Piskaranja

[Biba]

Rankec, ne mogu ti dati karmu...odlično pišeš...ma dobro, ja sam vazda na svoju ruku...uvrnuta poprilično...pa zato ne kontam...čega se ti bojiš...ja sam vala najsretnija kad nikoga ne volim...jesam li ja psihopata ..a, šta misliš

[drugrankovic]

Nijesi

Ali moras priznati konstatacija nije ni malo ruzicasta.

[Joachim]

Kad odem i tama prekrije moje postojanje a teska koprena prekrije oci koje su ti se radovale ostace samo trag da sam te volio , nadao ti se i dao ti srce
Dali sam od tog bol umro ili se slomljeno srce ugusilo u krvi svojoj bitno bito nece
Ostace samo trag da sam te volio predivna moja
i necu cekati suze , niti im se nadati , bol u tamni svijet sa sobom nosim tebi ostavljam zivot i srecu
ljubav novu na stranici papira neka krv moja bude tinta kojom ces poceti poglavlje novo
idem u tamo gdje mjesto mi je ostasce samo trag da sam te volio prelijepo moje

[drugrankovic]

Bosanski testament

Bosna , zemlja u sredini Balkanskog grotla. Gradjena ratnicima, različitim Bogovima, pjesnicima . Vulkan krvave istorije. Kao i svaki vulkan ima svoj period mirovanja , tinjajuci, da bi u odredjenom momentu svojom erupcijom , u plamenu progutao sve oko sebe.

