Forumasi pisu - autorski tekstovi

[Krokodil Behko]

Sljedeća anketa "najbolji pjesnici"

[Heidi]

Behko, u zadnje vrijeme se opasno salis na moj racun. Ne znam zasto, uvijek si bio nesto posebno za mene.

[Krokodil Behko]

Behko, u zadnje vrijeme se opasno salis na moj racun. Ne znam zasto, uvijek si bio nesto posebno za mene.

Vala, nisam ni mislio na tebe konkretno, kad sam to napisao, nego onako, ideja mi sinula.
Svakako bih i sebe ubacio u anketu

Btw, bez avatara, to nisi ti

[Heidi]

Hahhaha znam

[ina]

Povezati empaticno nesto... (hipotetcki) realno, a da ne igleda k'o u filmu.

Pa ovo i jeste poveznica iz filma "zadnji samuraj" ..i jos nesto 'vamo moje.
Ne volim ja pisati dopadljivo, to je podilazenje radi lajka.

Ako se nesto svidi i samo jednoj osobi (bío to i isti autor teksta) prelazi automatski u dopadljivo.
Mozda mislis na "masovnu" dopadljivost.
Svako ima svoj stil. Mene licno vise zanima kad
se prenese nesto dublje. Bilo to u pisanoj formi, slikanoj ili fotografiranoj.

Tjantincico moja majena
De ci cvaja do cada
Pjojecima cam te docivaja
Djuge jivade ci ukjacivaja

A tjeja cam ce cakitim
Da djagom budem canocna
Dok pjecem kjoc poja boca I pjkocna

Inspired by lejla_mo & Chloe na temi o proljecu

Cve cam racumjela. Osim zadnjeg redka.

Sljedeća anketa "najbolji pjesnici"

Triconja se tako smije.

I da...

[Heidi]

Tjantincico moja majena
De ci cvaja do cada
Pjojecima cam te docivaja
Djuge jivade ci ukjacivaja

A tjeja cam ce cakitim
Da djagom budem canocna
Dok pjecem kjoc poja boca I pjkocna

Inspired by lejla_mo & Chloe na temi o proljecu

Cve cam racumjela. Osim zadnjeg redka.

Dok plesem kroz polja bosa I prkosna

[bRoot]

Topla, zlatna boja sunčevog zalaska prekrila je skoro svaki krajičak obale,
osim mora, ono je i dalje bilo plavo.
Glasna tišina, da, to bi zasigurno bio opis koji priliči tom trenutku,
tek blagi vjetar i skoro neprimjetni šum talasanja površine mora.
Ako postoje trenutci koji odmaraju dušu ,ovo je zasigurno jedan od njih.
Njegove oči su bile opčarane tim momentom.
Ovaj prizor je bio ispred njega ali u njemu je bio jedan potpuno drugi...



-Pričaj mi..?
-Šta da ti pričam?- nasmješio se gledajući u lice koje se smjestilo udobno u njegovom krilu i čiju je mliječnu bjelinu još više pojačavala mjesečeva svijetlost ističući svu njegovu ljepotu.

-Pričaj mi nešto lijepo..
-Hm..? Jel' znaš onu priču o žabi i škorpiji ? Ne! Ne! Čekaj znam! Pričaću ti o Princu Nosonji..
-A šta je sa konjem i škorpijom... Prekide ga gledajući u njeg malo začudjeno onim velikim bistrim okama.
-Misliš žabi?
-Ma ja ,to ,kako god...
-Predosmislio sam se, ispričaću ti to neki drugi put,
ovo je bajka, znaš da bajke imaju sretan svršetak?
-Ne želim! Ne svidja mi se! Pričaj mi onu drugu o Magarcu i škorpiji...
-Misliš Žabi...?
-Da to , kako god,pričaj mi plizzz? Zatrepta zavodljivo očima.
-Kako bi ti mogao odoliti...topiš me tim pogledom, znaš mi slabosti,
ustvari slag'o sam...
-Jesi?!
-Da, nije plural,
jednina je,kao i ti,
slabost.
-A jel'?
-Da ,znaš da si ti moja jedina slabost...
-O da, znam i rado volim to čuti uvijek i iznova...
ali sad stvarno želim čuti tu priču?!

