid. Na koncertu su uz preostale članove sastava nastupali Tony Iommi, Robert Plant, Elton John, Axl Rose, Metallica, Paul Young, George Michael, Extreme, Lisa Stansfield, David Bowie, Liza Minnelli, Zucchero, Annie Lennox, Seal, Def Leppard i mnogi drugi.
I sada, nakon više od 20 godina od njegove smrti, Freddieja se pamti po energičnom stilu nastupanja, kao snažnog, izuzetno karizmatičnog i talentiranog glazbenika s iznimnim vokalnim sposobnostima, dok i na današnjoj glazbenoj sceni nema mnogo umjetnika koji imaju njegove sposobnosti. Naime Freddie je poznat po tome što je imao izvrsnu komunikaciju s publikom i to na velikim stadionima. Kao izvođač je bio prilično živahan i zato je bio i sjajan zabavljač. Dokaz tomu je i nedavna titula; naime, nastup grupe Queen na Live Aid koncertu 1985. proglašen je najboljim rock nastupom uživo na svijetu. Tu se zapravo najviše vidi kako je Mercury bio sposoban izvući ono najbolje iz publike i zabaviti cijeli svijet, a istovremeno zvučati fenomenalno. Freddie je bio veliki umjetnik i imao mnogo darova, od kreiranja odjeće, do crtanja, komponiranja, sviranja i pjevanja.
[media]HgzGwKwLmgM[/media]
[media]rY0WxgSXdEE[/media]
[media]-tJYN-eG1zk[/media]
Freddie Mercury (Zanzibar, 5. rujna 1946. - London, 24. studenog 1991.), bio je britanski pjevač, tekstopisac i producent.
Životopis
Rano doba
Freddie je rođen u državi Zanzibar, koja 1964. postaje dio afričke države Tanzanije, pod imenom Farrokh Bulsara. Tanzanija mu je posthumno dodijelila nagradu za osobu koja je iz Tanzanije otišla u svijet i postigla jako puno.
Majka Jer i otac Bomi porijeklom su bili Iranci koji su živjeli u Indiji i sljedbenici zoroastrizma. Freddie je pohađao englesku školu u Indiji, gdje je uzimao i lekcije iz sviranja klavira. U istoj školi je i dobio ime Freddie, što je njegova obitelj isto tako prihvatila. Freddijev otac Bomi bio je računovođa za britansku vladu. Kad su u Zanzibaru izbili nemiri, zajedno s obitelji seli se u Feltham, Velika Britanija.
Početak glazbene karijere
U Veliku Britaniju došao je s 18 godina i pohađao fakultet za umjetnost i grafički dizajn, što će se u karijeri grupe Queen primijetiti na omotima albuma, te ponekad i na garderobi sastava. Freddie je izradio i poznati logo grupe. U Engleskoj je upoznao Rogera Taylora i Briana Maya, koji su zajedno s Timom Staffellom svirali u sastavu Smile. Nedugo nakon toga Staffell odlazi iz sastava i na njegovo mjesto dolazi Freddie. Dolaskom Freddieja koncepcija i izgled grupe se bitno mijenjaju, a upravo je Mercury dao novo ime grupi. Nešto kasnije, nakon nekoliko neuspješnih basista, dolaskom Johna Deacona, konačno je 1970. osnovan jedan od najpoznatijih svjetskih sastava - Queen.
Queen
S glasom nevjerojatnog opsega od čak četiri oktave, bio je jedan od najboljih vokala na tadašnjoj glazbenoj sceni, te se ujedno i danas smatra jednim od najvećih vokala u glazbenoj povijesti. Freddie je imao izuzetan talent za pisanje pjesama i melodija. Na to je utjecalo njegovo iskustvo u raznim vrstama glazbe, od indijske do britanske i američke. Njegova uvjerljivo najbolja i u svijetu najpoznatija pjesma je "Bohemian Rhapsody", s albuma A Night at the Opera iz 1975. godine. U Britaniji se zadržala 9 tjedana na broju jedan top ljestvice. Kroz daljnji razvoj karijere napisao je veliki broj pjesama koje su i danas vrlo poznate i još se uvijek mogu čuti na stadionima ili u dvoranama, kao npr. "We are the Champions"(News of the World, 1977.), "Crazy Little Thing Called Love" (The Game 1980.), "Barcelona" (solo album Barcelona 1988.), prvu veliku uspješnicu grupe, Killer Queen (Sheer Heart Attack 1974.) i publici vrlo omiljenu "Love of My Life" (A Night At The Opera 1975.), koju je posvetio Mary Austin.
