Osnove fotografije

[Jonas]

Fotografija - OSNOVNO
Ako riječ fotografija prevedemo na hrvatski/bosanski jezik dobit cemo riječ „svjetlopis“ (na grčkom jeziku riječ photos znači „svjetlo“, a graphein znači „pisati“). Pisati svjetlom, ustvari, zapisati svjetlo na neki medij želja je ljudi još iz davnih vremena. Nizom izuma koje navodimo u poglavlju Povijest fotografije ljudi su uspjeli u svom naumu da zarobe svjetlost.

Jasno nam je da svjetlost ne možemo pospremiti u kutijicu, uhvatiti ju, jer svjetlost je neuhvatljiva. Ili možda nije? Ipak nije, jer da jest, danas ne bi bilo fotografije, ni filma, ni televizije ni mnogih drugih modernih medija.

Fotografija je privlačna. Čovjek jednostavno voli primati poruke vidom i najveci dio svih poruka (vidnih, slušnih, pojmovnih, opipnih, okusnih, mirisnih) ipak upamti ako ih vidi. Vid je za čovjeka vrlo važno osjetilo; poznata je izreka „Čuvaj to kao oko u glavi“. Fotografija je najpouzdaniji i najprecizniji medij za pohranjivanje vidnih podataka. Ništa na svijetu toliko precizno i vjerno ne prenosi sliku kao fotografija (osim možda filma, ali i film je zapravo sastavljen od fotografija).

Fotografija može biti korištena za bilježenje (dokumentiranje) stvarnosti, ali može biti i stvaralačka ili umjetnička. Vecina ljudi fotografiju koristi za dokumentiranje stvarnosti. Najveci broj fotografija na svijetu su obiteljske fotografije; s rođendana, vjenčanja, putovanja i sl. Nakon njih slijede novinska fotografija i klasična dokumentarna fotografija (za znanstvena istraživanja, pohranjivanje podataka u arhivima, za razne dokumente, za učenje - u raznoraznim knjigama, udžbenicima i sl.). Manji broj ljudi stvara umjetničke fotografije. Cilj takve vrste fotografije jest uživanje u ljepoti zarobljene slike i prenošenje neke umjetničke poruke, misli ili emocije.

Fotografijom se možemo baviti amaterski ili profesionalno. Ako smo amateri to znači da fotografiju jednostavno volimo, želimo ju istražiti i da nas fotografija zanima jednostavno jer je fotografija. Amo na latinskom jeziku znači „voljeti“. Ako smo profesionalci znači da od fotografije živimo, tj. da od nje zarađujemo za život. Profesionalni fotografi najčešde rade u fotografskim studijima, u novinama, za razne agencije ili institucije. Kvaliteta fotografije ne ovisi o tome jesmo li amateri ili profesionalci, čak ne mora ovisiti niti o opremi koju posjedujemo (teoretski, i mobitelom se mogu napraviti dobre fotografije). Samo znanje, vještina, maštovitost, originalnost i upornost mogu osigurati da de fotografija koju napravimo biti kvalitetna i dobra (možda čak i umjetnički lijepa).

Bez fotoaparata nema fotografije. Zato je za fotografe vrlo važno da fotoaparat bude uvijek pri ruci. Ako ga nema – nema ni fotografije. No, prije nego što fotoaparat uzmemo u ruke ipak bismo morali naučiti neke osnovne stvari važne za fotografiju i upoznati se s fotoaparatom koji posjedujemo. Za početak cemo pokušati objasniti najvažniju stvar na svijetu, barem za fotografe: svjetlo.

Davor Žerjav

[Jonas]

SVJETLO
Bez svjetla nema fotografije. Potpuno crna fotografija nema smisla. Da bi na njoj bilo barem nešto što možemo vidjeti treba nam svjetlo (sunčevo, ono koje dolazi od vatre ili nekog rasvjetnog tijela; žarulje, bljeskalice i sl.). Ako imamo previše svjetla, fotografija može biti potpuno bijela. Takva isto nema smisla. Svjetlo je zato za fotografa saveznik i prijatelj ako ga fotograf razumije i zna odrediti. Uravnoteženo svjetlo na fotografiji čini je ugodnom oku.



Fotografi od svih svjetala najviše vole tzv. bijelo svjetlo (to je svjetlo koje proizvodi Sunce). Ono zapravo nije bijelo vec se sastoji od svih boja koje ljudsko oko može vidjeti. Taj skup boja zovemo spektar boja. Staklena prizma rastavlja sunčevo svjetlo na spektar duginih boja.