Nidje takvog pejsaža, raja za oko. Nidje. Naizmjenicno smenjivanje brda, dolina, rijeka, jezera, potoka. Reko bih, nestvarno? I pakao u pričama od davnina na prvi pogled izgleda prelijepo i primamljivo? A dole dublje, unutra…
Pastiri, livade… Bosno prelijepa, Bosno… muko! Ljepota opija to znam, ali sta ovu opijenost pomracuje i prekida? Ljudska glupost. Bosna, ili ti “Jugooslavija” u malom. Raspadom Jugoslavije, da bi njenja klinička smrt bila i potpuna usledio je udarac u njeno srce. Vulkan je proradio a u njegovom plamenu vijorili su se probudjeni duhovi prošlosti. Plamen u kojem su se ocrtavali kopljanici, age, vojvode, nacisti , austrougarski osvajaci u svom kolcetu “ajmo Jovo ponovo”
Od prošlosti se ne živi kažu pametni ljudi ali je moraš dobro razumjeti da bi gradio budućnost. Upravo to, razumjeti. Bosna je još jednom (u najkrvavijem primjeru) pokazala kuda vodi ne razumjevanje i baš u njemu ostavila svoj testament. Neophodno je razumeti ga.
Bosna je sama po sebi i vrsta epicentra Evrope, njene koreografije u vidu kulture, civilizacije, dodirne tacke razlicitih vjeroispovjesti. Ovo poslednje, od krstaških ratova pa na dalje ispostavilo se kao kamen temeljac svim ratovima. Interes raznih predjashnih mocnika u evropi i svjetu za osvajanjem, širenjem bogastava na tudjem ropstvu i koloniji sa sobom donosi i obicaje osvajaca. Neki su tako pokatoličavani, drugi popravoslavljani a treci poturčeni. Cilj je jasan. Održati svoju koloniju preobracanjem naroda na svoju stranu. Bune, ratovi, seobe naroda… Austrougarska monarhija, ili lakse receno “zapadna” civilizacija u sukobu sa Islamom I po njima Pravoslavnim otpadnicima i obrnuto. Vjekovi intriga, raznih “koalicija” u vidu vencavanja princeze jednog naroda za princa iz redova drugog naroda… Vjekovi osvajanja, ratova…
Sukobili su se Francuzi I Englezi citav vjek u cuvenom “stogodišnjem” ratu a da su i jedni I drugi katolici. Ratovali su potom skupa u savezu protiv Njemaca koji su takodje katolici. Bugari i Srbi. Dakle? Osvajanje, pohlepa…
U Bosni , tom epicentru različitosti Evrope, dje je bilo svega i svačega, u tom osvajanju posebno je pridodata i usadjena religija. Kao sjeme netrpeljivosti. Otišli su austrougari (zapad) posle svoga sloma, raspalo se i Otomansko carstvo. Ostao je narod sa nasledstvima , bolje receno prokletstvom koje ce ga progniti ne samo u sledecem II sv ratu vec i poslednjem na ovim prostorima. Svaki novi rat povlačio je sa sobom nerasčišćene račune iz prošlosti. Jedan, pa ni drugi ne bjehu dovoljni razumu? Ovim poslednjim u Bosni , srcu ovog naroda, i njegovim završetkom tj prekidom tog medjusobnog orgijanja u besu, mržnji, krvi, Bosna ostavlja poslednji testament. Opomenu. Pobjednika nema. Završetkom rata se po logici dobija pobjednik i poraženi. Njegovim prekidom pobjednika nema. Narod u Bosni je gubitnik. Ne možemo reći svi, jer kao i u vjekovima prije, u ratovima, osvajanjima, pojedini su imali korist. Tako i u ovom primjeru. Narod je gubitnik. Narod, ne njegovi predvodnici u tom besomučnom vrzinom kolu. To je jedina ispravna misao, koja jasno ukazuje da rat u Bosni donosi isključivo poraze i gubitke.
Često sam čuo rječi : “nema zemlje ko Bosne”. Da ali nema ni rata ko u Bosni. I II sv rat na ovim prostorima svoj vrhunac je imao upravo u Bosni. Bosna svojim testaentom upucuje na razmisljanje. Šta razum govori? U II sv ratu ne bi otomana od osvajaca na ovim prostorima. Okupacija fašista. U redu je narodnooslobodilacki partizanski pokret koji je zaživeo kao otpor okupatoru, ali pri samom dolasku rata, ponov su oživjeli demoni prošlosti pa su se četnici, ustaše i muslimani krvavo i zverski pohvatali za gušu medjusobno u momentima kada su bili podalje od Švabe ili iza njegovih ledja.
Poslednji rat u Jugoslaviji, nejgovim preseljenjem u Bosnu odmah je povampirio duhove istorije, i dojucerasnji negativci I kvinslinzi postal su idoli. Preko noći reklo bi se dolo je do rehabilitacije nekadašnjih odroda, domaćih izdajnika i zlikovaca, osvajača pa su i prije potpunog rata u Bosni iznikli kao predvodnici ustaki, četnički, turski krvnici. Naravno, svoje finansijere i patronat su imali u zapadu, rusiji, arapskom svjetu.
Razne službe su godinama bile prisutne i u Bosni. Kako zapadne, proruske , tako i islamske “struje” poput sedišta iranske obaveštajne službe u Zenici sredinom osamdesetih godina. Nije dzaba u njen okrug poslat odred Mudzahedina, preteča čuvene Al kaide. Otuda ne čudi taj tobož najveći patriotizam medju Bošnjacima kada je u pitanju reprezentacija, pa je “Bilino polje” sasvim logicno kao najfanatičnije. Ima Bosna još svojih “Zenica”, u B Luci, Mostaru dje su fanatici sa nekim drugim zastavama.
Rat u Jugoslaviji kako onaj u II sv ratu, tako i ovaj poslednji, jasno govore da njegovo rasplamsavanje I pravi oblik doseže tek krvoprolićem u Bosni. Krajem 20 vjeka svjet je upro oči u Bosansku dramu. Politički pritisci, kupleraj od dogovora iza ztvorenih vrata, ponude neprihvatljive po lidere zaracenog naroda, neostvareni ciljevi,mnoge propuštene šanse očito namjerno u senci sverca naftnih derivate, cigareta pa i same humanitarne pomoci… Kupleraj iza zatvorenih vrata značio je trgovinu teritoijama, ljudskim sudbinama, njihovi automatskim iseljenjem sa ognjista i ako se na primjer u nekim djelovima cetri godine vodio krvavi rat za „opstanak na svom ognjištu“. Ovakvi dogovori, trgovina kao da je rječ o pijaci i stoci, jedan je od zaključaka koji nam ostavlja Bosanski testament. Žalosno je što su akteri dogovora i njihovi neposredni izvršioci znali za to i dosta pre njegovog ostvarenja, te godinu dvije mirno gledali klanicu ispred sebe.
Prekidom rata, nekakvom nagodbom u Dejtonu , osvanulo je jutro koje je donjelo ukus promašaja, poraza, lažnih ideala i neostvarenih ciljeva. Iz rata su iznikli lideri koji su svoja bogatsva udesetostrucili a njihovi poltroni i toboz „neki kurac“ u toj priči su od nikog postali neko. Džepovi su se nafatirali u krvavoj drami na njihovi prostorima. Razni skorojevici i prazilukovici su postali politikanti, i nova moda – kantonalni ministri. Razrušena ona ljepota trebala je da krene svojim preporodom. Da li je? Neko će reći nije. Krenula je. Sve , apsolutno sve, bolje je od rata. To je takodje jedan od zaključaka koji su u Bosanskom testamentu. Zemlja dje svako svakom more bit dushman i brat.
Zemlja velike različtosti i opet neverovatne sličnosti. Zemlja kontrasta. Zemlja budala. Da. I dalje vulkan tinja. Pa ako ga. Za razliku od prirodnih vulkana ciji tok ljudi i ne mogu da kontrolišu, ovdje oni upravo odredjuju da li ć doći do njegove još jedne erupcije ili će lava zanavjek ostati ispod površine. Lideri, većinom mulj od ljudi, i dalje vedre i oblače političkom pozornicom Bosne. Pune svoje prepune dzepove, koje i dalje maskiraju pričama o zlikovcima s druge strane. I uvjek je njihova ona prava, to se podrazumjeva. Bosanski testament se sastoji i u tome da se u buducnost ne ide iskljucivo gradjenjem proslosti. Spomenici svojim herojima? Koji su automatski neprijatelji njegovog komsije koji se na drugi način moli Bogu.
Podizanjem takvih spomenika u stvari se sve više dodavaju kameni u temelj jasnoj podeljenosti. Podeljenost nije korak unaprjed. Ko je kriv? p.... materna. Demoni prošlosti, eto ko. Osmanlije sa sabljama, bradonje s kamom u ruci, povampirene ustase zamucenog jasenovackog pogleda, uz smeškanje vatikana, stanbola i moskve...
Testament koji prije svega poziva na koriscenje razuma govori da ne treba praviti ni prividnu jednakost, uz lazno jedinstvo „titoizam“ , vec realnu zajednicu na postovanju onog najsvetijeg – mira, odrastanja djece u blagostanju što niko pamaetan porušiti više neće.
Koliko si lijepa Bosno, toliko si nesretna svojim narodom. Zemljo ljepote i nesreće. Testament ti daje u amanet da raskrće religija, nametnutih kultura, nestane kao raskršće i postane mjesto razumevanja, tolerancije. Time će se opstati. Inače...