1985. godine objavio je svoj prvi samostalni album u pop-rock-dance maniri Mr. Bad Guy, ali istovremeno nastavlja raditi zajedno s grupom. Najpoznatija pjesma s tog albuma je "Living On My Own", koja je nakon njegove smrti remiksana te doživljava više verzija i postaje veliki hit diljem svijeta. Godine 1987. upoznao je ženu kojoj se dugo divio Montserrat Caballé i s njom snimio album Barcelona, na kome je najpoznatija istoimena pjesma, izvedena na otvorenju Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. Montserrat je pjevala dok je Freddie bio na zaslonu iza nje. Godine 1987., oko Uskrsa, Freddie je saznao da boluje od SIDE ali to nije javno priznao sve do 1991., dan prije smrti 24. studenog. Godine 1987. je odlučio više ne odlaziti na turneje s grupom, ponajviše zbog bolesti s kojom se morao suočiti. Jedan od njegovih posljednjih nastupa uživo bio je u mjuziklu "Time" u Dominion Theateru 14. travnja 1988. godine, kada je nastupao zajedno s Cliffom Richardom, te su izveli pjesmu "In My Defence". Osim tog mjuzikla te nastupa s Montserrat Caballé, Freddie je dalje isključivo radio studijski, npr. 1989. godine izašao je album grupe Queen The Miracle, snimljeni su spotovi za nekoliko singlica, no turneja, kao i nastupi uživo su izostali.
1991. godine izlazi posljednji album grupe Queen za Mercuryjeva života, Innuendo, koji sadrži dvije oproštajne pjesme - remek djelo "The Show Must go On" i "The Days of Our Lives", proglašenu pjesmom godine u Velikoj Britaniji. Za ove pjesme mnogi vjeruju da ih je napisao Freddie, no stvarna istina je da su preostali članovi sastava Queen napisali te pjesme kao istinsku odu najboljem prijatelju. Za potonju je većinu stihova napisao bubnjar Roger Taylor. Ujedno je spot za pjesmu "The Days Of Our Lives" zadnje pojavljivanje Freddieja u javnosti, odnosno zadnji kadar zabilježen kamerom. Spot je snimljen u crno-bijeloj tehnici zbog Freddiejeva lošeg zdravstvenog stanja. Nekoliko mjeseci prije svoje smrti, mnogi su kroz spotove grupe Queen primjetili da je Freddie drastično smršavio, te su novinari sve više i češće počeli spekulirati da boluje od AIDS-a, što su on, članovi grupe i prijatelji energično opovrgavali. Freddie je u to vrijeme zbog opsade novinara i pritiska javnosti postao praktički talac u svom domu Garden Lodge u Londonu.
Privatni život
Freddie je kremiran, ali je sam naložio da se ne otkrije gdje je njegov pepeo. Samo Mary Austin zna gdje se pepeo nalazi. Kako je Freddie često volio boraviti u švicarskom Montreuxu, te su tamo snimljene i neke od zadnjih pjesama s njegovim vokalom, tamo se nalazi i njegov kip. Poslije smrti u oporuci je ostavio svoju kuću u otmjenoj četvrti Kensington, vrijednu od 12 milijuna funti, svojoj bivšoj zaručnici Mary Austin.