Svjetlo se ponaša kao val. Širi se pravocrtno i to brzinom od 300 000 km/s. Svjetlo je zbog toga nešto najbrže što postoji u Svemiru. Ono je teško objašnjivo. Nalazi se negdje na granici materije (tvari) i energije. Sastoji se od sitnih čestica manjih od atoma (zovu se fotoni), ali te čestice ponašaju se kao valovi, tj. energija… Napomenuo sam da je to teško objasniti. Odbija se od tvrdih predmeta, prolazi kroz prozirne ili polu-prozirne predmete, lomi se i može potpuno nestati samo u crnoj tvari.



Čovjek može vidjeti svjetlost zahvaljujudi oku. U dnu oka postoje dijelovi koji su osjetljivi na jačinu svjetla i na boje. Svjetlost i boje zapravo u stvarnosti ne postoje. Njih proizvodi ljudska mašta, odnosno misli i to zahvaljujudi očima koje hvataju valove odbijenog svjetla svugdje oko nas (a ti valovi postoje – oni prenose energiju od Sunca prema Zemlji).

[Jonas]

BOJE
Boja je fenomen koji je potaknut svjetlom ili osjedaj koji u mozgu izaziva svjetlost koju emitira neki izvor svjetla (Sunce, žarulja, reflektor, svijeca) ili ju reflektira (odbija) neka površina. Razvijene civilizacije raspoznaju mnoge boje, dok primitivnim civilizacijama boje nisu važne. Mala djeca isprva ne raspoznaju boje, vec ih kroz život uče. Boje su, dakle, naučene.

Boje na površinama predmeta vidimo zahvaljujudi djelomičnom odbijanju svijetla. Dakle, crveni predmet sa svoje površine odbija crveno svjetlo, a ostale boje svjetlosti upija. Zeleni predmet odbija zelene valove, dok ostale upija. Crni predmet upija vecinu zraka svjetla, a bijeli ih vecinu odbija. Zato je ljeti u crnoj majici vruce (jer u sebe upija sunčevu svjetlosnu energiju), a bijela majica odbija vecinu sunčevog zračenja pa je u njoj ugodnije.

Tri su osnovna obilježja boja koja zanimaju fotografe: ton boje (eng. hue), zasicenost (eng. saturation) i svjetlina (eng. lightness ili luminance).



Boje su i u odnosu suprotnosti, kontrasta. Takav kontrast kod boja nazivamo komplementarnim kontrastom. Kontrast boja važno je poznavati jer je u fotografiji moguce koristiti kontrast boja kao izražajno sredstvo.



Davor Žerjav

[Jonas]

1826. Nicephore Niepce, francuski izumitelj, napravio je prvu fotografiju pomocu camere obscure i fotoosjetljivog papira. Prva fotografija eksponirana je čak 8 sati zbog slabe osjetljivosti papira.



PRVI DIGITALAC
Proizvela ga je japanska tvrtka Sony 1981. pod nazivom Mavica. Imao je rezoluciju od 0,28 megapiksela. Podatke je pohranjivao na disketu.

PHOTOSHOP
Program za digitalnu obradu fotografija počeo se razvijati od 1990. Danas se koristi kao najmocniji alat za obradu digitalnih fotografija.

PRVI PROFESIONALNI DIGITALAC
Canon 1D prvi je pravi profesionalni digitalni fotoaparat koji se na tržištu pojavio 2001. godine. (Za prvi profesionalni fotoaparat bilo nam je potrebno 2000 godina).

VRSTE FOTOAPARATA
Dvije su osnovne vrste fotoaparata koji se danas najčešce koriste – to su kompaktni fotoaparati i SLR fotoaparati.

Kompaktni fotoaparati su manji, praktičniji i jednostavniji. Sastoje se od manjeg tijela koje je najčešce veličine šake (malo su veci od mobitela).

SLR aparati su veci i kompliciraniji. Sastoje se od tijela fotoaparata na koje se mogu stavljati različiti objektivi i vanjska bljeskalica.

[Jonas]

DRŽANJE FOTOAPARATA
Jedna od osnovnih vještina koje fotografi moraju svladati jest pravilno držanje fotoaparata. Ako naučimo pravilno držati fotoaparat izbjeci cemo neoštre fotografije i brzo umaranje kod fotografiranja.