[drugrankovic]

mraz ... najavljuje zimu... usi polako bride...

asocijacija? kaputic

u njemu ruka u ruci, grije jedna drugu...

novogodishnja zelja :

imam kaputic djede mraze, ali su ruke same u njima i dalje hladnjikave... donesi mi "kalorifer " koji ce podgrejati sve...

ako postoji i pod zelja, onda neka taj kalorifer ima dobro dupe

[Biba]

Zemljo ljepote i nesrece. Rankec, idu li inace ljepota i nesreca zajedno..Neko je reko da je spoj knteligencije i srece vrlo rijadak...a ljepota i nesreca...ne mislim na lijepe zene, vec ljepotu u covjeku..
Prelijepo si napisao...Nisam ja nikad bila politikant..i nisam nikad razumjela sto je to u ljudima tako prokleto da im moc postane cilj ...da zele moc radi same moci...ako je, zasto je tako puno psihopata..a i pacenika..
Moze li netko odgajati nekoga cemu treba sluziti moc...mogu li ljudi obaviti takvu misiju..da jednom budu sretni..pravo sretni...je pa i tako nam zivot svima prodje dok trepnes..dok lupis dlanom o dlan...
Ljepota i nesreca..zanimljivo rankec, jako zanimljivo

[drugrankovic]

Rekoh, zemlja kontrasta

Ide, ali cesto biva fatalno. Primjer ljubav, ona ljepotica, gorska vila da joj ravna nije, al po nekog pogresan odabir. I tu mu dodje i ljepota i nesreca u jednom.

Zemlja kontrasta

[Julia-Klara]

jos, rankec, jos

[drugrankovic]

Popisam se ja na zašto.