Freddie je bio biseksualac. Iako je s Mary Austin proveo 6 godina, nakon njihovog prekida ostali su najbolji prijatelji sve do njegove smrti. Potkraj 70-ih počeo je istraživati i gay scenu, a najviše je volio boraviti u New Yorku, Münchenu i na Ibizi. Početkom 80-ih, mijenja imidž: dugu kosu je skratio, te je pustio brkove - po čemu je i dan-danas prepoznatljiv. Njegov zadnji dugogodišnji partner bio je Jim Hutton, koji je umro 1. siječnja 2010. godine. Zajedno su bili od 1984./1985. do Freddiejeve smrti 1991. godine. Prije njega Freddie je u Münchenu znao često biti s austrijsko-njemačkom glumicom Barbarom Valentin, koja je pak tvrdila da je čak i živjela s njim te da je bio ljubav njenog života. Bili su vrlo bliski prijatelji, iako se po nekim biografijama tvrdi da su bili i ljubavnici.
Freddie je bio veliki fan Lize Minelli i Michaela Jacksona, s kojim je snimio duet "State of Shock" koji nikad nije izdan kao singl u izvedbi njih dvojice, već je Mick Jagger naknadno u studiju snimio vokale identične onim Freddijevim, te pjesma postaje megahit. Zanimljivo je da je original pjesme s Mercuryjevim dionicama ipak kasnije izašao u javnost. Freddie je i s Davidom Bowiem kroz grupu Queen snimio pjesmu "Under pressure", iako je nisu nikada uživo izveli. Surađivao je također i s Cliffom Richardom, te brojnim drugim glazbenicima i producentima.
Freddie je bio poznat po tome što nije volio davati često intervjue jer nije vjerovao novinarima nakon nekoliko lošijih iskustava. Bio je vrlo oprezan i jako je držao do svoje privatnosti. Također nije nikada priznao svoju seksualnu orijentaciju, niti je ikada govorio o svojim korijenima. Freddie je bio ljubitelj skupocjenih umjetnina, te ih je često kupovao kako bi ih darovao prijateljima te ukrasio svoj dom. Za njega je poznato da je bio hedonist i da je volio trošiti novac na velike zabave. Jako je volio mačke, stoga ih je imao nekoliko u svom domu. Svojoj najdražoj mački Delilah posvetio je istoimenu pjesmu s albuma Innuendo. I dok je na pozornici i općenito u javnosti djelovao kao snažan, moćan, ekscentričan, neobuzdan i prilično samouvjerljiv, u privatnom životu je bio gotovo čista suprotnost. Mnogi njegovi bliski prijatelji su potvrdili da je bio tih, plah, te vrlo srdačan i obziran. Kroz nekoliko intervjua je i sam Freddie to priznao.
Godine 1995. sastav Queen objavljuje i posljednji album Made in Heaven, na kojemu se nalaze posljednje pjesme koje je Freddie uspio otpjevati. Za pjesmu "Mother Love", Freddie je snimio vokale 2 tjedna prije smrti, no kako je za 2 tjedna umro, Brian May (gitarist) dovršio je zadnju kiticu i tako je nastala pjesma "Mother Love".
Nakon smrti [uredi]
20. travnja 1992. održan je Koncert u spomen na Freddieja Mercuryja u Londonu, koji su izravno prenosile televizijske postaje diljem svijeta te se smatra da je bio gledaniji nego Live aid. Na koncertu su uz preostale članove sastava nastupali Tony Iommi, Robert Plant, Elton John, Axl Rose, Metallica, Paul Young, George Michael, Extreme, Lisa Stansfield, David Bowie, Liza Minnelli, Zucchero, Annie Lennox, Seal, Def Leppard i mnogi drugi.
I sada, nakon više od 20 godina od njegove smrti, Freddieja se pamti po energičnom stilu nastupanja, kao snažnog, izuzetno karizmatičnog i talentiranog glazbenika s iznimnim vokalnim sposobnostima, dok i na današnjoj glazbenoj sceni nema mnogo umjetnika koji imaju njegove sposobnosti. Naime Freddie je poznat po tome što je imao izvrsnu komunikaciju s publikom i to na velikim stadionima. Kao izvođač je bio prilično živahan i zato je bio i sjajan zabavljač. Dokaz tomu je i nedavna titula; naime, nastup grupe Queen na Live Aid koncertu 1985. proglašen je najboljim rock nastupom uživo na svijetu. Tu se zapravo najviše vidi kako je Mercury bio sposoban izvući ono najbolje iz publike i zabaviti cijeli svijet, a istovremeno zvučati fenomenalno. Freddie je bio veliki umjetnik i imao mnogo darova, od kreiranja odjeće, do crtanja, komponiranja, sviranja i pjevanja.