DSLR se desnom rukom uhvati za ručku (grip) i to tako da palac bude na stražnjem dijelu tijela fotoaparata, a kažiprst blizu okidača i kontrolnog kotačica. Lijevom rukom hvatamo objektiv i to s donje strane. Palcem i kažiprstom lijeve ruke možemo na objektivu okretati prstene za zumiranje i izoštravanje.

Laktovi bi morali biti što je više mogude uz tijelo fotografa jer tako postižemo stabilnost. Laktom lijeve ruke možemo se poduprijeti o trbuh ili ako smo u klečedem položaju o koljeno lijeve noge. U slučaju da ležimo na trbuhu, laktove podupiremo o tlo. Ako fotografiramo u sjedecem položaju sa stolice okrenemo ju tako da na naslon naslonimo laktove. Kad je god moguce moramo koristiti čvrste objekte (zid, stup, klupu, okvir prozora, panj i sl.) kako bismo se na njih oslonili i postigli stabilnost.

Fotoaparat se mora držati čvrsto, ali opet ne prečvrsto jer cemo se brzo umoriti i ruke de nam drhtati. Desna ruka mora tijelo fotoaparata držati čvršce od lijeve ruke koja drži objektiv. Lijeva ruka služi samo za podupiranje. Fotoaparat se dodatno podupire i glavom, jer ga na glavu moramo prisloniti ako želimo gledati kroz tražilo. Fotografira se držeci oba oka otvorenima. Najbolje je kroz tražilo gledati desnim okom, a lijevim gledati scenu.

Kod okidanja fotografije najčešce dolazi do potresanja zbog nervoznog pritiskanja okidača kažiprstom desne ruke. Pritisak na okidač mora biti čim blaži. Disanje mora biti normalno, umjereno. Fotografira se pri blagom izdisaju. Okidač ima dva koljena. Prvim se fokusira, a drugim fotografira.

[Jonas]

Rezime

1. Fotografija može biti korištena za bilježenje (dokumentiranje) stvarnosti, ali može biti i stvaralačka ili umjetnička.
2. Cilj umjetničke fotografije jest uživanje u ljepoti zarobljene slike i prenošenje neke umjetničke poruke, misli ili emocije.
3. Fotografijom se možemo baviti amaterski ili profesionalno. Ako smo amateri to znači da fotografiju jednostavno volimo, želimo ju istražiti i da nas fotografija zanima jednostavno jer je fotografija.
4. Kvaliteta fotografije ne ovisi o tome jesmo li amateri ili profesionalci, čak ne mora ovisiti niti o opremi koju posjedujemo (teoretski, i mobitelom se mogu napraviti dobre fotografije).
5. Svjetlo je za fotografa saveznik i prijatelj ako ga fotograf razumije i zna odrediti.
6. Uravnoteženo svjetlo na fotografiji čini je ugodnom oku.
7. Boja koja zanimaju fotografe: ton boje, zasicenost i svjetlina.
8. Za prvi profesionalni fotoaparat bilo nam je potrebno 2000 godina.
9. Jedna od osnovnih vještina koje fotografi moraju svladati jest pravilno držanje fotoaparata. Pritisak na okidač mora biti čim blaži. Disanje mora biti normalno, umjereno. Fotografira se pri blagom izdisaju.

[Jonas]

IZRAŽAJNA SREDSTVA FOTOGRAFIJE

Fotografijom izražavamo svoju kreativnost i maštovitost. Fotografija može biti umjetničko djelo. Da bismo razumjeli ili/i izrađivali umjetničke (lijepe) fotografije moramo se upoznati s osnovnim izražajnim sredstvima fotografije. Prizor koji je nama lijep treba naučiti prenijeti na fotografiju. Škljocnuti okidačem nece biti dovoljno. Tek kad u potpunosti shvatimo izražajne mogucnosti fotoaparata i fotografije – tek onda i to uz puno vježbe, kreativne snage i mašte možemo stvarati lijepu fotografiju.

Vrlo dobra vježba za savladavanje izražajnih sredstava fotografije jest analiza umjetničkih fotografija velikih majstora fotografije. Osim toga, i fotografiranje uz prethodno razmišljanje i primjenu stečenih znanja jako pomaže.

OKVIR I FORMAT FOTOGRAFIJE
Okvir fotografije čine linije koje je omeđuju. Fotografija je najčešce pravokutnog formata.

Okvir fotografije uvelike određuje fotografiju. SLR fotoaparati na film (35 mm) izrađivali su fotografije omjera 2:3. I Canon EOS 350D ima taj omjer stranica okvira. Za fotografiju to je jedan od najljepših omjera. Danas se u digitalnom svijetu još koristi i okvir omjera 3:4. On nije toliko izdužen kao okvir omjera 2:3. Može se koristiti i kvadratni okvir koji ima omjer stranica 1:1. On se postiže izrezivanjem fotografije u naknadnoj digitalnoj obradi.