Šta zašto ?
p.... materna. Kakva me mučnina hvata kada čujem idzrndano patetično „zašto?“ teško je opisati. „Sve bi mi bilo lakše kada bih znala zašto je otišao?“ „Nije mi jasno zašto je otišla?“
Propratna stalna maloumna pitalica koja nema svrhu nikakvu osim da pojača bol i unese zrak svjetlosti možda, ako ikad saznaju taj čuveni i tobož ne jasan razlog , koji će ispast smješan ili u najmanju ruku nebitan naspram ljubavi koja u tom odnosu tj na kantaru ima navodno mnogo više razloga da tag prevagne na njenu stranu. Kurac moj!
I tako iz dana u dan čuješ po ko zna koje zašto... I sere ti se. Ako dobro je za metabolizam, „zatvor“. Juče čujem u veyi bivse: „stalno se pita zašto?“ Odgovorih, odlično, nijesam iša na vc dva dana, ovo je dokazan nagovestaj da cu ići...“
-„A?, ne razumjem...“
-Ne bitno. Preskoči.
Dok traje veza, malo koga zanima zašto traje. Malo se ljudi zapita zašto traje naša veza ovoliko? I onda uslede sami po sebi odgovori: „volim, povjerenje, osjecaj sreće, brinem za njega, brine za mene“ i još više porade na tome...
Uglavnom i to biva a kada postane „navika“ ne pitaju se više zašto naša veza traje ovoliko... mi smo u vezi pa šta, to je normalno... Što bih sa njom popričao o tome koliko je prošlo i zašto opstaje... Onda uslijedi ono što nazivaju zatišje, i kad to polako predje u otudjenost i dodje do pjesme : a sad adioooooo... e onda drama ! Kad prekineš za vazdan, iznenada kako to obično govore mada ništa nema iznenada pa čak ni tobož iznenadna nova sudbinska ljubav... I tu su se prethodno stvorili uzroci...
Bol radi nkoga koji se prema nama nije udostojio najkraćeg objašnjenja ? p.... matrna. Zašto bi morao?
Dodješ , pogledaš u oči i kažeš : gotovo. Okrećeš se i ideš. Ima i toga. Nema jao, nema. Nema ni jebeno zašto!
Zar će nekom biti lakše ako čuje :“ne volim te više“ „prevario sam te“ „dosadno mi je sa tobom“ i još mnogo primjera... ??? Zamisli samo koliko bi posle došlo autodestruktivnih momenata? Osjećaja niže vrijednosti, ljubomore,... Pa oca mu j...., ako je već neko nekom uzeo budućnost zajedničku, ne mora ni prošlost da mu ukrade!
Ti koji govore zašto, to su debili. Biće im lakše a? Sad se pitaju ? Pa malo kasno marko na kosovo stiže prikane...
Kako se oca im manitog e upitaju zašto naša veza ovoliko dugo i sa sjajem traje, dok je tako?
Tako bi je svaki put produžili. Idem u toalet, popišat se na to zašto...

[laganini]

...

[drugrankovic]

Postoji trece?