[media]HgzGwKwLmgM[/media]
[media]rY0WxgSXdEE[/media]
[media]-tJYN-eG1zk[/media]
Re: Prisjetimo se...
edit....
[media]h9rCobRl-ng&feature=relmfu[/media]
[media]h9rCobRl-ng&feature=relmfu[/media]
Last edited by silence on 26 Feb 2012, 20:32, edited 1 time in total.
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
Re: Prisjetimo se...
Zar je Tom Jones umro?Gledam te nekim drugim ocima
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
upravo onako kako ne treba...
I ne shvatam sta mi se desava
nedostaje mi rec koja resava
u tebi je neka tajna ostala
k'o muzika starih majstora
Re: Prisjetimo se...
Auuuu...NIJEDust wrote:
Moja greška... Ja se prisjetila pjesme, a ne pjevača... Nisam dobro pročitala uvodni post...
Evo pjesme i pjevača...
[media]3JWTaaS7LdU[/media]
Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
onaj koji žuri govori prije nego što sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli provjeri,
kudi prije nego što se u nešto uvjeri.
(Arapska poslovica)
Re: Prisjetimo se...
Adi Lukovac
Adi Lukovac, je bio jedan od kreativnih simbola moderne bh. muzičke scene. Spada u pionire elektronske muzike u Bosni i Hercegovini. U svojoj muzici je uvijek provlačio etno motive (saz, napjevi), i dugo vremena djelovao skupa sa grupom Ornamenti, koji su bili bliski ideji „elektro ambijent etna“. Osnovali su i etiketu PSW (Post War Sound) kao i studio, pod kojom su i objavili svoja dva albuma. Bio je saradnik Dine Merlina na albumu Sredinom
Adi je radio i svoje autorske projekte, muziku za predstavu „Tvrđava“ i muziku za film „Remake“. Muziku za „Remake“ objavio je i kao soundtrack, odnosno zbirku remixa tema iz filma.
Poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći 18. juna 2006.
par meni drazih numera:
[media]VNLdfXerfp8[/media]
[media]y-is08ILc9U&feature=player_embedded[/media]
[media]0oYPKAn5JcA[/media]
[media]bWkMKpfnp_8[/media]
[media]8SDlS9SGcxU[/media]
Adijeva smrt ogroman je gubitak :-(
Adi Lukovac, je bio jedan od kreativnih simbola moderne bh. muzičke scene. Spada u pionire elektronske muzike u Bosni i Hercegovini. U svojoj muzici je uvijek provlačio etno motive (saz, napjevi), i dugo vremena djelovao skupa sa grupom Ornamenti, koji su bili bliski ideji „elektro ambijent etna“. Osnovali su i etiketu PSW (Post War Sound) kao i studio, pod kojom su i objavili svoja dva albuma. Bio je saradnik Dine Merlina na albumu Sredinom
Adi je radio i svoje autorske projekte, muziku za predstavu „Tvrđava“ i muziku za film „Remake“. Muziku za „Remake“ objavio je i kao soundtrack, odnosno zbirku remixa tema iz filma.
Poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći 18. juna 2006.
par meni drazih numera:
[media]VNLdfXerfp8[/media]
[media]y-is08ILc9U&feature=player_embedded[/media]
[media]0oYPKAn5JcA[/media]
[media]bWkMKpfnp_8[/media]
[media]8SDlS9SGcxU[/media]
Adijeva smrt ogroman je gubitak :-(
E sad necu ni kako ja hocu
Re: Prisjetimo se...
Davorin Popović 
Rođenje 23. septembar 1946.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Smrt 18. juni 2001. (54 godina)
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Davorin Popović (23. septembar 1946 - 18. juni 2001) je bosanskohercegovački pjevač zabavne muzike i član legendarnih sarajevskih "Indexa", te jedna od najvećih zvijezda bivše Jugoslavije.