Za razliku od ljudskog vida, fotografija je zabilježena u vrlo oštrim granicama. Ljudski vid je na rubovima mekan i postupno nestaje, dok je kod fotografije okvir (rub) oštar. Zbog te svoje oštrine okvir može biti izražajnim sredstvom fotografije. Prizor koji vidimo i „hvatamo“ fotoaparatom moramo negdje „izrezati“. Ponekad u okvir ne stavljamo sliku cijelog motiva pa je taj oštar izrez preko motiva ponekad vrlo efektan. Npr., ako snimamo ljudsko lice (portret) potpuno je dopušteno napraviti rez na vrhu glave (u kosi) kako bismo dobili čim vecu sliku lica i ostvarili „prisnost“ s fotografiranom osobom.

[Jonas]

KOMPOZICIJA SLIKE
Kompozicija slike u fotografiji je preuzeta iz područja likovne umjetnosti. Kompozicija je raspored elemenata koji se nalaze na fotografiji. Fotografija je dvodimenzionalna (ima dužinu i visinu), a prikazuje prostor koji ima tri dimenzije (dužinu, visinu i dubinu). Kod komponiranja fotografije potrebno je posebno paziti na raspored prednjeg plana, sredine i pozadine. Isto tako, raspored elemenata morat ce ovisiti o tome kako je čovjek naučio čitati pismo (slijeva na desno). Fotografiju necemo „čitati“, tj. gledati doslovno kao što čitamo. Na fotografiji cemo u kompoziciji prvo uočiti predmet koji je u fokusu (izoštren). Ako su svi predmeti na fotografiji izoštreni mi cemo svejedno odabrati glavni predmet (fokusnu točku) fotografije. Važno je znati taj najvažniji predmet smjestiti u prostor fotografije.

Početnici u fotografiji najčešce glavni predmet (fokusnu točku) smještaju u sam centar fotografije. To je u velikoj vecini slučajeva greška. Takve su fotografije najčešce dosadne. Kompozicija u kojoj je glavni predmet u centru nazivamo centralnom kompozicijom. Iako ju najčešce treba izbjegavati, centralna kompozicija je ponekad poželjna – kada želimo naglasiti neku simetriju.

Pravilo zlatnog reza je možda najbolje pravilo u kompoziciji fotografije. Zlatni rez je otkriven davno (vec u staroj grčkoj umjetnosti – u kiparstvu i arhitekturi). Po pravilu zlatnog reza fokusnu bi točku trebalo izmaknuti iz centra u jednu od trecina fotografije. Ako bismo fotografiju podijelili na tri dijela (i po dužini i po visini) najbolje je rješenje za smještanje fokusne točke (točke interesa) u jedno od sjecišta tih trecina. Ljudskom je oku takva kompozicija najugodnija. Dakle, ako snimamo neki predmet bolje ga je smjestiti na trecini fotografije nego na centru.

Fotografiju možemo komponirati horizontalno (vodoravno), vertikalno (okomito) i dijagonalno. Horizontalno se komponiraju pejzaži i vedute, vertikalno portreti pojedinaca, visoke zgrade, drvece, slapovi i sl., a dijagonalno najčešce neki detalji u pejzažu ili predmeti.

Horizontalnom kompozicijom izražavamo širinu, prostranost i stabilnost, vertikalnom visinu, veličinu i stabilnost, a dijagonalnom dobivamo dojam kretanja, dinamike, nestabilnosti.
Postoje još i kvadratna, trokutna i kružna kompozicija. Kvadratnom izražavamo simetriju i pravilnost oblika, trokutnom postižemo razigranost, možemo i naglasiti nečiju važnost (kod portreta triju osoba), a kružnom centralnu simetriju.

U kompoziciji ce veliku ulogu igrati planovi (udaljenost od snimanog predmeta). Gotovo svaka fotografija ima prednji, srednji i stražnji plan. Prednji i srednji plan su najčešce najvažniji (prikazuju predmet interesa), a stražnji plan je zapravo pozadina koja služi kao kulisa. Ako je stražnji plan loše odabran on de smetati za gledanje predmeta interesa u prednjem planu. Stražnji se plan najčešce neutralizira tako da se baci van fokusa (s plitkim poljem oštrine) ili da se pojednostavni ako se može. Predmet interesa mora biti u fokusu, pa ako je u srednjem planu onda se i prvi plan fotografije baca van fokusa kako ne bi smetao za promatranje glavnog predmeta.