-Priča je jako kratka,
Škorpija na obali rijeke pridje žapcu i upita da li može da je prenese na svojim ledjima na drugu stranu rijeke, žabac odgovori da može ali da ne želi jer se boji da će ga škorpija ubosti, škorpija ga uvjeri da neće jer ako to uradi oboje će se udaviti u tom slučaju.
Žabac je oklijevao ali na kraju pristane, škorpija mu se popne na ledja i on krene plivati prema drugoj obali.
Negdje na polovini puta škorpija ubode žapca, osudivši ih oboje na propast.
Umirući žabac se okrene i upita škorpiju zašto je to uradila a škorpija odgovori:
„Nisam mogla odoljeti, to je u mojoj prirodi.“

-Zašto je žaba postala žabac?
-Onako ,došlo mi u trenutku i promjenio sam.
-Ja sad treba se ne nadjem uvrijedjena?
-Zašto bi bila?
-Pa ne znam , ta neka mala činjenica da sam impulsivna ili ti ga da sam kao škorpija što bi neki rekli.
-Pa šta ali ja nisam žabac- nasmiješi se.
-Da u pravu si...ali kako znam da nisi bio, možda te neka princeza poljubila pa si postao ovaj princ što si sad?
Mrzim te!!!
-Zašto to sad? – krajičci njegovih usana se razvukoše u osmijeh zavodljivo.
-Zato što sad razmišljam o tom iako znam da nije istina,
znaš koliko sam ljubomorna da ne mogu ni zamisliti nekog drugog pored tebe , pa makar bio i izmišljen.
Ljubomorna sam na vjetar što ti mrsi kosu,
ljubomorna sam na prazan džep u kaputu što ti dotiče ruku...

-Znam škorpijo, radije bi me ubola i vidjela kako tonem nego kako plivam s nekim il' ka nekom...



-Hej izvini što kasnim ,mog'o si naći i neko bliže mjesto da se nadjemo...
Glas ga trznu i ponovo se nadje pred pejzažom okupanim narandžastim nijansama.

-Da, mogao sam ali malo je mjesta koje ovako izgledaju i koje daju smisao zlatnom satu.
-Zlatni sat, šta je to?
-Nešto totalno drugačije od zlatnog tuša.
-Šta je sad zlatni tuš?
-Nebitno…
ovo što vidiš ispred, kratki period u kom sunce pri svom zalasku okupa sve u ovu toplu zavodljivu zlaćanu boju, fotografi ga zovu Zlatni sat ili ti ga Čas.
Neki posvete čitav svoj život pokušavajući uhvatiti ovaj momenat i prenijeti ga na sliku.
-Lijepo ali ne znam jel' vrijedi svog truda...
-Kako komu, tebi ionako malo stvari vrijedi tvog truda a meni i mnogim drugima itekako vrijedi. Prekinu je prije nego je dovršila rečenicu.
-Nisam još ni sjela i već počinješ!
-Pa sjedi, neće trajati dugo, obećavam.
-Sješću, umorna sam ko pas...
-Znam, hvala ti što si pored svog umora došla ovde.
-Pa rekao si da je hitno?!
-Pa i jes ' i nije,zavisi , kako komu...da, da vidim te, ne mršti se , skratiću.
Pogledaj prema pučini, vidiš li one valove?
-Ne, koje valove?
-Ne vidiš ih, zato što gledaš samo po površini.
Kad bi se dobro zagledala primjetila bi strujanja, ta strujanja su valovi ispod površine, tek vrh ledenog brijega jer najjači i najveći su valovi ispod površine, oni izbiju na površinu tek onda kad more ne može više da izdrži njihove turbulencije.
Oni onda ljuljaju, prevrću i potapaju brodove...