Platon ili Marks? Suprotnost jedno drugom. Postoji treće. Prokletsvo života. Upravo to. Danas i te kako izraženo u nažem društvu. Forme života medjusobno različite, tretiraju se različito, jedne unistavaju da bi druge i njih same održali u životu. Drugim rječima prokletstvo života. Onda kada prekrše nasledjenje i prihvaćene moralne zakone, koji nastaše kao neizbezna ljudska socijalna i individualna egzistencija – nastaje zločin.
Ideja i materija ili ti realnost. Prije za Marksa. Čekaj, ne... Platon.... Ma da , jeste ali... Jedno i drugo sabrati? Suprotnosti se privlace? Glupost, koju tako cesto izgovaramo. I jedno i drugo je tačno. Platonista ili marksista, ideja ili materija... Naučni socijalizam, je svakako pokazao svoje materijalističke temelje, koji su ljudi lošim idejama , onim lošim u sebi koje čovjek nosi u sebi , apsolutno preobratili u zločin prema moralu prema čestitom postojanju. Marks je dao primarnost realnosti. Njegov neki idejni svjet je proizvod materijalnog, prije svega proizvodnih odnosa i nivoa proizvodnih odnosa. E tu prikane dolazi do razlike u pogledu bitnih i manje bitnih. Ili ti jakih i onih zakrzljalih. Upravo ih je i on tako tretirao. Prednost onim jakim. I šta je proizvod? Evo ga pred svima nama. Ne kažem da to nije tačno, ne treba biti ni stoti deo pametan naspram njega da shvatiš da nema prikane nikakve ideje nezavisne od ljudskog mozga, socijalne i kulturne realnosti. Medjutim... Ideja satkana od dobrog, bez obzira na realnost ili materiju, je ona zvjezdica vodilja! Dakle Platonista?
Čovjek vodjen prilikama krene marksističkim da tako kažem materijalističkim stazama, ali to nije ništa loše jer se prihvati u prvom redu svojih prilika u društvu, i želje da utiče na postojeće... A opet istovremeno, silno, nameće očiglednost oblikovanja realnosti, konkretno rečeno politike, društva prema ideji. I polako razvitkom politickih priika u svjetu i regionu svestan si da trazis izlaz u tom protivrecenju. Ne, mirenje idealizma i materijalizma, ne i ne. No odbacivanje njihovog isključivog i krajnjeg vida. Dje je konacna istina?
Pa u dobrom i lošem. Opet to je ideja? Ne to je ono što je dato onim jedinim zakonom koji prekriva sve okeane i mora, ali nidje nije kao takva forma zaveden u papire poput ustava i drugih priznatih zakona. Ono sto tu ne moze da dodje dok god je onog lošeg. To je moral. Da. Moralni zakon.
Prljave jebene birokrate i materijalisti. Prljavi ljudi sa prljavim idejama. I onda je proizvod prljav. Dakle pročišćenje ili ti nemoguca misija?
Pobjedi lose porive. Sve ce samo na svoje doci. Prosto.
E sad što je to toliko jebeno, to je što smo toliko loši u globalu...

[Veca]

...moral i pohlepa,su jebene stvari! ...bra'o,Rankec!

[drugrankovic]

...moral i pohlepa,su jebene stvari! ...bra'o,Rankec!

baš tako ...

[drugrankovic]

Gledao sam lice na kome se tiho gasi Kacina predjasnja ljepota. Sicusni nabori oko ociju, plavkasti podocnjaci. Razmjeksana koza po vratu, a dolje nize dje se nekad nazirale dvije cvrste kugle s glatkim prelivom, kao ono “oh” izmedju poljubaca… sad je gusto testo namreškane koze pod vratom… Prerano se u toj dolini pocela gnjezditi starost…
A bio je to dekolte grada! Da… Okolo, ljudi jedu svoje kobasice, kifle, bureke… Izgubio sam apetit.
Lici mi na bolesnicki krevet a kaže nije bolesna .
“Pa kako si onda Kaca?”
“Pa nije lose… eto… “
Uobičajena fraza uz bledunjavi smjesak. Eh Kaca…

[drugrankovic]

Adam i Eva.

Danas je Eva kriva za sve. Tako pričaju. Ispada da bi bolje bilo da je adam govno izio no jabuku? Sranje. Mnoge priče su izmišljotine koje se vremenom dogradjuju. Tako je danas Eva otrpilike svjetlucava, zanosna vještica, božanske ljepote, djavoljeg pogleda... Djavolica koja pleše zavodljivim plesom...

Od čistog se pravi blud.

Za mene ta neka Eva, je donijela život.

[Biba]

Rankec, ja nisam sigurna da je Adam uopce jeo jabuku. Ajd dobro, Eva je dakle bila znatizeljnija pa prva uzela ono sto ne smije...jah, od tuda i nastade sva ona pohlepa o kojoj si pisao...mi smo zene gore

[drugrankovic]

Ipak ste zivot


Zlo covjek odabira ne radja se s tim. Zasto je tako? Odgovor je u covjeku

[Julia-Klara]

jos nema pricice?
ja cekam ... de nek te klepi inspirejsn skoro

[Julia-Klara]

jos nema pricice?
ja cekam ... de nek te klepi inspirejsn skoro

[Julia-Klara]

Crna,

danas ne budi tuzna i nemoj da se tješiš. Danas ne sanjari i ne daj snovima da prevladaju. Iz oka izbriši čežnju. Neka vijene zabrekcu i neka smijeh zatutnji.
Ti nijesi obična žena, i danas nije običan dan!



" kao bombone"

ehhhh, da....