[Jonas]

EKSPOZICIJA
I ekspozicija može biti izražajno sredstvo u fotografiji. Ekspozicija je izloženost svjetlosnog senzora ili filma svjetlu. Ekspozicija može biti vremenski kraca ili dulja (ovisi o brzini zatvarača). Ona ovisi prvenstveno o količini svjetlosti pri kojoj se fotografira. Kod slabijeg osvjetljenja potrebno ce biti dulje eksponirati, a kod jačeg osvjetljenja krace.

Kad se fotografiraju nepomični predmeti vremenska duljina ekspozicije nije važna. Kod pokretnih motiva treba pripaziti na duljinu ekspozicije. Ako se neki predmet krece brzo i ako ga želimo „zamrznuti“ trebat cemo koristiti kratke ili vrlo kratke ekspozicije.

Primjer za kratku ekspoziciju 1/2000s.


Foto: Michael Ruhrpott

Primjer dulje ekspozicije:





Ponekad namjerno produljimo vrijeme ekspozicije kada želimo prikazati pokret – javlja se karakteristično zamucenje predmeta koji se krece. To je takozvano zamucenje pokreta (motion blur). Ako fotoaparatom pratimo kretanje brzog predmeta (automobila naprimjer) i koristimo dulju ekspoziciju zamrznut cemo taj predmet, a pozadina ce dobiti zamucenje pokreta. Taj se postupak snimanja zove panoramiranje („panning“).

Fotografije mogu biti eksponirane normalno, mogu biti podeksponirane (tamne) i preeksponirane (svijetle). Ponekad namjerno fotografiju podeksponiramo jer želimo postici atmosferu tame i mistike.

Namjerno posvjetljavanje i potamnjivanje fotografije spada u kreativnu fotografiju i u tom slučaju ekspozicija može postati snažno izražajno sredstvo.

[Jonas]

Rezime

1. Prizor koji je nama lijep treba naučiti prenijeti na fotografiju.
2. Okvir fotografije uvelike određuje fotografiju.
3. Kompozicija je raspored elemenata koji se nalaze na fotografiji.
4. Važno je znati taj najvažniji predmet smjestiti u prostor fotografije.
5. Kod motiva treba pripaziti na duljinu ekspozicije.
6. Fotografija može biti korištena za bilježenje (dokumentiranje) stvarnosti, ali može biti i stvaralačka ili umjetnička.
7. Cilj umjetničke fotografije jest uživanje u ljepoti zarobljene slike i prenošenje neke umjetničke poruke, misli ili emocije.
8. Fotografijom se možemo baviti amaterski ili profesionalno. Ako smo amateri to znači da fotografiju jednostavno volimo, želimo ju istražiti i da nas fotografija zanima jednostavno jer je fotografija.
9. Kvaliteta fotografije ne ovisi o tome jesmo li amateri ili profesionalci, čak ne mora ovisiti niti o opremi koju posjedujemo (teoretski, i mobitelom se mogu napraviti dobre fotografije).
10. Svjetlo je za fotografa saveznik i prijatelj ako ga fotograf razumije i zna odrediti.
11. Uravnoteženo svjetlo na fotografiji čini je ugodnom oku.
12. Boja koja zanimaju fotografe: ton boje, zasicenost i svjetlina.
13. Jedna od osnovnih vještina koje fotografi moraju svladati jest pravilno držanje fotoaparata. Pritisak na okidač mora biti čim blaži. Disanje mora biti normalno, umjereno. Fotografira se pri blagom izdisaju.

[Jonas]

SVJETLO & OSVJETLJENJE
Osvjetljenje je jedno od najvažnijih izražajnih sredstava u fotografiji. Jasno je da bez svjetla nema ni fotografije. Fotografi ce uvijek (pa kad i ne fotografiraju) razmišljati o svjetlu i analizirati svjetlo kojim su okruženi.

Dva su moguca izvora svjetla – prirodno i umjetno. Najbolje prirodno svjetlo jest Sunčevo svjetlo, a može još biti i svjetlost vatre, munje, mjesečina, fitoplankton i sl. Od umjetnih svjetala postoje najrazličitije žarulje (tungsten, fluorescentna, halogena, metal-halidna) i bljeskalice (ugrađene, vanjske, studijske). Svaki izvor svjetla je specifičan po svojoj boji, jačini i načinu na koji emitira svjetlo (usmjereno ili raspršeno).