Postavlja se pitanje šta radi brod u oluji?
Zašto nije na sigurnom, zašto nije u luci?
Koja bi bila svrha broda usidrenog u mirnoj luci? Da gubi vrijeme čekajući samo lijepe dane da plovi?
Brodovi su stvoreni da plove.
Postoji li šansa da će se izvrnuti i potonuti?
Apsolutno!
Ali ko i za sve u životu postoji šansa, što ne znači da će tako i biti na kraju.
Brod je tu da plovi i po lijepom vremenu i pitomom moru a i da se bori kad je vrijeme loše i kad je more divlje, tu je da se suprotstavi talasima , da ih siječe i da ide dalje...

-Zvao si me da ostavim sve i dodjem nikakva da bi mi ispričao priču o brodu?!
-Da..
Vidiš , to je problem.
Ti si mirna luka.
Ti si lijepo vrijeme i pitomo more.
Ti si sve ono što je lijepo kad postoje savršeni uslovi i kad nešto ne zahtjeva napor, kad je sve naj.
Ali više je momenata kad su stvari sasvim suprotne od tog i ti tu staješ i povlačiš crtu,
ostaješ da čekaš ponovo svoj
idealni čaš, da čekaš zlatni sat.
Tvoj život se odvija od jednog zlatnog sata do drugog.
A on je tek tako maleni dio dana, ostali prolaze i prolaze.
A ja sam brod.
Brod kojeg je zahvatila velika oluja ,sažvakala ,izbacila i ostavila nasukanog u tvojoj mirnoj luci.
Ja ne mogu ostati tu, more me zove natrag.
Ne znam šta je tamo, niti kuda idem ali znam da moram poći.
Znaš oni talasi što sam te pitao maloprije da li ih vidiš a ti si rekla ne, ti talasi su ispod površine kože , duboko u meni.
Da si se ikad zagledala u moje oči sigurno bi ih vidjela ali ti ne vidiš dalje od svog nosa.
Mogu se utopiti u oluji ili u tvojoj mirnoj luci.
Biram oluju jer se u toj borbi i u tom strahu osjećam živim...



Ona ćuti , gleda nekud tamo u daljinu,poput nepomičnog kipa.
On ustaje sa klupe, baca posljednji pogled ka pučini i suncu koje je već skoro zašlo okreće se prema njoj zabrinutog pogleda,otvara usta:
- Hej! Ne možeš izgubiti ono što n...
U trenutku se predomisli...
- Zbogom...
Sunce se ubrzo sakrilo iza horizonta i ostala je samo silueta na ivici obale mora koja nijemo gleda u daljinu...

[ina]

Srest' ćeš u životu osobe koje će ti govoriti poput učitelja na roditeljskom sastanku.
Sresćeš i osobe koji će ti pričati kao zabrinuti roditelji (koji djecu nažalost i nemaju).
Sresćeš i one koji djecu imaju ali im je draže brigati se o tuđoj. Sresćeš i one koji će te gledati kao da te čitav život poznaju. Sresćeš i one koji te čitav život poznaju a nemaju pojma o tebi. Sresćeš i ogorčene, ljute osobe koje sebi ne daju prići, kao da im je svako kriv za neku tu njihovu nesreću i tugu. Tvoja blizina ce ih nervirati, daljina jos više. Sresćeš i one koji će svake dvije tri govoriti samo ok. One koji će ubaciti često jednu te istu riječ (opet svake dvije tri) žmirajući očima i gledajući sugdje osim tebi u zjenice.
Sresćeš one koji će se smijati stvarima koje tebi uopšte nisu duhovite. Sresćeš i one kojim je draže kadkad govoriti nego li saslušati.
E ovako kao što ja upravo radim. Sresćeš i one koji u svemu vide vaginu/penis/pare.
Sresćeš one koji stalno odlaze ali su uvijek tu. Sresćeš i one koji stalno govore o tuđoj iskrenosti i poštenju (eh oni su ti k'o mućak). Sresćeš sretne. Sresćeš lijepe. Sresćeš ruzne, ali ne fizički.
Sresćeš one koji će otići i nikada se neće ni vratiti. Sresćeš i one koji će govoriti kao aforizmi u čokoladicama. Sresćeš i one zapakovane rijeci, bas kao rođendanski poklončić. Šuškavi omot i jednobojna mašinica. I svi zajedno u hor jedno te isto. Sresćeš one, koji će te odvesti na sastanak u neki lokal gdje muzika probija bubnjice (po tome ćeš zaključiti koliko su im bitne tvoje riječi). Sresćeš i one koji će neprestano buljiti u mobitel na stolu (umjesto da ga sakriju i ugase). Neće ti reći da gnjaviš a a još manje: moram ići, ili bolestan mi je cuko (kojeg naravno nemaju) odoh.
Sresćeš ljude koji će ti reći sve, čak i ono što te uopšte ne zanima ali te od srca nasmije. Poput su djeteta koje radosno kaže: ho fatto la cacca! (kakio sam). Jer s tobom tako mogu. I to unaprijed znaju. Sresćeš i one koji su poput izabrane rečenice, znas one za koje bi se reklo.. aa jest' ti ovo lijepo i dobro!