Rodno ime Davorin u užem krugu porodice i prijatelja uvijek je bilo Davor. Od milja su ga zvali i Dačo, a nadimak Pimpek je dobio još u djetinjstvu zbog jedne male izrasline kraj lijevog uha. Taj mu je nadimak naprosto bio zalijepljen uz ime, pa je čak jedan njemački on-line magazin, objavljujući vijest o njegovoj smrti, napisao da je Davorin Popović Pimpek puno rodno ime i prezime pjevača Indexa.
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče "Slušaj, da ti pjevač nešto kaže...", ne dajući svojoj ulozu u Indexima, jednako kao smislu svoga života, ni manje ni više od toga jeste samo pjevač. Pa je vremenom postao pjevač
Studirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a od rane mladosti se bavio rukometom i košarkom, a u ovom drugom sportu je bio jedan od najtalentiranijih bekova koje je Sarajevo u to doba imalo. Bio je kapetan Mlade Bosne (kasnije Željezničar) i kao standardni prvotimac odigrao je preko 500 utakmica. Sportom se aktivno prestao baviti 1968. godine.
Muzičku karijeru Davorin Popović je počeo u Lutalicama, a Indexima pristupa krajem 1964. godine i zaštitni je znak grupe sve do njezinog kraja 2001. godine.
Kao vokalni solist, ali opet uz potporu matične grupe, objavio je tri albuma: "Svaka je ljubav ista (osim one prave)" (1975.), "S tobom dijelim sve" (1984.) i album istog naziva ali s drugim pjesmama 1995. godine.
Pjevao je pjesmu "Žute dunje" za soundtrack filma "Kuduz", a jednom je nastupio i na Eurosongu, 1995. godine, kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu s pjesmom "21. vijek" i zauzeo 19. mjesto. Prije toga je Davorin za Eurosong konkurirao 1967. s Indexima, te kao solist 1993., na prvom samostalnom BH izboru za Pjesmu Europe, kada je pjevao čak tri pjesme – vlastitu, u pjesmi braće Mulahalilović, te u grupi koju su uz njega činili Mahir Paloš, Slobodan Vujović i Željka Katavić.
U 80-tim godinama veoma često je nastupao s Mostarskim kišama, dječjom vokalnom grupom koju je vodio pjesnik Mišo Marić.
Oženio se 11. januara 1991. godine i u braku sa Sanjom ima sina Daria.
Kao član Indexa, dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, koja se dodjeljuje najistaknutijim stvaraocima u svim područjima.
Preminuo je 18. juna 2001. u Sarajevu od raka gušterače. Sahranjen je 20. juna 2001. na sarajevskom groblju Bare u Aleji velikana.
Godišnja muzička nagrada u BiH, ustanovljena 2002. godine, u njegovu počast nazvana je Nagrada Davorin. Muzička nagrada Davorin, koja se u BiH dodjeljuje najkvalitetnijim muzičkim sastavima, jedan je od načina da se Davorinovov glas i legendarna muzika Indexa zauvijek sačuva kao simbol jednog vremena, koje bi bez Indexa bilo nemjerljivo siromašnije.
Rođenje 23. septembar 1946.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Smrt 18. juni 2001. (54 godina)
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Davorin Popović (23. septembar 1946 - 18. juni 2001) je bosanskohercegovački pjevač zabavne muzike i član legendarnih sarajevskih "Indexa", te jedna od najvećih zvijezda bivše Jugoslavije.
Rodno ime Davorin u užem krugu porodice i prijatelja uvijek je bilo Davor. Od milja su ga zvali i Dačo, a nadimak Pimpek je dobio još u djetinjstvu zbog jedne male izrasline kraj lijevog uha. Taj mu je nadimak naprosto bio zalijepljen uz ime, pa je čak jedan njemački on-line magazin, objavljujući vijest o njegovoj smrti, napisao da je Davorin Popović Pimpek puno rodno ime i prezime pjevača Indexa.