Četiri su osnovna izražajna svojstva svjetla – jakost, vrsta, smjer i raspršenost.
Jakost svjetla je količina svjetla koju proizvodi neki prirodni ili umjetni izvor svjetla. Najjaču svjetlost emitira Sunce. O jakosti svjetla uvelike ovisi krajnji izgled fotografije.
Vrsta svjetla utječe na boje koje cemo dobiti fotografijom. Kažemo da svjetlo može biti hladnije i toplije. Fotografi su se dogovorili da ce temperaturu (boju) svjetla izražavati u Kelvinima (mjerna jedinica za temperaturu) pa su tako nastale neke osnovne vrste osvjetljenja poznate u fotografskom svijetu. Postoji: daylight (dnevno svjetlo, sunčan dan), cloudy (oblačno), shade (sjena), tungsten (žarulja), fluorescent (neonska žarulja), flash (bljeskalica). Balans bijele boje mora se zbog toga prilagođavati osvjetljenju kako bi boje fotografije bile vjerne. Svjetlost prema toplini krece se od plavih tonova (hladno svjetlo) do žutih tonova (toplo svjetlo), iako je u stupnjevima Kelvina najtoplije svjetlo plave boje, a najhladnije žute boje.

Smjer svjetla je vrlo važan za fotografiju. Kut pod kojim svjetlo upada u prizor koji se snima fotoaparatom stvarat ce sjene koje su gotovo isto toliko važne za fotografiju koliko i osvijetljeni dijelovi. Svjetlo može biti gornje, donje, prednje, postranično, kontrasvjetlo (stražnje), tročetvrtinsko (pod 45°). Kada se fotografira priroda, fotografi najviše vole jutarnje i večernje svjetlo zbog smjera svjetla (pojačavaju se i produžuju sjene). Kod snimanja portreta, recimo, izbjegava se izravno (prednje) svjetlo jer tim svjetlom nestaju sve sjene s lica – koristi se tročetvrtinsko svjetlo pod kutom od 45° koje lijepo naglašava sjene na licu.

Raspršenost svjetla još je jedno značajno svojstvo svjetla koje koriste fotografi. Svjetlo se širi pravocrtno i ako ga emitira Sunce, reflektor ili bljeskalica ono je jako usmjereno i stvara tvrde (oštre) sjene. Takvo svjetlo je rijetko iskoristivo u fotografiji, osim ako se oštrim sjenama želi postidi jak kontrast. Tvrdo, usmjereno svjetlo najčešde se na neki način omekšava na razne načine kako bi se dobile mekše sjene. Najbolji prirodni difuzor (raspršivač) svjetla su oblaci. Puno je bolje fotografirati za oblačna nego za sunčana vremena.

Primjer osvjetljena dobre prakse/fotografije - Umjetno svjetlo












Foto: Josephine Orba

[Jonas]

Sad cu.

[Jonas]

TEHNIKE SNIMANJA
Ovdje cemo u osnovnim crtama objasniti kojim se fotografskim tehnikama koriste iskusni fotografi u različitim situacijama i za razne prilike. Profesionalci uvijek odaberu jedno od područja fotografije kojim se bave (portretiranje, pejzaži, životinje, fotografiranje predmeta – reklamna ili industrijska fotografija, fotoreporterstvo i ulična fotografija – događaji, makrofotografija, umjetnička fotografija – apstrakcije). U tom području oni pokušavaju biti najbolji i svoju opremu prilagođavaju svom poslu.

PEJZAŽ (VEDUTE)
Pejzaž je umjetnički prikaz krajolika u prirodi. Veduta je umjetnički prikaz nekog grada (veduta ce se fotografirati vrlo slično pejzažu).

Pejzaž se fotografira ujutro ili prije zalaska sunca – tada je osvjetljenje najbolje zbog boje, smjera i raspršenosti. Poželjno je fotografirati i tijekom oblačnog dana zbog mekog svjetla.
Kod pejzaža je važno imati duboko polje oštrine (sve bi trebalo biti u fokusu). Zato se koriste veliki f-brojevi (iznad f/11), tj. blenda se pritvara. Za krajolike je najbolje koristiti širokokutne objektive, ali mogu se koristiti i normalni pa čak i teleobjektivi. Vrlo je važno da je fotografija pejzaža vrlo oštra pa se u pejzažnoj fotografiji redovito koristi stativ.