Sresćeš i one koji ti ništa neće reći. Ni njih nećeš moći zaboraviti. Ljudi se uglavnom sretnu. Upoznaju, a često i zavole.. ili iz više razloga mimoiđu.

[ina]

Neke skupine ljudi su uvijek zbližene.. čak i kad griješe i kad bi za te greške trebali snositi direktnu odgovornost. Konstantno se pokrivaju, riječima, djelima ili tišinom. (Ne)čujno se lizu. Tapkaju po ramenu i ne daju svoje i na svoje.

Dok neke druge bi trčeci za*ebali, baš sebi najbližeg. Uveličavali tuđe i vrtjeli se u nogavicama vjerne izdaje.

U svoj ovoj crnini virusa daje nam se i mogućnost poboljšanja.. ali valja misliti na sebe.. i sebi smo izgleda najprije i najpreči.

I jesen je pomućena od naših potreba.. A nebo daje onoliko koliko mu se i oduzme.
Jutros je odjekivao glas galebova.

[ina]

Ne posmatraj
s visoka
magična damo
i tvoje noge
zemlju gaze

Zatvori oči
i pogledaj kako
sebe hraniš
tuđom gladi

Nos okreni
realnoj slici
očima tužim
što spas traže

o ponosu tuđem
govori tiho
kad vlastiti pređeš
stopala golih

prisloni plod
niz usne modre
i obraze svoje
djelima potopi.

[medvjed23]

Mislim da bi tema mogla biti prikladna. Izvinjenje ako nije.

Dakle, promocija moje zbirke stihova biće uskoro održana u Sarajevu. Ako neko ima želju da prisustvuje, sve potrebne informacije rado ću pružiti putem privatne poruke.

[ina]

Medo čestitke

Ne mogu biti prisutna ali nabaviti ću tu zbirku kad tad.
Nadam se.

[medvjed23]

Hvala ti, ina

[Koraci_u_noci]

Ja je vec imam, odlicna, cestitam

[Julia-Klara]

pa kako da znamo sta trebamo kupiti ako ne znamo ni kako se pjesnik zove?

[Masamune]

Mislim da bi tema mogla biti prikladna. Izvinjenje ako nije.

Dakle, promocija moje zbirke stihova biće uskoro održana u Sarajevu. Ako neko ima želju da prisustvuje, sve potrebne informacije rado ću pružiti putem privatne poruke.

Iskrene čestitke druže i da se baš probiješ u budućnosti

Imao si ti uvijek šlifa za poeziju i ostalo koliko me sjećanje prati, ali i za pesimizam

[medvjed23]

Eh, u knjizi su se ta dva dara ispreplela

Raja, hvala na cestitkama i na interesu. Svako ko je zainteresovan za informacije o promociji ili samoj knjizi, slobodan mi je poslati privatnu poruku. Bice mi zadovoljstvo pojasniti sve sto je potrebno.

[Fuddo]

pa kako da znamo sta trebamo kupiti ako ne znamo ni kako se pjesnik zove?

Musa Cazim Catic

[Skin]

cestitam ti medo
koliko si samo zasluzio tako nesto...
nadam se da ti se dusa smije.
sretno i imaj najbolju promociju ikad!

[medvjed23]

Hvala ti, Skin, iz duse nasmijane