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče "Slušaj, da ti pjevač nešto kaže...", ne dajući svojoj ulozu u Indexima, jednako kao smislu svoga života, ni manje ni više od toga jeste samo pjevač. Pa je vremenom postao pjevač
Studirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a od rane mladosti se bavio rukometom i košarkom, a u ovom drugom sportu je bio jedan od najtalentiranijih bekova koje je Sarajevo u to doba imalo. Bio je kapetan Mlade Bosne (kasnije Željezničar) i kao standardni prvotimac odigrao je preko 500 utakmica. Sportom se aktivno prestao baviti 1968. godine.
Muzičku karijeru Davorin Popović je počeo u Lutalicama, a Indexima pristupa krajem 1964. godine i zaštitni je znak grupe sve do njezinog kraja 2001. godine.
Kao vokalni solist, ali opet uz potporu matične grupe, objavio je tri albuma: "Svaka je ljubav ista (osim one prave)" (1975.), "S tobom dijelim sve" (1984.) i album istog naziva ali s drugim pjesmama 1995. godine.
Pjevao je pjesmu "Žute dunje" za soundtrack filma "Kuduz", a jednom je nastupio i na Eurosongu, 1995. godine, kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu s pjesmom "21. vijek" i zauzeo 19. mjesto. Prije toga je Davorin za Eurosong konkurirao 1967. s Indexima, te kao solist 1993., na prvom samostalnom BH izboru za Pjesmu Europe, kada je pjevao čak tri pjesme – vlastitu, u pjesmi braće Mulahalilović, te u grupi koju su uz njega činili Mahir Paloš, Slobodan Vujović i Željka Katavić.
U 80-tim godinama veoma često je nastupao s Mostarskim kišama, dječjom vokalnom grupom koju je vodio pjesnik Mišo Marić.
Oženio se 11. januara 1991. godine i u braku sa Sanjom ima sina Daria.
Kao član Indexa, dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, koja se dodjeljuje najistaknutijim stvaraocima u svim područjima.
Preminuo je 18. juna 2001. u Sarajevu od raka gušterače. Sahranjen je 20. juna 2001. na sarajevskom groblju Bare u Aleji velikana.
Godišnja muzička nagrada u BiH, ustanovljena 2002. godine, u njegovu počast nazvana je Nagrada Davorin. Muzička nagrada Davorin, koja se u BiH dodjeljuje najkvalitetnijim muzičkim sastavima, jedan je od načina da se Davorinovov glas i legendarna muzika Indexa zauvijek sačuva kao simbol jednog vremena, koje bi bez Indexa bilo nemjerljivo siromašnije.
-
gospođa Brams
- Forum [Bot]
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
- Posts: 10179
- Joined: 10 Jun 2012, 21:23
- Has thanked: 127 times
- Been thanked: 554 times
- Status: Offline
Re: Prisjetimo se...
nije na današnji datum...ali izbacio shuffle ovu stvar
[media]N_GPxe91hWE[/media]
RIP Layne
[media]N_GPxe91hWE[/media]
RIP Layne
Sicut erat in principio, et nunc et semper, et in saecula saeculorum.
Re: Prisjetimo se...
Falco 
[media]i9U6bIc6fCo[/media] [media]Nz8pXSMVfY[/media]
[media]wbFOA62dCEs&feature=related[/media]
[media]i9U6bIc6fCo[/media] [media]Nz8pXSMVfY[/media]
[media]wbFOA62dCEs&feature=related[/media]
E sad necu ni kako ja hocu
-
gospođa Brams
- Forum [Bot]
- Posts: 10179
- Joined: 10 Jun 2012, 21:23
- Has thanked: 127 times
- Been thanked: 554 times
- Status: Offline
Re: Prisjetimo se...
Roger Keith "Syd" Barrett (6. siječnja 1946. - 7. srpnja 2006.)
[media]tA73k88NU-s[/media]
[media]tA73k88NU-s[/media]
Sicut erat in principio, et nunc et semper, et in saecula saeculorum.
Who is online
Users browsing this forum: No registered users and 39 guests