Jedna od osnovnih stvari kod snimanja krajolika jest izravnati crtu horizonta u vodoravan položaj. Horizont je najbolje smjestiti na trecinu fotografije, dakle, ne u centar (polovinu). Ako želimo naglasiti nebo s oblacima, horizont ce biti u donjem dijelu fotografije, a ako želimo naglasiti prizor na kopnu ili moru horizont ce biti u gornjoj tredini fotografije.

Za pejzaže se najčešce koriste totali i polutotali. To je zbog toga što se pejzažom najčešce želi prikazati veliki otvoreni prostor u njegovoj ljepoti. Pejzažom zapravo na umjetnički način opisujemo prizor iz prirode. Kada biramo krajolik koji želimo ovjekovječiti na fotografiji to je najčešce neki posebno lijep krajolik ili prizor u krajoliku. Ponekad izlazak ili zalazak sunca, magla, kiša, snijeg ili vjetar može iz potpuno „običnog“ krajolika napraviti fotografski vrlo zanimljiv prizor.

Lijep prikaz krajolika u prirodi


Foto: Stefan Arendt


Foto: Michael Groß

[Jonas]

ŽIVOTINJE
Vrlo važna sitnica kod snimanja životinja jest spustiti se na razinu očiju životinja. Kada fotografiramo mačku ili nekom malog psa, najčešce cemo morati leci da bismo dobili dobar rakurs za snimanje.

Kod fotografiranja životinja vrlo se često koriste teleobjektivi ili superteleobjektivi (pogotovo kod opasnih životinja koje se fotografiraju na fotosafariju). Na taj im način ne smetamo i možemo ih dovoljno približiti za atraktivnu fotografiju. Životinje su često brze i okretne pa cemo morati koristiti velike brzine zatvarača (1/500, 1/2000, 1/4000). Oprema za fotografiranje životinja (teleobjektivi) je najčešce vrlo skupa. Životinje je najbolje fotografirati u njihovom prirodnom okolišu u prirodnim svjetlu. Fotografi koji profesionalno fotografiraju životinje često se moraju maskirati („stopiti s okolišem“) i znaju potrošiti cijeli dan da bi snimili tek pokoju fotografiju životinje u divljini. Za to treba puno strpljenja.

Wildlife - atraktivne fotografije


Foto: Willi Schlatt


Foto: Harald H.


Foto: Beni Klingler


Foto: Anders Storensten

[Jonas]

Rezime

1. Osvjetljenje & svjetlo je jedno od najvažnijih izražajnih sredstava u fotografiji.
2. Svaki izvor svjetla je specifičan po svojoj boji, jačini i načinu na koji emitira svjetlo (usmjereno ili raspršeno).
3. Četiri su osnovna izražajna svojstva svjetla – jakost, vrsta, smjer i raspršenost.
4. Kut pod kojim svjetlo upada u prizor koji se snima fotoaparatom je vrlo važan za fotografiju.
5. Profesionalci uvijek odaberu jedno od područja fotografije kojim se bave (portretiranje, pejzaži, životinje, – reklamna ili industrijska fotografija, fotoreporterstvo i ulična fotografija – događaji, makrofotografija, umjetnička fotografija – apstrakcije).
6. Pejzaž se fotografira ujutro ili prije zalaska sunca – tada je osvjetljenje najbolje zbog boje, smjera i raspršenosti.
7. Ako želimo naglasiti nebo s oblacima, horizont ce biti u donjem dijelu fotografije, a ako želimo naglasiti prizor na kopnu ili moru horizont ce biti u gornjoj tredini fotografije.
8. Vrlo važna sitnica kod snimanja životinja jest spustiti se na razinu očiju životinja.
9. Fotografi koji profesionalno fotografiraju životinje često se moraju maskirati („stopiti s okolišem“) i znaju potrošiti cijeli dan da bi snimili tek pokoju fotografiju životinje u divljini.
10. Prizor koji je nama lijep treba naučiti prenijeti na fotografiju.
11. Okvir fotografije uvelike određuje fotografiju.
12. Kompozicija je raspored elemenata koji se nalaze na fotografiji.
13. Važno je znati najvažniji predmet smjestiti u prostor fotografije.
14. Kod motiva treba pripaziti na duljinu ekspozicije.
15. Fotografija može biti korištena za bilježenje (dokumentiranje) stvarnosti, ali može biti i stvaralačka ili umjetnička.
16. Cilj umjetničke fotografije jest uživanje u ljepoti zarobljene slike i prenošenje neke umjetničke poruke, misli ili emocije.
17. Fotografijom se možemo baviti amaterski ili profesionalno. Ako smo amateri to znači da fotografiju jednostavno volimo, želimo ju istražiti i da nas fotografija zanima jednostavno jer je fotografija.
18. Kvaliteta fotografije ne ovisi o tome jesmo li amateri ili profesionalci, čak ne mora ovisiti niti o opremi koju posjedujemo (teoretski, i mobitelom se mogu napraviti dobre fotografije).
19. Svjetlo je za fotografa saveznik i prijatelj ako ga fotograf razumije i zna odrediti.
20. Uravnoteženo svjetlo na fotografiji čini je ugodnom oku.
21. Boja koja zanimaju fotografe: ton boje, zasicenost i svjetlina.
22. Jedna od osnovnih vještina koje fotografi moraju svladati jest pravilno držanje fotoaparata. Pritisak na okidač mora biti čim blaži. Disanje mora biti normalno, umjereno. Fotografira se pri blagom izdisaju.

[Maja]

Fino Jonas. Samo ti piši. Kasnije ću se malo pozabaviti ovim. Kad prestanem raditi gledat ću da preko zime šta naučim...već sam skupila neku literaturu.

[Jonas]

Kasnije ću se malo pozabaviti ovim. Kad prestanem raditi gledat ću da preko zime šta naučim...već sam skupila neku literaturu.

Odjednom vise nisam mamuran. Odmori oci na ovoj temi.

[Jonas]

Makrofotografija
Makrofotografija je posebno područje fotografije koje se bavi snimanjem s velikim povecanjima. Najčešce se snima malen predmet ili sitna životinja (kukci) iz velike blizine. Za makrofotografiju se koriste posebni makro-objektivi koji omogucavaju vrlo blisko snimanje (ponekad na udaljenosti od samo par centimetara). Makroobjektivi su često dosta skuplji od običnih objektiva i najčešce imaju žarišne udaljenosti 60 mm, 100 mm ili 185 mm. Makroobjektive mogu zamijeniti posebni nastavci za obične objektive (close-up filteri ili makro-prstenovi), ali najbolji se rezultati u makrofotografiji postižu baš pravim makroobjektivima. U makrofotografiji se redovito koristi stativ i posebne bljeskalice koje se montiraju na sam kraj objektiva. Dobre rezultate daju i mali kompaktni digitalni fotoaparati jer oni zbog male veličine svjetlosnog senzora i svoje optike imaju mogucnost makro-snimanja.

Tri primjera makrofotografije - jako lijepa za oko, dinamicna, super uklopljene boje, odlicno svjetlo, dobra pozadina...


Foto: Werner F.


Foto: Mirko


Foto: Mirko

[Jonas]

Primjeri za ekstremni makro







Jednostavan fotoaparat i oprema za (ove gore) makro slike


Foto: Thomas Shahan

[Jonas]

Predmeti
Predmeti se fotografiraju normalnim objektivima (najčešce 50 mm objektivom) jer se njima izbjegavaju sva moguca iskrivljenja. Predmeti se mogu fotografirati u prirodi ili u studiju. U prirodi predmeti su prikazani kao dio krajolika (pejzaža), a u fotografskom se studiju izdvajaju od okoline i postaju zapravo jedini motiv fotografije.

Predmeti se najčešce fotografiraju radi reklame, promidžbe, prodaje. To spada u područje reklamne fotografije. Cilj je takve fotografije prodati proizvod na fotografiji pa se reklamni fotografi trude prikazati predmet što je ljepše moguce. Predmeti koji se reklamiraju su npr.: nakit, slatkiši, hrana, tehnički instrumenti, strojevi, automobili i sl.

I industrija može imati koristi od fotografija predmeta. Industrijska fotografija bavi se fotografiranjem produkata industrijske proizvodnje i služi za unapređivanje proizvodnje. Ona spada u dokumentarnu fotografiju.

Vrlo često se fotografiraju i umjetnički oblikovani predmeti (kipovi, slike i sl.). Na taj način nastaje fotografska reprodukcija. Reprodukcije se koriste u tiskanim foto-katalozima, knjigama o umjetnosti, udžbenicima i sl. U arheologiji i povijesnim znanostima fotografija je često oruđe za dokumentiranje iskopina, dokumenata i raznih drugih povijesnih izvora. Predmeti mogu postati i motivom za umjetničku fotografiju. To najčešce spada u područje apstraktne fotografije.


Foto: kwerfeldein.de